Showing posts with label visoka lokalna politika. Show all posts
Showing posts with label visoka lokalna politika. Show all posts

Monday, 9 December 2019

Lokalna eutanazija


Ovako izgleda lokalna politika u Srbiji, otkad je na vlasti banda Vučićevih kradikala u sadejstvu sa buljucima satelita, supozitorija i koalicionih partnera u zločinu. Za njihova vakta, lokalna politika nije pod lokalnom anestezijom već pod - totalnom eutanazijom.
Više ne postoji.
Čak ni na zarđalu kašičicu.


Ne samo deci, Vučić lupa trule banane i matorim konjima.
Ovako se ponaša samo nadureno derište koje ima loptu, a ostala deca ga izbegavaju i ne puštaju u ekipu jer ne zna da igra. Onda im on izbuši sve lopte pa se vrati da sa svojom stoji sa strane i čeka da ga ostali mole. Jer bez lopte nema igre, zar ne? I sve tako, do u duboku starost, bez šanse da se promeni ili opameti.
Dobro obratite pažnju - on nesrećnom Drobnjaku jednom rukom histerično izbija loptu iako u drugoj drži svoju. Niko ne može da (se) igra bez njega jer samo on sme da ima loptu. Tako nešto ne može da uradi normalna osoba, osim ako je u pitanju neka teška zajebancija - što je sa Aleksandrom Vučićem apsolutno nespojivo u bilo kojoj varijanti.
Čak ni u snu.
To je čovek kome je humor amputiran još pri rođenju, umesto slepog creva.
Svi lokalni kradikali čekaju u dugim redovima da ga mole za loptu.
OK, može jedan liz - al' iz njegove ruke.



Kada vam botovi svih boja i nijansi po tzv. društvenim mrežama krenu sa bulšitovanjem u stilu "baljezgaš o visokoj i beogradskoj politici a ne smeš da zucneš o lokalnoj", samo im okačite ovaj video iz 2017, jer to zaista jeste prava slika rahmetli lokalne politike naprednjačkog "zlatnog doba" sveopšte eutanazije Srbije.
Kakva lokalna politika, takvi lokalni izbori i njihovi rezultati - i obrnuto.
Ono "ha, ha, ha" (koje se čuje u pozadini snimka), samo dodatno potvrđuje konačnu dijagnozu.
R.I.P.
Mortačina.
Srbija je zemlja koja ne sme da ima loptu, jer samo tako mora da (se) igra sa Vučićem.
Kao da je nekome još stalo do igre ovde. Sa njim. Sa njima.
Ni lokalno, ni totalno.
Od igara, jedino je preostalo kolo za mrtve. Poželjno, dopušteno.
I tačka.

Monday, 16 April 2018

Hemoroidiot


Šta su zapravo hemoroidioti?
To je jedna veoma prisutna pojava, 99% izvođača javnih radova ih ima stalno ili s vremena na vreme. Ponekad ne izazivaju simptome, pa ih tada i ne konstatujemo, ali ponekad mogu dovesti do svraba, nelagodnosti, krvarenja, bolova i ostalih političko-erotskih nadražaja. Iako mnogi veruju da su hemoroidioti uzrokovani hroničnom konstipacijom, logorejom, dugačkim sedenjem i snažnim naprezanjem, malo je dokaza koji podržavaju tu vezu. Možda će nam svima biti lakše kada čujemo da su i najveći velikani svetske istorije patili baš od hemoroidiota (Napoleon, Gogolj, Karl Marks, Hemingvej, Džerald Ford, Merilin Monro, Elizabet Tejlor... Klinton, Tramp, arapska braća, Angela Merkel, Putin, Aleksandar Čepurin). Ne dozvolimo da nas hemoroidioti sputaju u ostvarivanju naših velikih dela!


Šta je Fakju?
To je preparat za tretman nepostojećih hemoroidiota ali i onih u najavi - služi kako za njihovo stvaranje tako i za dugotajno održavanje. Taj postupak je u našem narodu poznat pod pežorativnim nazivom "karićočepurenje". Osnovni sastojci su cinkaroš-oksid, fakofein, omnibeskrupulozin, džepatrombin-hlorid, poltronosteroidi i polimasni vodonik-sulfidni premaz za negu kose, tena, nazalnih dlačica i biografije.

Što je najvažnije, Fakju je u potpunosti proizvod domaće pameti.
Kako se koristi Fakju?
Supozitorije se koriste za lečenje unutrašnjih, dok mast možete koristiti i kod unutrašnjih i kod spoljašnjih hemoroidiota. Ako nije drugačije propisano, naneti aplikatorom mast 2-3 puta dnevno na/u omiljena mesta tj. jednu supozitoriju u debelo crevo 2-3 puta na dan. Kada dođe do poboljšanja situacije, terapiju nastaviti sa jednom (omiljenom) supozitorijom na dan.


Upozorenje
Pre upotrebe detaljno proučiti uputstvo. O indikacijama, merama opreza i neželjenim reakcijama na lek, posavetujte se sa svojim lekarom, farmaceutom, medijskim savetnikom i astrologom. Ovo upozorenje obavezno pročitati što je brže i nerazumljivije moguće!

***
Čepurin...
Karić...
Zamalo da napravim geg.


Saturday, 23 December 2017

Odbrojavanje okončano


Prošle su tačno "četiri nedelje" teške rovovske izborne kampanje... otkako je jedan predsednik opštine Negotin smaknut u januaru, drugi podneo ostavku u oktobru, u novembru Čadorli Maja raspisala vanredne lokalne izbore (samo nekoliko meseci pre redovnog termina za njihovo održavanje), prvo prebrojavanje je obeležila naprednjačka masovka ispred komiteta do kasno u noć (zarad prikupljanja potpisa), potom je zamenik pokreta zabranio jedno a naredio drugo svojima, zbog osnovane sumnje da bi na ove izbore mogle da izađu samo dve liste (SNS-SPS i DS) pade osnovana prpa da bi izbori poprimili referendumski karakter "za ili protiv" (a i dojave da bi DS mogla čak i bojkotovati izbore) krenulo se u pripomoć sakupljanja potpisa jednoj od potencijalnih listi ne bi li nekako demokratski karakter ipak bio očuvan, u komitetskoj sali SPS pade plafon na naprednjake koji su tu držali predkoncertni sastanak, potom je jedan Aca odarlaukao svoje u centru a drugi Aca ispalio takođe svoje u Hali sportova, kradikalčiči su odrađivali kampanjicu "upisivanja u anketu o izlaznosti" po pijacama & od dveri do dveri, a Saša Janković i Vuk Jeremić osnovaše negotinski Lokalni front bojkota samih sebe.
I - naravno - sve to u jednom Negotinu... za samo četiri nedelje, bez imalo buke, prašine i trine.


Na Dan-D, 24. decembra, meštani Vlašingtona imaće mogućnost da glasaju za kandidate sa izbornih lista:
1. Aleksandar Vučić - SNS - SPS - Ivica Dačić (+ SPO, NS, PUPS, SDSS, JS, PS...)
2. DS - dr Moma Petković (+LDPNTK)
3. USS - Dragoslav Cvetković
4. "Negotin bez korupcije" (DJB, Dveri, DSS, Narodni radikali)
"Šta" će izabrati - bilo je jasno i pre potpuno nepotrebnog vanrednog raspisivanja ovih izbora. Nepotrebno, osim od zdravog razuma otuđenim kalkulantima koji podnose - ili odbijaju da to učine, svejedno - ostavke, spremnim da izdaju i iznova preprodaju svoje komšije i sugrađane kako bi i dalje bili to isto, samo zato što onom ko ih je ispalio treba ogledno dobro, zamorčići na koje bi se pred prestoničke izbore stalno pozivao potencirajući "koliko ga narod traži" čak i kada on taj isti njegov partijski "narod" ispali i proda koalicionom partneru koji i pre izbora već zadovoljno trlja ruke i čačka zube.


U prilog ovoj tvrdnji, časni sude, prilažemo dokazni materijal "B" (pored prošlonedeljne ispale pod "A"): SPS aktivisti su tokon ove nedelje građanima Negotina silovali poštanske sandučiće predizbornim poklon-paketićima koji imaju šareno oslikane upaljače - jedan solo a jedan koalicioni (al' obavezno crven), hemijske olovke poluvidljivo koalicione i kesice striktno espeesesovske. Da se slučajno neko ne zezne, pa mu na pileću pamet padne ideja da ne glasa za listu ako nije solo SPS - ovako, drugovi i drugarice, zaokružite vi broj 1 i nikako nećete pogrešiti, jer smo to svakako mi i niko drugi.
Bili, i bićemo dok je vas i vaših glasova.
Pored ovog bezobrazluka, negotinci su na poklon dobili i "Etno-kuvar Ujedinjene seljačke stranke", koji će ih svakako ubediti da i njima udele po koji glas. To je ona "druga" seljačka stranka o kojoj je Marijan Rističević govorio onomad u Skupštini - prva je njegova (iz Inđije), a druga je narodnog poslanika Milije Miletića (iz Svrljiga). Podrazumeva se da su obojica, tj. njihove seljačke stranke, u republičku skupštinu ušli sa liste SNS.
Čisto da se i to zna, ako vam nije jasno ko, odakle i naročito kako.
Da prostite - i zašto.


