Showing posts with label DSNSPS. Show all posts
Showing posts with label DSNSPS. Show all posts

Tuesday, 26 January 2021

3, 2, 1 - 00!


Pre 30 godina, u januaru 1991, formirana je prva SPS vlada Republike Srbije.
Pre 20 godina, u januaru 2001, formirana je prva ne-SPS vlada Republike Srbije.
Pre 10 godina, u januaru 2011, na vlasti su bili zajedno oni od pre 30 i 20 godina.
Danas, u januaru 2021, i dalje kao ne znamo otkud na vlasti Vučići Uveoci zajedno sa svojim prethodnicima.
Tri majmuna, kao tri stuba trodecenijske vlasti srbistanske.


Čak i da ponovo važi ona karta iz 1895. godine, ali obrnuta - da su na njoj brojke Srbalja koji po srezovima nisu ludi, jednostavno je nemoguće ne videti, ne čuti i ne govoriti o zlu koje se ovde gomila punih trideset godina.
U kradikalsku maksimu "Srbija je danas u svom Zlatnom dobu" jer "ćutanje je zlato" veruju samo oni.
Za razliku od njih, ne kopčaju se baš svi ovde otpozadi a ne daju se ni zbuniti tako lako.

Thursday, 29 October 2020

Početak i Kraj



Slika govori sve.
Na njoj vidite sve što bi trebalo da znate o "vlasti" i "opoziciji", o "novoj", ovoj ili bilo kojoj srbistanskoj vladi od 2006. do danas - odsadpanadaljeiubuduće, kako to reče Ogulin Ćulibrk Oglo - koje su sve međusobno povezane silnim grljenjem, ljubljenjem, balavljenjem, cerekanjem i ostalim izlivima licemerja u mozak običnog čoveka koji im je dobar i potreban samo kada poslušno izlazi na glasanje bez izbora i ćuti dok mu postizborno izvrću i prazne džepove.
Kasta politikanata nam se svakodnevno, godinama i decenijama unazad, podsmeva i pljuje u lice, glumeći dodvoravanje, čas nas proklinje što ne izlazimo na izbore čas što ne bojkotujemo iste... a njima super. Vidi se.
U Srbistanu je ovo grljenje zapravo nekakva hemija između zagrljenih, neraskidiva atomska veza. 
Sve ostalo je fizika, trenje, inercija, dinamika fluida i spojenih sudova, Bernulijeva jednačina. Presipanje iz šupljeg u prazno. Besmisleno bi bilo da se tu ne (s)nađe i po koja fizičarka.

Ma (s)našla se, ne brinite.
Dala prst za fotelju.
Malo li je?

***
Ovo je vlada kontinuiteta.
2004 - U prvoj Koštuničinoj vladi, ministar državne uprave i lokalne samouprave bio je Zoran Lončar (DSS).
2007 - U drugoj Koštuničinoj vladi, ministar prosvete bio je Zoran Lončar (DSS).
2017 - U Prvoj Brnabićkinoj vladi, ministar državne uprave i lokalne samouprave bio je Branko Ružić (SPS).
2020 - U drugoj Brnabićkinoj vladi, ministar prosvete (bio) je Branko Ružić (SPS).

Ovo je vlada kontinuiteta.
2008 - U koalicionoj DS-SPS vladi Mirka Cvetkovića, ministar prosvete bio je Žarko Obradović (SPS).
2020 - U koalicionoj SNS-SPS vladi Ane Brnabić, ministar prosvete (bio) je Branko Ružić (SPS).

Kamarad Ružić ima proverenu ministarsku razvojnu trajektoriju, iz prve u drugu vladu Joko Ono B. Stvari su kristalno jasne: obrazovanje nikako ne sme iskliznuti iz kandži miloševićevih nacionalsocijalista. Nadu u razum treba saseći i uništiti u korenu. DOS-ovsko uvođenje kleronauke u škole (2002) samo je izuzetak koji je na najogavniji način potvrdio ovo pravilo.


"Niko ti neće omogućiti obrazovanje neophodno da ga oboriš sa vlasti."
- strip "Čarli Braun i Snupi šou"
"Linija između obrazovanja i ispiranja mozga ima debljinu lista papira."
- Jana Tobozo
"Religije prvenstveno opstaju usled ispiranja mozgova mladih."
- Entoni Kliford Grejling

Danas je trendy koristiti frazu "ispiranje mozga (brainwash)", iako se sve vreme radi o staroj, i svima nam dobro poznatoj - indoktrinaciji. Istoj onoj koju ne može organizovano sprovoditi niko drugi osim mile em drage nam... države.


"Dopustite mi da se vratim na ono što prvenstveno smatram celokupnom svrhom obrazovanja. Kada se rodi dete, moja roditeljska obaveza i velika dužnost je da to dete civilizujem. Čovek je društvena životinja i ne može opstati bez društva. Sa druge strane, društvo zavisi od određenih stvari koje svaki njegov pripadnik prihvata zdravo za gotovo. Ključni paradoks sa kojim se suočavamo leži u tome da se celokupan proces obrazovanja odvija u nekom društvenom okviru i da je osmišljen zarad očuvanja određenih ciljeva tog društva. Na primer, dečaci i devojčice rođeni u doba Trećeg rajha, obrazovani po potrebama Rajha (društva), pretvorili su se na kraju u varvare. Paradoks obrazovanja leži upravo u sledećem: kako, vremenom, sve više postajete svesni sveta oko sebe, to sve više preispitujete i društvo koje vas obrazuje. Konačno, sama svrha obrazovanja je da u čoveku kreira sposobnost ličnog pogleda na svet, samostalnog donošenja sopstvenih odluka, sposobnost da razluči crno od belog, da samostano zaključi ima li Boga na nebesima ili ne. Da postavlja pitanja o univerzumu, da potom nauči da živi sa tim pitanjima - to je način kreiranja i postizanja svog ličnog identiteta. Međutim - nijedno društvo se, zapravo, preterano ne pribojava takvih svojih članova. Ono što društva zaista, idealno, žele jesu građani koji se jednostavno pokoravaju društvenim pravilima. A ako neko društvo i uspe u tim nastojanjima - ono će jednostavno propasti i nestati. Obaveza svakoga ko sebe smatra odgovornim jeste da stalno preispituje društvo, trudi se da ga menja ili se čak protiv njega takvog bori - bez obzira na rizik i ličnu cenu koju bi mogao da plati u tome. Upravo je to jedina nada koju društvo ima, to je jedini način na koji se društva menjaju.
Ovu priču sam započeo tvrdnjom da jedan od paradoksa obrazovanja upravo ona tačka kada počnete da razvijate sopstvenu savest, jer ćete od nje pa nadalje biti u ratu sa društvom u kome živite. Ukoliko sebe smatrate obrazovanom osobom, na vama je odgovornost da menjate društvo. Na osnovu moralnih i političkih dokaza, svuda oko nas, jednostavno smo prinuđeni da zaključimo da živimo u zaostalom društvu.
Deci koju obrazujemo, treba predočiti da je popularna kultura - kako je prikazana na televiziji, u stripovima i filmovima - zasnovana na fantazijama koje su osmislili neki veoma bolesni ljudi, i da je potrebno imati svest o tome da te fantazije nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Treba ih učiti da štampa koju čitaju nije tako slobodna kao što u njoj piše, ali i da se po tom pitanju ipak mnogo toga može uraditi i promeniti."


