Showing posts with label mediji. Show all posts
Showing posts with label mediji. Show all posts

Friday, 8 December 2023

opREM dobro, frau Z.


"Sloboda medija je jedan od najvažnijih stubova demokratskog društva."

"Svako je slobodan da bez odobrenja, na način predviđen zakonom, osniva novine i druga sredstva javnog obaveštavanja.
Televizijske i radio-stanice osnivaju se u skladu sa zakonom.
U Republici Srbiji nema cenzure. Nadležni sud može sprečiti širenje informacija i ideja putem sredstava javnog obaveštavanja samo ako je to u demokratskom društvu neophodno radi sprečavanja pozivanja na nasilno rušenje Ustavom utvrđenog poretka ili narušavanje teritorijalnog integriteta Republike Srbije, sprečavanja propagiranja rata ili podstrekavanja na neposredno nasilje ili radi sprečavanja zagovaranja rasne, nacionalne ili verske mržnje, kojim se podstiče na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.
Ostvarivanje prava na ispravku neistinite, nepotpune ili netačno prenete informacije kojom je povređeno nečije pravo ili interes i prava na odgovor na objavljenu informaciju uređuje se zakonom."
- Ustav Republike Srbije, član 50

U Srbiji, trideset i tri godine nakon "oslobođenja" od tzv. Eseferjot iliti Сефереју, priča o slobodi medija traje isto toliko. Kao i svaka druga priča, i ova ima svoj početak ...


... i kraj.

Danas, tri godine kasnije u odnosu na donju karikaturu, u zemlji medijskih sloboda bez slobodnih medija, čak ni REM u raljama nadležog kapoa više nije aktuelan. Po društvenim mrežama sada je aktuelno fotošopirano paradiranje u uniformama istinskih uzora kradikalske bande manipulatora i lopova. Ustavom regulisano kao kažnjivo. Medijski ZEKovi su zamukli pred ZEKićkom, koja je ovoga puta izvukla najkraću slamku na lutriji "Ko sledeći odvlači pažnju sa šefa bande" pa orno prionula da odradi poverenu joj šihtu dok Vrhovni Besomuk otvara poljske klozete po terminima predizbornomg marketinga rezervisanog na svim nacifrekventnim televizijama samo za njega.
Ako ne verujete, pitajte NIN-ovce.
Slobodno.


Ne nasedajte na priču koju su podmetnuli javnosti, jer gorespomenuta nema dovoljno vijuga u glavi ni da ovo osmisli niti da napravi najobičniju fotomontažu, to je samo još jedno od ruganja svima koje kreira lični Vučićev tim zadužen za propagandu o trošku svih građana, i ide paralelno uz Srbljanovićkin "odgovor" iz oktobra prošle godine kao kontrapunkt Petričićevoj karikaturi na kojoj učiteljica đacima (koji su lideri nacionalističkih proputinovskih stranaka i vlasti pojedinih EU država, plus ovaj naš bolesnik) pokazuje na Aušvic kao istorijsku opomenu na neminovni epilog takvog ponašanja.
Kreativno ogavno, nema šta.
Svaki diktator ima svoje goniče medija, to im je nekako u prirodi posla. Priča Saurona Miloševića je imala svoj početak i svoj kraj. Tako i priča ovog AV Besomuka ima svoj početak a imaće, bogumi, i kraj koji će sve manje zavisiti od njega što on više bude besomučniji.
Neminovno.

"Zabranjeno je i kažnjivo svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti."
- Ustav Republike Srbije, član 49

Monday, 31 October 2022

Spektaklizam


Kako fašizam koristi masmedije da politiku pretvori u spektakl?


U svom eseju "Umetnička dela u eri mehaničke reproduktivnosti" (1935), Valter Benjamin, čuveni nemački kritičar jevrejskog porekla, uvodi termin "aura" kojim opisuje autentično iskustvo umetnosti. Aura se odnosi na fizičku blizinu između nekog objekta (umetničkog dela) i posmatrača. Gubitak aure predstavlja izraziti fenomen XX veka, uzrokovan nametanjem distance između objekta i posmatrača od strane masmedija, iako je izgledalo kao da mediji približavaju umetnost publici kroz simulaciju intimnosti. Ovaj esej danas posebno dobija na značaju. Masmediji - u Benjaminovo vreme su to bili radio, fotografija i film - sve nas pretvaraju u potencijalne glumce, kritičare, stručnjake a umetnost izvlače iz carstva svetog u carstvo spektakla - pritom i dalje zadržavajući privid rituala. Prinosimo žrtve kultovima ličnosti, koji su danas prošireni pa obuhvataju i influensere, cenjene ili nagrđene milijardere i političare koji se po medijskim naslovima nadmeću poput kečera, pod dirigentskom palicom nekog Vrhovnog Podlaca.
Benjamin kaže:
  • Film reaguje na oseku aure veštačkom konstrukcijom "ličnosti" van studija. Kult neke filmske zvezde, održavan parama filmske industrije, ne odražava jedinstvenu auru te ličnosti već njenu lažnu "čaroliju" najobičnije robe. 
Benjamin se fokusirao na medije ne samo kao ekspresivne već i kao konstitutivne, što njegov esej svrstava u osnovno gradivo izučavanja komunikacija i teorije medija, odmah uz Maršala Mekluhana. Brojni radovi imaju tendenciju da politiku ostave po strani, naročito otkad su "svi osim najmilitantnijih marksističkih tumača zaboravili na politizaciju umetnosti od strane komunizma, kao lek" - što je retko kome izgledalo kao lek u eri Hladnog rata, kada su prevodi  Benjaminovih radova postali dostupni širom sveta.
Na stranu Benjaminov osoben pogled na politiku, njegov esej predviđa krizu autorstva i autoriteta koja je isplivala na površinu tokom istrage povodom neuspelog puča u Beloj kući (u januaru 2021. godine), koja obuhvata objave na tviteru kao ključne dokaze tj. korišćenje društvenih mreža uopšte, kao dominantan vid političkog spektakla.
  • Sa sve većim širenjem uticaja štampe - koja, umesto čitaocima, primat daje novim političkim, verskim, naučnim, profesionalnim i lokalnim organima - sve je veći broj čitalaca koji postaju autori tekstova, isprva povremeni. Sve je počelo tako što je dnevna štampa svojim čitaocima otvorila prostor za "pisma uredniku". Tako je danas teško moguće da neki zaposleni Evropljanin ne pronađe priliku i mesto da negde nešto objavi ili da drugi napišu komentar na njegov rad, pohvale ili pritužbe, dokumentarne izveštaje ili nešto u tom stilu. Tako će razlika između autora i javnosti uskoro izgubiti svoj osnovni karakter.
Benjaminova analiza konvencionalnog filma, naročito, navodi na zaključak da je za prihvatanje nekog filma dovoljan tako mali broj gledalaca, da je postalo lako odvratiti im pažnju na neku drugu stranu. Svi postaju kritičari, ali "kod filmova to uopšte ne zahteva pažnju gledalaca; publika nešto propituje, ali na jedan potpuno dekoncentrisan način". Pasivna potrošnja i svakodnevno odvlačenje pažnje ne pomažu kreiranju promišljenog, informisanog stava o nečemu ili zdravom osećaju proporcije.
Ono što je Benjamin smatrao za mehaničku reproduktivnost, mi danas zovemo Internet (kao i nizove drugih "stvarčica" koje nas poput poltergejsta proganjaju). Potonji teoretičari na koje je Benjamin uticao, predviđaju da će naše doba digitalne repoduktivnosti ukinuti potrebu za autentičnim objektima, kao i za stvarnim ljudima. Sam Benjamin bi mogao da okarakteriše jedan takav medij, u potpunosti odvojen od fizičkog sveta i materijalnih uslova svojih korisnika - medij u kome svako ima svoju kolumnu, javnu foto galeriju i studio za video produkciju - kao idealno odgovarajući ciljevima fašizma:
  • Fašizam se trudi da organizuje novonastale proleterske mase bez uticaja na vlasničku strukturu koju te mase teže da eliminišu. Fašizam ne vidi svoj spas u davanju prava tim masama, već u pružanju prilike da se one izraze. Te mase zaista imaju pravo da menjaju imovinske odnose; fašizam im pruža priliku da o tome pričaju, ali da do stvarne promene ne dođe. Logičan rezultat fašizma predstavlja uvođenje estetike u politički život.
Želja ugnjetavanih da se oslobode represije, tako biva uhvaćena u klopku službe ritualizovanoj političkoj estetici:
  • Zloupotreba masa, koje fašizam sa svojim kultom Firera baca na kolena, ima svoj pandan u zloupotrebi jednog aparata koji je primoran da proizvodi ritualne vrednosti.  
Krajnji rezultat ritualizovane plemenske politike fašizma je rat:
  • Svi napori da se politika učini estetskom kulminiraju u jednoj stvari, a to je rat. Rat i samo rat može postaviti ciljeve masovnih pokreta najvišeg nivoa uz poštovanje tradicionalnog sistema vlasništva.
Logičan rezultat pretvaranja politike u spektakl zarad očuvanja nejednakosti jeste romantizacija rata i ubistva, koje su neskriveno u svojim delima veličali italijanski futurista Filipo Marineti i nacistički intelektualci poput Ernsta Jungera. Benjamin završava svoj esej raspravom o tome kako fašizam estetizuje politiku sa jednim ciljem: uništenje aure trajnijim sredstvima. U vreme uspona fašizma u Evropi, Benjamin je uvideo da je "ljudsko samootuđenje dostiglo nivo na kome sopstveno uništenje može doživeti kao prvoklasno estetsko zadovoljstvo. To je stanje politike koju fašizam čini estetskom." Učesnici u tom spektaklu žude za masovnim nasiljem "kako bi obezbedili umetničko zadovoljstvo čulnog opažanja koje je tehnologija promenila". Kao takvi, odvraćene pažnje i bezosećajni, oni traže nadoknadu za sopstveno suštinski bestelesno bivstvovanje i gubitak smislenog, autentičnog iskustva.