Pokupiš sve one "Kuvare" koji izlaze jednom sedmično u Blicu i ostalim blatoidima, napraviš nešto "etno" (odakle im samo ideja da je sve što je etno obavezno vezano za selo, i obrnuto?!), baciš na omot neko "devojče u jeleče sa cveće u kosu", odštampaš niz nebuloza u stilu "sve u stihu, sve u prozi..." i tako to, od predizbornog letka napraviš korice "Kuvara", pa umisliš kako su ljudi sa sela toliki idioti da ih gomila budalaština privuče da glasaju za tebe.
Svašta.
Potez, bolje reći prostakluk, dostojan oprobane neopašićevštine, izanđale mantre "Trepča/Negotin/Svrljig/Inđija itd. radi, Beograd se gradi" ili "ja građanka volem seljaka, seljak more diblje da ore" i ostalih poskočica iz šoferskih kaseta bezbroj puta premotavanih na relaciji Vlašington-Vijen-Frankefurt... and beyond.
Kad su se već ostrvili na gospodu, što nisu pre štampe konsultovali mentore - pa Vođa ne vadi "gospodine" iz usta, nazvao je i Fidela "gospodin Kastro". Jes da nije došo, al uvek mož da čuje...eee.
Ma glasaće vlašingtonci, ne treba se zanositi, čak i za tako nešto.

E pa Negotine, srećne ti rane izborne - i naročito postizborne.

Tuesday, 12 September 2017

Stvar perspektive


"Sve će se u daljini spojiti u jednu tačku."



Kada bi u Srbiji, kao u ostatku sveta, važila pravila - u saobraćaju, politici, u bilo čemu - onda niko ne bi ni pomislio da pređe preko duple crte, niti bi se ona u nekoj "dalekoj daljini" stopila u jednu tačku. To bi važilo bez obzira da li ta tačka predstavlja ulaz u mračni tunel u kome smo svi. Ne bi važilo čak ni iz žablje perspektive, jer je sveopšte poznato da se žaba trudi da pređe preko puta i da je pritom neko ne zgazi, a ne da u nedogled prati horizontalnu signalizaciju. I upravo, po prvi put u svojoj & tuđoj istoriji, kradikalska vlast je od života napravila video igricu u kojoj žaba ne čačka mečku pokušavajući da pređe na drugu stranu ulice, niti piša uz vetar, i - što je suština cele igre - uvek je na liniji. Obavezno.
Elem, u ŠaBcu je jedna kradikalka prebegla u Dulovu skupštinsku ekipu. Najbolje bi bilo da sad svi odbornici SNS prelete kod Petrovića, pa se onda svi tako kompljet prečlane kod Ničića. U stvari, nema potrebe za tim međukorakom (niti je više moguć), dovoljno je da svi skoče u Savu; voda će ih ionako odneti do BgH2O, pravo Vučiću pod noge. Proprane.
Boško je morao onako, jer Timok ne teče uzvodno, već samo niz dlaku pa u tačku.
Beoslon nije mogao da se uklopi u tu tačku jer je ona za njega ipak pretesna, zato je šutnut.
Kolektivni prelazak zaječarskog oborkneza na stranu beogradske vlasti manje liči na prelet, poput šabačkog, više je to bio stampedo krda koje je neko sa otvorenog polja uterao u kontrolisani tor. Nije to nešto novo, a ni poslednje od takve sorte. Problem je u tome što zaječarski i niški preleti šalju drugačiju poruku od šabačkog, a Dinić o tome piše u svom tekstu na Peščaniku.
Međutim, niški prelet - naročito - bezbroj puta je gori od tamo neke šabačke prculje, koja ionako nije promenila ništa u čivijaškom odnosu snaga. Tu se ne radi samo o matematičkom 2:1 odnosu broja niških i šabačkih ptica-serica. Niški slučaj je prava slika domaće političke scene, jer je njegov malignitet ono što uništava naše (političko) društvo; obeućena šapčanka je samo lutajuća metastazica. Zastupnička metastarletica, kakvih su puni Skupština Srbije i ministarstva.
Pobogu, pa kako, zašto? Što su baš nesrećne ex-žute-ko-dupla-štrafta nišlije toliko krive?
Zbog toga što su prešle preko duple&žute crte koja se ne prelazi, ako zaista hoćemo red u ovoj kući.
Zato što je upravo to dokaz suštinskog nepostojanja različitosti među njima.
"Ako dovoljno dugo gledate u ambis, ambis će početi da gleda u vas", napisao je Niče, objašnjavajući da je poimanje okoline stvar naše percepcije. Nije sve u perspektivi, ima nešto i u (samo)poštovanju bez koga je paralelne crte moguće spojiti u jednu tačku mnogo pre i bliže nego što se čini.

Stvarno, dokle bre više da vam se crta.


p.s.
Ovi u Google su stvarno veliki pokvarenjaci. U polje za pretragu ukucaš "Ničić prešao u SNS" da pronađeš datum kada je to objavljeno, a američke barabe te pitaju "Da li ste mislili: Vučić prešao u SNS"
Mada, ako bolje razmislimo, to i nije toliko zajebancija koliko na prvi pogled izgleda.
Stvarno, kada jednog dana ovdašnje sve i svako budu postali jedno tj. On, svakako neće sumanuto delovati vest:
"Država To Sam Ja prešao u SNS".

Friday, 2 June 2017

Dueli i citati


Hajde da prekinemo dalje gubljenje vremena na kvazitejlorovsku priču o "lokalpatriotskim političkim organizacijama koje su budućnost politike" - silna palanačka dinkićevština je kod nas sve, samo ne politička. Lično oborknez Timočki je to jasno podvukao u jednom od prvih intervjua nakon okončanja zaječarske izborne farse:
"Pa ovo je jedina moguća ideja. Mi smo, na kraju krajeva, pokret, mi nismo nikakva ideološka politička partija i tako da je najnormalnije da što širi krug ljudi bude uključen u odlučivanje, posebno kad je to odlučivanje vezano za sudbinu, bukvalno, grada."


Poslovično dobro obavešteni (i nezastrašeni) izvori su pre tih izbora govorili da je stvar oko zaječarske vlasti bila gotova, dogovorena mesec dana pre glasanja. Cela lokalizborna farsa je imala za zadatak da eliminiše što više stranaka i izbornih lista kako bi ono što je bilo dogovoreno lakše moglo biti ostvareno. Zato su ti izbori nalik duelu, u kome dva (navodna) protivnika pobiju petoricu sekundanata (podcenzusna petorka: PUPS, DJB, Dveri/DSS, SRS i Mirkovićeva taifa) a onda dodatno smaknu i one dve nadcenzusne 'tice zloslutnice (DS/LDP i SPS), koje su kružile iznad glava dvojice duelista glumeći teret na njihovim repovima - i ništa više.
Naravno, da ne zaboravimo, u tom duelu nije bilo ćoraka - municija je itekako bila bojeva, kako umjetničkog dojma radi, tako i zarad što efikasnijeg ostvarenja dogovora o neminovnosti "svega što je u interesu građana". Uspeh je bio zagarantovan; pao je svako ko nije u ruci držao kundak, a u svakom duelu - glasi stara mudrost - ima mesta samo za dvojicu, svi ostali su sekundanti, statisti ili pokretne mete. Ovisno o vrsti duela.
Ako na tren izuzmemo nepoznavanje lokalnih prilika u Zaječaru, uobičajeno za prepucavanje po društvenim mrežama, zaista su nerealna bila očekivanja onih sa "antivučićevske" strane crte kako će se tu desiti nešto epohalno, konačni početak kraja Gospodara Vučića. Čak i da ne poznajete lik & delo Boška Ničića, teško da bi se bilo ko na njegovom mestu ponašao drugačije - ni u čijem interesu (u Zaječaru), osim romantičarsko-revolucionarnog adrenalinskog jednokratnog naleta na fejsbuku i tviteru, ne bi bilo da lokalpatriotska lista uđe u konfrontaciju sa ultracentralističkom bandom kakva je SNS. Mogli su oni lako da načine koaliciju sa DS/LDP ekipom, ali od toga niko ne bi imao ništa, jer se u današnjoj Srbiji ne isplati kačiti se sa državnom mašinerijom čiji sumanuti kolovozac drži apsolutno sve uzde u svojim rukama. Priča da su ga "iz LDP pljuvali više nego SNS" predstavlja najobičniju budalaštinu, jer upravo je Oborknez imao i gore saveznike od liberaldemokratsko-ptijalinske partije. Sa druge strane, i oni su sve to dobro znali pa su zato i igrali tako kako su igrali, računajući da će na taj način sebi pribaviti još po koji procenat glasova.
Problem istočnosrbijanskih ogranaka LDP još uvek je isti: oni listom glume "beogradsku ideološku političku partiju" ali po skoro svim odlikama zapravo predstavljaju takođe lokalne pokrete i slične zajebancije. Ako ništa drugo, Ničić to barem ne krije, mada se sa popriličnom verovatnoćom može predvideti da će i ti beogradski lokalci uskoro početi da bacaju svoje džiberalne maske i lokalno se "opokretiti" - opet. Iduće godine su lokalni izbori u Boru i Negotinu, živi bili pa videli.
Ta, lokalpatriotska priča se odlično može opisati donjom slikom:


Dobre su nama i sitne ribe u lokalnoj bari - pa za čije babe maslo bi smo se uludo bavili krupnijim primercima u velikom moru, kada za to nemamo snage niti nas oni interesuju. Nije loše povremeno odžuljati po koji mandat u kafani republičke skupštine, ali drž' se ti svog obora kneže, tu si veći car i od samog kralja (ukoliko se s njim ne kačiš). Ako budeš dovoljno poslušan, dobićeš na poklon (možda) i neku od krupnih riba iz velikog mora, bez nepotrebnog truda & znoja.
Lokalpatriotski pokreti se ni po čemu, u svom delovanju, ne razlikuju od lokalnih firmi koje sklapaju dilove sa svakom novoformiranom lokalnom vlašću. Firme i lokalne vlasti, lokalne vlasti i republička komanda - sve je to samo biznis. Možda bi bolje bilo reći: "bizmis"?
Sine, učlani se u Veliku Partiju i dobićeš posao. Pa kad puknu, ti pređi kod drugih. Mani se filozofiranja.
Tu se završava "Manifest visoke lokalne politike" srbijanskih palanki.
Posle volšebne objave formiranja novostare zaječarske koalicije, koja će SNS-u doneti više poena nego što Boško i njegovi misle da su sebi omogućili, a kojoj se čude samo naivni konzumenti domaće palanačke politike, postalo je deplasirano nazvati sve takve "lokalnim pizdama". Ali, stvarno, zašto bi?
Neko, ko nedvosmisleno daje do znanja da mu ne pada na pamet da osmisli i sprovede određenu političku platformu sa jasno zacrtanim ciljevima i sredstvima za njeno ostvarenje (gle čuda, ali to jeste ideologija) - jer su samo tako moguća "lokalna čuda", ko pritom neprekidno ponavlja "ja / moji mandati / moji odbornici / pljuju mene / ja hoću / mi nećemo" (... poznato?) i koristi terminologiju koja sliči Vučićevoj, elem, takav ne može postati "lokalna pizda" tek kada/ako razočara one koji su se samoobmanjujuće ponadali da će upravo Oborknez Timočki biti prvi barjak koji je stao na crtu novokrunisanom predspremijeru Aleksandru V. Veća je pizda onaj koji to nije smeo da mu prilepi pre obznanjivanja šeme sa SNS, da se slučajno ovaj ne naljuti pa to iz inata uradi.
Da se podsetimo jedne lokalne "sitnice": u zaječarskom protestu protiv kradikalske vlasti (a ne samo onog Beoslona, kako bi boškićevci hteli da malo, na orvelijanski način, prepakuju prošlost), učestvovali su Pokret za Krajinu, DS, Nova stranka, LDP, DSS, Dveri...
Obrisani su svi, i Vučićevi i Ničićevi okovi oko desnica kojima su se sada rukovali i overili već dogovoreno.
Jednostavno, nije Boško jedini lokalni šerif koji pravi koalicije koje je nemoguće nazvati neprincipijelnim, upravo zato što bi postojanje bilo kakvih principa onemogućilo postojanje i opstanak takvim političarima i političkim grupacijama. Pa opet, čak i takvo ponašanje i delovanje spada u političko; naravno, kao praktičan antipod teorijskom. U Srbiji se podrazumeva da je sve moguće, pa tako i da antipolitika preuzme kompletno tržište duša i glasova njenih građana. Elem, Boško Ničić nije u tome usamljen i vrlo brzo će se razotkriti slični primerci, koji se od njega razlikuju samo po tome što se (još uvek) u javnosti kriju iza "beogradskih" pečata dok "u bazi" njihovi abronoše i dobošari naveliko spremaju naredna "lokalna čudesa".
E, zbogzato Pankrti:


Na kraju, još jedna verbalna sličnost Ničića sa Vučićem:
U svakom od intervjua koje je davao nakon zaječarskih izbora, od uličnih izjava do onih u TV studiju, Boško Ničić je imao neutaživu potrebu da izgovori: "politika je umetnost mogućeg".
Sorry, ali Bizmark kaže: "Die Politik ist die Lehre vom Möglichen." Politika je učenje/doktrina mogućeg, umeće/sposobnost a ne umetnost (kunst). "Umetnost" se tu podvukla kao posledica lošeg prevoda ove izreke sa nemačkog na engleski, koji se kod nas rabi. Kako god, postoji suštinska razlika između ta dva pojma, ali to uopšte nije bitno, jer mi nismo nikakva ideološka partija pa zato čak i ne moramo da znamo šta govorimo, koga i kako citiramo, jer našim biračima, mojim biračima, građanima, to i nije bitno već je bitan njihov interes, interes za koji ćemo im mi, ja, objasniti da je baš to ono što njima treba.
Način na koji se nekome obraćaš dosta govori o tebi, ali još više govori o tome šta zaista misliš o onima kojima se obraćaš. Bilo i biće, od palanačkog do beogradskog nivoa, od obora do pašaluka, od visoke lokalne do prizemne prestoničke antipolitike.

Postoji jedna prigodnija nemačka izreka koju pripisuju Bizmarku, mada nije njegova:
"Najviše se laže pre izbora, tokom rata i posle lova."

Lektira za ideološki gadljive:

Friday, 16 September 2016

Moša


Da se podsetimo nekih notornih činjenica koje važe kada su u pitanju izbori i organi lokalnih vlasti u Srbiji, a odnose se na opštine (ne i na gradove):
  • Aktuelni Zakon o lokalnoj samoupravi važi od 13.08.2014. (objavljeno u "Službenom glasniku Republike Srbije" br. 83/2014 od 05.08.2014. godine).
  • U čl. 38 stav 3 stoji: "Predsednik skupštine, na predlog najmanje 1/3 odbornika, bira se iz reda odbornika, na vreme od četiri godine, tajnim glasanjem, većinom glasova od ukupnog broja odbornika skupštine opštine."
  • U čl. 43 stavovi 1, 3 i 5 stoji:
  1. #1 "Predsednika opštine bira skupština opštine, iz reda odbornika, na vreme od četiri godine, tajnim glasanjem, većinom glasova od ukupnog broja odbornika skupštine opštine."
  2. #3 "Predsednik skupštine opštine predlaže kandidata za predsednika opštine."
  3. #5 "Predsedniku opštine i zameniku predsednika opštine izborom na ove funkcije prestaje mandat odbornika u skupštini opštine."
Da li se sećate kako su izgledale liste stranaka koje su pretendovale da poseduju fotelju predsednika vaše opštine na poslednjim izborima, ko su bili tzv. nosioci tih lista (na rednom broju 1) i koliko njih su potom, "voljom većine odbornika a na predlog predsednika lokalnog parlamenta", bili izabrani na tu funkciju? Zašto su u većini slučajeva nosioci bili npr. lekari a zatim za predsednike bili imenovani oni sa drugog, trećeg mesta, neretko sumnjivih kvalifikacija i diploma? Da li su, i zašto, ti "prvi nosioci" svesno učestvovali u obmani građana/birača?
Doduše, u Zakonu ne piše da osoba na broju 1 liste kandidata za odbornike mora da bude i predsednik opštine, to je samo nepisano pravilo koje se pred izbore prodaje glasačima a posle izbora obavezno ne poštuje. Ukoliko su "nosioci lista" lekari, najčešći izgovor im je da su "znali da neće prihvatiti da budu predsednici, ali su prihvatili da stanu na prvo mesto kako bi povukli glasove za listu" itdislblabla. Čuveno "jesam, ali u sebi nisam" druga Sredoja iz Gornjeg Jaukovca.
Jedna od najogavnijih varijanti ove izjave, i nimalo redak slučaj, glasi: "Ne bih da se udaljim od noža na četiri godine." Da je to rekao neki mesar koji se bavi panglovanjem polutki, pa hajde i da mu progledate kroz prste, ali lekar...
A ti drugi (ili treći), koji potom đurđevdanski postanu prvi, jer "nije prvi koj je prvi, već je prvi koj je drugi" - da se podsetimo, nemaju nikakvih strukovnih ili drugih dilema. Oni znaju koliko je slatko kada - zbog stranke - kelner nadskoči doktora. Pasivno doktorski ili aktivno kelnerski, ali prejebali su građane sa pravom glasa. I opet će. Odbornici-preletači ili predsednici-skakači, nema razlike, svi su isti koliko god da vas predpostizborno farbaju i prenemažu se. Dvomisao čaršijska, u punom smislu i svom snagom.
Važi za sve Negotine, Bele Palanke, Vladimirce i ostale kasabe Vilajeta Srbistanskog.
I to baš ovako:


Blagodeti proporcionalnog i posrednog izbornog sistema.
Moša.

