Showing posts with label propaganda. Show all posts
Showing posts with label propaganda. Show all posts

Saturday, 16 August 2025

Nisu


Simpsonovi su predvideli...
- demonstranti prebili Kobre
- panduracija štitila Karleušu od besnih blokadera
- bezbroj drugih proročanstava bitnijih za fejsbuk 101 put nego ona Tarabića
Predvideli, my ass.


Po društvenim mrežama danas kruži video snimak na kome neko objavljuje kako je maloletnik iz Valjeva, pretučen od strane uniformisane bande u oklopima, podlegao povredama a da je porodica zastrašena najgrđim pretnjama ućutkana pa o tome ne sme da pisne.
Ispostavilo se da je to lažni snimak, da osoba sa snimka o istom pojma nema i da je sve to njemu smešteno korišćenjem video zapisa koji je načinjen uz pomoć veštačke inteligencije.
To i dalje ne znači da li je ta vest tačna (ili nije), ali namera autora je ispunjena: ne priča se o teško povređenom detetu, ni o manijacima koji su ga polomili već o onome kome je (pitaj boga po kom kriterijumu) smešteno.
Slobodno nastavite da se primate na ove AI baljezgarije o "proročanstvima Simpsonovića iz Donje Izvorište", urađene u nekoj od Cartonize aplikacija, sa kojima Met Grening ima veze taman koliko ja sa glavnom ulogom u Gospodaru Prstenova.
Ovo majmunisanje je samo usavršena verzija Nimelerovih stihova "Došli su po" - onaj jadnik kome su smestili lažni video predstavlja živ primer i dokaz da ćete i sami kad tad jednoga dana osvanuti u nekom snimku sa mesta za koje i ne znate da postoji radeći nešto što vam nikada ne bi palo na pamet.
Kasno, Skajnet je već došao i na vaša vrata i čeka da gvirnete na špijuna. A onda - zna se.
Nije smešno, zaglupljeni narode Stradije.

Thursday, 31 July 2025

Цоса Ностра



Privatna inicijativa, porodični biznis, domaća radinost... realni sektor da realniji ne može biti.
Vlastela srBska na prelasku iz ranog 21. u još kasniji 14. vek.
Ovo je samo vrh, trenutno ne postoji pikselaža u koju mogu svi da stanu a da ne obore internet.

***
Zajebancija na račun dokazanih idiota sa gornje slike, organizovanih u najveći pljačkaški poduhvat u istoriji ovog naroda i pripadajuće mu države, ne služi da pokrije ili iz fokusa izmesti neoborivu činjenicu:


Potrebno je da budeš ili apsolutno retardiran ili suštinsko do u srž dvonožno ljudoliko đubre pa da ne vidiš (ili se praviš) kako su obe gornje svinjarije napisane na jednom istom mestu, vrlo verovatno i istom rukom. Pardon - papkom. Ta stoka ne pokazuje ni trunku namere da se obuzda ili opameti.
Naprotiv.
Ne bi ih bilo da nisu takvi.

Tuesday, 25 June 2024

isklj.


Šta se može učiniti da više ne živimo u strahu?
Za početak, isključimo male ekrane naših TV prijemnika.


U poslednjih nekoliko dana sam se više puta uverio u ispravnost ove tvrdnje, jer Oskar i njegova banda medijskih manipulatora ovdašnji puk drže u čeličnim okovima straha od svega i svačega, što se naročito odnosi na stariji deo ovdašnje populacije. Mlađih je ionako višestruko manje, barem tako kaže poslednui popis - a i ne razlikuju se (pre)više, zar ne? Plaše ih "najvećom NATO" bazom u Rumuniji, napadom ustaša, šiptara i balija na Srbiju sa svih strana, sledećom zimom koja će biti gora od one staljingradske, treći svetski rat je počeo a atomski rat uskoro sledi (za dve, dve i po godine?), "Šveđani se mešaju u ruske unutrašnje stvari", "Ukrajinci su tu došli na tuđu zemlju", "Zelenski, ta jevrejčina, on je tražio pomoć od Evropa ali Evropa se uskoro raspada", "Kina će stati za vrat tim Amerikancima jer Putin ima novo, najjače oružje", struje i hrane će u Srbiji biti dovoljno (za razliku od ovih prodanih duša oko nas) a mraka i gladi još više, ako Oskar padne s vlasti (na koju bre foru - pa taj je zabranio banane u krugu od kilometar oko njega, ne boji se on opozicije koja to nije) penzionerima više neće porasti penzija niti će je ikada više primiti, "ako najurimo Rio Tinto, uzeće nam više nego što smo im dali" (čitaj: tražiće da im vratimo reket), "ako hitno ne napravimo nacionalni stadion, igraćemo u utorak samo nerešeno sa Dancima, a možda i izgubimo ako ne pobedimo" (zaista strašno), njegovi hepipinkovski dobošari su se namnožili i razmileli širom naše zemlje ponosne od Beograda na vodi do dunavskih plaža duž Đerdapa pa na sav glas smaraju prisutne svojim i Njegovim baljezgarijama i nebulozama o "našim uspesima" i "njihovoj propasti" ali samo "ako mi - onda oni", sve nacifrekventne i ine televizije 24/7 mahnito ponavljaju apsolutno iste "vesti" i "emisije" bez obzira koji kanal okrenete, kviz "Lagalica: sam protiv sebe" je ušao u novu spiralu sumanutosti baš kao i glava iz koje nemilice kuljaju to besnilo i bezumlje...
Kod njih je sve zapravo suprotno od onoga što izgovaraju, dokazano u praksi.
Da, rešenje jeste u isključivanju televizora, ignorisanju portala u ludilo, zaobilaženju kioska sa novinama u najširem luku. I šutiranju njegovih uličnih bukača u dupe, uz obaveznu opomenu da narednog puta šut ide naviše, jer im se glave ni po čemu više ne razlikuju od guzica.
Zanimljiva je još jedna pojava koja se u poslednje vreme dešava nešto češće nego što je to za ovdašnje prilike uobičajeno: razne digitalne televizije, listom bez izuzetka pod kontrolom državnog MTS-a, povremeno ne samo da "štucaju" već u potpunosti gube svoj "program" i to onda traje po nekoliko dana bez obzira da li ste i koliko puta zvali korisničke servise ili lično obijali pragove njihovih palanačkih poslovnica. Kao da "neko" opipava puls raji, kako bi reagovala kada bi joj bila uskraćena duševna hrana oličena u svakodnevnoj dozi zapečenog sendviča filovanog strahom. Histerija počinje za manje od pola sata nakon prekida programa, provereno.
Da, baš to crveno dugme sa belim kružićem na daljinskom, moglo bi da predstavlja razliku.
Drastičnu.

p.s.
Umalo da zaboravim - sve ovo gorenapisano je čista laž.
Pa naravno.

Monday, 31 October 2022

Spektaklizam


Kako fašizam koristi masmedije da politiku pretvori u spektakl?