Fašizam je politička doktrina u kojoj je Partija spremna da se cenka sa srednjom klasom:
  1. Vas su lagali, vi ste bili pod represijom, vas kontrolišu, vas eksploatišu. Vi tumarate bez cilja, bez napretka, bez smisla, bez budućnosti. Vas su prevarili da podržite jedan sistem koji vas mrzi i koji teži da vas ponizi.
  2. Mi ćemo vam dati mesto za stolom zajedno sa bankarima i biznismenima. Mi ćemo vaše živote učiniti boljim i sadržajnijim. Mi ćemo više klase zauzdati zarad nacionalnog interesa - vašeg interesa. Mi ćemo rasturiti trulež koja je dovela do korupcije i najgoreg hedonizma, vratićemo nacionalni ponos. Mi ćemo naciju ponovo učiniti ujedinjenom, kompletnom, ispunjenom i snažnom.
  3. Mi ćemo sve to uraditi, samo vi nama prepustite apsolutnu moć i štitite našu revoluciju od podmuklih međunarodnih sila koje nam prete.
Svim sredstvima.
Istinska opasnost od fašizma leži u tome da: prva tačka i nije u potpunosti netačna, druga tačka je mnogima privlačna, dok se treća tačka naizgled čini dobrom pogodbom ukoliko izborna politika nije uspela da identifikuje te probleme niti je bilo šta učinila da ih reši. Kada masa ljudi stane iza tog (i takvog) pokreta, onda postaje veoma teško kasnije izaći iz njega, bez obzira na zločine koje takva vlada počini u ime te mase.

Spektaklizam je jedna od društvenih pojava, ako ne čak i vid društvenog uređenja i sistema, koji predstavlja direktnu posledicu primene fašističke doktrine u praksi.

***
Bez obzira što su spektakli danas postali digitalni, izgradnja fizičkog okruženja u gradovima, infrastrukture i životnog prostora barem za sada opstaje. Vredi napomenuti da je Trampova kompanija do savršenstva dovela sopstvene kapacitete u vremenu "post-istine" upravo kroz izgradnju takvih prostora, uključujući hotele, odmarališta, kazina, tržne centre i druge prostore za užitak. Iznova, to otelotvorenje spektakla nas uvlači u niz aktivnosti koje nas dovode u neprijatnu blizinu potrošačkog sveta koji promoviše porodični biznis Trampovih.
Trampizam kao podvrsta spektaklizma, predstavlja deo tog ideološkog biznis sistema.


***
SPEKTAKL KAO ZAMENA ZA STVARNU DEMOKRATIJU

Savremene političke kampanje imaju dobro uspostavljen repertoar reklamnih tehnika koje obuhvataju ulične plakate, društvene mreže, radio i televiziju. Mnoge od tih taktika dolaze iz sfere marketinga i odnosa sa javnošću, koja je podjednako fokusirana na komunikaciju i na ubeđivanje kapitalizacijom ljudskih strahova i težnji. Iako reklame poput političkih plakata postoje još od XIX veka, današnji politički marketing je proizvod komunikacione revolucije XX veka. Brzi razvoj radija, nedugo potom televizije, praćen nešto kasnije i društvenim mrežama, označava stapanje politike sa marketingom i industrijom zabave dok je imidž zauzeo centralno mesto u društvenom životu današnjice. Ali imidž i estetika sami po sebi ne predstavljaju problem. Na kraju krajeva, umetnost i zabava mogu biti iskorišćeni kao podrška emancipatorskoj i humanističkoj politici. Međutim, značaj imidža može imati zlonamerne političke implikacije ukoliko se koristi za manipulaciju biračkim telom u reakcionarne i destruktivne svrhe.
Benjamin je tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka imao priliku da to proučava iz prve ruke, primetivši da su režimi Musolinija i Hitlera svojim sledbenicima pružali osećaj (sa)učestvovanja u velikim istorijskim događanjima. međutim, to je samo služilo kao zamena za stvarne promene u sistemu društvene moći - masa koja je podržavala fašizam suštinski je predstavljala samo publiku koja je sopstveno demokratsko učešće menjala za vladavinu autoritarnih i militarističkih siledžija.
Iako su fašistički režimi vojno poraženi sredinom četrdesetih godina prošlog veka, brojni elementi njihove "estetizacije politike" su opstali u svakodnevnom marketingu i političkom govoru liberalnih građanskih država. Francuski filozof Gi Debor tvrdi da je spektakl konzumerizma i politike preuzeo ulogu religije i mita u sprovođenju društvene dominacije. Grejl Markus je 1982. rekao da "spektakl" potrošnje predstavlja antitezu stvarnom javnom životu, građanskom angažmanu i demokratskom učešću:
  • U društvenom životu učestvujemo kao potrošači; spektakl proizvodi gledaoce štiteći se tako od propitivanja. On indukuje pasivnost umesto akcije, kontemplaciju umesto razmišljanja, kao i degradaciju života u čist materijalizam.
Primer političkog spektakla su političari poput Ronalda Regana, bivšeg glumca koji je naročito uzgajao imidž nasmejanog patrona Ujka Sema kako bi svoju tvrdolinijašku konzervativnu politiku učinio što prijatnijom masama u publici. Donald Tramp samo sledi tu liniju i prilagođava je trendovima koji su popularni danas.