Thursday, 24 September 2015

A šta ako je ljubav jaka?



U Uzbekistanu je 2012. godine nezvanično zabranjen Deda Mraz. Međutim, tamo kao da je Božić svaki dan - barem je tako u predsedničkoj palati lokalnog diktatora Islama Karimova. Pokloni pljušte sa svih strana sveta - na primer, Putin mu je oprostio skoro milijardu dolara državnog duga prema Ruskoj Federaciji; ili Barak Obama, koji je kao iz rukava pred Karimova tresnuo 300 oklopnih vozila - gratis. Pa šta to 77-godišnji vladar jedne malo poznate države ima, što mu garantuje naklonost najmoćnijih ljudi na svetu?
Islam Karimov je bio na pravom mestu u pravo vreme.
Pravo mesto - bivša sovjetska republika, koja pride ima granicu sa Avganistanom dugu 85 milja. Pravo vreme - očigledna repriza hladnoratovskog doba, gde se Amerika i Rusija koškaju oko svega, od Sirije do Ukrajine. Karimovljeva sposobnost da igra na kartu sukobljavanja dve najjače svetske sile, ostavlja mu dovoljno komotnog prostora za preživljavanje na vlasti. Niko od njih ne vrši pritisak na njega da menja despotski stil svoje vladavine.


Radi se o dvadeset i četiri godine (koje i dalje teku nesmetano) praktikovanja raznih varijanti surovosti nad građanima Uzbekistana. Karimov neskriveno podstiče prisilni dečiji rad; njegove snage bezbednosti su prilikom intervencije pobile stotine nenaoružanih građana koji su demonstrirali protiv režima; taj režim je takođe poznat i po tome što povremeno ume da zatvorenike žive skuva, tek tako.
On je nizak i zdepast, a lice mu prekrivaju staračke pege, ali ništa od toga ne predstavlja znak slabosti. Njegovo ponašanje predstavlja ono što uteruje strah u kosti. Svoju najstariju kćeku je 2014. godine stavio u kućni pritvor zato što je javno kritikovala očevo ponašanje. Organizacija Fridom Haus svrstava uzbekistanski režim kao "najgore među najgorima", zajedno sa onima u Centralnoafričkoj republici, Somaliji i Severnoj Koreji.
Za razliku od drugih zemalja sa šit-liste Fridom Hausa, Uzbekistan ekonomski stoji dobro. Zemlja se oslanja na sopstvene izvore nafte, a njen bruto nacionalni dohodak je 8% veći u odnosu na prethodnu godinu zahvaljujući izvozu gasa, zlata i pamuka. "Njihova ekonomija ima dobru poziciju usled Karimovljeve politike samodovoljnosti i ekonomske diversifikacije", smatra Ketlin Bejli, vanredni profesor koledža u Bostonu; uz to, ona navodi i činjenicu da je nivo siromaštva za 10 godina opao sa 21% (2001) na 16% (2011). Jake veze sa Majčicom Rusijom pomažu: Moskva je prošle godine donela odluku da otpiše većinu od 890 miliona dolara uzbekistanskog duga; iako je Karimov kritikovao rusku akciju na istoku Ukrajine, on i dalje ne prestaje da prodaje velike količine prirodnog gasa toj istoj Rusiji.
Prethodni život Islama Abduganijeviča Karimova slabo je poznat javnosti: odrastao je u jednom sovjetskom sirotištu, ali niko tačno ne zna ko su mu bili roditelji niti kako su umrli. Pre učlanjenja u Komunističku partiju, studirao je tehniku i ekonomiju, a po raspadu Sovjetskog Saveza uspeva da pobedi na predsedničkim izborima u svojoj zemlji. On je od tada još uvek na čelu države, iako mu Ustav to pravo ograničava na samo dva mandata. Pored toga što krši osnovne demokratske norme, zadržao je i staru sovjetsku praksu prisilnog angažovanja stanovništva na javnim radovima. Uzbekistanci od 15. do 17. godine, ponekad čak i deca sa 9 godina, školske raspuste provode sa svojim nastavnicima, berući pamuk na državnim plantažama bez ikakve novčane ili materijalne naknade.


Protestvovati protiv Karimova je u toj zemlji teško i veoma opasno. Disidentima je poslao jasnu poruku 2005. godine, kada je naredio policiji da puca na nenaoružane demonstrante; radi se o poznatom Andižanskom masakru, kada je stradalo više od 1500 ljudi. Doduše, oko brojki se ne slažu ni opozicionari među sobom (islamističke partije tvrde da je stradalo 745 ljudi, žena i dece u majskom masakru, ali i da nemaju podatke o sukobima koji su se desili u martu te iste godine), a kamo li sa vlastima, po kojima je "ubijeno 169 terorista koji su koristili žene i decu kao živi štit". "Kako očekivati da će bilo ko smeti da se pobuni, kada vidimo da je on naredio da pobiju toliko civila" kaže Sanjar Umarov, predsednik opozicione partije Sunce Uzbekistana, koga je Karimova policija uhapsila 2007. i mučila u zatvoru. Desetine novinara i aktivista za ljudska prava trunu po zatvorima, gde su odvedeni po politički motivisanim optužnicama.
Čak ni Karimovljeva deca nisu zaštićena: Gulnara Karimova, nekadašnja pop-starleta, modni dizajner, vlasnica više radio i TV stanica, oligarh, ambasadorka u UN i (naravno) kćerka ponosnog oca, odvedena je u kućni pritvor pod optužbom za korupciju. U stvari, njen greh se ogleda u javnoj kritici načelnika državne bezbednosti koji je nju optužio za "predsedničke ambicije". Tatina "Guguša" je poznata i po koncertu u Taškentu, za koji je Stingu pljunula 2 miliona evra; evropska javnost je posle toga toliko pritisnula Stinga da je on potom morao da plasira niz izjava u kojima optužuje Karimova da je diktator. Za "nagradu", Karimova naslednica je zabranila emitovanje Stingovih pesama u Uzbekistanu.
Verski progoni su takođe jedan od specijaliteta u toj zemlji. Uzbekistan je većinski muslimanska zemlja, ali klasičnim manipulisanjem javnosti, plašeći je džihadom, Karimov je rasturio političku opoziciju. Neprofitna organizacija Uzbekistanski branioci ljudskih prava, čiji su aktivisti više puta bili javno prebijani od strane agenata tajnih službi u civilu, procenjuje da se oko deset hiljada ljudi trenutno nalazi po zatvorima pod optužbom za verski ekstremizam. Mnogi su bili pogubljeni bez ikakvog suđenja, dvojica su bili živi skuvani do smrti. Od njih ne možete pobeći: jedan opozicioni muslimanski sveštenik bio je ubijen na pragu svog doma u Švedskoj, zato što se javno usprotivio Karimovoljevom režimu.


