Wednesday 31 October 2018

Noć - svejedno čija


Sveti Lukac ili Noć veštica?


To je pitanje od krucijalnog značaja za oBstanak ove nacije - al' stvarno. Samo da znate i ovo: Sv.Lukac ubija sve amerčkofašsčke viruse koji razaraju srBsku tradiciju a srBskoga domaćina čine nesposobnim da održava pax in domus.
Pa vi onda vidite da li ćete za Novu godinu kititi katoličku jelku ili srBoslavnu afričku šljivu.

***
Helloween, St.Lukac, Noć veštica, Noć veštaca, Noć Veštice...
Hm... a to što je baš na današnji dan, 31.10.1517. Martin Luter (bez Kinga) prikucao 95 teza na crkvene dveri - ništa, ha? Sramvasbilodavasbude da Aleksandar Prvi večeras slavi taj praznik sam samcijat u svoja četiri protestantskomoralna zida.
Pu!
Htedoh reći - plju.


Monday 29 October 2018

Kao Keba?



Jednog lepog dana, krenuo Najpametniji Dečak u školu. Iznenada, pred njega iskoči jedan pas i počne da reži i laje. Najpametniji Dečak se u prvi mah uplaši, ali brzo se doseti sendviča sa lignjama koji je poneo za užinu, te brzo izvadi isti i baci pred psa. Pas ga je verno dopratio do škole. Sledećeg dana sačekaše ga na ulici dva psa, no Najpametniji Dečak je pametno skopčao vezu između džukela i sendviča te je tog i svakog drugog dana nosio sve više sendviča, jer je broj kerova bio svakoga dana sve veći i veći...
I tako, jednoga dana sendviča je bilo toliko da Najpametniji Dečak više nije mogao sam da ih nosi. I baš tog istog dana, u školi su na času Poznavanja veronaučne prirode i društva učili o novcu. Najpametniji Dečak je - zato što je pametan - odmah pametno procenio da su pare daleko lakše za poneti od sendviča.
Sve ostalo je legenda...



U stvari, cela ova skaska ima daleko pametniji predgovor (koji Alo! objavljuje u današnjem broju), u kome otkrivamo daleko dublju suštinu poente priče o pameti Najpametnijeg Dečaka, nakon čega čuđenju više mesta nema u našim (a i šire) životima, jer tek sada možemo shvatiti monumentalnu impozantnost Njegove veličine pameti koja je bila najpametnija još od malih nogu, baš kao i kolektivnu kereću psihologiju balkanskih goniča sendviča i hiljadarki:

Keba & Štićenici Azila (Alo, 28.10.2018)

Ali - kako je izgledao "KAO KEBA"?!!
Alo, bre...

Sunday 28 October 2018

Einstürzende Sexbauten



E, tako uvek biva kada ne slušaš Velikog Arhitektu Vučić Aleksandra (skr. VAVA): on je lepo rekao da od seksa nema ništa na višim spratovima i da ne treba graditi objekte zajedničkog stanovanja koji su viši od četiri sprata, a ovo dvoje baš zapeli k'o mutavi pa im je sad gravitacija kriva za sve. 
Plus, VAVA čak nije ni spomenuo angažovanu kilogramažu, jer ko zna šta bi tek tada bilo...
U Bosni nisu hteli da im "onomad" VAVA i njegovi učitelji budu gazde, i sad im se ruše zgrade svaki put kada krenu u forvardovanje nataliteta. Čak je i Mile Bukva ukapirao pa krenuo da ruši sve spratove viška - baš kao i njegovi preci pre dvadeset pet i kusur godina (tj. "onomad").
Doduše, na slici je dvospratnica, pa baš i nije jasno kako su to ovo dvoje "propali kroz tri sprata"?! Mora da je i to neka napredna računica, pinkformerska donacija prekodrinskim kolegama na istom zadatku sluđivanja raje.
Garant je to u pitanju, ne verujem da bi se Bosanci usudili da lažu ili - daleko bilo - zajebavaju Ovog Našeg.