Jasan primer političkog spektaklizma u svetu predstavljala je kampanja za prošlogodišnje lokalne izbore u Južnoafričkoj republici. Politički cirkus u toj zemlji vrtio se oko "velikih" centralističkih partija koje se obilato koriste spomenutim metodama političkog spektaklizma, sa jedne, i "malih" lokalnih pokreta koji su fokusirani na rešavanje konkretnih problema lokalnih zajednica, sa druge strane. Ponašanje "velikih" je u potpunosti odražavalo aktuelni uznemirujući globalni trend u vođenju političkih kampanja. Britanski Bregzit i političari poput Trampa, Bolsonara i Modija podstiču ultradesničarski sentiment zarad očuvanja moći i tako ih u sve većoj meri normalizuju upotrebom sirovog širenja mržnje (koju često raspiruju onlajn ekstremisti) kroz politički marketing. Igranje na kartu rasizma i fantazija o granicama preplavljenim migrantima privlačni su najgorim instinktima onih koji podržavaju takve politike. Takvi reakcionarni stavovi nisu samo politički opasni, već podjednako služe i za skretanje pažnje sa svakodnevnih problema lokalnih zajednica. Brendiranje i kampanje brojnih političkih partija koje su na ovim izborima učestvovale, pokazali su njihov ciničan i oportunistički stav prema biračima. Nasuprot dreke "velikih" stajali su "mali", lokalne organizacije i pokreti koji su na izbore izašli fokusirani na stvarno rešenje malih sredina koje su pred kolapsom (što je, takođe, svetski trend). Umesto hvalisanja "uspesima" ili traženja žrtvenog jarca za svetske probleme, oni su bili usmereni na direktnu komunikaciju sa glasačima kako bi se pozabavili rešavanjem njihovih problema. Sve je to u potpunoj suprotnosti sa politikom izbornog spektakla, koju podjednako definišu reakcionarna politika i suštinski nedostatak ideja za rešavanje problema lokalnih zajednica.


Pitate se gde je tu Srbija, njen spektakularni politički cirkus bez dna?
Hvala na pitanju, ne zaostaje ni milisekunde za svetskim trendovima.
Makaršta.

Tuesday, 16 August 2022

Pišonja i Žuga


A onda je Tigar je utrčao u arenu!

Glazgov Rendžers : PSV Ajndhoven
U poluvremenu, umesto uobičajenog maltretiranja gledalaca nacifrekventnim reklamama ...


POŠTOVANI GLEDAOCI,
Naša televizijska kuća dana 16.08.2022. godine, dobila je pitanje elektronskim putem od strane novinarke televizije Nova S. Pitanje je glasilo:


"Poštovani,
Molimo Vas da nam odgovorite na sledeće pitanje danas do 16h.
Odgovor će se koristiti u svrhu obrade teme u emisiji "Među nama" na Nova S TV.
Postoje špekulacije da se tokom emitovanja utakmica u Vašem programu tokom skandiranja navijača protiv predsednika Aleksandra Vučića, ovakvo skandiranje utišava puštanjem muzike. Kako komentarišete ovakve navode i ukoliko su oni tačni zašto se to radi?
Hvala najlepše,
Irena Štikovac, Nova S"

Iako smo na pitanje odgovorili u traženom roku, naš odgovor prenet je samo delimično, odnosno izvučena je samo jedna rečenica, čime su gledaoci uskraćeni da čuju suštinu odgovora. Kada to već nije učinila televizija koja se konstantno poziva na poštovanje slobode govora i koja se samoproglašava za borca protiv cenzure i zaštitnika demokratije, dajemo vam mogućnost da o tome budete objektivno i potpuno informisani, prenoseći u celosti odgovor našeg generalnog direktora, gospodina Nebojše Žugića:


"Poštovana,
Za razliku od vaših tajkunskih ostrašćenih i pristrasnih medija, naša medijska kompanija se ne bavi špekulacijama, već se svakodnevno trudi da podigne nivo kvaliteta svog programa i drži se profesionalne etike i svih standarda koje ona nalaže, a koje sve svetske sportske organizacije propisuju i podržavaju.
Sve navedeno potvrđuje niz pohvala i priznanja koja dobijamo od partnera poput UEFA, NBA, Premijer liga Engleske, španska La Liga, ATP i mnogih drugih.
Ipak najdraža su nam priznanja koja dobijamo od armije naših gledalaca, kojih je iz dana u dan sve više, dok naša matična kompanija Telekom Srbije beleži istorijske rezultate u povećanju broja korisnika, što sve navedeno nedvosmisleno potvrđuje.
Verujem da znate da imamo i filmske, tematske, ali i muzičke kanale, koji su izuzetno popularni, tako da nemamo potrebe da muziku puštamo na svojim sportskim kanalima. Neostvarena želja vaših nalogodavaca gospodina Šolaka i gospodina Đilasa da tajkunizuju našu televiziju uz pomoć prethodne rukovodeće garniture kako TV Arena sport, tako i Telekoma Srbije, je propala, te nas ne čude vaše maliciozne špekulacije, kroz koje demonstrirate frustracije zbog sve izvesnijeg totalnog poraza u tržišnoj utakmici, kao i vašu nemoć na terenu zbog koje utakmicu sa tržišnog pokušavate da prebacite na politički teren. Mi smo bili, jesmo i ostaćemo kompanija koja se profesionalno bavi svojom delatnošću, boreći se za što bolji rezultat na tržištu, štiteći interes kako svoje, tako i naše matične kompanije, ali i svog naroda i svoje države, kao i gledalaca u celom regionu u kome apsolutno dominiramo. Pozivam vas da postanete pretplatnik neke od platformi koje emituju naše kanale, te da se sami uverite u njihov kvalitet, a ne da se bavite špekulacijama o puštanju muzike na sportskim kanalima.
Srdačan pozdrav,
Nebojša Žugić"

Pišonja i Žuga, u celini celosti.
I tačka.