Ništa od toga se, na kratke staze, ne može na bolje promeniti. Geopolitički posmatrano, Pakistan je veoma nepouzdan saveznik u ratu protiv talibana, i planirano povlačenje Zapadnih trupa može ugroziti krhku stabilnost koje je u tom regionu postignuta. Analitičari smatraju da je Karimov previše potreban Amerikancima, da bi ga obarali s vlasti; naročito im je potrebna glavna uzbekistanska vojna baza, koja je pogodna za brzo slanje trupa i opreme u Avganistan i nazad. Međutim, zaglavljena u klinču sa Karimovim, Amerika radi i gore stvari od žmurenja nad njegovim nedelima; u opoziciji tvrde da oni otvoreno podržavaju režim Karimova. Barak Obama je 2012. Uzbekistanu donirao vojnu pomoć i skinuo embargo na ulaganja u biznis u Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana. Kada su novinari zvaničnike Stejt Dipartmenta upitali da li su svesni da ta podrška može da produbi kršenje ljudskih prava u Uzbekistanu, bili su upućeni na jednu prethodnu izjavu zamenika Državnog sekretara, koja sa pitanjem nema blage veze.
Karimov je nedavno opet pobedio na netransparentnim izborima, osvojivši predvidljivih 91% glasova - to nije mogla da izmeni čak ni koalicija Narodne demokratske stranke i Socijaldemokratske partije. Profesorka Bejli zbog toga smatra da će se "vladavina Islama Karimova okončati tek po njegovom upokojenju". Može biti da to i neće još dugo trajati - Karimov je pre nekoliko meseci kolabirao, i šire se glasine kako je taj 77-godišnjak jako bolestan. Njegova smrt bi mogla da donese velike probleme Uzbekistanu, naročito oko bitke za tron između "naslednika" i "službi". Pa ipak, posle četvrt veka Karimove vladavine i 70 godina sovjetske vlasti pre toga, to može biti i neki novi i bolji početak za tu zemlju?


Međutim, kada bacimo pogled na primere zemalja sa sličnom "pretežnom strukturom", deja vu haosa nezaustavljivo iskače poput Pajaca iz kutije. Jednostavno, nekim udvaračima uvek je preči miraz od mlade, šta god obećavali.

***
Prebijanje oponenata je u nas nezaobilazni deo folklora, tako da se ne računa - da to odmah razjasnimo. Hvala Vučiću što ipak ne naređuje otvaranje vatre na nenaoružane demonstrante, za sad su reforme, Informer i Pink dovoljno ubitačni. U zemlji u kojoj je sve manje zaposlenih samo još deca u radnom odnosu nedostaju, mada dinastije poput Krkobabića kvare dobar imidž ove vlasti po tom pitanju. Sreća naša da pamuk ovde ne uspeva, iako se zastava Južnjačke Konfederacije prečesto vije širom Bivše zemlje ponosne. Bostana nam je preko glave, tako da se ni to ne računa. Hvala na pitanju, po ormarima imamo dovoljne zalihe kostiju za višedecenijsku proizvodnju tutkala i lepka za plakate. Gde su Putin i Obama tu je i šala, a svi smo ovde poznati kao vickasti narodi.
Što se tiče ljubavi - jaka je k'o zemlja.
Sad, što se kuvanja naživo tiče... pa, jeste aktuelno omekšavanje u tvrdoj BGH2O vodi, ali povazdan ključali Balkanski lonac ipak je ovdašnji specijalitet, ne uzbečki.
Balkanski pajaci su nabijeni u kutije, sa sve pripadajućim im narodima. Pajace povremeno naviju, da iskoče i iscere se onima napolju na veselje; zato odmah po vraćanju u kutiju, obavezno pogano prdnu. Nama ovdašnjima na radost.
A za bolest se ne pita.

Tuesday, 7 July 2015

Trule rajčice


Nekada davno, u tzv. Brozovo doba, Jugosloveni su išli u Grčku na more na po dve nedelje, jer im je letovanje bilo jeftinije nego na Jadranu ukoliko se smeste u neki kamp, ponesu lonce i paštete odavde a tamo pazare samo Metaxu, smokve i paradajz - kombinaciju koja je garantovano čistila crevni trakt i otklanjala masne naslage iz svih telesnih cevotoka.

Zvali su ih palanački paradajz-turisti.

Dilemma (δίλημμα) serbica aeterna: paradajz ili tuđe dupe - šta je slađe?

Danas, u vreme tih istih bivših Jugoslovena koji se sada iz petnih žila upinju da dokažu kako su Srbi koji nikada i nikakve veze nisu imali sa Brozovim dobom - a kamoli njegovim službama - neki od njih u Grčku idu da bi samo na ekskluzivne pijanke za jedno veče trošili više nego za sedam dana neki svetski bankar koji je celoj državi Grčkoj zajmio kintu sa mesečnom kamatom većom od mesečne rate. Zapravo, najveći broj tih i takvih (ne bankara, već ovih naših seratora) u Grčku uopšte ne ide, ali to ih uopšte ne ometa u neutaživom porivu da se danima odavde dalekometno proseravaju na temu "šta je bolje za Grčku ili propast", "zašto je OXI definitivan krah Syrize i cele Grčke", "najebaće oni, ta banda grčkih neradnika i grebatora o nemačke pare (koje smo mi mogli da izgrebemo umesto njih, samo da smo brže skidali te proklete tesne gaće) - pazite šta vam kažem!", "niko se nije izvukao iz kandži zelenaša, velim ja, N-I-K-O (rukotrlj, rukotrlj)", "đubrad jedna grčka, oni bi po ceo dan da se izležavaju po plažama i bleje po kafićima a pošten svet da ih finansira pa da posle to ne vraćaju (mamicuimjebemkomunističku)", "ovo je velika pobeda Vladimira Putina, najvećeg prijatelja srpskog naroda em narodnosti", "ovo je šamar fašističko-kapitalističkoj anglosaksonskoj (sic!) čizmi koja bezobzirno gazi po ortodoksnim zemljama pravoslavlja, islama i ćirilice", "grčko OXI je konačni dokaz nepravde svetskih moćnika koji nam poturaju lažni genocid u Srebrenici, kad svi znamo da je to bio samo zločin", "grčko NE je krunski dokaz da je dr Vojislav Šešelj sve vreme bio u pravu", "čestitke koje su Tsiprasu uputili neostaljinisti i neofašisti sa svih strana sveta (kao da je jedino on glasao za NE, a ne 2/3 Grka), konačno su razotkrile angloameričku zaveru da preko njega i Varufakisove ostavke sruše kurs eura u odnosu na dolar", "OXI, a? XA XA XA, more će vidite tek šta je kriza em propas' jer ste dužni k'o vi, XA XA XA! (srkkafe, srkkole)", "NE grčkog naroda na referendumu je pokazalo da je Aleksandar Vučić sve vreme bio u pravu kada je tvrdio da..." i tako u nedogled. Bulšit do bulšita.
Sve ovo gore navedeno nije nekakvo dokono prolupavanje; to je današnja slika srpskih elektronskih i štampanih medija, izveštača, kolumnista, frilensera, blogera, tviteraša, političara & pripadajućih im analitičara. Svih, bez izuzetka. Svi se oni danas, kada su poodrasli i do guše zagazili u zrelo kontrarevolucionarno doba, ovim besomučnim ludomradovanjem na konto Grčke zapravo svete sopstvenim biološkim (ideološki zatrovanim) roditeljima koji su ih nekada, kao decu, tamo vodili na more, hranili ovdašnjim konzervama & grčkim paradajzom. Bad seed tog paradajz-turizma izraslo je u današnju srbistansku Pogan koja jedva čeka neku elementarnu nepogodu ili tuđu nesreću pa da pljuckajući okrene glavu od sopstvene stvarnosti; da tim grčkim ćiftama trgovačkim vrate silan paradajz koji su nekada na silu morali da jedu na plaži u Paraliji, umesto sladoleda ili girosa. Da im se proseravanjem osvete za sopstvenu opstipaciju u mozgu, koja traje li traje.

Zvaćemo ih palanački paradajz-politikanti.
U paradajz-državi, truloj više nego što će Danska ikada biti.
... kad se već gađamo narodnim doskočicama na račun Grčke.


Na čuvenoj Rotten tomatoes skali ocenjivanja (od 100 do 1%) najgorih filmova & tripova u toku godine, svi bi oni dobili zajedničku ocenu 000%. Gori od najgoreg. Truli. Ukoliko ste ikada bili u situaciji da vas ošine ogavan smrad trulog paradajza iz kontejnera preko puta zgrade u kojoj stanujete, pa još posred leta, onda znate na šta tačno mislim.

Kažu, do truljenja dolazi usled nedostatka kalcijuma.
Srpski političari su živ dokaz te tvrdnje.

Thursday, 23 April 2015

Hotel Kolonifornija


I tako, dok se naš Ljuba Panker po belom svetu bavi zaista ozbiljnim poslom, za to vreme u njegovom rodnom Kladovu budale orgijaju li orgijaju.


 - Od 28 odbornika, na sednicu nije došlo 10 odbornika SNS-a, dva iz SDS-a, dok su dvojica odbornika bili odsutni zbog bolesti! Da je došlo 10 odbornika SNS, premijer Vučić bi od danas poneo titulu počasnog građanina - kažu odbornici.
Za sada je nejasno zbog čega SNS-ovci nisu došli da glasaju za svog vođu. Predsednik opštine Kladovo Radovan Arežina (SPS) izjavio je da nešto ovako nikada nije doživeo u svojoj političkoj karijeri!
- Ovo shvatam kao krajnji nonsens! Prihvatam svaki oblik političke borbe, ali je ovo nečuveno! U ovom slučaju trebalo je da bude jedinstvo opozicije i vlasti, barem dok se ne dodele nagrade onima koji zaista to zaslužuju - izjavio je Arežina.
Na dnevnom redu sednice koja se nije održala, povelju zahvalnosti za nesebičnu pomoć opštini Kladovo u vreme poplava, trebali su da dobiju: ministar odbrane Bratislav Gašić, Velimir Ilić, Blagoje Spaskovski, opština Bor, Predrag Marić, Zoran Drobnjak i general Milosav Simović.