0666


Pored postojećih, Srbistan je dobio još jednog mobilnog operatera. Doduše, taj se ne reklamira previše putem konvencionalnih medija za oglašavanje, ali svakako pronalazi put do korisnika svojih usluga (uključujući i nove). Ovaj operater je odavno krenuo da gradi svoju infrastrukturu, ali zemljani radovi su ubrzani tek 2002. godine. Usluge jesu mobilne, ali nisu one koje će vam prve pasti na pamet kada čujete za njih.
Inače, pozivni broj ove nove - a stare - mobilne mreže je 0666.


Mobilne crkve kamionom stižu na željenu adresu u Srbiji
Prenosive crkve površine 16 kvadratnih metara i težine devet tona mogu da prime do dvadesetak vernika. Crkve "za poneti" od čelične konstrukcije, kamena i granita, koje se viljuškarom tovare na kamion i odvoze na željeno mesto, prave se u radionici porodice Mančić iz Gadžinog Hana kod Niša. Posao, kako kaže Svetislav Mančić, radi "uz blagoslov i po kanonima pravoslavne crkve. Najvažnija je čelična konstrukcija koja će nositi sve, zatim dolazi oblaganje kamenom, pod je urađen od granita sa podnim grejanjem, gde možete da programirate željenu temperaturu da bi bilo toplo kada dođete na službu“, objašnjava on. Ovo zdanje ima i izolaciju od vlage i protivgromovnu konstrukciju. Unutrašnjost je ikonopisana, delom kako je propisano, delom po želji naručioca, a na podu se nalazi mozaik sastavljen od oko 800 delića kamena. Sve je, kažu majstori, onako kako treba da bude. "Obratio sam se vladiki niškom za mišljenje. Njegov savet mi je puno značio. On je bio oduševljen, uputio nas je u neke tajne detalja koje nismo znali. Još jedna od prednosti ovakvih crkava je", priča Svetislav, "to što se mogu više puta premeštati na nove lokacije." Njihovi kupci treba da budu spremni da izdvoje oko 15.000 evra. Od porudžbine crkve, za koju se materijali pažljivo biraju, do isporuke na željenu adresu čeka se oko dva meseca. Svetislav se nada da će uskoro napraviti prvu prenosivu crkvu za izvoz.



Kleronauka u domaćim sekularnim (barem je zvanično još uvek tako) školama će uskoro biti punoletna, feldkuraturu imamo već petu godinu, srboslavlje je nezvanično postalo još jedna od političkih opcija Palanaštva, a vi se i dalje smejte ovakvim idiotarijama koje održavaju bitange na vlasti.
Kao da nam je, osim toga, nešto drugo preostalo...

Thursday 25 October 2018

O gluposti


Samo su dve stvari beskrajne: univerzum i ljudska glupost. U stvari, za univerzum nisam sasvim siguran.
Albert Ajnštajn

Što Albert Ajnštajn jednom reče: "Samo su dve stvari beskrajne - univerzum i ljudska glupost." Međutim, od same gluposti je daleko više rasprostranjeno ponašanje kada se ljudi pretvaraju da su glupi, gluvi i slepi.