U svom eseju "Umetnička dela u eri mehaničke reproduktivnosti" (1935), Valter Benjamin, čuveni nemački kritičar jevrejskog porekla, uvodi termin "aura" kojim opisuje autentično iskustvo umetnosti. Aura se odnosi na fizičku blizinu između nekog objekta (umetničkog dela) i posmatrača. Gubitak aure predstavlja izraziti fenomen XX veka, uzrokovan nametanjem distance između objekta i posmatrača od strane masmedija, iako je izgledalo kao da mediji približavaju umetnost publici kroz simulaciju intimnosti. Ovaj esej danas posebno dobija na značaju. Masmediji - u Benjaminovo vreme su to bili radio, fotografija i film - sve nas pretvaraju u potencijalne glumce, kritičare, stručnjake a umetnost izvlače iz carstva svetog u carstvo spektakla - pritom i dalje zadržavajući privid rituala. Prinosimo žrtve kultovima ličnosti, koji su danas prošireni pa obuhvataju i influensere, cenjene ili nagrđene milijardere i političare koji se po medijskim naslovima nadmeću poput kečera, pod dirigentskom palicom nekog Vrhovnog Podlaca.
Benjamin kaže:
  • Film reaguje na oseku aure veštačkom konstrukcijom "ličnosti" van studija. Kult neke filmske zvezde, održavan parama filmske industrije, ne odražava jedinstvenu auru te ličnosti već njenu lažnu "čaroliju" najobičnije robe. 
Benjamin se fokusirao na medije ne samo kao ekspresivne već i kao konstitutivne, što njegov esej svrstava u osnovno gradivo izučavanja komunikacija i teorije medija, odmah uz Maršala Mekluhana. Brojni radovi imaju tendenciju da politiku ostave po strani, naročito otkad su "svi osim najmilitantnijih marksističkih tumača zaboravili na politizaciju umetnosti od strane komunizma, kao lek" - što je retko kome izgledalo kao lek u eri Hladnog rata, kada su prevodi  Benjaminovih radova postali dostupni širom sveta.
Na stranu Benjaminov osoben pogled na politiku, njegov esej predviđa krizu autorstva i autoriteta koja je isplivala na površinu tokom istrage povodom neuspelog puča u Beloj kući (u januaru 2021. godine), koja obuhvata objave na tviteru kao ključne dokaze tj. korišćenje društvenih mreža uopšte, kao dominantan vid političkog spektakla.
  • Sa sve većim širenjem uticaja štampe - koja, umesto čitaocima, primat daje novim političkim, verskim, naučnim, profesionalnim i lokalnim organima - sve je veći broj čitalaca koji postaju autori tekstova, isprva povremeni. Sve je počelo tako što je dnevna štampa svojim čitaocima otvorila prostor za "pisma uredniku". Tako je danas teško moguće da neki zaposleni Evropljanin ne pronađe priliku i mesto da negde nešto objavi ili da drugi napišu komentar na njegov rad, pohvale ili pritužbe, dokumentarne izveštaje ili nešto u tom stilu. Tako će razlika između autora i javnosti uskoro izgubiti svoj osnovni karakter.
Benjaminova analiza konvencionalnog filma, naročito, navodi na zaključak da je za prihvatanje nekog filma dovoljan tako mali broj gledalaca, da je postalo lako odvratiti im pažnju na neku drugu stranu. Svi postaju kritičari, ali "kod filmova to uopšte ne zahteva pažnju gledalaca; publika nešto propituje, ali na jedan potpuno dekoncentrisan način". Pasivna potrošnja i svakodnevno odvlačenje pažnje ne pomažu kreiranju promišljenog, informisanog stava o nečemu ili zdravom osećaju proporcije.
Ono što je Benjamin smatrao za mehaničku reproduktivnost, mi danas zovemo Internet (kao i nizove drugih "stvarčica" koje nas poput poltergejsta proganjaju). Potonji teoretičari na koje je Benjamin uticao, predviđaju da će naše doba digitalne repoduktivnosti ukinuti potrebu za autentičnim objektima, kao i za stvarnim ljudima. Sam Benjamin bi mogao da okarakteriše jedan takav medij, u potpunosti odvojen od fizičkog sveta i materijalnih uslova svojih korisnika - medij u kome svako ima svoju kolumnu, javnu foto galeriju i studio za video produkciju - kao idealno odgovarajući ciljevima fašizma:
  • Fašizam se trudi da organizuje novonastale proleterske mase bez uticaja na vlasničku strukturu koju te mase teže da eliminišu. Fašizam ne vidi svoj spas u davanju prava tim masama, već u pružanju prilike da se one izraze. Te mase zaista imaju pravo da menjaju imovinske odnose; fašizam im pruža priliku da o tome pričaju, ali da do stvarne promene ne dođe. Logičan rezultat fašizma predstavlja uvođenje estetike u politički život.
Želja ugnjetavanih da se oslobode represije, tako biva uhvaćena u klopku službe ritualizovanoj političkoj estetici:
  • Zloupotreba masa, koje fašizam sa svojim kultom Firera baca na kolena, ima svoj pandan u zloupotrebi jednog aparata koji je primoran da proizvodi ritualne vrednosti.  
Krajnji rezultat ritualizovane plemenske politike fašizma je rat:
  • Svi napori da se politika učini estetskom kulminiraju u jednoj stvari, a to je rat. Rat i samo rat može postaviti ciljeve masovnih pokreta najvišeg nivoa uz poštovanje tradicionalnog sistema vlasništva.
Logičan rezultat pretvaranja politike u spektakl zarad očuvanja nejednakosti jeste romantizacija rata i ubistva, koje su neskriveno u svojim delima veličali italijanski futurista Filipo Marineti i nacistički intelektualci poput Ernsta Jungera. Benjamin završava svoj esej raspravom o tome kako fašizam estetizuje politiku sa jednim ciljem: uništenje aure trajnijim sredstvima. U vreme uspona fašizma u Evropi, Benjamin je uvideo da je "ljudsko samootuđenje dostiglo nivo na kome sopstveno uništenje može doživeti kao prvoklasno estetsko zadovoljstvo. To je stanje politike koju fašizam čini estetskom." Učesnici u tom spektaklu žude za masovnim nasiljem "kako bi obezbedili umetničko zadovoljstvo čulnog opažanja koje je tehnologija promenila". Kao takvi, odvraćene pažnje i bezosećajni, oni traže nadoknadu za sopstveno suštinski bestelesno bivstvovanje i gubitak smislenog, autentičnog iskustva.


Fašizam je politička doktrina u kojoj je Partija spremna da se cenka sa srednjom klasom:
  1. Vas su lagali, vi ste bili pod represijom, vas kontrolišu, vas eksploatišu. Vi tumarate bez cilja, bez napretka, bez smisla, bez budućnosti. Vas su prevarili da podržite jedan sistem koji vas mrzi i koji teži da vas ponizi.
  2. Mi ćemo vam dati mesto za stolom zajedno sa bankarima i biznismenima. Mi ćemo vaše živote učiniti boljim i sadržajnijim. Mi ćemo više klase zauzdati zarad nacionalnog interesa - vašeg interesa. Mi ćemo rasturiti trulež koja je dovela do korupcije i najgoreg hedonizma, vratićemo nacionalni ponos. Mi ćemo naciju ponovo učiniti ujedinjenom, kompletnom, ispunjenom i snažnom.
  3. Mi ćemo sve to uraditi, samo vi nama prepustite apsolutnu moć i štitite našu revoluciju od podmuklih međunarodnih sila koje nam prete.
Svim sredstvima.
Istinska opasnost od fašizma leži u tome da: prva tačka i nije u potpunosti netačna, druga tačka je mnogima privlačna, dok se treća tačka naizgled čini dobrom pogodbom ukoliko izborna politika nije uspela da identifikuje te probleme niti je bilo šta učinila da ih reši. Kada masa ljudi stane iza tog (i takvog) pokreta, onda postaje veoma teško kasnije izaći iz njega, bez obzira na zločine koje takva vlada počini u ime te mase.