Čitaocu ovih "novina", nesviklom na budalaštine koje politikanti građanima Srbije svakodnevno priređuju, teško bi ovde bilo šta moglo pružiti trunku ili slamku za koju bi se mogao uhvatiti u bezuspešnom pokušaju da razume ovu vest. Stvarno, otkud to da naprednjački odbornici bojkotuju svog šefa?!
Uopšte se ne radi o bojkotu Gospodara Vučića od strane njegovih (kaba)dahija, baš kao što ni predsednik opštine uopšte nije naivan niti je u politici od juče, kako bi se iz njegovih izjava dalo zaključiti. Naprotiv.
U opštini Kladovo su pre poslednjih izbora vlast tvorile DS i SPS. Posle održanih izbora i lapota koji je počinio Tadić, svi dotadašnji odbornici i nosioci javnih funkcija prelaze u njegovu stranku i tako omogućavaju kontinuitet iste ekipe na vlasti, što je podrazumevano razbesnelo lokalne kradikale koji su računali na tzv. beogradsko-republičku formulu (koalicija SNS i SPS). Tokom prošlogodišnjih poplava, više nego upadljivi bili su helikopterski desanti najviših državnih funkcionera (od Vučića pa naniže) po okolnim ugroženim mestima, od Tekije preko Petrovog sela do Grabovice, uz neskriveno zaobilaženje Kladova, iako je i sam grad prvih dana bio potpuno odsečen od sveta (sve telefonske veze i internet bili su u prekidu, osim VIP mreže i naravno rumunskog signala mobilne telefonije), a 3/4 meštana Tekije u prvih 48 sati je bilo privatnim brodom evakuisano u kladovski hotel. O dočeku koji je prilikom prve posete bio upriličen drugospodinu Vulinu, ravnodušnim pogledima meštana i škrgutanju zubima, verovatno ni on sam nije smeo da podnese raport Gazdi bez prethodnog kandiranja.
Ukoliko je neko zaista zaslužio da pude pohvaljen i počastvovan opštinskim priznanjem, to su onda na prvom mestu piloti i tehničari iz kasarne u Batajnici, radnici RTB Bor, kladovski komunalci i šašavi Velja Ilić. O pomoći koja je Kladovu tada stigla iz Zagreba, u gornjoj vesti ni reči. Ostalim "laureatima" je Kladovska opština uglavnom služila kao rezervni položaj ili izgovor da na strašnome mestu ne budu, ali da sa njega ipak uteknu. Pardon - da ne šetaju pod dugom, već "da idu u Tekiju da rade". Blato sa tekijanskih ulica ili voda u Grabovici nisu mogli da se uklone jezikom, bio on velik kao lopata. Jednostavno, stvari ne idu tako.
Elem, u Kladovu je ponovljen negotinski scenario iz 2014. godine, posle vanrednih lokalnih izbora. Tada je dotrajala ekipa DS+SPS na vlasti imenovala komisiju i kandidate za majsku nagradu, povodom 12. maja Dana opštine Negotin. Zbog, u međuvremenu, utvorene nove koalicije SPS i SNS, cela priča je bila stopirana, a u Negotinu se 12. maja 2014. godine bukvalno nije dogodilo ništa. Jednostavno, u kalendaru 2014. godine Dan opštine Negotin nije postojao. To što su socijalisti predložili listom svoje kandidate za nagrade, moglo je biti naknadno izmenjeno jer postupak kandidovanja i dodele nagrada nije bio do izbora okončan, ali komisija je jednostavno samu sebe hibernisala iako za to nije bilo nijednog razumnog razloga ili povoda. Razumnog ne, ali palanački sumanutog - da.
Taj razlog je sada, godinu dana kasnije, primenjen u Kladovu.
Jednostavan zaključak se sam nameće:
Opozicioni naprednjaci ni po koju cenu ne žele da im vlast bez njihovog učešća nagrađuje zaslužnog Vođu. Kada se to promeni, Tadićevci budu eliminisani iz vlasti a kradikali sa Miroča siđu da stoluju u Fetislamu, onda će sve leći na svoje mesto i Aleksandar Vučić primiti zasluženu nagradu - iz pravih, podobnih ruku.

Stvar je prosta, druže Arežina. Samo se ne pretvarajte da je ovako nešto nečuveno, ili je "prvi put" - jer nije. Ali jeste patentirano vaše, espeesovsko.
Baš kao što nije ni prvi put zatvaranje svojih ili tuđih odbornika u "karantin", poput poslednjeg slučaja u Inđiji. Setite se iste tehnologije nadgornjavanja u Kragujevcu ili Nišu, ponegde začinjene i šlagom od batina (Majdanpek, Zaječar, Niš). Dakle, na Istoku ništa novo. A zatvaranja odbornika i kandidata u "karantine" je bilo i ranije, i opet u Negotinu.
U zimu 1996. godine, u vreme "onih" lokalnih izbora, kandidat koalicije Zajedno u selu Štubik, čuveni Mića (potonji član GSS), tri puta zaredom (ponovljeno) uspeva da ima na tom biračkom mestu isti broj glasova kao i kandidat SPS. Tek kada su čoveku uvalili poziv za vojnu vežbu i tako ga eliminisali iz, po četvrti put, ponovljenog glasanja, SPS konačno dobija svog odbornika u selu iz koga se tradicionalno snabdevaju jagnjetinom. U kafani, u kojoj su se 12. marta 2003. uveče, ti isti, mrtvi pijani upisivali u "Knjigu radosti" zajedno sa koštunjavom sabraćom. Neki od tih "upisnika" su danas u SNS, neki su se vratili u SPS, a neki su i dalje u DS (do sledećeg mešanja karata)...
Da, ovo poslednje ste dobro pročitali, nije greška.
Kada je Radmila Gerov u novembru 2008. godine, posle preleta odbornika SRS u SNS, rekonstruisala lokalnu vlast i kradikale ubacila u šemu umesto radikala, niko nije očekivao da će rok hlapljenja te "nove vlasti stare ekipe" biti tako kratak - tek, do sudskog oduzimanja mandata SNS i vraćanja istih SRS. Na stranu što se to kosilo sa istim slučajem potpuno suprotnog ishoda, kada su Tadić (opet on...) i Malovićka blagosiljali 20 poslaničkih mandata koje je Nikolić ukrao radikalima, ali po objavljivanju sudske presude u januaru 2009. godine vlast u Psihorupi biva ponovo "rekonstruisana" a radikali sa vraćenim mandatima bivaju vraćeni i u vlast, ovoga puta sa novim odbornicima. Shodno pilećoj pameti koju pomenuti poseduju, logično je bilo da naprave kiks i zajebu stvar - da požure sa imenovanjem nekih od odbornika u Veće a da pre toga ne obezbede kvorum bez njih, kako u Skupštini tako i u Izbornoj komisiji. Ono što je potom sledilo predstavlja istoriju negotinske nesreće, palanačke parapolitike, koju još uvek zajedno ispisuju ovdašnja "vlast" i pripadajuća joj "opozicija". 
Na ovom blogu je tada, u tekstu Otisak nedelje 12.04.2009. (Predlog #5 - Kozaci, hajduci, bećari, delije i bekrije), bilo napisano sledeće:

"I tako, dođe na dnevni red u petak 10. aprila čuvena Osma sednica Skupštine opštine Negotin. Beše i ničim izazvani & iznenadni direktan TV prenos, koji je uredno plaćen iz budžeta Opštine. Dođoše 20 legalnih i 3 nelegalna odbornika, taman 23/45 koliko im treba za vlast. Ona 3 glasaše za izbor novih članova Opštinske izborne komisije koja treba da im (tim odbornicima) dodeli mandate kako bi mogli legalno da učestvuju u radu Skupštine - tj. da glasaju za sebe. Sve je u redu, baš po propisima, reče tadašnji ministar Marković. Kada bi se zezali, ako je kome još do toga. Sve po dobro nam znanoj formuli 20+3=0, toliko puta do sad praktikovanoj u ovom gradu. Zaista, nije nam prvi put.