O gluposti

Glupost je opasniji neprijatelj dobra od zla. Protiv zla se možemo pobuniti, ono se može razotkriti, u slučaju nužde i sprečiti silom. Zlo u sebi uvek nosi i klicu sopstvenog uništenja zato što kod ljudi makar izaziva neprijatnost. Protiv gluposti smo nemoćni. Tu ne možemo ništa postići protestima ili silom; argumenti ne vrede ništa, činjenicama koje govore protiv predrasuda jednostavno se ne veruje - u takvim slučajevima glup čovek čak postaje kritičan - a kada činjenice postanu nepobitne, one bivaju potisnute kao nedosledne i incidentne. U svemu tome, glup čovek, za razliku od zlonamernog, u potpunosti biva zadovoljan samim sobom, on postaje čak i opasan jer se lako razdraži i pređe u napad. Zbog toga moramo biti obazriviji sa glupanima nego sa zlonamernicima. Uopšte ne treba pokušavati da glupana ubedimo argumentima, jer je to besmisleno i opasno.
Da bismo znali kako da izađemo na kraj s glupošću, moramo pokušati da shvatimo njenu prirodu. Jedno je sigurno: glupost u suštini nije defekt intelekta, već ljudskosti. Postoje ljudi visokog intelekta a glupi, baš kao i oni slabijeg intelekta koji su sve samo ne glupi. To, na vlastito iznenađenje, otkrivamo u određenim situacijama. Utisak da je glupost urođena slabost nije tako snažan kao onaj da ljude u određenim situacijama čine glupima, tj. da oni to sami dopuštaju da im rade. Možemo da vidimo da ljudi koji žive odvojeno od ostalih, usamljeni, tu manu ređe poseduju nego ljudi ili grupe ljudi koji imaju potrebu za druženjem ili su na to upućeni. Čini se, dakle, da je glupost više sociološki nego psihološki problem. Ona je rezultat delovanja izvesnih istorijskih okolnosti na čoveka, psihološki fenomen koji prati određene spoljašnje prilike.
Ako to razmotrimo malo detaljnije, pokazuje se da svaki jak uspon moći u javnoj sferi - političkog ili verskog tipa - inficira glupošću veliki broj ljudi. Da, to gotovo zvuči kao neki socio-psihološki zakon: moć jednih zahteva glupost drugih. Ne radi se o tome da određeni ljudski kapaciteti, poput intelekta, bivaju umanjeni ili nestanu. Naprotiv, čini se da uticaj porasta nečije moći lišava ljude sopstvene nezavisnosti, i oni - manje ili više nesvesno - odustaju od sopstvenog nezavisnog položaja u takvoj situaciji. Ne dopustite da vas zavede činjenica da je glup čovek istovremeno i tvrdoglav, pa vas to obmane u verovanju kako je i samostalan. U razgovoru sa glupanom, veoma brzo primetite da uopšte nemate posla sa osobom već sa sloganima i parolama kojima je on opsednut, zaslepljen, zloupotrebljen i zlostavljan u suštini svog bića. Pretvoren u bezumni i bezvoljni instrument, glup čovek je u stanju da počini svakakva zla, a da pritom uopšte nije sposoban da to zlo spozna kao takvo. Upravo u tome vreba opasnost od dijabolične zloupotrebe koja je sposobna da u potpunosti razori čoveka.
Pa ipak, u ovom trenutku je potpuno jasno da jedino oslobađanje, a ne instruiranje, može nadvladati glupost. Moramo se pomiriti sa činjenicom da je u većini slučajeva stvarno unutrašnje oslobađanje moguće samo ukoliko mu prethodi oslobađanje spolja. Dok do toga ne dođe, moramo odustati od bilo kakvih pokušaja ubeđivanja sa glupim ljudima. Ovakvo stanje stvari objašnjava zašto su naši pokušaji da u takvim okolnostima saznamo šta "Narod" zaista misli potpuno uzaludni, i zašto je to pitanje toliko irelevantno za nekoga ko odgovorno razmišlja i deluje. Biblijska tvrdnja kako "strah od Boga predstavlja početak mudrosti" poručuje sledeće: unutrašnje oslobođenje čoveka da živi odgovoran život (pred Bogom) predstavlja jedini istinski način za prevazilaženje gluposti.
Ove misli o gluposti nude takođe i utehu tako što nam u potpunosti brane da većinu ljudi smatramo glupima u određenim situacijama. Sve to u stvarnosti zavisi od toga da li se oni koji poseduju moć (vlast) više oslanjaju na glupost ljudi, nego na njihovu ličnu nezavisnost i mudrost.



Ditrih Bonhefer, pastor luteranske Konfesione crkve, filozof, esejista, disident i borac protiv nacizma, ovu analizu fenomena ljudske gluposti napisao je 1943. tokom boravka u vojnom zatvoru Tegel, u pokušaju da shvati i objasni kako je bilo moguće da cela nemačka nacija, naizgled, tako lako podlegne ludilu nacista. Baš kao što su to pokušali i učinili Milton Majer, Martin Nimeler i brojni drugi znani i neznani.
Ubijen je u koncentracionom logoru Flosenbirg 9. aprila 1945. godine, tačno mesec dana pred konačni slom nacističke Nemačke.


***
Aktuelna vlast u Srbiji XXI veka se, kao unapređena modifikacija ove priče, oslanja na sopstvenu glupost i potpunu sluđenost "Naroda". Odgovorno razmišljanje i delovanje su bezbroj svetlosnih godina daleko odavde, kako u prostoru tako i u vremenu.
I tako, opet smo se vratili na Ajnštajna.