***
Gladijatorska je muka pregolema...

Potpuno je nepotrebno i besmisleno komentarisati Žugićev "odgovor" stavku po stavku - nije on ovo napisao. Saopštenje TV Arena, tj. njenog generalnog direktora, standardna je kompilacija besmislenih rečenica i floskula iz svakodnevnih saopštenja koja se pišu u sedištu kradikalskog trusta mozgova, koja vrvi od uobičajenih lupetanja i izvrtanja mozga zarad izbegavanja jednostavnog odgovora na ono što svi vide (i čuju) kada okrenu bilo koji od Arena kanala prilikom prenosa prvenstveno utakmica FK i KK Partizan. Nebitno je da li nepodobno skandiranje utišavaju, puštaju muziku ili prelepljuju snimcima podobnog navijanja sa drugih utakmica. Nemontirane snimke sa stadiona, koji se vrte po društvenim mrežama, nećemo računati jer svi ovde dobro znamo da su to mediji u vlasništvu stranih centara moći koji su pravi vlasnici spomenutih tajkuna i prethodnih garnitura što rade protiv kompanije, naroda, države, gledalaca... a i šire.
Konačno da neko SNS nazove pravim imenom - kompanija. Bio je red.
Da li iznova treba podsetiti na prošlogodišnje saopštenje uprave FK Partizan koja je deo svojih navijača optužila za političko manipulisanje, napad na institucije države i vređanje Aleksandra Vučića?
Bulšitovanje dostojno pinkformera.
Pa i ova lila pozadina saopštenja (aktuelni logo engleske Premijer lige je  besramno zloupotrebljen), previše vuče na pink da bi to bilo slučajno. Smrdi, bolje rečeno. Opšte je poznato da ovakav tekst "odgovora" DJ Žeks napiše lijevom rukom, iz taka. U kladionicama (koje Arena besomučno reklamira) bi pala podeblja kvota da je baš tako i bilo.
Vaspitno-obrazovni karakter Arena sportskih kanala, po prepodobnom Žugiću, zaslužuje pozornost Zekićke & Co. iz REM-a koji bi podhitno, još noćas na tajnoj sednici nakon još tajnije večere, morali doneti odluku o dodeli pete medijske nacifrekvencije nikome drugome do TV Arena sport Telekoma Srbije. Činišvoliko!

Svakodnevni utisak sve je jači: svakoga dana, u svakom pogledu, diktator Zapadne Koreje postaje sve nervozniji; toliko, da je večeras morao da se oglasi na sportskim TV kanalima povodom više nego očiglednog potprckivanja od strane tajkunskih izdajničkih medija u vlasništvu prethodnih rukovodećih garnitura u vlasništvu stranih centara moći.
Šta je sledeće - Cartoon Network, peti Teletabis?

Monday, 3 May 2021

Samo nek' je (para)normalno


3. maj 2021. godine:


Danas nam sve ionako izađe isto - baš kao i bilo kog drugog dana.
Ovde se sloboda medija smatra za paranormalnu pojavu.
Srpski (polu)svet je to.
Čekbremalo, hoćete da kažete da negde postoji i drugačije?
... štanamrade ...

Saturday, 21 November 2020

Samo zagrevanje


Koronadrama, palanačko ludilo i napredno besnilo ovih dana na sve strane bukte svom silinom.
Biju na masu, ne gledaju gde udaraju.


TV Prva:
- njegova svetlost
TV Happy:
- protojerej-staford
- čitaće jevanđelja nad odronom
- ljudi su postali sve anekciozniji, sve labilniji psihički
RTS:
- građani će se u hramu upisivati u knjigu žalbi
Pink:
- u našem programu je protojevrej-stavrofor
Nova S:
- biće obavljena i upokojena liturgija
- tu će počivati upokojeni premijer
Ne brinite, biće toga još i to vrlo brzo.
Ovo je ipak samo zagrevanje publike pred nastup zvezde sutrašnjeg dana.

***
Zaista verujete da je sva ova silna retardiranost slučajna?
Manite se više tog fazona, ovo je svesno i namerno programirano decenijama unazad trovanjem bezočnim i neskrivenim lažima u školi, prekrajanjem istorije, uvođenjem veronauke, upotrebom fejsbuk gramatike srBske, tabloidiotizacijom stvarnosti, pinkovanjem, rijalitima, uzdizanjem palanačkog abrovanja i baljezganja sa dna direktno na pijedestal komuniciranja.
I vlasti.


Što se tiče tekućeg masovnog ljubipleksiglas ludila, koje se trenutno odvija u Šmaugovoj zlatnoj pećini na Vračaru, ljudi nikako da shvate da je Šizoje spreman na sve pa i da žrtvuje buljuke svojih samo da bi sprečio makar jednog antiprotivnog da se pobuni, izađe na ulicu, laje na mesec. I na njega, Kralja Sunce.
Sto za jednog, non-stop.
A od utorka...

Welcome to Gulag Srbija, baraka korektivne psihijatrije.

Thursday, 28 November 2019

Bele strane, specijalno izdanje


Tema dana:


Prazna naslovnica novog broja NIN, zbog glupe fotografije koja može a i ne mora da bude to što joj pripisuju naprednjački botovi.
Ili je to u pitanju, ili je NIN namerno napravio incident, najavio pa uklonio fotografiju i umesto nje ostavio prazan prostor, čisto da se dodatno digne prašina oko Krušika i Kradikala.
Bez obzira ko je tu zaista odgovoran (i za šta), jasno je da je svaki pokušaj napada na taj nedeljnik od strane SNS-botova unapred osuđen da rikošetira direktno u onoga koga bi da brane od "fotografije koju je NIN ukrao od Tanjuga i morbidno prekrojio".
Šta god da je u pitanju, prašina jeste opet dignuta. U stvari, pre bi se reklo da je i dalje u stanju radnom.
Danas se mnogi pitaju da li je ovo još jedan slučaj cenzure "nepodobnih" medija, kada se u obzir uzme pritisak na NIN u poslednja 24 sata koji je rezultirao medijskim blaćenjem redakcije i kolumnista od strane Vučićevog bašibozuka, kao i konačnim povlačenjem fotografije i objavljivanjem (polu)bele naslovne strane.


Zapravo, nije cenzura već - sve se više čini - promišljena provokacija. Izgleda kao da su namerno u javnost preko neta unapred pustili naslovnu stranu (što je ionako standardni postupak najave novog broja), sačekali reakciju SNS-botova - naravno, idiotsku - pa danas objavili blanko prvu stranu kako bi u što većoj meri privukli pažnju javnosti na ono glavno: ne naslovnicu, već na tekst "Ko ruši Krušik". Jer, to jeste stvarna tema #1 ovog broja NIN-a. I ne samo tog nedeljnika. Što bi rekli neki, secite me gde sam najtanji ako ovo danas nije pospešilo osetan skok dnevne prodaje NIN-a.* Vrlo lukav marketinški potez, naročito ako se u obzir uzme da svaki pokušaj botovske odbrane Vođe samo dodatno usmerava pažnju na sve smrdljiviju umešanost najvišeg državnog vrha u kriminalnu trgovinu "oružjem i ubojnim sredstvima".
Hoće li ovo biti prvi put da se Vučiću o glavu obije upravo njemu omiljen vid marketinške taktike? Videćemo.
Vreme je.
A tekst "Ko ruši Krušik" počinje ovako:

Dok vlast pokušava da priču o trgovini oružjem skrene na drugu vodenicu, da se umesto o sukobu interesa oca i sina - Branka i Nebojše Stefanovića - fokus prebaci na sukob interesa majke i sina - Milijane i Aleksandra Obradovića - fabrika iz Valjeva odlaže rate dospelih kredita i uzima nove zajmove, dok joj Tešićeve firme i GIM, koji je zastupao otac ministra policije, duguju novac.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pre nekoliko dana nesvesno je pojačao sumnje da su neke privatne firme, poput GIM-a, Partizan teka, Vektura transa i Internešnal golden grupe, mine iz valjevskog Krušika kupovale po privilegovanim cenama, znatno nižim od tržišnih, a u nekim slučajevima čak i ispod cene koštanja, kao što to tvrdi i radnik valjevske fabrike Aleksandar Obradović, koji se još nalazi u kućnom pritvoru, jer vlast na sve načine odbija da mu prizna status uzbunjivača.
- Vuk Z. Cvijić, Milan Ćulibrk (NIN #3596, 28.11.2019)