Spektaklizam je jedna od društvenih pojava, ako ne čak i vid društvenog uređenja i sistema, koji predstavlja direktnu posledicu primene fašističke doktrine u praksi.

***
Bez obzira što su spektakli danas postali digitalni, izgradnja fizičkog okruženja u gradovima, infrastrukture i životnog prostora barem za sada opstaje. Vredi napomenuti da je Trampova kompanija do savršenstva dovela sopstvene kapacitete u vremenu "post-istine" upravo kroz izgradnju takvih prostora, uključujući hotele, odmarališta, kazina, tržne centre i druge prostore za užitak. Iznova, to otelotvorenje spektakla nas uvlači u niz aktivnosti koje nas dovode u neprijatnu blizinu potrošačkog sveta koji promoviše porodični biznis Trampovih.
Trampizam kao podvrsta spektaklizma, predstavlja deo tog ideološkog biznis sistema.


***
SPEKTAKL KAO ZAMENA ZA STVARNU DEMOKRATIJU

Savremene političke kampanje imaju dobro uspostavljen repertoar reklamnih tehnika koje obuhvataju ulične plakate, društvene mreže, radio i televiziju. Mnoge od tih taktika dolaze iz sfere marketinga i odnosa sa javnošću, koja je podjednako fokusirana na komunikaciju i na ubeđivanje kapitalizacijom ljudskih strahova i težnji. Iako reklame poput političkih plakata postoje još od XIX veka, današnji politički marketing je proizvod komunikacione revolucije XX veka. Brzi razvoj radija, nedugo potom televizije, praćen nešto kasnije i društvenim mrežama, označava stapanje politike sa marketingom i industrijom zabave dok je imidž zauzeo centralno mesto u društvenom životu današnjice. Ali imidž i estetika sami po sebi ne predstavljaju problem. Na kraju krajeva, umetnost i zabava mogu biti iskorišćeni kao podrška emancipatorskoj i humanističkoj politici. Međutim, značaj imidža može imati zlonamerne političke implikacije ukoliko se koristi za manipulaciju biračkim telom u reakcionarne i destruktivne svrhe.
Benjamin je tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka imao priliku da to proučava iz prve ruke, primetivši da su režimi Musolinija i Hitlera svojim sledbenicima pružali osećaj (sa)učestvovanja u velikim istorijskim događanjima. međutim, to je samo služilo kao zamena za stvarne promene u sistemu društvene moći - masa koja je podržavala fašizam suštinski je predstavljala samo publiku koja je sopstveno demokratsko učešće menjala za vladavinu autoritarnih i militarističkih siledžija.
Iako su fašistički režimi vojno poraženi sredinom četrdesetih godina prošlog veka, brojni elementi njihove "estetizacije politike" su opstali u svakodnevnom marketingu i političkom govoru liberalnih građanskih država. Francuski filozof Gi Debor tvrdi da je spektakl konzumerizma i politike preuzeo ulogu religije i mita u sprovođenju društvene dominacije. Grejl Markus je 1982. rekao da "spektakl" potrošnje predstavlja antitezu stvarnom javnom životu, građanskom angažmanu i demokratskom učešću:
  • U društvenom životu učestvujemo kao potrošači; spektakl proizvodi gledaoce štiteći se tako od propitivanja. On indukuje pasivnost umesto akcije, kontemplaciju umesto razmišljanja, kao i degradaciju života u čist materijalizam.
Primer političkog spektakla su političari poput Ronalda Regana, bivšeg glumca koji je naročito uzgajao imidž nasmejanog patrona Ujka Sema kako bi svoju tvrdolinijašku konzervativnu politiku učinio što prijatnijom masama u publici. Donald Tramp samo sledi tu liniju i prilagođava je trendovima koji su popularni danas.


Jasan primer političkog spektaklizma u svetu predstavljala je kampanja za prošlogodišnje lokalne izbore u Južnoafričkoj republici. Politički cirkus u toj zemlji vrtio se oko "velikih" centralističkih partija koje se obilato koriste spomenutim metodama političkog spektaklizma, sa jedne, i "malih" lokalnih pokreta koji su fokusirani na rešavanje konkretnih problema lokalnih zajednica, sa druge strane. Ponašanje "velikih" je u potpunosti odražavalo aktuelni uznemirujući globalni trend u vođenju političkih kampanja. Britanski Bregzit i političari poput Trampa, Bolsonara i Modija podstiču ultradesničarski sentiment zarad očuvanja moći i tako ih u sve većoj meri normalizuju upotrebom sirovog širenja mržnje (koju često raspiruju onlajn ekstremisti) kroz politički marketing. Igranje na kartu rasizma i fantazija o granicama preplavljenim migrantima privlačni su najgorim instinktima onih koji podržavaju takve politike. Takvi reakcionarni stavovi nisu samo politički opasni, već podjednako služe i za skretanje pažnje sa svakodnevnih problema lokalnih zajednica. Brendiranje i kampanje brojnih političkih partija koje su na ovim izborima učestvovale, pokazali su njihov ciničan i oportunistički stav prema biračima. Nasuprot dreke "velikih" stajali su "mali", lokalne organizacije i pokreti koji su na izbore izašli fokusirani na stvarno rešenje malih sredina koje su pred kolapsom (što je, takođe, svetski trend). Umesto hvalisanja "uspesima" ili traženja žrtvenog jarca za svetske probleme, oni su bili usmereni na direktnu komunikaciju sa glasačima kako bi se pozabavili rešavanjem njihovih problema. Sve je to u potpunoj suprotnosti sa politikom izbornog spektakla, koju podjednako definišu reakcionarna politika i suštinski nedostatak ideja za rešavanje problema lokalnih zajednica.


Pitate se gde je tu Srbija, njen spektakularni politički cirkus bez dna?
Hvala na pitanju, ne zaostaje ni milisekunde za svetskim trendovima.
Makaršta.

Sunday, 29 May 2022

Popis šanka pred fajront



Šećera i zejtina!
Jer smo hleba i igara, piva i fudbala, rakije i pornografije, graška i WC papira, gasa i benzina, struje i sardina - odavno prevazišli. Još prošle nedelje.


Ovu sliku je fotošopirao nepoznati cukertajkun iz Valjeva kako bi izazvao paniku u Srbiji sa predsednikom Aleksandrom Vučićem na čelu. To je odmah jasno&očigledno svakom ko je makar petnaest dana služio vojni rok u Požarevcu (uključujući redovno odsustvo i nagradne dane za davanje krvi i ugradnju silikonskih sisa na crnu majicu sa državnom zastavom u 50 nijansi sive).
A sad - fajront.
Stigla patrola saobraćajne policije da "konstantuje" poštovanje radnog vremena kafane.

Sunday, 13 June 2021

... i Murti


Bajden zapretio...