Monday 22 October 2018

The Pula


Nadležna ministarstva u Srbiji su konačno pronašla čarobnu formulu za spas kako peMzionog fonda (koji odavno ne postoji) tako i peMzionog glasačkog tela kradikalske bande. Odsadpanadaljeiubuduće, peMzije u Srbiji će biti striktno isplaćivane u posebnoj, stranoj i nadasve čvrstoj valuti. Nakon dubokog em širokog razmišljanja članova Otadžbinske Vrhovne Komande, na čelu sa Aleksandrom Prvim Karavučićem, izbor je pao na BoЦvanu (Botswana) i njihovu valutu.
Em je zemlja braЦka, em prijateljska, em nesvrstana, em joj valuta čvrsta i sasvim odgovarajuća ovdašnjoj nameni.
OK, i naziv joj je pravi i primeren mestu i vremenu: The Pula of Botswana.
Da prostite - Pula boЦvanska.

dve pule, spreda i straga

Evo i kursa pule, po kome ćemo moći da preračunamo kolike ćemo penzije primati:


Šta bre 1 pula = 9,6149 rajhsdinara... more zaokruži na 10, pa da nosimo!
Kad je bal...
U stvari, da se ne lažemo, svi mi ovde znamo da je ovo sa pulom po prvi put u istoriji toliko dobra ideja da će odmah biti uvedena i za sva socijalna plaćanja, a za dve najviše dve i po godine i za plate u svim sektorima (realnim & nerealnim). Zaposleni u oborvilajetu ionako samo kukaju da rade k'o crnci za male pare, što da im se i pulavalutno ne udovolji subjektivnog osećaja radi pa onda neka crnče makar za čvrste pare. Zašto da bez potrebe mešamo babe i žabe, pule i rajhsdinare, lažove i lopove kad stvari mogu da budu još bržejačebolje.
Elemdaklem, biće Pula srbistanska - i tačka. Umesto afričkih likova, na svim apoenima će spreda biti Crven Ban, a otpozadi će se menjati likovi onih kojima je mesto baš sa te strane. Dobro, bre, može i afrička šljiva ali samo na onoj novčanici od 2408,66 pula srbistanskih, koliko bi po novom iznosila prosečna penzija u čvrstoj, da prostite valuti.

p.s.
Umalo da zaboravim, Bo
Цvana nije priznala Kosovo.

Sunday 21 October 2018

Zemunski davitelji


Ne volite šampite? Ni karamfile?!
Pero Mitiću... deder, reguliši.

poseban popust u Lidlu

Pre tačno deset godina osnovana je Velika Banda, na današnji dan - 21. oktobra 2008. godine. Ludi Boris je Tomu i Džeriju legalizovao krađu poslaničkih mandata i time osnovao stranku kako bi bio što pametniji od Voje i Vjerice, i potom ispao još gluplji i luđi od svih njih zajedno. Tom je u međuvremenu dobio šut kartu a Džeri uzjahao i nikako da odjaše. No, to su neka davno prošla vremena, na koja se ne treba osvrtati...
E pa zajebali ste se ako tako mislite, upravo na toj krivini vas ova banda i čeka.
Današnji dan je datum za nezaborav, da se uvek zna ko, šta, kada, gde, kako i zašto je pre deset godina uradio to što je uradio - i još uvek radi. Da vam ne budu krivi, beli, crni, žuti, zeleni i ostali listići svih boja i nijansi, zajedno sa apstinentima, bojkotašima i "glasačima beznačajnih partija koje samo rasipaju glasove velikih i važnih". Da znate, kada se protiv kradikalske bagre (i satelita, sa te strane ludila) ujedine njihovi žuti osnivači (i pomagači, sa "druge" strane istog), ko vam ga je šio, šije i nadalje će ga šiti dok se svađate za koga od istih ćete glasati.
Upamtite ovo zlo, sa obe slike, jer zlo samo rađa zlo.
I ništa drugo.