Koja je obrazovna poruka srednjeg prsta nekadašnje asistentkinje na novosadskom Univerzitetu, odsek fizika? Koja je obrazovna poruka izbor ovog i ovakvog, po već poznatoj matrici, ministra obrazovanja? Cele vlade tj. vlasti?
Čemu mi to uopšte učimo decu - razvijanju sopstvene ličnosti ili prihvatanju društvenih matrica, pravila i ciljeva (koliko god oni bili naopaki i pogrešni)?

Učimo ih promeni ove umesto ovakve vlasti - a i to samo ako baš treba.
Učimo ih kontinuitetu beskonačnog besmisla.
Jer - ovo je vlada kontinuiteta, baš kao i svaka druga.

Tuesday, 30 July 2019

Pa kako sad?


Ivica Dačić je konačno saznao za današnji tajni sastanak vlasti i opozicije...


mesto: Fakultet političkih nauka u Beogradu
vreme: utorak 30. jul 2019.
tema: izborni uslovi (čitaj: pobiće nas oni iz EU ako bude bojkota)
vlast: dr Nebojša iz Beograda i stranački zamrznut Đuka od Lutrije
opozicija: Đitler i Lutanovac
civilni sektor: Sonja eeeee Šliht
kontrola pregovaračkog procesa: CeSID
moderator: Fond za otvoreno društvo (sic!)
publika: nema, bio je to tajni zatvoreni sastanak o kome su mediji izvestili još pre početka


Sve go reprezentativni očin do očina, baš kao i medijsko izveštavanje.
Zbog njih takvih će čak i glasači SNS u bojkot.
A SPS-a ako se sete, sete...


... i kud baš na FPN da se zatvoreno susretnu, a studenta generacije da ne pozovu?

Saturday, 18 August 2018

Kampovanje


"Ne brinite, kamp je rasklopljen na moju komandu" reče kula-Nebojša, tj. neustrašivi ministar unutrašnji.
Stvarno?

Ali, kako smo došli do toga da kamp uopšte bude sklopljen, i zašto ministar to nije sprečio? Razlog svakako nije isti kao za rasklapanje - "moguća zloupotreba dece i uznemirenje javnosti", kako to reče ministar. Šta je onda razlog za nereagovanje "nadležnih", i čemu sve to?
Bez obzira na reakcije "uznemirene javnosti", ništa od svega toga se nije desio preko noći. Naprotiv. A nije ni prvi put, iako su skoro svi ubeđeni da jeste pod uticajem Vučićevog "primalističkog" mesmerizma.
Krenimo redom - al' unatrag:


17. avgust 2018. (Kurir, b92, Blic, N1)
Ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović izjavio je da je kamp na Zlatiboru, u kojem su deca učila vojničke veštine, zatvoren i da su deca vraćena kući. "Mi smo dali nalog za raspuštanje kampa zbog moguće zloupotrebe dece i uznemirenja javnosti", rekao je Stefanović. On je dodao da se trenutno odvija završni deo rasklapanja kampa.
Na zatvaranje kampa na Zlatiboru osvrnuo se i predsednik Aleksandar Vučić koji je, pre svega roditeljima, poručio da “to ne mora da se radi u uniformama”. Zemlji to nije potrebno i takve stvari država Srbija neće tolerisati. To nije Srbija budućnosti i to nije Srbija kakvom želimo da se ponosimo. A, ta deca su divna, treba da uče, da rade, da budu dobri vojnici, ali zna se kad je vreme za vojsku, a kad je vreme za učenje i školu”, poručio je Vučić.
Predsednik Inicijativnog odbora Zdrave Srbije (i predsednik opštine Čajetina) Milan Stamatović potvrdio je da je kamp na Zlatiboru zatvoren. On je naveo da su sinoć oko 22:00 policajci došli u "Omladinsko-patriotski kamp Zlatibor 2018" i bez pisanog naloga, "uz usmeno obrazloženje Javljeno nam iz Beograda", naredili da se kamp rasformira, a deca napuste Tić polje i Zlatibor. "Niko od zvaničnih predstavnika države nije se oglašavao niti imao išta protiv organizovanja ovog kampa", naveo je Stamatović.


