Monday 30 April 2012

Dobošarska posla


Večeras je trebalo da posle dužeg vremena napišem Otisak Nedelje. Eto, ne da mi se, jer bi ovo što sledi bio toliko dugačak predlog da bi ostali ispali nebitni iako su svi zapravo isti.
Dakle - hajde malo da prozborimo koju o dobošarima.


Dobošari su nekada, u neka druga vremena, kao delatnici vlasti služili da lupanjem (u doboš) privuku narodne mase. Pošalje ih kmet ili oborknez da stanu tako na neki trg, raskrsnicu, u centar varoši ili pred seosku zadružnu mehanu pa lupaju li lupaju. Okupi se svetina, da vidi šta joj to vlast ima obznaniti. U vreme knjazova i sreskih načelstava, uglavnom su čitana imena utajitelja poreza i švercera, te otuda i narodna "da ode na doboš" jer su dobošari služili da obznane imena onih čija će imovina biti rasprodata pokrića dugova radi. Posle su razni drugi okupatori dobošare uglavnom zlokoristili u cilju čitanja spiskova za kuluk i streljanje kada neko popali žito ili sjebe nemca. Kada su posle rajhskomandanture na red došli komesari, dobošari su polako počeli da odumiru, zameniše ih megafoni i opštinski razglasi po banderama namesto skojevaca. Skojevci siđoše sa bandera i postadoše direktori, a dobošari odoše u političare.
 

U naprednija vremena, u koja valjda računamo i prezent tekući (NAPREDNA a ne naprednjačka, ne zajebavajte se s tim pred Đurđevdansku trku) dobošare su zamenili bilbordi. Znate već, neko pobije par motki posred zelene površine na atraktivnoj mu lokaciji, na njih nakači ploču od drveta ili aluminijuma pa onda natakari svoju sliku i pravi budalu od sebe. OK, bilborde koriste i firme da oglase svoje proizvode i usluge, ali zar naše Stranke Sa Posebnim Potrebama i same nisu firme? Vrte se debele pare, sve pršti od zapošljavanja, mita & korupcije, pada bogumi i sex zarad radnog mesta, marketinški magovi se prelivaju kroz prozore stranačkih prostorija, autobusi krstare Stradijom, manufaktura cepanja neprijateljskih propagandnih sredstava radi punom parom. Predizborni spotovi svi liče na reklame za "od igle do lokomotive" - jedino nema istaknutih cena. A nema ni sniženja i popusta, to nam je što nam je, uzmi ili ostavi.
I tako, reši se jedna usijana dobošarsko-komitetska lokalna tintara da okači bilbord u Negotinu tamo gde ga nikada nije bilo. Sve ostale bilborde su već zauzeli kočničari, lažovi, trutovi i ostali dverovi, tako da je pomenuti izdumao kako je najbolje da poseduje sopstveni. Bilbord, jeste. Pretpostavljam da je sa svojom partijskom ali i koalicionom sabraćom pozavršavao ekspresno svu administraciju i papirologiju brže od Vučića i Đulijanija zajedno, našao lokalnog postavljača i štampara, naručio biznis i seo kraj TV ognjišta trljajući zadovoljno ruke.
A pare, koliko i ko to plaća? Prava sitnica, plus bezobrazno je pitati.
Međutim, da li je baš bilo a bogumi i ispalo tako...

Elem, pre neki dan se postavljač nacrtao na lokaciji i nadžudžio metalnu konstrukciju po propisima i standardima, posred travnjaka preko puta zgrade Komiteta u Negotinu. Negde između semafora i kontejnera od 5 kubika (za đubre, naravno). Pretpostavljam da je tokom noći između subote i nedelje štampareva ekipa izlepila bilbord naručenim facama Spasitelja & Izbavitelja Nacije.
OK, reći ćete, pa svi kače bilborde, ludo je vreme izbora, to više nije ništa novo niti čudno. Šta je u svemu tome epohalno i blesavije od već viđenog?
Ono, koje je u nedelju osvanulo na toj tarabi dobošarskoj. 
Pardon - bilbordu.