Kradikalski sajam knjiga bez prekida traje punih deset godina. Štivo koje oni na tom sajmu reklamiraju i objavljuju teško je čitljivo i u potpunosti nesvarljivo. Bez obzira na to, po matrici svojih uzora od pre osamdeset godina, "Njihovu Borbu" mora bez izuzetaka posedovati svako domaćinstvo u obor-vilajetu, u koji su pretvorili ovu zemlju. Nebitno je da li se radi o štampanom ili TV-elektronskom izdanju, mora - i tačka. Svako domaćinstvo ili svaki član bande, potpuno je svejedno jer mu to ionako izađe na isto.
Rezultate njihovog decenijskog dela zna svako, pa čak i oni koji se prave blesavi.
Pamtite, pa im kad-tad vratite za svaku stranicu.
Svima.

Dosadašnji sajmovi knjiga:
post #33 (21.10.2008): Sajam knjiga - osnivačka skupština

Friday 19 October 2018

Zbun


Ne kaže se "A?", nego "Molim?"

Dakle, kako stvari stoje, opet je aktuelno masovno brisanje postova i linkova sa jučerašnjeg kradikalskog zamlaćivanja novinara (skr. KZN). "Problem" je što to prolazi kod društvenih mreža i portala na koje lokalna srbistanska vlast može da utiče, ali ne i kod komišijskih, da prostite - prekograničnih.
Dovoljno je da samo jedan novinar među "novinarima" postavi pitanje na pravi način i dnevne medijske monodrame Dugačkog Brata poprimaju sasvim drugačiji i problematičan tok. Po Njega, naravno. Poslednji primer jbludzbunjenosti pomenutog predstavlja obraćanje novinara N1 Miodraga Sovilja onome ko bi na pitanja trebalo da odgovara a ne da ih sam sebi postavlja (ne odgovara on čak ni tada, da se ne zanosimo), kao i samonokaut Upitanog koji je u ovakvim situacijama uvek neizbežan.
Tanjugara još uvek nije uklonila snimak sa svog YouTube kanala (što ne znači da neće), a ostali Državni Ljubimci ga, izgleda, "nikada nisu ni imali". OK, nema frke, možemo i moramo sasvim lepo da živimo i bez njih.

Evo snimka:

18.10.2018.

Kao bonus, evo i snimka sa septembarske KZN, na kome novinarka niških "Južnih Vesti" Jovana Adamović istom tehnikom takođe primorava Vođu na samonokautiranje u prvoj rundi.

28.09.2018.

Oni neka samo nastave da brišu, ovde još uvek ima i živih ljudi kojima pamćenje nije nalik "pamjati" kokoške šlogirane na letnjem suncu u podne.

Wednesday 17 October 2018

Kulturo...



Mirela, Minela, Mivela... gospodža ministarka u samonajavi. Nema tu nikakve razlike - sa kesom ili bez, sve je to isto duplo golo: kradikalska duplerica, i ništa više.


A Drina, k'o Drina.
Kriva.

Thursday 11 October 2018

Mića



Kića: Nećeš ti meni da razmišljaš!
Mića: Ali šefe, ti dobro znaš da ja ne umem da razmišljam...
Kića: Nastavi tako.



Prosto je neverovatno koliko kradikali obožavaju da imitiraju ovaj crtać.

Wednesday 10 October 2018

Smoki


Zmihajlovićka reklamira novi Smoki FUN Sweet Corn Rings?!
U epizodi "Gospodarica slatkih kukuruznih prstenova"...

BUUU! Novi ukus je tu!

Iskreno, daleko više od nje brine me noferatu ekipa jednog od moroja na prvoj slici - onog iza gospoje ministarke opšte prakse, sa leve strane. SPStvarni izvor svog zla i naopakog ovdašnjeg.

Tuesday 9 October 2018

T-sindrom


Tunel Srbija:
Na istu rupu uđeš pa opet izađeš. Nema nikakvog svetla na početku ili kraju, jer nema ni početka ni kraja. Samo beskonačna rikverc-vožnja jednom trakom.


Tunel Srbosna:
Sledeći saobraćajne propise tj. vožnju desnom stranom/trakom puta, ispada da u Mileta Drekavca uđete a iz Ćune Vučića izađete - dupla Duduk-vožnja. Kakvo prosvjetljenje, kakva političko-digestivna autoiluminacija... čudo jedno.
A čak nije ni tunel.