***
This is Serbia, zemlja neslućenih (neograničenih?) mogućnosti teorija i praksi zavera.
Uzbunjivač Aleksandar Obradović, zaposlen u valjevskom "Krušiku" je 18. septembra uhapšen na radnom mestu i odveden u Centralni zatvor u Beogradu. Nakon puštanja, od 14. oktobra se neprestano nalazi u kućnom pritvoru (čitaj: apsolutna zabrana izlaska iz sopstvenog doma) pod nadasve sumnjivim obrazloženjem Višeg suda u Beogradu. Naravno, dok je još uvek bio u Centralnom zatvoru (7. oktobra), dobio je otkaz u "Krušiku".
Naravno.
Baš kao i poslednji broj NIN-a koji je postao specijalno izdanje Belih strana. Svakojakih imena, adresa i poslova tu ima. Pa ko voli, neka kupi. (sic!) A naš narod, naravno, obožava zavere. Dakle...
299 rajhsdinara u džep, pa na prvi kiosk.

Monday, 20 May 2019

Šta su dezinformacije i kako se od njih zaštititi



Dezinformacija koje se šire medijima dostižu zabrinjavajući nivo.
Kako se od toga zaštititi?

Živimo u vremenu za koje se može reći da predstavlja najuspešniji period u dosadašnjoj istoriji ljudske civilizacije. Taj uspeh se ogleda u brojnim oblastima, od ljudskih prava do demokratije. Na putu smo nestanka siromaštva još u ovoj generaciji, veoma smo blizu toga da svako dete ima neki vid obrazovanja. Jasno je da su za to zaslužni demokratija, velika imena novinarstva, odgovorni politički lideri i sami građani. Međutim, oni koji podmeću dezinformacije imaju veliku moć i prete da sve to unište. Ne treba im to dopustiti tako što ćemo odustati od nade da su svi naši ciljevi i dalje realni i ostvarljivi.
Pomoću dezinformacija se šire nepoverenje, strah i laži. Međutim, što o njima znamo više, lakše im možemo stati na put.


5 stvari o dezinformacijama koje bi trebalo da znaju svi:

1. Njima se hrane naši strahovi i veoma se brzo šire
Način na koji učimo od sveta oko nas podrazumeva da lakše pamtimo negativne od pozitivnih informacija. Dileri dezinformacija to odlično znaju i igraju na snažne emocije, zbog čega raste verovatnoća da ćemo te dezinformacije dalje deliti na društvenim mrežama - gde se one šire i do šest puta brže od stvarnih vesti.
2. Bujaju na društvenim mrežama, u brojkama koje dostižu milijarde
Što više vremena provodimo na društvenim mrežama, to više novca te kompanije zarađuju. Oni dobro znaju da ekstremni i šokantni sadržaji privlače našu pažnju, pa programiraju svoje internet stranice kako bi promovisali upravo takve sadržaje. Najpoznatije svetske novinske kuće prodaju svoja izdanja u milionskim tiražima, dok se vesti na Fejsbuku dosežu preko milijardu dnevno.
3. Koriste se i kao oružje protiv nas
Autoritarni lideri i režimi, od Brazila do Kine, koriste dezinformacije kao najnovije oružje iz arsenala drevne igre "zavadi pa vladaj" politike. Međutim, Rusija je ipak lider u toj ekipi - njihove ogromne "farme trolova" imaju legije upošljenih likova koji otvaraju milione lažnih profila i naloga sa kojih šire dezinformacije. "Rusija danas" (Russia Today) je njihovo glavno propagandno oruđe, čiji info-kanal na YouTube spada u najgledanije na svetu sa preko dve milijarde pregleda.
4. Ne samo što truju demokratiju, one i ubijaju ljude
Dezinformacijama je izazvano nasilje u Indiji i Brazilu, potpaljeno brutalno etničko čišćenje u Mjanmaru. Dezinformacjama se truje demokratija. Lažne vesti su doprinele uspehu Brexita, Bolsonara i Trampa. Sve to razara poverenje u mejnstrim medije, demokratske institucije, stvara savršeno plodno tle za antisistemske moćnike željne uspona na vrh vlasti. Upravo zbog širenja dezinformacija, društvene mreže su postale opasnost po demokratiju.
5. Na njih niko nije otporan
Ljudi širom političkog spektra su mikrotargetirani u okviru strategije polarizacije i erodiranja društva. Ruska armija trolova je u SAD kreirala lažnu stranicu Američkih crnih aktivista, koja je privukla pažnju više pratilaca nego zvanične stranice Black Lives Matter pokreta. Uobičajeno je mišljenje da nećemo nasesti na ovakve podmetačine, ali istraživanja ukazuju na to da su čak i najobrazovaniji među nama skloni da poveruju lažnim vestima, dok su ljudi stariji od 65 godina pogodniji da ih dalje šire.


Kako, zapravo, izgleda jedna dezinformacija?
Evo nekoliko primera iz stvarnog života:
Pored novoizabranog brazilskog predsednika, Tramp izgleda kao svetac - Bolsonaro hvali diktatore, namerava da uništi Amazonske šume, tvrdi da gej decu obavezno treba prebiti. Kao i u Trampovom slučaju, predizborne analize mu nisu davale velike šanse, a on je ipak pobedio. Koje je to tajno oružje upotrebio? Dezinformacije, naravno. Njegove pristalice su koristile lažne naloge da doslovno zatrpaju društvene mreže ogavnim lažima kako bi zbunili glasače i posejali nepoverenje. U tome su uspeli. Postizborne ankete pokazuju da je većina njegovih glasača poverovala u te laži, poput one da je njegov glavni protivkandidat pedofil. A tako nije samo u Brazilu. Svi smo mi targetirani, gde god da živimo i kakva god da su nam politička ubeđenja. Ovo je najozbiljnija pretnja sa kojom se demokratija danas suočava širom sveta, i moramo je razumeti kako bi smo je zaustavili.
Evo još nekih primera širenja dezinformacija, koji su doveli do gubitka ljudskih života.


U Mjanmaru su dezinformacije iskorišćene da podstaknu genocid. Laži pune mržnje, uperene na pripadnike muslimanske Rohingja manjine u toj zemlji, postale su viralne na internetu. Lažne tvrdnje o stvarima poput kanibalizma (poput one na slici, širene preko fejsbuka) širile su militantne i antimuslimanske grupe i organizacije, kako bi opravdale etničko čišćenje koje su sprovodile uz blagoslov vlasti. Hiljade Rohingja porodica su bile pobijene i masakrirane, žene brutalno i masovno silovane, kuće su im bile spaljivane i sravnjene do temelja. Ti zločini su doveli do toga da zvaničnici UN takvo ponašanje u Mjanmaru proglase genocidom.