Po prvobitnoj varijanti trebalo je postaviti bilbord koji čine dva panoa pod uglom, jedan za žutog a drugi za crvenog pobratima. Ispalo je da postavljač nije razumeo dobošara, iz ko zna kojih razloga, pa je postavio samo jedan pano a sabraći uvalio po polutku.
E ovakvog bilborda zaista nema nigde drugde u Srbiji.
Žuta braća su u nedeljno jutro bila zapanjena u šta to gledaju kada su došli u svoju kancelariju. Crvenih, koji su na spratu iste zgrade (Komiteta), nigde nije bilo. Kud sme to da izađe van pa da ih neki prolaznik-glasovatelj priupita šta su to kvragu napravili i pred narod okačili?!

Iskreno, baš mi i nije jasno što se i jedni i drugi beče jer im je predsednike-kandidate za predsednika neko okačio cuzamen na isti plot, kao da oni već nisu zajedno ili to (pu, pu, daleko bilo) opet neće sutra da budu. Pre će biti da je onaj dobošar koji je to naručio puko od živciranja jer je dobio samo pola za svog šefa. Pitanje je koliko je bilo plaćeno štamparu i postavljaču, da li ceo iznos ili pola, i - ko je bre to platio kada oba brata tvrde kako "oni gore" nemaju pojma o "ovome dole"?!
Hoću reći, nisu obavešteni o svojim dobošarima-polutanima. Ehm, ni na nebu nit na zemlji, ni u gradu nit na njivi, ni DS niti SPS - već DSPS. Eto prave poruke bilborda koji (ni)je naručio magistar dobošarskih nauka, usred sumanute želje i teranja da se u poslednjoj predizbornoj nedelji još malo kurči pred svojim Vođom, uvuče mu se u debelo dupe i mašta kako će ipak postati treći narodni poslanik iz Negotina u narednom sazivu Republičkog Parlamenta.
Ko zna, možda i hoće. Iskreno, zabole me za prva dva taman koliko i za njega maga(t)rećeg.


I tako, ispade da je ovaj bilbord ni kriv ni dužan oslikao pravu sliku onoga što živimo. Dvoglavu himeru, pola frajla - pola pendrek. Svojevrsna sirena serbska koja cupka na hridima čas Zapada čas Istoka, čiju pesmu nikako ne treba slušati i padati pod njen uticaj što vodi u brodolomne plićake svesti, i pred kojom nikako ne smete žmuriti jer će vam izokrenuti džepove i živote.

Kao što se dalo pretpostaviti, u toku noći su neupošljena žuta omladina i neupokojene crvene supozitorije dali zguliti ovu himeru koja ih tako realno oslikava, ne da im mira. Zato ide poslednja slika kao živ dokaz neumnosti i neshvatanja stvarnih želja i potreba onih čiji glas dobošari traže.
Iskreno priznajem: nadao sam se da neće uraditi to što su noćas uradili. Stvarno sam naivan...
Ne znam šta su ovim hteli da postignu, kada je već toliki svet video ovu budalaštinu. Pitam se, pitam se, da li su Tadića zgulili crveni a Dačića žuti, umesto svaki svog - da im ne zadrhti ruka? Ako im je ovo čudo toliko zasmetalo, zašto onda žuti lepo odmah ne skidoše desnu polutku? Ili još bolje - zašto nisu prelepili ceo bilbord svojim kandidatom i tako pokazali da imaju ono odakle svi dolazimo? Mogli su, na kraju, da puste i crvene da dolepe nešto na levoj strani, neka im je halal ceo plot i bruka pride.