***
appendix:


18.05.2019.
Otvaranje nove deonice auto-puta na Koridoru 10.
Obavezno prisutni - i obavezno prolupali - Šizoje i Mile Drekavac, naravno.

Monday 8 October 2018

Duduk


Postizborno prebrojavanje se nešto oteglo u Bosni...
Hajde malo o tamošnjim dešavanjima - i Dodiku.


Elem, uzeh ovih dana opet da pročitam knjigu našeg diplomate Nebojše Vujovića "Poslednji let iz Dejtona". Ne znam da li ste je čitali, ne znam da li znate čoveka i koliko je relevantno ono čemu on svedoči. Naime, gledao sam jednu emisiju na netu u kojoj je Vujović gostovao, i izrekao otprilike sledeće: da je u šetnji sa saradnicima primetio nekog tipa u razgovoru sa jednim čovekom iz "Stejt departmenta" i jednim iz CIA ... Na pitanje "Ko je onaj?", dobio je odgovor da je to "neki Dodik, nova politička zvezda u usponu, očigledno američki čovek".
Posle toga sam otišao i kupio knjigu, pročitao je.


Evo jednog detalja iz knjige (na stranici 172/173):

"Nakon Milutinovićevog odlaska, telefonirao mi je Milorad Dodik, koji je bio u Vašingtonu i predlagao da se vidimo. Pozvao sam ga da dođe u Ambasadu, ali je on rekao da bi se radije sastao sa mnom u hotelu Meriot, u kojem je odseo. Dogovorili smo se da se vidimo oko šest sati po podne. Razgovarali smo u hotelskom separeu. Rekao je da je došao u okviru programa USIA (Unated States Information Agency) na sastanke i na upoznavanje s Vašingtonom kao američkim političkim centrom. Imao je korisne razgovore u Republikanskom institutu, u Nacionalnom demokratskom institutu, s predstavnicima Stejt departmenta, i svi su ga oni, a posebno novi šef odseka za Balkan, Bertran Braun, posavetovali da mi se javi, da porazgovara sa mnom. Stekao sam utisak da je to bilo američko ulaganje u nekog novog političkog lidera među bosanskim Srbima, koji bi popunio prostor posle odlaska, odnosno eliminacije Karadžića, Mladića i stare ekipe, optužene za ratne zločine. Pretpostavio sam da je u toj formi Milorad Dodik bio izabran da bi bio testiran i da bi ga Amerikanci bolje upoznali i bliže mu preneli svoje stavove.
Posle dužeg razgovora, zadržali smo se i na ručku, takođe u hotelu. Dao sam Dodiku nekoliko korisnih saveta. Bio je to naš prvi susret. Narednih godinu-dve Milorad Dodik je u svim mojim kontaktima, a i na druge načine, bio pozitivno okarakterisan u američkoj administraciji, kao i u američkoj vodećoj štampi, Washington Postu i The New York Timesu."

Interesantno, hm?
Probajte da u gornjem tekstu umesto "Karadžića, Mladića i stare ekipe" stavite "Miloševića, Šešelja i stare ekipe" i umesto "Milorad Dodik" stavite "Nikolić / Vučić..." - al' da ne dirate ništa drugo. Čudo jedno...


Ovisno o izvorima, do ponedeljka uveče u Bosni je prebrojano "između 70 i 89 procenata glasačkih listića", ali domaća i strana glasila su već objavila "pobede" favorizovanih kandidata. Dakle - i Mileta D. Laktaša.
Onog istog, koji je pretio otkazom svakom državnom službeniku koji ne glasa za njega i njegove, baš kao i svim stanovnicima teritorije koju svojata: da će ih "pojesti Turci" ako ne glasaju - za njega i njegove, naravno.
Zajeban neki lik, ha? Američki čovek, ruski čovek, kineski čovek, Tadićev čovek, Vučićev čovek...
A Vučić se, baš kao i on, ljubaka sa svima - pa i Turcima.
I, kako sad?!
Vaistinu interesantno...



Bracina posla:
- post #606 (11.02.2014): Vox populi, vox non populari
- post #1232 (26.06.2017): Nebitno je jedino bitno
- post #1237 (03.07.2017): Uzrok i posledica stanja
- post #1501 (22.07.2018): Evo duša, evo telo



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...