Ne zna se kome je tačno Bajden podviknuo: Kurtiju, Kurti, Murti ili svima zajedno.
Pardon - zapretio.
Jedino je važno da jeste, štagod bilo u pitanju.
A bilo je, i debelo je zabolelo kako Vođu tako i njegove dobošare čim su to objavili na naslovnoj strani državno-partijskog tabloida. Zanimljivo, ali na internet stranicama istog nigde se pod datumom 11. jun o.g. ne može naći tekst naslovljen sa "Bajden zapretio" baš kao ni rečenica koja sadrži "Ameri gube strpljenje za šiptare".
Tačno je da gube strpljenje za sve njih, iste.

Zašto kažeš Kurti a misliš Kurta?
Plus Murta.

Zato.

Monday, 24 May 2021

Gad



Jedan proda svoj auto i novac uplati za lečenje deteta koje nikada u životu pre toga nije video. Uredno mu naplate proviziju - jer procedura.
Drugi rasproda celu zemlju čiji je predsednik (naravno, uz proviziju - jer procedura), pare stavi u svoj džep. Potom (njegovi) nacifrekventni blatoidi hvale (njegovu) inicijativu da "obezbedi" novac svih građana, istih onih koje nema oči da vidi. Naravno - ni slučajno iz svog džepa.

Vest o prvom je hit-tvit.
Vest o drugom je shit-tvit.

Za lečenje osmomesečnog Gavrila Đurđevića potrebno je oko 2,5 miliona EUR, ili (Jorgovankinim kursom zaokruženo)  300 miliona dinara. Kada podelimo taj iznos sa približno 6 miliona punoletnih građana Srbije (zaokruženo po Vučićevom biračkom spisku), koji svakodnevno na bezbroj načina pune republički budžet iz koga Aleksandar Vučić "inicira" i "obezbeđuje", dobićemo nekih pedesetak dinara po punoletnoj glavi stanovnika Republike Srbije. A uplaćivala su i deca, čisto i to da se zna.
Dakle, da je svako od nas uplatio po 50 dinara za lečenje malog Gavrila, onda predsednik ne bi morao da inicira, obezbeđuje i muči se, da nas sve još više mrzi. Jer, iako nije uplatio (svojih) 50 dinara iz (svog) džepa, on je bre! inicirao i to bez provizije, direktno iz budžeta - nad kojim nema ama baš nikakvu zakonski opravdanu nadležnost (čak ni ceremonijalnu). A to svakoga od nas pojedinačno košta daleko više od 4.759,00 dinara provizije naplaćene Marku Prodanoviću. I tek će nas koštati, ukoliko ovom besnilu i ludilu uskoro ne stanemo na put.
Ovo je samo jedan od načina.


Pa vi sad sami procenite ko je Ko, a ko je Šta.

Saturday, 25 July 2020

Mamac iz kinder jajeta


Ko o čemu, čaršija o... mizoginiji, ovog puta.
Neke stvari treba podrobnije pojasniti, naročito u društvu poput našeg, koje u sve većoj meri "misli" da je život stvarniji na mreži nego na ulici. Na to slobodno možete dodati omiljeni palanački običaj "frljanja" stranim rečima i izrazima čije stvarno značenje i primenu, činjenično i u praksi lako dokazivo, ovde zna zaista mali broj ljudi.
Elem, ovoga puta je na tapetu karikatura Dušana Petričića.


Ne nasedajte na spinove iz kuhinje Bebe Popovića o "mizoginim" karikaturama Petričića i Coraxa. To je samo najnovija smrdljiva bomba koju vam je ubacio u šesnaesterac.
Na "ždrijebu" prilikom formiranja kriznog štaba, pre uvođenja vanrednog stanja, dr Darija Kisić Tepavčević (u daljem tekstu DKT) je izvukla kinder jaje u kome je bio papirić sa sledećom porukom:
- Ti ćeš da se "prepakuješ" kako bi smo mogli da im podmetnemo mizoginiju svaki put kada nas uhvate u laži ili nepoznavanju matematike za prvi osnovne. I tačka.
Decoy, što bi se na engleskom reklo.
Mamac.
Varalica.
Koristili su kinder jaja, jer kineski kolačići sudbine previše asociraju na - sudbinu.
Lučonoša, šampionka u toj kategoriji poznata i kao Zorka Koridorka, veoma je lukavo nestala ispod radarskog horizonta čim je krenulo kradikalsko korona-ludilo, povukla se u senku odakle vreba budućnost: da li da krene sa pranjem biografije - odmah ili sad. Neko je to morao da nasledi, preuzme ulogu zeca; neko podjednako željan tantijema, dovoljno beskrupulozan a povoljno jeftiniji - za pomenutu ulogu. I zato... neka se DKT spremi da sa klupe za rezerve utrči na teren.
Znaju oni vrlo dobro koliko su "građanisti" osetljivi po pitanju balkanoidnog šoferskog pogleda na žene i njihovo "mesto" u društvu. Dovoljno je da samo jednom neko vikne "vuk!", bilo gde na društvenim mrežama, i eto instant lavine copy/paste zabrinutih komentatora. A ako ovi antiprotivni i ne odreaguju baš odmah, uvek je tu neko od dežurnih botova sa lažnim profilima da ih podseti kako da "razmišljaju". Ubaciš par puta Vučića, izdaju i Kosovo, 5G i maske, pa onda tras - mizoginija!
Moguće je da, čak, ponekad i ne sačekaju na botove - ako im se žuri da plasiraju tu priču. U tom slučaju na scenu stupaju njihovi pitbuli Đuka, Vučićević i DJŽex koji lično krenu sa balavljenjem o mizoginiji po Informeru, Pinku i Hepiju. Kao, čitaju tvitove i fejsbuk statuse mrzitelja lika&dela Gospodara Zaraze, Srbije i srpskog naroda u celini celosti.
Ako vam i dalje nije jasna ova matrica, koju primenjuju i u ostalim situacijama, setite se scene iz filma "Mi nismo anđeli", kada Branka Katić, naslonjena na zid preko puta garaže "Obilićev venac" pali cigaretu i kroz zube "viče":
Silovanje!
Vuk!
Mizoginija!


Nažalost, ne baš mali broj komentara (i naročito "komentara") na objave oblepljene etiketom mizoginosti, zaista se može svrstati u kategoriju ogavnih - ako već ne među zakonski kažnjive. Ali, na to su i računali, jer nisu bitni komentari već ono koje komentarišu - zar ne? Pa naravno, nije kriv silovatelj već "ona, što se izazivala".
Problem je što karikaturista, koji kritikuje vlast (koja se uporno izaziva da bude kritikovana), nikako nije silovatelj već žrtva koja pokušava da se odbrani - kako u svoje, tako i u ime svih nas.
Btw. samo pozivanje na mizoginost karikaturista na temu DTK mamaca za skretanje pažnje sa stvarnih problema (u čemu ona svakako nije preterano uspešna, jer je i sama deo problema) na samom (klizećem) startu je pogrešno, jer se oni - takvi - mogu podvesti pod seksističke a ne mizogine. Razlika je više suštinske nego formalne prirode, i to bi morao da zna svako ko poteže tu argumentaciju. Samo, ako to zna, onda bi morao da zna i da od toga nema ni trunke u Petričićevim i Coraxovim karikaturama, ili ozbiljnim analizama tehologije sluđivanja narodnih masa koje sprovodi kradikalska vlast.