 
Ostajemo uskraćeni za odgovore na sledeća pitanja:
Ko je platio postavljanje bilborda bugarskim argatima?
Ko je postavio celu metalnu konstrukciju?
Ko je platio taksu za zapremanje javne površine?
Ko je platio dozvolu za postavljanje bilborda?
Ko je platio štampanje postera, da li su plaćeni celi ili upola?
Ko je dao uverenje da ova skalamerija ne ometa saobraćaj, s obzirom da se nalazi na par koraka od raskrsnice na ulazu u Negotin?
Koliko je trajala procedura potrebna da se pozavršava sva papirologija?
Sve ovo, i još više, potpada pod Zakon o dostupnosti informacija javnosti, Zakon o političkim strankama, zakone i akta vezane za izbore i kontrolu finansija, akta lokalnih samouprava, i zdrav razum. Pa opet - ništa.
Zašto ovako, pitam se, pitam se?
Ne bih znao kasti.
...
Stvarno, što su se bre svi navrzali na ova dva dobrodušna čoveka (i njihove ekipice): na onog levo koji bi da bude trećiput drugiput, i na onog desno koji dobro zna da ne može ni prvi put?
Ništa od ove zajedničke zajebancije ne bi bilo da su prilikom izrade bilborda ispoštovali odnos snaga u Skupštini, pa shodno toj proporciji svakom od Dobrica dodelili deo oglasne površi. Svi bi bili zadovoljni, i Žuta Lepota i Crvena Tvrdoća; ovaj drugi bi izgledao malo više predizborno šlank. Voli narod kada dobošari liče na njega, naročito kada utanje.
Mogu samo da zamislim face ove dvojice kada im budu dojavili šta su to napravili njihovi ovdašnji dobošari. A biće im dojavljeno, u to uopšte ne sumnjam. Dao bog, ima i drugih dobošara i dobošarčića koji bi da se dokopaju palica i svinjske kože razapete preko sita. Plus, neko je u međuvremenu izmislio i telefon i internet.
Bogami, odoše uši na doboš.
Kud bre, stvarno, nađoše svakome po pola, kao da je preko sindikata. Pa baš nije u redu, plus nije ni matematički.
Šta o svemu tome misle predizborno pomažene krave, prasad, koke i ostala populacija (trenutno) bez prava glasa - najverovatnije nećemo nikada saznati. Samo dobošari poznaju onaj pravi nemušti jezik, a vi ne dozvolite da vam pljunu u usta kako biste ih razumeli.
Bilbordi nam govore sve i bez reči.

Kako god bilo, ide nam Živeo1.Maj, praznik društveno beskorisnog rada. Dan kada dobošari idu u prirodu da prožderu ono što su predizborno pomazili, prde niz majski vetar, te bacaju kese i flaše po šumama i gorama naše zemlje koja odavno više nije ponosna - baš zbog njih takvih.

Onima koji zaista rade nešto korisno čestitam Prvi Maj, međunarodni praznik rada. Živeli i preživeli pusto dobošarsko.

Saturday 28 April 2012

Nemoj...


Ko o čemu, ja opet o palanačkoj filosofiji...
Politike i "politike" nam je svima preko glave. Ako vam nije dosta ili mislite da ste imuni, onda ne računajte da ćete iduće prvomajskopredizborne poslednje nedelje ostati netorpedovani. Neće moći - neće vam se dati. Dakle, iznađite sebi nekakav bezbolan i efikasan način da živi i zdravi dočekate jutro 7. maja. Čisto da bi ste se nekima koji su pukli nasmejali u brk, a onima koji još nisu (tj. to umišljaju) da namignete i pokažete prst (u punom spektru vidljive svetlosti, bez neke posebne lampe i spreja). Jer, naravno, sve se zna a ništa još uvek nije gotovo.
Ukoliko nameravate da se razonodite, preporučujem sajt opštine Negotin. Ponovo ta pusta ćirilica i magarci koji održavaju taj, da prostite, servis građana.

„Еxцханге 3“

Ne vredi, koliko god ja bio ubeđen da u bilo kojoj školi (čak i danas) decu uče ćirilicu i latinicu, ovi majstori zanata su i dalje nenadjebivi. Neće bre da se uozbilje, da makar jednom pročitaju to što napišu pre nego ga puste u javnost. Pa, jebo ih onaj ko im dade kompjuter u ruke da "uređuju" opštinski sajt, da li je iko u toj blesavoj opštinskoj službi čuo za lekturu, korekturu, pravopis, proveru - bilo šta osim copy/paste pameti, Google translatora i aplikacije za pretvaranje latinice u ćirilicu?! Dokle će se time baviti ljudi koji vole frljanje stranim izrazima a da nemaju pojma strane jezike. Zabole ih, plata ide. Tačka.
Bezobrazno i dosadno, eto šta je u pitanju.
(ono „exцханге“ se u originalu na engleskom piše exchange, i znači razmena)
Kao što rekoh, razonodite se. Zato preporučujem zanimljiv i zabavan sajt Pravopas. Pohvale autorima, preporuka svakome od 7 do 77, a naročito nekima.