16. avgust 2018. (Blic, b92)
Predsednik inicijativnog odbora Zdrave Srbije Milan Stamatović izjavio je da je omladinsko-patriotski kamp na Zlatiboru organizovan sa ciljem da se deca uče samoodbrani i preživljavanju u prirodi, a ne da bi se organizovao puč protiv vlasti Aleksandra Vučića i dodao da oružje koje deca koriste nije rusko već su u pitanju puške kineske proizvodnje nabavljene u srpskim prodavnicama kineskih plastičnih igračaka.
Na video-servisu ruskog portala Raša tudej pojavio se snimak u čijem opisu se navodi da u kampu učestvuje tridesetak dece starosti od 14 do 23 godine. ”Deca uče osnovne tehnike preživljavanja u prirodi, uključujući i pružanje prve pomoći, kako da se ponašaju u borbama, kako da pucaju iz pušaka, da se odbrane noževima, uz orijentiring”. Dodaje se da su slični kampovi ranije održavani u Rusiji, kao i da je ovo prvi te vrste u Srbiji. U ime organizatora u snimku govori predstavnik Udruženja učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije Željko Vukelić, koji je ranije za Blic rekao da to nije vojni kamp već “omladinsko-patriotski”, ali je za razliku od njega Valerij Šambarov, predsednik organizacionog komiteta kampova za mlade, tada rekao da je cilj da mladi ljudi “postanu pravi ljudi i ratnici koji mogu da brane svoju zemlju”.
"Uz podršku i pomoć predsednika opštine Čajetina Milana Stamatovića napravljen je kamp po uzoru, kako sami kažu, na ruske kampove u kojima se vrši obuka dece za korišćenje naoružanja i ponašanja u borbi što je neprihvatljivo i graniči se sa zdravim razumom. Takođe, neprihvatljiva je bilo kakva zloupotreba dece, posebno ovakva gde se promoviše ratna obuka, rukovanje naoružanjem kao i podsticaj agresivnom ponašanju", navodi LDP u svom saopštenju ovim povodom.


15.avgust 2018. (Blic, N1, Novosti)
Kamp koji traje od 9. do 18. avgusta organizuju srpski ratni veterani uz podršku i pomoć lokalne opštine, i u njemu učestvuje deset devojčica i 34 dečaka. Reč o Udruženju učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Deca tamo rukuju replikama oružja, ali i vazdušnim puškama i pištoljima. Ova, u najmanju ruku čudna praksa, otkrivaju njeni organizatori, u Srbiju je stigla - iz Rusije. Kažu da su kamp osnovali prema uzoru na slične u Rusiji, a decu osim vojnih veština uče i srpskoj "duhovnoj, nacionalnoj i vojnoj" istoriji i kulturi, a oni koji ga pohađaju druže se i sa srpskim i ruskim ratnim veteranima. "Već sam bila u Rusiji u jednom ovakvom kampu. Super je" rekla je jedna devojčica, koja inače pohađa i ovaj kamp u Srbiji. "Dobro je zbog nas, zbog naše aktivnosti, da se malo odvojim od grada i računara, družimo, naučimo nešto..." kaže njen kolega. Ovo nije prvi put da deca iz Srbije učestvuju u takvim vojnim kampovima.


14. avgust 2018. (Blic, Srbin,Info)
Organizatori tvrde da se sve radi u skladu sa zakonom i da je kamp prijavljen kao javni skup. Dozvola, ali i finansijska podrška dobijena je od opštine Čajetina i za predsednika te opštine nema ništa sporno.
"Niti smo mi, Zlatiborci, antievropljani, šovinisti i fašistoidi niti osnivamo privatne vojsne kampove za obuku dece, za šta nas je optužio Vučićev trbuhozborac, revidirac i član Upravnog odbora Javnog medijskog servisa RTS dr Nebojša Krstić, kome će, ovim povodom, uskoro stiči i odgovarajuća sudska čestitka, ali se ponosimo činjenicom da je Čajetina podržala napore Udruženja učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, u organizovanju Omladinsko-patriotskog kampa Zlatibor 2018 koji se, po uzoru na slične kampove u Rusiji, od 9. do 18. avgusta, održava na Zlatiboru, a u okviru koga će se mladi, kroz druženje sa srpskim i ruskim vojnim veteranima, upoznati sa srpskom duhovnom, nacionalnom i vojnom istorijom i kulturom i naučiti prve lekcije iz rodoljublja, pošto ih već aktuelni veleizdajnički režim tome ne uči. Ne osnivamo dečje vojne kampove, već mlade učimo da razlikuju rodoljublje i veleizdaju! Čajetina je jedina opština u Srbiji koja ima svoju Kancelariju za saradnju sa Ruskom Federacijom i zato zahvalnost Moskvi što je, ovih dana, razočarala Vučića" izjavio je predsednik Inicijativnog odbora Zdrave Srbije (ZS) Milan Stamatović.

OK, ali - ako je početak ovog "kampovanja" najavljen za 9. avgust, šta su onda prvih pet dana radili mediji a šta čak osam dana nadležni državni organi - osim što nisu radili ništa, sve dok 14. avgusta Blic nije objavio svoj članak? Šta god da jesu (ili nisu), ovo nije kraj a nije ni početak priče.
Ima još.


8. april 2018. (Blic)
Trideset tinejdžera iz Srbije je otputovalo u Rusiju da prisustvuju "Međunarodnom kampu ratne patriotske omladine". Kamp vodi ultranacionalistička grupa pod nazivom "E.N.O.T. Korpus", čiji vojni treneri uče decu kako da pronađu svoj put u šumi, rukuju oružjem i pripreme se za mogućnost rata. U raznim disciplinama deca iz Srbije su se ravnopravno takmičila sa ostalom decom i osvojila prvo mesto u gađanju snajperom. Deca iz Srbije i prošle godine boravila su u istom kampu. Tada je, kako su mediji preneli pozivajući se na saopštenje Udruženja učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, 13-oro dece iz Srbije besplatno boravilo na "uskršnjem vojno-patriotskom Međunarodnom kampu mladih posvećenom 75. godišnjici bitke za Staljingrad u okviru državnog programa patriotsko obrazovanje građana Ruske Federacije 2016-2020, koji je odobren od strane Ruske vlade".


9, maj 2017. (Blic, Subotica,Com)
Deca ratnih veterana iz Srbije boravila su besplatno u "vojno-patriotskom" kampu u Rusiji, saopštilo je danas Udruženje učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Reč je o kampu koji je organizovan u okviru državnog programa "patriotsko obrazovanje građana Ruske Federacije od 2016-2020 godine" i bio je posvećen 75. godišnjici bitke za Staljingrad, navedeno je u saopštenju. Dodaje se i da su ciljevi kampa, između ostalog, bili razvoj vojno-sportskih veština, uspostavljanje saradnje vojno-patriotskih omladinskih klubova, kao i jačanje svesti današnje omladine u skladu sa pravoslavnim tradicijama.
"S obzirom da je vreme u kojem naša deca žive obojeno kompjuterizacijom, gde se javljaju deformiteti kičme i drugo, narkomanijom, prostitucijom, drugim porocima i zavisnošću, organizacija želi da zaštiti današnju omladinu na ovakav način. Iako će i ovaj vid sportskog nadmetanja nekom da zasmeta, mi smo svesni svega, za sada samo mogu reći da su naša deca zdrava i žive u takmičarskom duhu" rekao je predsednik Udruženja učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije Aleksandar Panić. On je izrazio uverenje da će se uskoro sličan kamp biti organizovan i u Subotici, jer "grad raspolaže resursima" i ocenio da je to način da se "pojača i turizam" u tom gradu.