Mizoginija:
Netrpeljivost, prezir, mržnja ili predrasude prema ženama. Najčešće se ispoljava u vidu muških predrasuda, odnosno muškog šovinizma ili seksizma, usmerenog prema ženama, odnosno protiv žena. Sam pojam mizoginije je širok i takođe može označavati i oblik paranoidne fiksacije vezane za "stvar" koja je istovremeno predmet mržnje i ljubavi. Iako prvenstveno personalna patološka pojava, mizoginija može biti i organizovana, institucionalna mržnja, neprijateljstvo i nasilje nad ženama u nekom društvu u kome preovladavaju polni stereotipi. Mizoginija se najčešće ispoljava na personalnom, pojedinačnom nivou, osim u sredinama gde se gaji kao "zli blizanac" seksizma. 
Seksizam:
Diskriminaciju suprotnog pola (najčešće ženskog) i presuđivanje stereotipnim gledanjem na muškarce i žene na osnovu polnih karakteristika; verovanje ili stav da je jedan od polova inferioran, manje sposoban i samim tim manje vredan u odnosu na drugi. Odnosi se na mržnju ili predrasude ka bilo kom polu (mizoginija tj. mizandrija). Iz seksizma proizilazi i polna diskriminacija (on da brani, ona da rađa i slične idiotarije). Seksizam se pre može svrstati u kolektivne sportove, jer se (za razliku od mizoginije) češće upražnjava u grupama koje ne moraju neizostavno biti mizogine. Dovoljno je da budu pijane ili poluobrazovane.
Mizoginija zgodno dođe kao etiketa kada nekoga treba proglasiti nenormalnim, ludim... zato što ne voli Predsednika i njegovu dvorsku kamarilu. Drugim rečima - stanje vanredno. Ali zato seksizam, e to je već nešto drugo - to je tradicija, folklor, normalno ponašanje - stanje redovno.
Međutim, sa seksizmom ide još jedna, nikako zanemarljiva činjenica...
U svojoj definiciji fašizacije jednog društva, datoj u 14 tačaka, dr Lorens Brit kaže:
#5 Vlasti fašističkih režima se trude da u njima skoro isključivo dominiraju muškarci. U takvim sredinama, tradicionalne uloge polova su još rigidnije. Razvod, abortus i homoseksualnost su pod presijom, a država se predstavlja kao vrhovni čuvar institucije porodice.
Noam Čomski, kada nabraja 10 strategija manipulacije, na prvo mesto stavlja preusmeravanje pažnje:
#1 Pažnju javnosti preusmeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumevanju sveta.
Spojite #5 Lorensa Brita sa #1 Noama Čomskog, i biće vam sve jasno. Konačno.
Oni svoje osobine spočitavaju, projektuju na svoje kritičare, što je standardna karakteristika šizofrenije - od pojedinaca do kolektiviteta, od manjih grupa poput partija do društva u celini.
Eto.


***
Ova, najnovija Petričićeva karikatura oslikava stanje i povod zašto postoji apel-lista lekara (i ostalih koji je podržavaju) "Ujedinjeni protiv kovida", ali i razlog - zbog koga. Na njoj nedostaje još samo On - stvarni razlog svemu. U stvari, možda Gospodar Zaraze i jeste na karikaturi, sakriven u mraku bekstejdža, iza zavese odakle upravlja svojim lutkama i mamcima, varalicama. U sve većoj panici, jer je publika konačno počela da reaguje na njegovu očajnu poslednju predstavu. I to ne onako kako je planirao.
Nema tu mesta nikakvom "da, ali..."
Ali-kaida je odavno provaljena, i te "aštaćemoističke" fore više ne pale.
Ne nasedajte, da se ne ponavljamo više.

Đura nam nikada neće oprostiti što nas je tukao.

Monday, 18 May 2020

TV manijak


Ljudi u domovima prate program
Oni sjede i šute
Noć je bez tajni
A TVman
TVman
On ide
- Haustor "TV man"


Opšte je poznato da srpski predsednik vlada, osim uz pomoć vanparlamentarnih fikus-uredbi i omladinskih udruženja, i putem medija - kako nacifrekventnih televizija tako i prodržavnih i debelo budžetski finansiranih tabloida. Jednostavno, jednom je i to moralo da se desi: za sve monade koje radi i sumanute poteze koje povlači, opleo ga je baš jedan tabloid. Svakako, jedan od onih koji nisu pod njegovom kontrolom... Manje je bitno što je taj tabloid londonski Daily Star, ima on i tamo prijatelja - ne samo gazda-indusa one gvožđare u kojoj je prodavao kobasice i bele bubrege, tu je i "prijatelj Boris". Indeed!
Elemdaklem, da vidimo šta to - i zašto - Daily Star ima da kaže.

Predsednik Srbije održao "jeziv i distopijski" virtuelni miting sa svojim pristalicama
Aleksandar Vučić vodi kampanju uoči parlamentarnih izbora, zakazanih za sledeći mesec, ali pandemija koronavirusa ga primorava da menja način njenog vođenja. Rezultat je takav da je neke gledaoce spopala jeza od onoga što su videli.

Predsednik Srbije je sa svojim pristalicama održao virtualni miting koji je izgledao kao scena direktno preuzeta iz serije "Black Mirror" (Crno ogledalo). Iako je Vučićeva predizborna kampanja u toku već nekoliko nedelja, aktuelna epidemija koronavirusa je primorala njegove pristalice da ostanu kod kuće, što je njega nateralo da prilagodi način vođenja kampanje. Od rezultata tog prilagođavanja zaista podilaze žmarci, ukoliko ste imali prilike da to pogledate. Snimak, koji je na Tviteru postao viralan, prikazuje Vučića koji se obraća desetinama svojih pristaša, od svojih kuća uključenih u direktan prenos iz studija. Oko podijuma su tri zida od ekrana, sa kojih ga posmatraju pristalice.
Da stvar bude još jezivija, njihov aplauz se čuje nakon svake ključne tačke njegovog obraćanja kako bi se dodatno stvorila iluzija da se on zaista uživo obraća masi. Desetine hiljada korisnika društvenih mreža su do sada pogledale, delile ili komentarisale taj snimak (više od trideset hiljada puta samo u subotu, kada je bio prikazan).


"Predsednik Srbije je upravo održao virtuelni miting sa svojim pristalicama koje su mu aplaudirale putem video strima", rekao je Sergej Dojčinović, koji je na Tviteru podelio ovaj video. "Bilo je tako distopijski i jezivo."
Sergej priznaje da se, kao i mnogi drugi koji su gledali ovaj video, zapitao da li se ovo zaista desilo ili je u pitanju samo montaža. "Zaista sam morao da pozovem neke prijatelje i pitam ih da li se ovo zaista dogodilo. Da, ne radi se o montaži, predsednik Srbije je zaista ušao u studio, stao pred pedesetak TV ekrana i održao virtuelni miting na kome je iz nekog mračnog kutka studija sve vreme vikao i mlatarao rukama."
Mnogi političari, širom sveta, koristili su video pozive i konferencije da nastave sa svojim redovnim aktivnostima tokom raznih ograničenja uvedenih zbog epidemije - sa manje ili više uspeha. Jedan od onih koji su se "opekli" prilikom takvih aktivnosti, bio je brazilski predsednik, u emisiji "Zoom" (samo dan pre Vučićevog TV-mitinga) tokom koje je na jednom od ekrana viđen u potpunosti nag muškarac koji je nakon uključenja u program zaboravio da isključi kameru na svom računaru.