I opet lokalna opozicija čeka, umesto da sama kreira istoriju. Prvo su se okupili svi (12 odbornika DS, 8 odbornika SPS, svi članovi OIK-u-ostavci ispred DS+SPS+SNS, svi predsednici stranaka) toga jutra u 9 sahata u zgradi Komiteta (čuveno Orlovo gnezdo SPS), malo da prokrljaju sveže spravljenih 25 kila pečenja sa prilozima. Ali - pod ključ, da neko od njih slučajno ne izmakne kontroli i počne da posti na sednici SO, desetak dana pred Vaskrs po istočnom obredu (kako to zove RTS).


Po završetku Sednice i jedni i drugi su se još malo proveselili, pade pečenje i u Opštini (količina veća od komitetske). Plus hektolitri. Onda(k) Trio Fantastikus sede da piše prijave i prigovore nadležnom ministarstvu, sve na salvetama, jašta - kako i priliči komitetskoj atmosferi. I održaše konferenciju za novinare koja je na momente podsećala na dodole."

Magistar Unogović je tada velikodušno ponudio prostorije SPS da tu pod ključ smesti odbornike SPS&DS i članove Opštinske izborne komisije iz SNS, kako neko od njih ne bi po gradu zalutao pa ušao u zgradu Opštine u vreme održavanja sednice SO, za koju je tada trebalo oboriti kvorum i izazvati tako im omiljene "privremene mere". Kao apendiks zaključavanju, da ne zaostane, tadašnji žuti Šef Novostilski je doćerao 25 kila roštija i pečenja (ovog puta ne iz Štubika, nikako!) pride, ne bi li holesterolom i špricerom odbornicima isterao bubice iz glave, najsitnije trunke primisli kako bi možda ipak mogli da se prodaju Svetoj Peenteki za neku dijetalniju opciju prehranjivanja flore i faune. Vlast je, naravno, doćerala u opštinu sopstveno krdo mesa&veselja. Za lubenice je još uvek bilo rano. Svi srećni, siti i napiti... i tako do dana današnjeg u skoro neizmenjenom sastavu.
Karantini, vojni ili komitetski, crvene i druge ruke nagradodavne (ne)podobne, zaključavanje sa prehranjivanjem i opijanjem, nelegalne sednice, nenadležne komisije, spasitelji, preletači, trafikanti... sve je to, nažalost, surova realnost domaćeg strančarenja, koja traje još od Miloša Velikog pa do danas, i nema ni trunku namere da prestane.

Posle negotinskog sindroma u Kladovu i nedavno održanog inspekcijskog nadzora u režiji Tome Nikolića, tj. utvrđivanja na čijoj je pravoj strani lokalna kradikalska ekipa (tj. javno podoban deo nje), čisto sumnjam da će ikome ovdašnjem na pamet pasti da Vučiću ponudi majsku nagradu opštine Negotin. A možda i hoće, ko to zna? Pileća palanačka pamet i dalje predstavlja veliku misteriju, mnogo manju za ornitologiju i daleko veću za društvene nauke.

***

Po čemu je Belgija poznata? Po čokoladi, zar ne? E pa to više nije tako. Tamo sada postoji jedan hotel koji spolja ima oblik jednog velikog ljudskog creva. Radi se o kreaciji holandskog dizajnera Jupa Van Lishuta, koji joj je nadenuo ime "Hotel KasAnus". Nadasve ironično, zar ne... Gosti koji su proveli noć unutar ovog hotelskog objekta, kažu da im je bilo super jer im niko nije ometao san, naokolo je priroda prepuna crnih labudova i žabljeg kreketanja.
Uz prenoćište ide i doručak, a vi probajte da zamislite fruštuk unutar debelog creva.


Mnogi tvrde da svetske sile u Srbiji vode svoju kolonijalnu politiku, da smo za njih samo slepo crevo moderne civilizacije. Posle svega izrečenog, utisak je da domaće siledžije vode svoju kolonalnu politiku. Pravi ljudi na pravom mestu, onako prežvakani i nesvarljivi kakve ih povazdan vidite po naciservisima i ostalim pinkovima, zaista ne mogu naći bolje mesto za to od domaće varijante pansiona KasAnus.
U svaku opštinu obavezno treba uvesti po jedan ovakav karantin, sa kompletnim supozitorijalnim menijem i rum-servisom za odbornike-zatočenike. Ako treba, obezbediti strane investitore i subvencionisati iste, platiti franšizu autoru, dati koncesiju na plac. 
A naziv, glupo bi bilo da ostane onaj stranski, kolonijalni?
Dajte bre nešto domaće, kolonalno, de profundis Gospodarevog trakta.

Wednesday, 10 September 2014

Misterija


... to seek the pale enchanted gold

samo nek' je svom snagom, biće oprošteno

Rast kursa bezvrednog dinara obara vrednost evra i zlata. Pad kursa tog istog dinara diže cenu evra i zlata. U prvoj varijanti, sve kredite i dugove prema inostranstvu država Srbija plaća skuplje nego u drugoj varijanti, plus što pad vrednosti domaćeg zlata znači da ga treba više prodati zarad vraćanja para koje smo se grebali od mrskog nam Sveta.
Kredite ćemo vraćati uštedom na smanjenom odlivu a povećanom prilivu budžetskih para. Kako? 
Pa... možda smanjenjem penzija i plata državnih službenika koji primaju pare iz budžeta - ali ne i ostalih. Ne treba dirati plate onih koji nemaju veze sa budžetom, jer se tu ne smanjuju izdaci iz budžeta već priliv u njega, smanjenjem potrošačke moći tih zaposlenih. Zapravo, ne možete ni smanjiti penzije, jer su one radom stečeno pravo i ne smeju se dirati. Oni koji su stekli i ostvarili pravo na penziju više nemaju mogućnosti da koriguju njen iznos na veći, zašto bi onda država imala pravo da im to dodatno umanji? Smanjenje budžetskih rashoda na plate državnih službenika se postiže i prestankom besomučnog utovara novih partijskih zaslužnika. Ako je neko lepio plakate, pa sada od partije traži posao, političke stranke ionako iz budžeta dobijaju pare za svoje finansiranje pa onda neka lepo sve te "svoje" pozapošljavaju kod "sebe" i tako kvalitetno potroše državne im dodeljene pare, plus ne stvaraju nove troškove koji bi mogli da budu preusmereni na socijalu ili, pogađate - vraćanje dugova.
Možda povećanjem budžetskog priliva od poreza - povećanjem njegove naplate bez obzira na stopu (i to, ali kao drugi korak ukoliko bude potrebno). Umesto žmurenja na lopovluk najmoćnijih pojedinaca i njihovih firmi, pa još i postavljanja istih za direktore državnih dinosaurusa-gubitaša, treba od njih krenuti bez izuzetka i do kraja - ne od kioska i buvljaka. Povećanje stope poreza ima efekta samo ukoliko je aktuelni priliv od istog konstantan. A nije.
Možda povećanjem kursa evra, što će smanjiti sumanuti uvoz svakojakih budalaština, pa se možda i neko domaći osmeli da ovde nešto proizvede i proda, tj. doprinese naplati poreza i povećanju broja zaposlenih koji će budžet puniti sopstvenim doprinosima iz zarada. Građani zaista moraju da shvate da je nemoguće imati (visoke) penzije i nizak kurs evra istovremeno, ukoliko to nije rezultat jake privrede i pravne države koja funkcioniše podjednako za sve, bez izuzetaka. Dokle god postoji dinar kao domaća valuta, od evra se ne može živeti, već samo preživljavati. Što je njegov kurs niži, tj. dalji od onog sa realnom osnovom, to je sve veći privid života u društvu koje tumara po mitomanijakalnim izmaglicama i blatištima. Pošto svega toga nema, ostaje samo politička propaganda, tuča za glasove penzosa, pravno i izborno nasilje, bljutava medijska propaganda, debilno i besramno laganje najviših državnih funkcionera. Naravno, i prenemaganje pred stranim zvaničnicima.
Možda preko (novih) stranih investicija u razvoj postojeće domaće privrede, ali i otvaranje novih proizvodnih pogona svega što se može efikasno proizvesti, plasirati i naplatiti prvenstveno na Balkanskom i EU tržištu, pa onda i šire. Ovde i dalje niko uporno ne želi da shvati šta je to Ante Marković predlagao pre neku godinu. Međutim, to treba raditi bez državnih subvencija strancima (i domaćima) po novootvorenom radnom mestu, jer je do sada efekat broja novozapošljenih bio daleko manji od činjenice da je investitiorima tako zapravo trebalo (čak i 50%) manje para od onih na koje su se bili obavezali za ulaganje. Zapravo, bilo je i pozitivnih efekata, poput finog popunjavanja tzv. budžeta regiona, te Dinkićeve uskostranačke izmišljotine finansirane od strane svih građana Srbije.
Možda vraćanjem silnog zlata u zemlju, onog pokradenog pa bratski teleportovanog, na kome sada Mira leškari, kupuje podmoskovskaje dane i noći, mirno sneva ruske akademske snove i svima nam i dalje jebe mater preko svojih ispostava u zemlji.
Ne može smanjivanjem izdataka za ionako prenisku socijalu, smanjenjem zarada ispod zakonski propisanog minimuma, kažnjavanjem 'netržišnih' delatnosti u društvu poput kulture i obrazovanja (koliko god suprotno tvrdili neki domaći mozgovi iz svojih bezbednih fortifikovanih foteljaških gnezda).
 