7. jun 2016. (Novi Vjetar)
Pripadnici "humanitarne" Srbske časti u kampu u Nišu godinama vežbaju gađanje. Udruženje Srbska čast povezano je sa Putinovim Noćnim vukovima koji su na crnoj listi SAD zbog terorističkih akcija u Ukrajini. Dodik je odlikovao Noćne vukove, ruski veterani odlikovali Srbsku čast. "Bratskom centru ponudili smo pomoć u vidu ljudstva. I da računaju na nas" kažu u Srbskoj časti.

I još...


3. avgust 2014. (Blic, Facebook Reporter)
Devojčice i dečaci pucaju iz replika "kalašnjikova", rade sklekove i spavaju u pećini. To su neki od jezivih prizora na fotografijama sa Svetolazarevog pravoslavnog omladinskog kampa (SPOK). Kamp je julu u bespuću Kučajskih planina organizovala "Srpska istinski pravoslavna crkva" (SIPC). Mališani uzrasta od sedam do 17 godina, pod okriljem ove sekte, deset dana su živeli u vojničkim uslovima u prirodi, pešačili po deset kilometara i spavali u pećini. Ono što je zapanjujuće jeste činjenica da su nosili maskirne uniforme i učili da pucaju iz takozvanih airsoft pušaka.
Živica Tucić, verski analitičar, smatra da bi se u bilo kojoj evropskoj zemlji ovo smatralo verskim ekstremizmom.
Na sajtu SIPC-a istaknuto je da se kamp sprovodi na Kučajskim planinama poslednje dve godine, kao i da je "veoma poželjno da se u SPOK-u sledećih godina nađe veći broj tinejdžera" jer je ovakav vid edukacije potrebniji tinejdžerima. SIPC je naziv za nekanonsku i nepriznatu pravoslavnu crkvu koja od 1995. deluje u Srbiji. Oni su pravoslavni fundamentalisti kojima je glavna ideologija antiekumenizam protiv katolika, ali i prekid svih kontakata s drugim hrišćanima. Smatraju i da je pravoslavna crkva pala u jeres. Prvi čovek SPIC-a je Nemanja Stanković, poznatiji kao episkop Akakije. "Izviđači pucaju iz vazdušnih pušaka. Ako se gleda zlim očima, onda to neko može da protumači negativno. Ovo nije samo verski kamp već i patriotsko-crkveni i mi učimo omladinu na odbranu otadžbine i naroda sada kada je vojska ukinuta. Obaveza je odbrana svoje države i naroda. Ovo je letnji kamp koji traje samo deset dana, a ne tokom cele godine. Roditelji sami šalju decu" kaže za Blic episkop SPIC-a Akakije.
Srpska istinska pravoslavna crkva je otcepljena frakcija SPC, a njenog vođu vladiku Akakija je patrijarh Irinej proterao iz SPC. Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije je naglasio je da ovim kampom treba da se pozabave država i policija.


21. januar 2013. (e-Novine)
Pripadnici falange Naši iz sastava srbijanskih borbenih snopova koji su gostovali kod svoje ideološke braće u Moskvi - izvesnog udruženja "Kosovski front", pohvalili su se najzanimljivijim momentima sa turneje ilustrujući ih video snimkom iz takozvanog pravoslavno vojno-sportskog kluba za mlade smeštenog u podrumu jedne crkve, u kojem njihove ruske kolege obučavaju naoružanu decu vojnim veštinama i indoktriniraju idejama fašizma. Snimak skorijeg datuma nastao je tokom posete šturmera falange Naši svojim ruskim istomišljenicima - izvesnom udruženju "Kosovski front", a sve radi, kako navode srbijanski ekstremi, jačeg povezivanja i saradnje srpskih i ruskih organizacija, te razmene iskustava u radu, obuke i usavršavanja. U "Centru ruskog rukopašnogo boja", kako slovi pun naziv ovog pravoslavno-militarističkog matinea, mladi uče borilačke veštine, preživljavanje u prirodi, marširanje, strategija, gađanje, bacanje noževa, topografiju, a jednom nedeljno imaju i razgovor sa sveštenikom. Međutim, zaprepašćujuća je izjava organizatora vojnih vežbi da kao polaznike primaju i decu od samo četiri godine starosti. 
Organizacija "Kosovski front" nastala je 2008. godine, nakon proglašenja nezavisnosti Kosova. Prvi i osovni cilj "Kosovskog fronta" po osnivanju, prema tvrdnjama utemeljivača, bio je direktno učešće u "oslobađanju Kosova i Metohije". "Kosovski front" je ideološki vrlo blizak srbijanskoj ekstremističkoj organizaciji Naši, pa se stoga, očito je, vrlo dobro razumeju i sarađuju. Svakako, KF sarađuje i sa ostalim ruskokolonašima iz Srbije, među kojima je i udruženje "Patriotski front".