Eto, nisu ga nešto mnogo opleli u komentaru, pored toga što su preneli Dojčinovićev tvit i komentar na njega. Pa opet, i to je više nego što bi propagandnim terorom zatrovan lik (poput njega) mogao da podnese. Ipak je sve što predsednik Srbije radi njenim građanima daleko distopijski jezivije nego što bi to urednik nekog britanskog tabloida mogao da zamisli i napiše.
Ili da ga oplete.
TV man, ili bolje reći TV manijak je to, koga u malim ekranima naših TV prijemnika ima čak i kada su isključeni, crni. Crno ogledalo je to, crni telekran u kome se on non-stop ogleda, iz koga se sve više mršti i sve glasnije viče na sve nas kako bi smo ga čuli čak i kada ga nema. Jer...


TVman
On ide

On to dobro zna, zbog čega postaje sve "distopičniji i jeziviji".
I tek će biti.



p.s.
Zbog toga kako izgleda Vučićev virtuelni miting, ne bih se u potpunosti složio sa Dojčinovićem da je AV stajao pred ekranima i držao govor dok su mu kradikalčići iz njih aplaudirali. Možda su ga zaista slušali uživo i na štopericu tapšali (tj. da snimak nije montiran, poput svega ostalog u ovoj zemlji što Vučići Uveoci montiraju, jer se neki od ekrana povremeno zatamne ili ugase), ali nema šanse da je on stajao pred "tri zida od ekrana": iz kog god ugla da su ga snimali, a to se lepo vidi na snimku, ekrani se nalaze nasuprot kamere - i to uvek isti. Istih par desetina likova. To je nemoguće ako imate samo tri zida, je se isti ekrani vide i kada Vučića kamera snima spreda; dakle, tu je i četvrti zid (iza njega). U stvari, ceo studio je najverovatnije bio "zeleni ekran" na koji se posle lako dolepe kompjuterski generisani ili obrađeni likovi.
Eto, sad DJ Žeks i Beba Popović slobodno mogu da krenu u snimanje nastavaka Džeksonovih verzija "Hobita" i "Gospodara prstenova". Saruman, orci, trolovi, dve kule (na vodi), Mordor... svi su tu - nisu od onomad nigde ni išli, još otkako je Sauron proteran pod lipu.
Bojim se da se svet zbog svega ovoga više smeje nama nego njemu.
Niko normalan to ne bi trpio.

Friday, 15 May 2020

#rasitni100eura



Snaga moći ubeđivanja koju Usnija Musljiu trenira na stadu je čudo
Hashtag #rasitni100eura je još veće.
Jer bolje sto evra u ruci nego sto maski po evro na grani, al' po (slobodnotržišnoj) ceni od 200 rajhsdinara komad - čim evro, zbog najnovijeg štampanja para, postizborno skoči na dvesta pa "minimalno propisana kazna za nepridržavanje naredbe nošenja maski i rukavica" dostigne državnu "pomoć" koju još niste ni primili.

Nekada je Milošević svoje ovce plašio Vukom, a sada se plaše i Vučića.
Pojede nas ta inflacija.
I to nepridržavanje.

Thursday, 14 May 2020

100 za svakog


Prosto je neverovatno koliko lako Vučić manipuliše i vlada onima koji su protiv njega.
Ili: Kako smo od 100 za jednog došli do 100 za svakog.


Juče su se antiprotivni poklali prvo oko profesorke koja je spalila svoje diplome (koje i kakve su to "diplome", predstavlja temu vrednu zasebnog teksta), a onda odmah zatim oko Srbljanovićkinog komentara na račun te potpaljivačice. U čemu je problem? Pa, sklon sam da poverujem kako je tekst Biljane Srbljanović 100% tačan, ima tu previše detalja koji izgledaju autentično. Međutim, apsolutno sam ubeđen da je taj tekst naručen od vlasti kao kompenzacija za podršku antiprotivnih potpaljivačici. I to ne zbog toga, kako je većina komentarisala, što je profesorka revoltirana obesmišljavanjem obrazovanja u Vučićevoj Srbiji, već zbog onih komentara koji kažu da je "ne treba pljuvati iako je tačno sve što je Biljana Srbljanović napisala o potpaljivačicinom angažovanju za SNS, jer se tako ohrabruju i ostali iz ogromne ekipe botova da propevaju i pomognu urušavanju naprednjačke kule od karata iznutra". Pa onda još malo o lustraciji, selektivnom revanšizmu blablatrućser...
Javnost se upecala na istinu, čiji je jedini cilj da sakrije istinu.
Isto to je bilo urađeno onoga dana kada su krenule salve pohvala na račun dr Darije Kisić zbog (naknadno revidirane) izjave da su "1. marta imali nultog pacijenta": "heroj dana", "žena koja će srušiti Vučića", "dr Hrabrost"... A ona je baš tog istog dana u potpunosti promenila imidž; potom su krenule salve tzv. seksističkih komenara na njen račun. Retko ko je ukapirao da su prvi takvi komentari izašli upravo iz SNS kuhinje kako bi pažnju sa Darijinih svakodnevnih lupetanja skrenuli na poznat teren radikalskih bljuvotina koje ćemo odmah pripisati napaljenim i sluđenim protivnicima.
Javnost se, pogađate, opet upecala. Na istinu, naravno.
Sada to isto, ali baš sve, rade oko dodele 100 evra "pomoći". Svi antiprotivni, koji su se prijavili za te pare, već dva dana ponavljaju mantru: "ako nećeš ti, uzmi i daj onome ko nema", "to su naše pare a ne Vučićeve", "ukrao mi je mnogo više", "šta, nećeš, aha sve će neko za to da ti kaže hvala", "šta si ti, neki heroj", "ma samo sere, na kraju će i on da uzme, nego folira se", "e, ima da uzmem iz inata jer se vidi koliko to nervira Vučića". I slično. Nema potrebe za daljim citiranjem.
Vučićevi gebelsovci su to sve lepo poplasirali naokolo još pre mesec dana, izabrovali i usadili između ušiju Srbistancima; poslednjih par nedelja proučavali su moguće reakcije i način za njihovo usmeravanje u željenom toku, pa mu savetovali da danas oplete po "izdajnicima tj. svakome ko uzme te pare". Dokaz ovoj tvrdnji je više nego dostupan svakome ko ne samo da ne žmuri već i ne dopušta da mu krmelji "istine" pomute vid i rasuđivanje: sve pomenute (i još gomila drugih, sličnih) mantri ponavljaju se u beskraj poslednjih par dana do u slovo. Ne morate da idete dalje od fejsbuka, gde bukti copy/paste histerija pljuvanja po izdajnicima antiprotivnosti koji rade za Vučića odbijanjem da uzmu nešto što nije nikakva pomoć već uvlačenje u vrzino kolo kolektivne krivice za uništavanje državnih finansija - koje su odavno uništene, ali sada treba izvući guzicu u stranu. A kako? Prosto, svali krivicu na ceo narod i naročito posvađaj antiprotivne.
Tvrdnja o 2,5 miliona prijavljenih za 24h, kao dokaz siromaštva u Srbiji, spada u deo ove propagandne akcije prikrivanja istine targetiranim plasiranjem selektivno probrane - istine. Po formuli Biljane Srbljanović i potpaljivačice diploma, slučaja "prvomartovske prve nedelje doktorke Kisić". Pričajmo o dokazu siromaštva a ne o njegovom uzroku. Jer, jbg, uzrok sada deli pare.