Lažne vesti se mogu koristiti za napad na određene grupe, poput migranata. Preko 10 miliona ljudi je pogledao gornji video u kome grupa migranata demolira jedna policijska kola. Pa, u čemu je problem? Snimak je u potpunosti - lažan. Radi se o kadru iz jednog igranog filma, i ova laž je u potpunosti bila razotkrivena još pre nekoliko godina. Međutim, to nije sprečilo ultradesničarske grupe u Italiji i širom Evrope da je iznova dele - pre samo nekoliko nedelja. Kompanija Fejsbuk nije ništa učinila tim povodom sve dok širenje ove laži nije postalo viralno, potpirujući sumnju, neprijateljstvo pa čak i mržnju prema migrantima.
Setite se fotografija uništenih automobila i vozila gradskog prevoza po ulicama Stokholma, koje su "spalili razulareni migranti iz arapskih zemalja". To, što je bilo zimsko vreme, na švedskim ulicama nigde snega a "potpaljivači" nose tanke majice kratkih rukava - nije smetalo da ljudi masovno dalje šire ovu priču koaj je bila lažna. Fotografija uopšte nije bila snimljena u Stokholmu, već tokom nereda u predgrađu Pariza, par godina pre toga.


Dezinformacije se koriste za izazivanje polarizacije i potpaljivanje straha i besa, kao što je to bio slučaj u Francuskoj, gde su ljudi masovno delili (više od 250 hiljada puta) pismo poznatog glumca Žerara Lanvena, u kome on kritikuje predsednika Makrona i njegovu Vladu. OK, gde je sad problem? Pismo je bilo u potpunosti lažno, jer je glumac tvrdio da je bio žrtva krađe identiteta, tj. naloga na Fejsbuku. Ovo predstavlja jasan primer upotrebe dezinformacija za sejanje nepoverenja prema vlastima (čak i kada one zaslužuju nepoverenje zbog jasnih poteza koje povlače). Sve to predstavlja veliku, ako ne i glavnu pretnju za demokratiju u današnjem svetu.

 

Fotografija devojke okrvavljene glave, koju su policajci pretukli tokom protesta, postala je viralna na društvenim mrežama u Francuskoj. Međutim, tu postoji jedan problem - ova slika nema nikakve veze sa Francuskom. Snimljena je u Madridu, pre nekoliko godina. "Vest" je nameštena, neistinita. Lažna.
U ovome se krije velika opasnost koju dezinformacije i lažne vesti sa sobom nose. Uz pomoć njih je moguće miran protest preokrenuti u nasilje, razoriti poverenje u demokratiju, naterati nas da mrzimo, pa čak i ubijamo jedni druge. Zato je bitno širiti činjenice o svemu, poput ove fotografije, i to svakome ko je to video i poverovao da je istinito.

Hajde da vidimo da li se i kako možemo zaštititi od svega toga.


5 načina načina da se zaštitimo od dezinformacija:

1. Ako nešto vidite, nešto recite!
Nemojte verovati u sve što pročitate na internetu. Videli ste neku objavu na Fejsbuku sa šokantnim informacijama o nekom političkom kandidatu? Nemojte da verujete u to što ste pročitali. Proverite činjenice iz pouzdanih izvora, i ukoliko smatrate da ste naišli makar na delić dezinformacije - podelite to sa svima.
2. Nastavite sa podrškom pravim novinarima
Većina tradicionalnih medija posluje u okvirima pravila i etike, koji ih čine daleko verodostojnijim od nekog nasumičnog lika koji objavljuje svašta po internetu. Naravno, oni nisu savršeni, ali ipak proveravaju činjenice pre nego što ih objave jer za to što objave mogu biti odgovorni i snositi posledice. Pretplata na određene novine dokazanog visokog kvaliteta, sa zaposlenima koji se bave stvarnim novinarstvom, predstavlja jedan od najmoćnijih poteza koji građanin danas mogu povući u borbi protiv dezinformisanja.
3. Pridružite se kampanji "čišćenja" društvenih mreža
Širom sveta poznat peticioni sajt AVAAZ ima jednostavan i efikasan plan kako naterati tehnološke gigante da istrebe dezinformacionu pošast sa društvenih medija - objavljivanjem činjenica verifikovanih od strane nezavisnih izvora, koje pobijaju lažne vesti. Fejsbuk je kompanija koja je itekako "osetljiva" na svoj imidž u javnosti, pa su se odazvali ovom pozivu. Pridružite se i vi ovoj kampanji.
4. Ne odustajte od demokratije
Cilj trolovskih armija je da stvore takvu klimu nepoverenja u kojoj bi obični građani demokratiji okrenuli leđa. A kada do toga dođe, fanatični ekstremisti preuzimaju komandu u svoje ruke. Moramo nastaviti da se izjašnjavamo, javno govorimo, glasamo, ohrabrujemo prijatelje i članove porodice da urade isto, da naše izabrane predstavnike uvek podsećamo da su odgovorni građanima koje predstavljaju.
5. Čuvajte nadu u čovečanstvo
Dezinformacije vrebaju naše najdublje strahove, računaju na našu prirodnu sklonost ka negativizmu, na površinu izvlače našu gnevnu i ciničnu stranu. Međutim, ukoliko naučimo da se nosimo sa argumentima ljudi koji nemaju stavove poput naših i ne misle kao mi, i to sa dosta empatije, sluha i mudrosti, onda ćemo moći da se sa njima povežemo mimo naših razlika. Svi mi imamo daleko više zajedničkog nego što nas naši strahovi teraju da verujemo. Ukoliko u ovome uspemo, možemo zajedno postići zaista neverovatne stvari.

Podelite ovaj tekst svojim prijateljima, recite im da je dezinformaciona pretnja realna i da se protiv nje može boriti znanjem.




Građani Srbije su danas zatrpani megatonama, kako svetskih tako i domaćih dezinformacija, poluinformacija i bezočnih laži. Pogledajte samo naslovne strane "novina" po kioscima ili udarne naslove po info-portalima, i priznajte sebi da vam se makar zavrtilo u glavi... ako vam se već nije smučilo. Svrha dezinformisanja je da eliminišete i jedno i drugo, prihvatite ponuđeno kao činjenice, istinu. Dodatno uskraćivanje kritičke i nezavisne provere objavljenih ludorija po medijima, samo armira kolektivnu hipnozu o Zlatnom dobu u kome živimo po prvi put u istoriji.
Razni izveštaji o ratnim uspesima iako nismo učestvovali u ratu, ekonomskom rastu i investicijama nakon "pobede", rusko oružje tek što nije stiglo, netransparentni ugovori o prodaji zemlje strancima i burazerskom ugrađivanju u iste, izborne laži, prevare i neprekidna krađa, On je sve najnajnaj i sve je po prvi put otkad je zajahao ovu zemlju po drugi put, dinar u vrhu najjačih svetskih valuta, bezbroj doktorata i diploma kao apsolutni originali falsifikata, ako niko drugi neće onda Srbija hoće (da bude kineska kolonija u srcu Evrope)...
I "demokratska" i "napredna" vlast koriste skoro u ime iste timove propagandnih magova, da promovišu sopstveno farbanje stvarnosti i bežanje od odgovornosti za sudbinu društva koje ih je izabralo. Dovoljno je spomenuti samo vrh propagandista-preletača: Šaper, Krstić, Mitrović, Vučićević, Popović. Omiljeni i dovoljno upotrebljivi i kod jednih i kod drugih.
Pametnome dosta.