18. jul 2012. (e-Novine)
U nedelju 15. jula 2012. godine, u Banji Junaković kod Apatina je otvoren takozvani Međunarodni omladinski edukativni kamp "Sabor 2012", treći po redu. Glavni organizator manifestacije je izvesno ekstremnodesničarsko udruženje Patriotski front, koje je postalo poznato javnosti nakon što je pre nekoliko godina vrbovalo srpsku decu za desničarske kampove u Rusiji, gde su male Srbe učili sve u vezi oružja - kako da ih sklapaju i rasklapaju, pucaju iz njih, bacaju bombe jašući na konju, učestvuju u borbama, ali i kako da ojačaju dušu i telo. Desničarske bahanalije u Banji Junaković, koje je otvorio predsednik Opštine Apatin, dr Živorad Smiljanić iz Socijalističke partije Srbije (SPS), podržala je ruska ambasada u Beogradu i nekoliko desničarskih i neofašističkih organizacija iz Rusije. Moto desničarskog skupa je - "Zdrav život-zdrava mladost". Otvaranju skupa prisustvovali su, takođe, Dejan Drakulić, donačelnik Opštine Vukovar iz Republike Hrvatske, Mirko Pušara, predsednik Opštine Bač, Mirko Cvetićanin, zamenik predsednika SO Apatin i visoki predstavnici ORVS Apatin, Petog centra za obuku Vojske Srbije iz Sombora i Policijske uprave Sombor. U otvoreni pravoslavni kamp je sa Kosova stigla i grupa pitomaca sa kojima je i Veroljub Petronić, savetnik predsednika Opštine Kosovske Mitrovice.
Prvog dana kampovanja, funkcioneru SPS dr Živoradu Smiljaniću je uručena prestižna povelja počasnog člana ekstremističkog Patriotskog fronta.
Patriotski front se u osnovi finansira iz budžeta SO Bačka Palanka i AP Vojvodine, a manjim delom od privatnih lica, pojedinih institucija i organizacija, odnosno donatora sa prostora Srbije i inostranstva, navodi se na sajtu tog udruženja, koje je osnovano 28. juna 2007. godine kao nevladina organizacija sa sedištem u Bačkoj Palanci.


22. maj 2012. (Srbska Akcija blog)
Duhovna, idejna i fizička sprema aktivista jesu bedemi na kojima treba čvrsto da stoji svaki nacionalni pokret. S tim u vezi, od počeka svog delovanja Srbska Akcija je ovakvo svoje viđenje političkog vojinstva svedočila insistirajući na neprestanom izgrađivanju svojih aktivista, što je do sada pokazalo rezultate u svakom pogledu. Svojom posvećenošću na fizičkoj spremnosti, kao i učešćima na takmičenjima u borilačkim disciplinama, poput MMA, naši borci su delom posvedočili jednu od naših lrilatica ("Sport, Zdravlje, Rodoljublje"), pozivajući i ostale rodoljube na takvo pregalaštvo. Sa tim u vezi, od skoro u srbskoj Prestonici postoji sjajan projekat koji će zasigurno biti prepoznat i sa oduševljenjem prihvaćen od strane srbskih rodoljuba. U pitanju je "Boot Camp Serbia", koji predvode mladi, obrazovani i posvećeni ljudi, koji svakako predstavljaju primer mladosti kakvu želimo u budućoj Srbiji, slobodnoj i ujedinjenoj. Dakle, Boot Camp je:
- Bazični vojni trening dostupan rekreativcima i sportistima
- Odličan način da dostignete vrhunac telesnih mogućnosti
- Praktičan, jer se odvija tokom cele godine, u otvorenom ili zatvorenom prostoru
- Zabavan, zato što je svaki zadatak drugačiji i još veći izazov od prethodnog
- Efikasan program koji angažuje sve velike mišićne grupe i pomaže sagorevanje velikog broja kalorija

I još...


21. oktobar 2010. (RSE)
Posle svedočenja dece koja su na ekskurziji u Sibiru, u organizaciji udruženja veterana "Patriotski front", učila da pucaju i bacaju bombe, reakcije nadležnih nema. U okviru konkursa za najbolji literarni rad, ovo udruženje pohvalio se uspomenama mališana iz Rusije na svom sajtu još pre dve godine. Istraživali smo ko je odgovoran, ali i koji roditelji svoju decu šalju na ovakve obuke?
Nebojšu Kuzmanovića, oca jednog od dečaka koji su putovali u Rusiju, našli smo u Bačkoj Palanci. U ovom gradu je i sedište organizacije Patriotski front, čiji je Kuzmanović član. Platu međutim prima kao načelnik Odeljenja za društvene delatnosti u istoimenoj opštini. Sina je u Sibir poslao da se uči tradicionalnim vrednostima. To što, u ovom slučaju, obuhvataju i svojevrsnu vojnu obuku, ne vidi kao problem: "Pa nisu oni pucali sa pravim oružjem, to nije bojeva municija nego ona… uopšte to nije pravo oružje."
Uz očiglednu roditeljsku podršku, gotovo iste utiske iz Rusije donose i devojčice. 
Generalni sekretar Patriotskog fronta Zoran Vranešević, međutim, tvrdi da se ta organizacija zalaže za borbu protiv poroka današnjice, kao što su droga i alkohol. U tome im pomažu ruske organizacije veterana, kao i one koje se bave patriotskim obrazovanjem mladih. "To je ruski program, pazite, koji je neprilagođen našim programima. Mi nemamo tu nameru, niti to radimo, niti smo to uradili. Niko normalan ne želi da izlaže svoje dete bilo kakvoj opasnosti, riziku, a kamoli ovome.U Rusiji smo bili posmatrači, videli smo, ali nisu svi kampovi takvi." Patriotski front je u Srbiji registovan kao nevladino udruženje. Iako postoji zakon koji uređuje pitanje njihovog osnivanja i eventualne zabrane, brojnost ekstremističkih grupa, koje su svoju snagu demonstrirale poslednjih nedelja u Beogradu i Italiji, pokazuje da primene nema.
U Ministarstvu omladine, kažu da oni sa tim nemaju nikakve veze.
Dok vlasti prebacuju odgovornost jedni na druge, Patriotski front planira nove kampove. Usled nedostatka novca, držaće se Srbije i okruženja, kaže Zoran Vranešević i odbacuje mogućnost zabrane njihove organizacije: "Sve stranke su zastupljene u Glavnom odboru ove organizacije. Ne možete optužiti nekoga za klerofašistu ko je član Demokratske stranke ili Demokratske stranke Srbije i sedi za istim stolom. Neću vam dati njihova imena zato što je to interna tajna. Jednostavno, cilj kampova je borba protiv poroka današnjice, droga, alkohol, nezdrav život i tako dalje. Iduću godinu i naredne godine baziraćemo na organizaciji kampova u Srbiji i okruženju. Konkretno ove godine smo već dogovorili sa Makedonijom, Češkom, sa Republikom Srpskom, Crnom Gorom. Jednostavno, takvo je bilo naše iskustvo u Rusiji tada, a deca kao deca, imaju svoje utiske”.
Kakve ljude možemo očekivati za desetak godina kada deca sa utiscima iz Rusije stasaju, budući da se i bez obuke sadašnje generacije dobro snalaze u primeni sile. Umesto da se vlasti i stučna udruženja oglase povodom još jednog u nizu primera koji pokazuje ravnodušnost u odnosu na prisutvo nasilja među mladima, i slučaj mališana na vojnim kampovima u Rusiji uglavnom prolazi nezapaženo.