Neko će se već zapitati: Čemu sve ovo, ovaj tekst?
Jel' to opet neko jalovo kvazimoralisanje, autošovinističko pranje savesti, sluđenost i nerazumevanje surove realnosti i pored očinjeg vida, anti-antiprotivnost, opet belolistićarsko rovarenje za Vučića... i bezbroj drugih primera međusobnog etiketiranja ljudi koji su činjenično duboko zastrašeni (priznavali to ili ne, a uglavnom ne priznaju)?
Neće da može.
Svakako nije ubeđivanje da ponuđenih sto evra uzmete ili da od toga odustanete.
Jer...
Činjenica je da narod ovdašnji pati od dubokog nerazumevanja očiglednih stvari ukoliko mu se to prvo ne napiše na fejsbuku. Dakle, "naše pare" nisu naše, i to poodavno. To je isto kao tvrdnja da penzioneri primaju penzije jer su ih zaradili tokom radnog veka. To jeste istina, ali ta istina ne deli pare već one pristižu iz namenskih budžetskih sredstava - penzionog fonda, koji pune oni koji danas rade a ne oni koji su nekada radili. Isto je i sa zdravstvenim fondom. A penzioni i zdravstveni fond su odavno opljačkani, još krajem devedesetih, i to ponajviše od strane onih koji danas sede u vlasti: Aca Srbin, Ivica od Miljacke, Milovan Njet-Bojić, Vojislav Hadživučić-Šešelj i njima slični, premazani glazurom od voćki poput Dinkića i njegove sabraće "stručnjaka".
Naravno da svako ko uzme 100 evra sa njima može da radi šta hoće, pa i da ih pokloni nekome ko nema. Ali to je lična stvar, baš kao i odluka da se pare ne uzmu, bez potrebe da te neko zbog toga smatra herojem ili pametnim. I jeste to odraz kolektivističke palanačke podsvesti - naturanje nepostojeće griže savesti glede sebičnosti što nećeš da uzmeš pa daš nekome. Pare iz budžeta su namenjene, između ostalog, i onima koji nemaju i pomoć njima treba da pruža država a ne pojedinci. Moja je stvar šta ću da uradim sa svojim parama (a, ponoviću, ovih 100 evra to nisu), ali nije stvar države šta će da uradi sa "svojim" parama jer država nije pojedinac, pa čak ni ako se zove Aleksandar Vučić. Država je samo šalter čiji je zadatak da prosledi novac tamo gde je namenjen, kako ovaj stvarno naš (prikupljen porezima) tako i onaj strani (ciljano poklonjen ili kreditiran). Svađu ćemo potpaliti tako što ćemo pare ponuditi svima, umesto samo onima koji nemaju, pa oni neka se onda pokolju među sobom oko 100 grama suvih kostiju, samo neka ne diraju nas tj. državu tj. lopove koji se iza države i naroda kriju.
Naravno, jeste istina da to nisu Vučićeve pare.
Baš kao što je istina i da je svakome od nas ta banda pokrala mnogo više od pukih 12 hiljada rajhsdinara, koji ne mogu nikada da zatome 30 godina razaranja ovog društva i života svih nas od strane ove iste ekipe.


Vučićeve laži o zlatnom dobu srpskih finansija i ekonomije su jednostavno - laži. I to oseća (za znanje je potrebno malo više od "osećanja") većina antiprotivnih. Iz tih laži se ne mogu ni izdvojiti niti iscediti pare za 5,5 miliona građana, svakome po 100 evra. Samo duboko naivni i napredno pokvareni veruju da su pare maznute smanjenjem plata i penzija ostale u budžetu pa se od njih i redovne (sve tanje) naplate poreza sada sa po sto evra kupuju glasači. Jer - te pare poodavno nisu više u Srbiji.
Pa, odakle onda "naše pare" za nas? Svakako nisu od Evrazijske i Istazijske braće, već od muvaže sa Okeanijskim parama čiji je priliv bio neprekinut čak i tokom vanrednog stanja. Podaci o tome su dostupni na internetu bez ikakvih ograničenja, samo ih treba potražiti. Neka Šizoje odradi ono zbog čega je doveden na vlast, dajte vi još. I neka deli, samo ga ne dirajte dok ne završi započeto. Sve, pa i davljenje naroda koji ćuti.
Naravno, to neće biti nimalo lako jer evropski darodavci traže opravdanje za svaki poklonjeni evrocent donacija i investicija. Sa druge strane, to se ne može baš u potpunosti reći za slučaj uzimanja visokokamatiranih kredita, gde je kontrola labavija. I zato im ovo drugo više odgovara. A kredite - te i (naročito) takve - daju svi, uključujući i (naročito) dalekoistočnu braću.
Na ovu tortu obavezno dodati šlag od besomučnog štampanja para, tzv. zamene starih i pohabanih novčanica novim dvohiljadarkama koje u serijama "iskaču" iz bankomata. Podsetimo se i ko je nasledio očevo radno mesto u "štampariji novca"... bato.
Vučićeva poruka da su "izdajnici oni koji uzmu pare" (parafraziram), ima svoje lice i naličje. Njegovi dobošari zaista širom naše zemlje ponosne - direktori, predsednici opština i opštinskih odbora, načelnici, kontrolori, vikari, koordinatori, administratori, arhibotovi, upravnici zgrada i buljuci drugih abronoša - svojim ljudima govore da ne treba uzimati ponuđenih (šticovanih) sto evra. Ili bar o tome u javnost "cure" vesti. Iz konkretnih primera provereno znam da su nakon tih "razgovora" i ubeđivanja upravo ti isti ubeđivani prvi trčali da se prijave na sajt Trezora.
Jer, uvek kada On nešto izgovori, to je upravo obrnuto od onoga što mislite da ste čuli. 


Neka neko od malobrojnih novinara izvan njegove kontrole već sutra, kada krene isplata, upita Vučića sledeće: Kako su to izdajnici Srbije svi oni koji se prijave za pare, a penzioneri - listom, od prvog do poslednjeg - nisu, iako im je automatski (bez obzira da li te pare hoće ili neće) dodeljena državna pomoć? Šta god da Vučić odgovori, ili se po običaju pravi gluv i blesav, gledajte ga u ruke jer ga one uvek odaju. A te ruke će raditi same od sebe ono što uvek rade kada onaj iz koga rastu - laže.
Ovo sa parama, hoću ili neću (apsolutno je to isto - i nebitno) predstavlja podmetačinu na račun savesti u rangu naturanja kolektivne krivice celom narodu za zločine po komšiluku koje su patridiotski počinili upravo neki od ovih koji sada vladaju. I krali nesmanjenom žestinom već punih 30 godina.
Robin Hud naprednjački krade od siromašnih da bi davao bogatima, ali za razliku od Superhika, povremeno kad zagusti mrvice sa stola ne baca samo golubovima-preletačima već i građanima svoje države koje je saterao u mišju rupu, da se tamo međusobno glože i kolju oko mirisa hrane.
Ili para.
Ili istine, koju On nerestano izvrće i savija, cedi kao suvu drenovinu i od nje pravi maglu.
Svaki profesionalni lažov uvek koristi istinu da bi vas obmanuo, dok onaj patološki veruje da su njegove laži istina. Naš problem je što za predsednika imamo profesionalan patološki slučaj koji se okružio patološkom profesijom kako bi laž postala istina a istina služila laži.
Potkupiš centarfora da ne daje golove i golmana da propušta lopte, pa si godinama šampion. Tako je i ovoga puta "Crv Sumnje od sto evra" pokvareno ubačen među protivnike. Kada na tzv. društvenim (asocijalnim) mrežama na različitim mestima naletim na niz potpuno istih komentara i kvalifikacija, prvenstveno od strane onih koji će uzeti pare na račun onih koji neće, na pamet mi prvo padne niko drugi do Vučićeva botovska mašinerija. Niko drugi nema taj nivo organizacije koji bi mogao da masovno deli iste statuse i komentare. Napišu, objave, komentarišu sa lažnih profila na kojima biju svom snagom po svom Šefu. To što ih potom ponavljaju i oni koji su dokazano antiprotivni, samo pokazuje koliko uspešno ta ekipa obavlja svoj zadatak i do koje mere je uspeo da pomuti razum svakoga ko vidi koliko je duboko u ludilo zabrazdilo ovo društvo.