Lažne činjenice ne postoje.
Ili je laž, ili je činjenica, istina.
Sve ostalo je u domenu ali-kaide, apologeta laganja koji obavezno kažu "da, ali..."
Tu ih zaustavite, činjenica i istine ne poznaju "ali".
Tačka.

Wednesday, 27 March 2019

Defetizam, panika i strah



Današnja akcija režima protiv nekolicine preostalih slobodnih medija, predstavlja nastavak politike cenzure i njihovog gašenja koja sada neprekidno traje već više od dve nedelje. Sve je započelo odmah nakon pretnje koju je NATO uputio povodom obračuna sa kosovskim Albancima. Ministar za informisanje, Aleksandar Vučić, optužio je novine Danas i Dnevni Telegraf da "podstiču defetizam, paniku i strah". Treća novina, Naša Borba, takođe je dobila slično pismo upozorenja od strane Vučića u toku dana, pa se očekuje da će i njihove prostorije biti zapečaćene od strane policajaca u civilu. Slavko Ćuruvija, glavni i odgovorni urednik Dnevnog Telegrafa, novine koja ima pouzdane izvore informacija unutar vlasti, kaže da je Ministarstvo informisanja našlo opravdanje u naslovu koji glasi "NATO odobrio napad, Milošević potpisuje plan".
U današnjem saopštenju Ministarstva informisanja stoji: "Pozivamo medije da svoje uređivačke politike stave u funkciju očuvanja teritorijalnog integriteta, suvereniteta i nezavisnosti Srbije i Jugoslavije."
Pritisak na medije - uključujući i zatvaranje dve radio stanice prethodne nedelje i zabranu emitovanja programa BBC, Glasa Amerike i Radija Slobodna Evropa na srpskom jeziku - izgleda kao deo dobro organizovane Miloševićeve kampanje radi ojačanja njegove moći pred najavljene ustupke oko Kosova. Targetiranjem medija koji štampaju ili emituju vesti koje se razlikuju od zvaničnih, novinari i urednici tvrde da Milošević iznova sprovodi svoju tehniku raspirivanja ksenofobije kako bi opravdao strogu cenzuru.
"Broj novina i radio stanica je svakoga dana sve manji" kaže Veran Matić, osnivač beogradske radio stanice B92, koja je okosnica mreže nezavisnih lokalnih radio stanica sa oko 1,6 miliona slušalaca širom Srbije i Crne Gore, dve republike koje čine ono što je preostalo od Jugoslavije. Sa vrha gomile papira i knjiga na svom stolu, Matić uzima i pokazuje faks Ministarstva informisanja - radi se o obaveštenju da će prošlonedeljna uredba, u kojoj se insistira na štampanju i emitovanju samo onih vesti koje su u nacionalnom interesu, imati neograničen rok važenja. Dve radio stanice, članice mreže ANEM, bile su prethodne nedelje zatvorene: beogradski Radio Index i Radio Senta (koja emituje program na mađarskom jeziku), a Matić se pribojava da će njegov B92 radio biti jedna od sledećih meta. Nakon sastanka sa američkim zvaničnicima, Matić je izrazio veliko razočarenje zbog ćutanja američke administracije povodom pritisaka koji se vrše na novinare: "Ostavili su nas na cedilu. To znači da njihova priča o podršci demokratiji u Srbiji nije u potpunosti iskrena. Američka administracija ne vrši nikakav pritisak, to rade samo grupe poput Komiteta za zaštitu novinara i Human Rights Watch." Komitet je izdao saopštenje u kome izražava zabrinutost zbog pretnji upućenih nezavisnim medijima.
"Suština problema je u tome da je Miloševiću bilo dozvoljeno da uništi demokratsku opoziciju, a sada će mu na isti način biti dozvoljeno da uništi nezavisne medije" smatra Matić, podsećajući na mlaku podršku koju je Vašington dao uličnim protestima protiv Miloševića 1996. godine. Poput mnogih drugih protivnika Miloševičevog režima - novinara, akademika, studenata - i Matić je zbunjen neizgled jedinstvenom podrškom Miloševiću od strane visokih američkih zvaničnika koji dolaze u Beograd.



Radio-televizija Srbije (RTS) saopštila je večeras da je uputila zahtev Regulatornom telu za elektronske medije (REM) da ispita "na koji način" je došlo do toga da utakmicu fudbalske reprezentacije Srbije u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, "prenosi kablovska, odnosno televizija koja ne obuhvata celokupno područje Srbije". Navodeći da je time "značajan deo domaće javnosti lišen mogućnosti praćenja tog prenosa", RTS je saopštio i da su se tom zahtevu priključile i televizije Prva, O2 i Hepi.
RTS je naveo i da prema članu 64 Zakona o elektronskim medijima, događaje od posebnog značaja za građane Srbije, u koje po zvaničnoj listi spadaju i kvalifikacione utakmice reprezentacije za Evropska prvenstva u fudbalu, mogu prenositi samo televizije čija zona pokrivanja obuhvata celokupno područje Srbije.



Savet Regulatornog tela za elektronske medije (REM) današnjom odlukom upozorio je kablovskog operatora SBB da je neophodno da odmah vrati pređašnji raspored kanala u svom kablu. Iz odluke, međutim, kako navodi Udruženje novinara Srbije, nije jasno da li REM traži da SBB RTS vrati na prvo mesto sa kojeg je pomeren 2017. godine ili na drugo gde je Prvi program Javnog servisa bio do pre dva dana. REM sada u dopisu upozorava SBB da "nepoštovanje utvrđenih obaveza kao i nepoštovanje odluka Regulatora povlači za sobom sve zakonske posledice i predstavlja osnov za odgovornost za nastale posledice na tržištu" i eventualne štete koju na ovaj način trpe pružaoci medijskih usluga zbog pomeranja redosleda kanala.
Kablovski operator SBB je marta 2017. godine promenio raspored kanala, pa je svoj prekogranični kanal, televiziju N1 stavio na prvo mesto na daljinskom upravljaču na kojem je do tada bio program RTS1. SBB je juče ponovo promenio poziciju RTS1, pa ga je sa drugog mesta, gde je postavio svoj kanal TV Nova S, pomerio na treću poziciju. zbog čega je Savet REM-a podneo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv SBB-a jer ovaj operator nije obavestio Regulatora da je program RTS-a pomerio iza stranih kanala.