Kada smo već kod škole i padanja svega i svačega na pamet, šta bi ste rekli da vam dok šetate kraj neke škole padne deo fasade na glavu? Poput one nesrećnice kojoj je juče u Beogradu pao beton sa fasade neke banke posred čela, pa se sada nadležni prepucavaju u stilu Dulića "treba utvrditi odgovornost, i kada se utvrde činjenice neko treba da snosi i odgovarajuću odgovornost" (priča o curenju radijacije u Vinči, može se primeniti na sve čega se takvi poput njega late). Mudrost, koju klempavi crpi iz uljanih škriljaca već neko vreme. Moguće da tako piše i na uputstvu za upotrebu žute Pandorine kutije.
Mislite da se to dešava samo onima koji nemaju dogovor sa sudbinom, zlehude su sreće, bačena vlaška magija na njih, čačkaju mečku? I da je Beograd daleko, kod nas u Negotin to nema...
Ne spavajte na to uvo. Ima, i to na dva nimalo naivna i bezopasna mesta.

Prvo: 
Već treći mesec na pročelju osnovne škole "Vuk Karadžić" stoji kanap razapet od saobraćajnog znaka do jednog oluka, na koji je okačeno nekoliko papira sa odštampanim tekstom "PAŽNJA!!! PADA MALTER SA FASADE", pa još u boji. 
Upozorenje - ubilo se.


Svako ko se iz centra Negotina kreće prema školi i Todorčetovom konaku ne može a da ne vidi ovu bruku. Tu se negde otprilike postavljaju i autobusi koji đake voze na ekskurzije, okupljaju roditelji koji prate ili čekaju svoju decu, nastavnici i ostalo pučanstvo. Zar niko ne vidi i ne reaguje? Šta, kao, fasada škole je pod zaštitom države pa ne sme ništa da se radi ako nemaš befel i lovu? A deca, da li su ona pod zaštitom države...

Drugo:
Igralište predškolske ustanove "Pčelica" u Negotinu. Dvorište je oivičeno metalnom ogradom duž celog placa osim prema Zelenoj pijaci, gde se nalazi zid sa koga otpadaju malter i cigle.


Da li je to unutrašnji zid zabavišta ili spoljašnji zid pijace, tj. Komunala? Čija je nadležnost da taj zid sanira i tako omogući dečici bezbedan boravak u prostoru gde je sve drugo osim toga nedopustivo? Da li je uopšte bitno imovinsko-pravno prejebavanje (ne)nadležnih i činjenično nezainteresovanih da se ovaj problem reši, da li roditelji plaćaju mesečnu naknadu samo da im deca ne bi bila sama kod kuće? Da li je ovako nešto moguće u bilo kojoj drugoj (normalnoj) zemlji? Aman, koliko to može da košta pa da bude toliko nerešivo?!
Ne znam, ali baš mnogo pitam. Mnogo.
Ko zna, u kakvom su tek stanju seoske škole?
Ako o ovoj priči znate nešto više, slobodno napišite u komentaru.

Nadležni SPS prosvetni inspektor, njegov SPS ministar i njihovi SPS direktori koje su listom poustoličili, izgleda ne vode računa o školi koja je jedna od najstarijih i najuglednijih u Srbiji. Takođe, ukoliko je "Pčelica" predškolska ustanova, onda ona ima tretman tzv. pripravnog razreda koji postoji po seoskim školama. Dakle, trebalo bi da bude u nadležnosti  Ministarstva prosvete. Sunce li mu Žarko, da li treba nekom detetu da padne beton na glavu (deca u zabavištu neće biti odvraćena onom dronjavom gumenom mrežom, naprotiv - njena drečava boja ima sasvim suprotan efekat nego kod odraslih, privlači ih)?! Da li će fasada sa Vuka sjebati nečija kola parkirana na strani ulice na kojoj se ne naplaćuje parking, ili će to biti glava nekog prolaznika, ili deteta koje čeka školski autobus? Ima li uopšte nešto u tim usijanim politikantskim tintarama osim ovog izbornog ludila? Makar malo stručne i profesionalne savesti, brige za one koji ih preko budžeta plaćaju, i naročito za njihovu decu?
Ma jok bre.