I još nešto:
Ako ste za bojkot Vučićevih izbora, zašto onda ne bojkotujete "Vučićeve pare"? Pa, zato što "to nije isto" jer su to"naše pare". Ili obrnuto, ako ste za izlazak na Vučićeve izbore, zašto onda ne uzmete "Vučićeve pare"? Pa, opet, zato što "to nije isto" jer su to "naše pare". U stvari, istina je da su to naši (a ne njegovi) izbori, koje su On i njemu slični pokrali još onog dana kada su ih raspisali, i da od saučestvovanja u izbornoj krađi do saučestvovanja u krađi para leži daleko kraći put nego što se to na prvi pogled čini.

***
Neko će uzeti pare, pa će u strahu od toga da je pogrešio osuti paljbu po onome ko neće.
Neko neće uzeti pare, pa će u strahu od toga da je pogrešio osuti paljbu po onome ko hoće.
Nemojte se gložiti i međusobno blatiti oko toga da li ćete ili nećete uzeti pare, kojima vladajuća banda lopova pokušava da vas predizborno podmiti (u manjoj meri) i posvađa (u daleko većoj, i svesno planiranoj). To je u potpunosti stvar vašeg izbora i ne tiče se nikoga drugoga osim vas lično. Nećete da uzmete - OK, pa šta. Hoćete, potrošićete ih ili nekome pokloniti - OK, pa šta i to. Ali saučestvovanjem u pro-et-contra kvazidebatama gluvih i ostrašćenih radite upravo ono što se od vas i očekuje.
Personalno saučestvujete u podmetnutom kolektivnom brisanju tragova zločina koji ima svoje puno ime i prezime.
A ono nije vaše.


Da li "samo serem, foliram se i na kraju ću i ja uzeti sto evra"?
Čak i da vam na taj idiotizam odgovorim, odgovor nećete moći da namažete na hleb.
I zato gledajte svoja posla, jer upravo to je ono što Vučići Uveoci u ovom slučaju od vas ne očekuju.
Jer to je, zapravo, ono što ih najviše nervira.

Sunday, 26 April 2020

Ne dirajte Ravu, ona je naša


Usred zabrane kretanja, u pojedinim delovima Beograda, počela je podela zastava Srbije, koju pre nekoliko dana najavio zamenik gradonačelnika Goran Vesić, prenosi N1. Kako su toj televiziji potvrdili gledaoci iz Ulice vojvode Stepe na Voždovcu, pun automobil zastava oko 13 sati prolazio je tim krajem, a nekoliko osoba ulazilo je u zgrade i uručivalo zastave stanarima, uz poruku da ih istaknu na svojim prozorima i terasama u znak podrške zdravstvenim radnicima.


Umesto kampanje prikupljanja sigurnih glasova od vrata do vrata, krenula je kontrola sigurnih glasova od prozora do prozora. Naravno, u vreme policijskog časa, da "kontrolore" slučajno ne pojuri niz ulicu neko od sve manje neupodobljenih a ostane neuhapšen.

*** 
OMG, pa ovo je fora iz biblijske priče o padu Jerihona, kada Isus Navin (Joshua Nun) kaže "Sravnite grad sa zemljom i pobijte sve, osim prostitutke Rave (Rahab) sa čijeg prozora visi crveni konop niz koji su sišle uhode izrailjske. Ona je naša. Pravednica."
Braćo i sestre, ako bog da...

Sravnite grad sa zemljom, reče Goran Vesić.
A ovi sa zastavama - e, oni su naši, njih ne dirajte.
Sve su to Rava do Rave, crven gajtan kojim se naša izborna pobeda unapred opasala.
Pravednici.

Jerihon u plamenu, Beograd na vodi...Nego, ko je rušio u Savamali? Isus Mali i Goran Ravesić?
Da su oni nesrećnici prihvatili da stave zastave na zgrade u Hercegovačkoj, garant ih ne bi rušili.
U toku je razaranje i silovanje Srbije biblijskih razmera.

Tuesday, 3 December 2019

Crveni baloni i troslojni glasački listići


Pre dolaska na vlast obećavaju balone i troslojni toalet-papir svakome, nakon odlaska sa vlasti ostavljaju... do guše.


U prevodu sa politikantskog na jezik običnih, normalnih ljudi, ovo glasi: 
Ako se zeznete pa nasednete na naše šarene balone, slobodno ćete moći da svojim glasačkim listićem tri puta glasate za nas - ako ga pravilno presavijete. Nakon toga, možete da radite s njim šta god hoćete, baš nas briga, ostavićemo vas u takvom st(r)anju do guše da će vam se svaka primisao na politiku i izbore ogaditi na veoma dug vremenski period. Taman dok - vi, glasačke kokoške - zaboravite na nas, pa vam se onda svi ostali ogade, tako da ćemo mi opet morati da se vratimo i spasimo vas. Jer bez nas nema pravog st(r)anja - al' stvarno.

Decu treba od malih nogu učiti da prepoznaju govor tih guštera.
Kojih?
Kako bre kojih... pa onih koji, bez obzira ko je trenutno na vlasti, iz svojih kandži ne ispuštaju prosvetu.
Šta mislite, da li su zaista slučajno baloni učiteljice crveni a dečice koaliciono-šareni?
Kao, ni to ne znate?
Pitajte Ivicu Dačića i njegovu nacionalsocijalističku bandu, oni imaju odgovor na svako pitanje u vezi st(r)anja u kome smo zahvaljujući njima i njihovim šarenim filijalama već tri decenije. Ti pacovi su počeli da se distanciraju od kradikalskog broda i njegovog poludelog kapetana; neki (kao) napuštaju taj splav budala, neki se povlače u ilegalu, neki bi da prelete, neki stalno pitaju "šta čekate, što ne omasovite te proteste i oterate ovu nesreću" a neki... u javnost puštaju afere u koje je umešan sam vrh napredne države.
Ovde ništa nije slučajno.


U Srbiju uskoro dolaze severnokorejski instruktori, koji će po metodici sa početne slike raditi na edukaciji biračkog tela. Mislite da je to još jedno njuzovsko zezanje? Kako stvari stoje, pre bi se moglo reći da su oni tu punih trideset godina, još od predizborne edukacije za one prve, Sloboslobodine izbore.
Tačno toliko boja instruktorovih balona i namena glasačkih listića i dalje ostaju isti.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...