***
Epilog priče iz 1998. znamo: Slavko Ćuruvija ubijen, Naša Borba i Dnevni Telegraf ugašeni, Danas i Vreme još uvek postoje; od nekada rado slušane i objektivne radio i TV stanice, B92 se pretvorio u režimsku O2 čije vesti izgledaju kao beskonačno čitanje naslova "vesti" objavljenih u Informeru, napisanih rukom nekog Vinstona Smita iz Ministarstva Istine. Veran Matić nije ostao veran samom sebi iz 1998.
A priča iz 2019, kakav će biti njen epilog?
Srbija uopšte nije daleko od "1984", koliko god da okrećemo glavu od činjenica koje nas svakodnevno treskaju posred čela. Štaviše, Srbija je duboko zagazila u orvelovštinu koja sve više isplivava na površinu, bolje reći izbija u sve teže kontrolisanim erupcijama, kako Vučićeva vlast postaje sve nervoznija zbog onoga zbog čega je i postala vlast.
Poput Miloševića, Vučić koristi istu tehniku potpaljivanja svojevrsne ksenofobije među samim građanima Srbije, s tim da su ovog puta "tuđini" svi oni koji nisu za njega i njegovu kradikalsku bandu na vlasti. Totalna cenzura od strane vlasti, oličene u nekadašnjem Miloševićevom ministru informisanja (istine?), već je sprovedena nad domaćim medijima. Kao trn u oku, međutim, opstaje "prekogranična/strana" televizija sa svoja dva kanala (N1 i Nova S) koje je moguće pratiti preko privatnog kablovskog operatera SBB tj. njegove internet verzije EON. Izmislivši "problem" oko TV prenosa utakmice reprezentacije Srbije tj. oko "logičkog" rasporeda kanala na daljinskom, Vučić je ponovo posegnuo za oprobanom tehnikom cenzure koju je tako zdušno rabio pre dvadeset i kusur godina.
Od njega se ništa drugo i nije moglo očekivati, naročito kada mu je "hrabrost" sve više u procepu.


Međutim, čini se da mu to više nije dovoljno, jer je ovih dana posegnuo za jednom daleko više zabrinjavajućom tehnikom Slobodana Miloševića - počeo je da otvoreno najavljuje "spontane" kontramitinge podrške samom sebi a protiv "fašista i lopova" čije protestne šetnje nikako da posustanu već četvrti mesec.
Njegove ministar-supozitorije svakoga dana pojačavaju širenje panike i straha preko medija sa nacionalnom frekvencom; umesto da te iste medije koriste za prenos utakmica "od nacionalnog značaja", sa sve većom dozom histerije i izlivima šizofreničnog bulažnjenja koga se ne bi postideo ni lično Milošević, oni seju paniku i strah upravo među građanima koje su potpuno sludeli prethodnih godina preko medija nad kojima imaju potpunu kontrolu (od RTS i Politike, preko nepostojećeg Tanjuga, do Pinka i Informera).
Ako to nije širenje defetizma, šta onda jeste?
Možda služenje petnaestodnevnog vojnog roka, besomučno laganje ili ljigavo cmizdrenje pred kamerama?
Ili nazivanje običnih ljudi - kojima je više preko glave njega i njegovih, i njihove pljačke - ološem?
Koliko je još dana preostalo do početka konzumiranja fraza lokatori, pacovi i hijene, domicilne ništarije?
Ne sme mu se dopustiti da izazove sukob običnih ljudi na ulicama gradova širom Srbije, podeljenih samo oko toga ko je za ili protiv Najveće Plačipičke u istoriji srpskog naroda, umesto da se ujedine oko onoga što im je svima zajedničko: da su, činjenično, svi zajedno jedan duboko sluđen, ojađen, prevaren i žestoko opljačkan narod.
I da, trenutno, većeg i goreg lažova i lopova od Njega nema.

Nema, i tačka.

Sunday, 24 March 2019

Na morskome plavom žalu


Jedna slika, bezbroj tumačenja.


Kako bi opravdao bombardovanje, izdajnički tajkun Dragan Đilas je pre 20 godina dok je bio na vlasti Srbiju pretvorio u pustinju i tako navukao svoje NATO gazde na laž da ovde ima nafte kao u Libiji, Iraku i Siriji. Kao da mu to nije bilo dosta, već je u Briselu lagao da je svojevremeno Drug Tito rekao Gadafiju i Arafatu kako je ovo njihova druga otadžbina i da slobodno mogu odavde da šalju svoja pisma-bombe na Zapad jer su kod nas poštanske marke najjeftinije. Kako bi to sprečio, notorni Đilas je uz pomoć svog saradnika Krkobabića uveo kao obavezne poštanske marke sa likom Hrama kako bi arapsku braću odvratio od korišćenja poštanskih usluga. No, sve je to bilo uzalud, narod im je presudio i izabrao predsednika Vučića da nam povrati slavu. Zato taj izdajnik Dragan Đilas, sa svojim satrapima, danas uludo sedi u pesku i čeka NATO. Neće moći, No Paseran! Viva la muerte & el Lupito Presidente!
- Informer

Takozvani domaći "opozicionari" Đilas, Jeremić, Obradović i Lutovac, u bednom iščekivanju da im Blerove, Šrederove i Klintonove NATO bombe obore sa vlasti predsednika Aleksandra Vučića, isto kao što su to čekali pre dvadeset godina - sede i pišaju u pesku.
- O2/b92 vesti

Građani Srbije čekaju u redovima, bez nervoze i guranja, kako bi preuzeli Vučićeve vaučere za godišnje odmore na nekoj od domaćih destinacija.
- Blic

Pustinski pesak je žut a nebo plavo. To je krunski dokaz da su Srbiju u pustinju pretvorili "žuti", koji se sada na +20°C okupljaju u zimskim jaknama kako bi izgledalo kao da ih ima više od 1023.
- Đuka Bizon, uz jutarnju kafu na TV Happy

Građani Srbije, spontano okupljeni na autobuskoj stanici u Beogradu, željno iščekuju da im predsednik Aleksandar Vučić vrati more koje nam je fašistička Evropska unija oduzela 1878. na Berlinskom kongresu.
- Telegraf

Kočitelji svega naprednog em progresivnog protestvuju protiv izgradnje mini hidroelektrana u Srbiji.
- Alo!

Najmasovniji miting do sad podrške predsedniku Slobodanu Miloševiću u organizaciji Vojislava Koštunice.
- Večernje Novosti

Građani Srbije, masovno okupljeni u iščekivanju da im sloboda od Vučićevog nenarodnog i izdajničkog NATO režima dođe bez Boška Obradovića, Sande Rašković, Vuka Jeremića, Velje Ilića, Vojislava Koštunice i Đorđa Vukadinovića.
- Nova srpska politička misao

Građani Srbije, masovno okupljeni u iščekivanju negativnih fejsbuk komentara na objavu da će im slobodu od Vučićevog nenarodnog i izdajničkog NATO režima doneti Boško Obradović, Sanda Rašković, Vuk Jeremić, Velja Ilić, Vojislav Koštunica i Đorđe Vukadinović.
- Sputnjik Srbija

"Kupaće gaće imamo. Nebo imamo. Pesak imamo. More nemamo. Ali hoćemo da se kupamo u slanoj vodi!" Eto kako saboteri, iz toplih fotelja u svoja četiri zida i za tastaturom, komentarišu to što Boško Obradović jedini ima muda u Srbiji.
- RTS citira tvitove slučajnih prolaznika kraj 1023 demonstranta na beogradskim ulicama

Objavljivanje ovakvih fotografija predstavlja bezuspešan praznoglavi i ništavno duhovit napad degenerisanih provincijalaca na Zoranu Mihajlović, Maju Gojković, Anu Brnabić, Jorgovanku Tabaković i sve žene Srpske napredne stranke, kao i one zaposlene u kompaniji Pink. Naravno, sve na čelu sa predsednikom Aleksandrom Vučićem. Molim vas da to više ne objavljujete.
- Željko Mitrović, u otvorenom pismu vlasniku i glavnom uredniku TV Pink

Ko to kaže, ko to laže
da Srbija nema more?
Ima more, ima more
dok je Svete Gore.

More... mrš.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...