Kampovanje... ludom radovanje.

***
Da rezimiramo priču o kampovanju:
Zlatiborsko kampovanje nije prvi takav slučaj, niti su njegovi učesnici i organizatori po prvi put u tome. Patriotski, vojni i verski način kampovanja u Srbiji postoji, sudeći po vesti iz 2010. najmanje još od 2008. godine, baš kao i konstantna i neprekinuta saradnja između ovdašnjih i ruskih patriota, veterana, nacionalista, militarista ili kako god već želite da nazovete ekipe privatnih vojnih plaćenika koji sve što rade, rade sa saznanjem da su državni organi o tome obavešteni i da neće reagovati, pa se čak na njih i pozivaju (u zlatiborskom i apatinskom slučaju direktno je prozvana Vojska Srbije).
U svemu (sa)učestvuju i neki od državnih funkcionera (od Bačke Palanke i Apatina, preko Kosovske Mitrovice, do Čajetine), barem što se tiče onih koji se ne kriju, a koliko tek ima onih čija se imena ne znaju... Jedan od glavnih organizatora kampa na Zlatiboru je čovek koji uopšte ne krije da je zastupnik navodnih interesa Ruske Federacije na teritoriji Republike Srbije - za šta u narodu postoji sasvim prigodna reč, koju i on sam obilato u poslednje vreme koristi. Taj isti, istovremeno slovi i za jednog od najgrlatijih protivnika aktuelnog kradikalskog režima.
Više je nego jasno da se sve vreme radi prvenstveno o deci organizatora ovakvih "kampovanja", i da su oni listom učestvovali u ratnim sukobima devedesetih godina. Nije, doduše, jasno da li su bili pripadnici regularne JNA (poput većine učesnika ratova u kojima Srbija nije učestvovala) ili paravojnih jedinica sa kojima - jelte - niko iz režima devedesetih tj. tih istih sada, nema ama baš nikakve veze. Uopšte.
Takođe je jasno da duži niz godina Srbijom špartaju, organizuju kampovanja i "edukativna" gostovanja u inostranstvu, takozvani i samozvani ruski instruktori, veterani, bajkeri, patriote - jednim imenom: plaćenici - i da su državni organi RS/RF i državne SPC/RPC o svemu itekako dobro obavešteni. Što se naše strane tiče, sve ovo ide na dušu kako kradikalima, tako i nacionalsocijalistima, ali i gospodi demokratama.
Šta još reći, kada se na sve ovo doda i podatak da je pre desetak godina, u nekoj šumi kraj Niša, grupa mladih ljudi organizovala šatorski kamp, u kome su nosili crne i maskirne uniforme, brijali glave, učili "lov na cigane" po šumi, ujutru uz podignutu ruku pozdravljali podizanje zastave Trećeg Rajha... O da, naravno da za to ne znate, jer su mediji sve to tada prećutali. Govorimo o postpetooktobarskim medijima, čisto da se razumemo. O tome ste mogli da saznate jedino u ličnom razgovoru, npr. sa ocem jednog od uhapšenih "kampera", koji je kukao kako mora da potegne sve svoje ex-julovske veze da mu sina "prebace iz Niš u Zabelu, da barem nauči neki zanat, jer će ga u Niš sve upropaste".


Konačno, celoga dana je postavljano pitanje na koje, oni koji pitaju, znaju da neće dobiti odgovor. Barem ne od ovih na vlasti. Pitanje glasi:
- Da li bi ministar Nebojša rasklopio zlatiborski boot-camp da jedan od glavnih organizatora nije bio čajetinski predsednik opštine Stamatović, koji je takođe jedan od članova Vrhovne komande nacional-patriotskog opozicionog bloka u najavi?

Silna se prašina digla oko učešća maloletne dece u ovoj kamp-ujdurmi, a da niko ne reaguje na stvarnu suštinu toga. OK, možda i na to da se u Srbiji uopšte nije prestajalo sa obukom paravojnih formacija, čak ni nakon 2000. godine, ali kako to da niko ne vidi glavnu stvar: militarističko-kleronacionalističko angažovanje svih mišićnih grupa i sagorevanje velike količine kalorija?!
Zaista nemate razloga da brinete, svi ti kampovi su odavno sklopljeni.
Na nečiju komandu.
Čisto sumnjam da je to bio Akakije.

Saturday, 16 January 2016

Med & mleko


"ЧevapЧiЧi su bili oTlični"
- Izjava ЊKV koju je Dragan Todorović upotrebio za naslov svoje knjige.

"I meni se sviđaju ćevapćići i gibanica", objašnjava Princeza Katarina.
Dokle ćemo nositi etiketu zemlje u kojoj se samo jedu ćevapi i pije šljivovica?
- Duška Jovanić, čiklit-trendseterka (Ćevapi sa Dedinja, Glorija 2003)


Stvarno, dokle?
Dokle god ovim kafanskim raspikućama budžeta i tuđih života zajedno sa njihovim koalicionim satelit-degustatorima jedina alternativa budu buljuci samozaljubljenih mutanata žute mrlje, neostaljinisti ili smrdljivi zlokot ljotićevštine. Izbori još uvek nisu raspisani a već su svi poludeli i krenuli da traže ko je kriv što će na njima izgubiti.
Aman više, bolesnici nijedni... i magarcu i samaru je potpuno svejedno ko ih natovari ili jaši.

Siroto magare... u ogledalu.