Dobrano promislite o svemu ovome na Đurđevdan, kada se latite olovke.
Od toga baš zavisi šta će vam posle padati na pamet a šta na glavu.

***
Kao što rekoh u naslovu:


Nemoj.

p.s.
A oni sa početka posta, šta mislite da su preskočili: zabavište ili osnovnu školu? Šta li je njima palo na glavu kada rade tako kako rade...

тхе енд

Saturday 21 April 2012

Seko, seko...


"seko', seko' drva, pa raseko' crva"
(staro džibersko dobacivanje prolaznicama)

Stvarno, kada sam sinoć video ovu Coraxovu karikaturu zaista mi ništa drugo nije palo napamet. Demokrate se usekoše od silne kampanjske želje da nam objasne kako su makar manje zlo od većeg zla u liku Thoma&Jerryja. I tako, usekovanjem se razotkrio onaj unutrašnji crv koji ih rastura devetu godinu za redom. Hajde njih, ali - što bre sve nas ostale?


Glasajte za Manje zlo, ne za Veće. Međutim, šta ćemo sa Najvećim zlom? Sa kime to ono beše u koaliciji i kohabitaciji na republičkom i (beo)gradskom nivou? Da se ispravim - sa kojima, ima ih više, i tek će ih biti.
Btw, Rudolf Đulijani je sišao među Beograđane. Kao što je i red, podržava svoje američke živuljke Thoma i Jerryja. Neće valjda srBske maslačke, kravomazitelje, opkoračitelje salata, oborknezove, delioce 1000 evra po regionu, domaćina Jadranku, buljičaste izokrete, đenerala Dražu Kapičića, Crkobabiće Rex, tvrdo kuvano žirafino jaje u palminom ulju... i ostale dveri.
Marijo Magdaleno, ovaj svet se jeste izokreno. Tozovac je bio u pravu, isto kao i Trgovčević, Milan Tarot, Milja Vujanović, Alan Čumak i Georgius Vlaški Vukradinović.

 
Nekada su Veće i Najveće zlo bacali kletve na NATO, domaće izdajnike, strane plaćenike, špijune, pacove i hijene. Za to vreme je Manje zlo strpljivo radilo po NDI principima vođenja kampanje i čekalo svoj trenutak. 
Inđija je odmah posle 5. oktobra uvela Đulijanijev administrativni SYSTEM48 i postala najrazvijenija opština Balkana. Goran Ješić, gradonačelnik Inđije, danas je (nažalost - zbog GSS, a ne nečeg drugog) makar nominalno još uvek član DS, mada se to sve manje vidi i to ne njegovom krivicom.
Današnji kradonačelnik Beograda je takođe demokrata, em nominalno em javno.
Danas, NDI savetnici rade za naprednjake, Đulijani podržava Jerryjevu kandidaturu. SNS koristi slogan "Vreme je za promene!", DS tvrdi kako sa njima nema neizvesnosti. Đilas baca NATO kletve na gostujućeg Amera. Manje i Najveće zlo tvore vlast u Apsurdistanu. Nema štale i njive u koju nisu ugazili. Negotinska hala sportova za koncert najveće Petokrake Granda dupke puna k'o u najbolja Slobina vremena. I to bez prinude.

Ne, nije se Đilas prepao gubitka fotelje. To je crv u njegovoj glavi poželeo srećan put Đulijaniju.

***
U Negotinu neće ovog puta biti lokalnih izbora, jer ih je već bilo pre dve godine. Bogumi, neke od zaraćenih frakcija u lokalnom DS će morati da sačekaju još toliko. Do tada, evo par predizbornih plakata na poklon:


Biće toga još.

p.s.
Đurđevdan je tačno za 15 dana. Palanka je opasno blizu tačke ključanja.
Obaveštavam partijaške agitatore da će ovaj blog moći da zloupotrebe za promociju svojih fiks-ideja i kršenje predizborne tišine - malo sutra. Svi "komentari" će do daljeg biti blokirani. Ako imate šta da kažete, dodate ili oduzmete, to uradite na glasačkom listiću. Pa posle živite od toga još četiri godine, ako možete. Pošteno.
A sad - na pijac i u dućan. Subota je, pazarni dan.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...