Pa, ko može sve to (i više) a da nije Supermen? Sudeći po uvlakačkoj naslovnoj strani Politike, to jedino može "nikad jača srpska delegacija":

samo nek' je supozitorijalno, najstarije na Balkanu

U pitanju je, naravno, uigrana predstava za mase kako bi se uložene strane pare bezbedno (po)vratile tamo odakle su došle. U tu svrhu je angažovana dobro nam poznata Nadzornica Ukorički, da pomno prati i nadgleda izvršenje domaćeg zadatka koji su ovi naši Iznogudi preuzeli na pleća junačka i prsa pileća. Možete je postaviti na koje god ministarsko mesto hoćete, ona o tome apsolutno neće imati pojma, jer zbog toga nije ni došla. Njen taget su bile i ostaće finansije, pa makar bila šef Ministarstva za blesavo hodanje. Dokle god domaće zadatke prema stranim poveriocima oborknezovi budu redovno ispunjavali, dotle će Svet žmuriti na domestic violence koje ovde vlada u zdravstvu, medijima, pravosuđu, sportu, radnim odnosima... izborima.

Zbog svega rečenog, i još više, bilo je bitno staviti šape na rudnik zlata u Majdanpeku. Po istoj formuli po kojoj je to radio Milošević preko svojih pulena Raičevića i Šainovića. Onomad, baš kao i sad, ista ekipa - ista tehnologija. Mada, rahmetli drug Garant Mira na Balkanu je zeznuo one koje je zeznuo, pa je zato zbog izborne krađe 1996. godine dobio Solanu po nosu. Ovi današnji su se izučili na greškama, kako Tatka i njegovih, tako i onih potonjih, pa rešili da urade sve isto. Opet, ali sa šarmom XXI veka, unapređeno radikalnim uvlačenjem starim gazdama i tradicionalno radikalskim kompenzacionim divljanjem po glavama i džepu sopstvenih (su)građana.
Po informacijama koje kolaju internetom i medijima, žalbe na neregularnost izbora u Majdanpeku podneli su ili najavili LDP u ime 'Okupljanja za Majdanpek', Radulovićev pokret 'Dosta je bilo', Vlaška stranka; SNS i SPS organizuju slavljeničke vatromete lupetanja po Skupštini i televizijama; SPO mudro ćuti i sprema se za hajdučki rastanak. Demokrate su oduševljene skorom koji je za 10% veći nego republički pre 6 meseci, što je po njima dovoljan razlog da se ne bune. A i ne bune se.
To što su svi osvojili, onoliko glasova koliko su osvojili, na nezakonit način - ne računa se ukoliko pređete cenzus. Tada se niko ne buni, već analizira podršku građana koji su nešto 'prepoznali & uvećano podržali'.
A trebalo bi da se bune svi, i domaći i strani, jer zakon jeste prekršen po pitanju izgleda glasačkih listića i zapisnika sa sastanka Izborne komisije, na kojem je navodno bio utvrđen i potvrđen njihov konačni izgled. Članovi OIK iz redova majdanpečke opozicije tvrde da su glasačke listiće po prvi put videli u nedelju, na dan izbora. U Srbiji, zemlji čuda, sve je moguće. Takođe, neki od njih tvrde i da su glasački listići, štampani u privatno-partijskoj SNS štampariji, na sebi imali već fotošopiran pečat Opštinske izborne komisije, umesto da je svaki pojedinačno bio pečatiran po preuzimanju iz štamparije.

Elem, sporni glasački listić je izgledao ovako:


Majdanpek: neispravan glasački listić, nevažeći od strane Republike Srbije

A ispravno bi bilo da je na njemu pisalo ovako:

1. ALEKSANDAR VUČIĆ - Srpska napredna stranka
     Dejan Vagner*
2. "Ivica Dačić - Socijalistička partija Srbije (SPS), Partija Ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS), Jedinstvena Srbija (JS)" i Socijaldemokratska partija Srbije (SDPS)
     Slaviša Božinović*
3. DEMOKRATSKA STRANKA - DRAGAN POPOVIĆ - POP
     Dragan Popović - Pop
4. Grupa građana "Okupljanje za Majdanpek i Porečje"
     Isidor Igić
5. Vlaška stranka
     Saša Trailović*
6. Grupa građana "DOSTA JE BILO - SAŠA RADULOVIĆ"
     Snežana Todorović
7. SRPSKI POKRET OBNOVE - ISKRENO ZA MAJDANPEK - VLADIMIR BOŽIĆ
     Vladimir Božić

*Napomena:
Ne znam da li su baš tačna imena svih #1 na listama, ali nije ni bitno. Kako nama, tako ni onima koji su ih na te liste stavili, jer da jeste, glasački listići bi izgledali onako kako treba da izgledaju. Ovim je građanima Majdanpeka i cele Srbije jasno stavljeno do znanja koja im je jedina uloga na izborima, baš kao i povodom procentualnog nadgornjavanja oko plata, penzija i poreza: da ćute, i samo ćute, jer je pušenje zabranjeno na javnim mestima.

Glasački listić za lokalne izbore u Negotinu 16.03.2014. predstavlja primer po izbornom zakonu ispravnog (a po ponuđenom nevažećeg) listića. Majdanpečki glasački listić je primer kako je napredna država Srbija podvalila svojim građanima i unapred im podmetnula 100% nevažećih listića, bez obzira na ponudu i zakone.
U Negotinu je izbor bio nikakav, u Majdanpeku nije ni bilo izbora.

Negotin: ispravan glasački listić, nevažeći od strane birača

Elem, ovoga puta će OEBS (za razliku od zime 96/97) zažmuriti ako treba na tri oka povodom sulude nedeljne izborne krađe u Majdanpeku. Priča o naduvanom značaju tamo neke provincijske palanke, može da upali kada su u pitanju Negotin, Gadžin Han, Pećinci, Svilajnac, Tutin, Bačka Topola ili bilo koje drugo slepo crevo Prazilukovićkog organizma koji se instalirao u Beogradu pa odatle parazitira na sve strane ruže vetrova. Može, ali ne i kada se radi o Majdanpeku ili Boru - ukoliko ne znate zašto, onda ste u osnovnoj školi garantovano prespavali časove Poznavanja prirode i društva.
Iako je sada izborni zakon prekršen konkretnije i eksplicitnije nego pre osamnaest godina, to neće biti dovoljan razlog za reakciju, kako domaćeg stranački ujarmljenog pravosuđa, tako i stranih institucija kojima su usta i statuti puni brige za ljudska prava. 
Jasno je da u ljudska prava spada i pravo da mi se vrate uložene pare, makar to bilo i neka Balkanska ludnica. Pravo je pravo, i tačka.
Veća je verovatnoća da će OEBS reagovati, ali ne zbog nezakonitih radnji, već zbog kršenja prava jedne nacionalne manjine koja je imala svoju listu, a na koju "polaže zaštitničko (nezvano?) pravo" jedna od zemalja članica EU.

za društvo sa slike levo direktno su odgovorni oni sa slike desno

U Majdanpeku je država Srbija pokrala svoje građane najmanje dva puta, i to ne samo one koji tamo žive, već sve, koliko god da nas zaista ima upisanih u biračke (i druge) spiskove. 
Prvi put, tako što se partije koje su učestvovale u izborima finansiraju iz budžeta Republike, a rade to što su tamo radile poslednjih nedelja. 
Drugi put, tako što se državni organi prave blesavi povodom očigledne krađe, ne stranaka-učesnica izbora, već samih građana; na prvom mestu je pravosuđe, ali i oni koji sede u Vladi, na čelu sa ministarkom zaduženom za lokalnu samoupravu, koje se direktno tiču lokalni izbori u svakoj opštini Srbije, jer će potom ti i takvi 'izabranici' kroz dobijene mandate arčiti budžetske pare na reprezentacije i zapošljavanje sebi i partiji podobnih. 
Da, baš ta ministarka - Nadzornica Ukorički.

***
Ovim tvitom je sve objašnjeno:


Dalje gubljenje vremena i energije na domaću politiku, stranke sa posebnim potrebama, politikopaćeničke budale i lopove gubi svaki smisao.
Pa opet...



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...