Pravo pitanje glasi:
Ako je magareća sudbina da budu tovareni i jahani, dokle ćemo pristajati da budemo magarci? Još uvek se nadam da nismo, koliko god se neki uporno trude da dokažu suprotno. U stvari, samo smo pristali da se pravimo glupi, gluvi, nemi i slepi.
Ovdašnja opozicija je počela da se okuplja oko balvana na kome stoji okačena tabla, na kojoj piše "nikada nećemo sa naprednjacima" (šta?), i tu bi da se sada zapljunu pa započnu novu rundu žmurki. E pa, izvinjavam se uvaženoj gospodi pacijentima, ali nulti preduslov da uopšte počnem sa razmišljanjem o tome hoću li vam poveriti svoj glas ispunićete tek kada na tu tablu dodate i masnom farbom ispisana tri slova:

SPS

Pritom, ovo važi samo za lokalne izbore. Za bilo koje druge, moraćete da se potrudite daleko više od toga, jer od lokalnih jajara sve manje zavisi kako ćemo zaista živeti. I koliko.
Ili tako, il' nikako.
U suprotnom, ovom zemljom će i dalje teći med & mleko za čajeve organske travarke Dragice, za šta ćete i dalje biti zaslužni samo vi.

Thursday, 23 April 2015

Hotel Kolonifornija


I tako, dok se naš Ljuba Panker po belom svetu bavi zaista ozbiljnim poslom, za to vreme u njegovom rodnom Kladovu budale orgijaju li orgijaju.


 - Od 28 odbornika, na sednicu nije došlo 10 odbornika SNS-a, dva iz SDS-a, dok su dvojica odbornika bili odsutni zbog bolesti! Da je došlo 10 odbornika SNS, premijer Vučić bi od danas poneo titulu počasnog građanina - kažu odbornici.
Za sada je nejasno zbog čega SNS-ovci nisu došli da glasaju za svog vođu. Predsednik opštine Kladovo Radovan Arežina (SPS) izjavio je da nešto ovako nikada nije doživeo u svojoj političkoj karijeri!
- Ovo shvatam kao krajnji nonsens! Prihvatam svaki oblik političke borbe, ali je ovo nečuveno! U ovom slučaju trebalo je da bude jedinstvo opozicije i vlasti, barem dok se ne dodele nagrade onima koji zaista to zaslužuju - izjavio je Arežina.
Na dnevnom redu sednice koja se nije održala, povelju zahvalnosti za nesebičnu pomoć opštini Kladovo u vreme poplava, trebali su da dobiju: ministar odbrane Bratislav Gašić, Velimir Ilić, Blagoje Spaskovski, opština Bor, Predrag Marić, Zoran Drobnjak i general Milosav Simović.



Čitaocu ovih "novina", nesviklom na budalaštine koje politikanti građanima Srbije svakodnevno priređuju, teško bi ovde bilo šta moglo pružiti trunku ili slamku za koju bi se mogao uhvatiti u bezuspešnom pokušaju da razume ovu vest. Stvarno, otkud to da naprednjački odbornici bojkotuju svog šefa?!
Uopšte se ne radi o bojkotu Gospodara Vučića od strane njegovih (kaba)dahija, baš kao što ni predsednik opštine uopšte nije naivan niti je u politici od juče, kako bi se iz njegovih izjava dalo zaključiti. Naprotiv.
U opštini Kladovo su pre poslednjih izbora vlast tvorile DS i SPS. Posle održanih izbora i lapota koji je počinio Tadić, svi dotadašnji odbornici i nosioci javnih funkcija prelaze u njegovu stranku i tako omogućavaju kontinuitet iste ekipe na vlasti, što je podrazumevano razbesnelo lokalne kradikale koji su računali na tzv. beogradsko-republičku formulu (koalicija SNS i SPS). Tokom prošlogodišnjih poplava, više nego upadljivi bili su helikopterski desanti najviših državnih funkcionera (od Vučića pa naniže) po okolnim ugroženim mestima, od Tekije preko Petrovog sela do Grabovice, uz neskriveno zaobilaženje Kladova, iako je i sam grad prvih dana bio potpuno odsečen od sveta (sve telefonske veze i internet bili su u prekidu, osim VIP mreže i naravno rumunskog signala mobilne telefonije), a 3/4 meštana Tekije u prvih 48 sati je bilo privatnim brodom evakuisano u kladovski hotel. O dočeku koji je prilikom prve posete bio upriličen drugospodinu Vulinu, ravnodušnim pogledima meštana i škrgutanju zubima, verovatno ni on sam nije smeo da podnese raport Gazdi bez prethodnog kandiranja.
Ukoliko je neko zaista zaslužio da pude pohvaljen i počastvovan opštinskim priznanjem, to su onda na prvom mestu piloti i tehničari iz kasarne u Batajnici, radnici RTB Bor, kladovski komunalci i šašavi Velja Ilić. O pomoći koja je Kladovu tada stigla iz Zagreba, u gornjoj vesti ni reči. Ostalim "laureatima" je Kladovska opština uglavnom služila kao rezervni položaj ili izgovor da na strašnome mestu ne budu, ali da sa njega ipak uteknu. Pardon - da ne šetaju pod dugom, već "da idu u Tekiju da rade". Blato sa tekijanskih ulica ili voda u Grabovici nisu mogli da se uklone jezikom, bio on velik kao lopata. Jednostavno, stvari ne idu tako.
Elem, u Kladovu je ponovljen negotinski scenario iz 2014. godine, posle vanrednih lokalnih izbora. Tada je dotrajala ekipa DS+SPS na vlasti imenovala komisiju i kandidate za majsku nagradu, povodom 12. maja Dana opštine Negotin. Zbog, u međuvremenu, utvorene nove koalicije SPS i SNS, cela priča je bila stopirana, a u Negotinu se 12. maja 2014. godine bukvalno nije dogodilo ništa. Jednostavno, u kalendaru 2014. godine Dan opštine Negotin nije postojao. To što su socijalisti predložili listom svoje kandidate za nagrade, moglo je biti naknadno izmenjeno jer postupak kandidovanja i dodele nagrada nije bio do izbora okončan, ali komisija je jednostavno samu sebe hibernisala iako za to nije bilo nijednog razumnog razloga ili povoda. Razumnog ne, ali palanački sumanutog - da.
Taj razlog je sada, godinu dana kasnije, primenjen u Kladovu.
Jednostavan zaključak se sam nameće:
Opozicioni naprednjaci ni po koju cenu ne žele da im vlast bez njihovog učešća nagrađuje zaslužnog Vođu. Kada se to promeni, Tadićevci budu eliminisani iz vlasti a kradikali sa Miroča siđu da stoluju u Fetislamu, onda će sve leći na svoje mesto i Aleksandar Vučić primiti zasluženu nagradu - iz pravih, podobnih ruku.

Stvar je prosta, druže Arežina. Samo se ne pretvarajte da je ovako nešto nečuveno, ili je "prvi put" - jer nije. Ali jeste patentirano vaše, espeesovsko.
Baš kao što nije ni prvi put zatvaranje svojih ili tuđih odbornika u "karantin", poput poslednjeg slučaja u Inđiji. Setite se iste tehnologije nadgornjavanja u Kragujevcu ili Nišu, ponegde začinjene i šlagom od batina (Majdanpek, Zaječar, Niš). Dakle, na Istoku ništa novo. A zatvaranja odbornika i kandidata u "karantine" je bilo i ranije, i opet u Negotinu.
U zimu 1996. godine, u vreme "onih" lokalnih izbora, kandidat koalicije Zajedno u selu Štubik, čuveni Mića (potonji član GSS), tri puta zaredom (ponovljeno) uspeva da ima na tom biračkom mestu isti broj glasova kao i kandidat SPS. Tek kada su čoveku uvalili poziv za vojnu vežbu i tako ga eliminisali iz, po četvrti put, ponovljenog glasanja, SPS konačno dobija svog odbornika u selu iz koga se tradicionalno snabdevaju jagnjetinom. U kafani, u kojoj su se 12. marta 2003. uveče, ti isti, mrtvi pijani upisivali u "Knjigu radosti" zajedno sa koštunjavom sabraćom. Neki od tih "upisnika" su danas u SNS, neki su se vratili u SPS, a neki su i dalje u DS (do sledećeg mešanja karata)...
Da, ovo poslednje ste dobro pročitali, nije greška.
Kada je Radmila Gerov u novembru 2008. godine, posle preleta odbornika SRS u SNS, rekonstruisala lokalnu vlast i kradikale ubacila u šemu umesto radikala, niko nije očekivao da će rok hlapljenja te "nove vlasti stare ekipe" biti tako kratak - tek, do sudskog oduzimanja mandata SNS i vraćanja istih SRS. Na stranu što se to kosilo sa istim slučajem potpuno suprotnog ishoda, kada su Tadić (opet on...) i Malovićka blagosiljali 20 poslaničkih mandata koje je Nikolić ukrao radikalima, ali po objavljivanju sudske presude u januaru 2009. godine vlast u Psihorupi biva ponovo "rekonstruisana" a radikali sa vraćenim mandatima bivaju vraćeni i u vlast, ovoga puta sa novim odbornicima. Shodno pilećoj pameti koju pomenuti poseduju, logično je bilo da naprave kiks i zajebu stvar - da požure sa imenovanjem nekih od odbornika u Veće a da pre toga ne obezbede kvorum bez njih, kako u Skupštini tako i u Izbornoj komisiji. Ono što je potom sledilo predstavlja istoriju negotinske nesreće, palanačke parapolitike, koju još uvek zajedno ispisuju ovdašnja "vlast" i pripadajuća joj "opozicija". 
Na ovom blogu je tada, u tekstu Otisak nedelje 12.04.2009. (Predlog #5 - Kozaci, hajduci, bećari, delije i bekrije), bilo napisano sledeće:

"I tako, dođe na dnevni red u petak 10. aprila čuvena Osma sednica Skupštine opštine Negotin. Beše i ničim izazvani & iznenadni direktan TV prenos, koji je uredno plaćen iz budžeta Opštine. Dođoše 20 legalnih i 3 nelegalna odbornika, taman 23/45 koliko im treba za vlast. Ona 3 glasaše za izbor novih članova Opštinske izborne komisije koja treba da im (tim odbornicima) dodeli mandate kako bi mogli legalno da učestvuju u radu Skupštine - tj. da glasaju za sebe. Sve je u redu, baš po propisima, reče tadašnji ministar Marković. Kada bi se zezali, ako je kome još do toga. Sve po dobro nam znanoj formuli 20+3=0, toliko puta do sad praktikovanoj u ovom gradu. Zaista, nije nam prvi put.


I opet lokalna opozicija čeka, umesto da sama kreira istoriju. Prvo su se okupili svi (12 odbornika DS, 8 odbornika SPS, svi članovi OIK-u-ostavci ispred DS+SPS+SNS, svi predsednici stranaka) toga jutra u 9 sahata u zgradi Komiteta (čuveno Orlovo gnezdo SPS), malo da prokrljaju sveže spravljenih 25 kila pečenja sa prilozima. Ali - pod ključ, da neko od njih slučajno ne izmakne kontroli i počne da posti na sednici SO, desetak dana pred Vaskrs po istočnom obredu (kako to zove RTS).


Po završetku Sednice i jedni i drugi su se još malo proveselili, pade pečenje i u Opštini (količina veća od komitetske). Plus hektolitri. Onda(k) Trio Fantastikus sede da piše prijave i prigovore nadležnom ministarstvu, sve na salvetama, jašta - kako i priliči komitetskoj atmosferi. I održaše konferenciju za novinare koja je na momente podsećala na dodole."

Magistar Unogović je tada velikodušno ponudio prostorije SPS da tu pod ključ smesti odbornike SPS&DS i članove Opštinske izborne komisije iz SNS, kako neko od njih ne bi po gradu zalutao pa ušao u zgradu Opštine u vreme održavanja sednice SO, za koju je tada trebalo oboriti kvorum i izazvati tako im omiljene "privremene mere". Kao apendiks zaključavanju, da ne zaostane, tadašnji žuti Šef Novostilski je doćerao 25 kila roštija i pečenja (ovog puta ne iz Štubika, nikako!) pride, ne bi li holesterolom i špricerom odbornicima isterao bubice iz glave, najsitnije trunke primisli kako bi možda ipak mogli da se prodaju Svetoj Peenteki za neku dijetalniju opciju prehranjivanja flore i faune. Vlast je, naravno, doćerala u opštinu sopstveno krdo mesa&veselja. Za lubenice je još uvek bilo rano. Svi srećni, siti i napiti... i tako do dana današnjeg u skoro neizmenjenom sastavu.
Karantini, vojni ili komitetski, crvene i druge ruke nagradodavne (ne)podobne, zaključavanje sa prehranjivanjem i opijanjem, nelegalne sednice, nenadležne komisije, spasitelji, preletači, trafikanti... sve je to, nažalost, surova realnost domaćeg strančarenja, koja traje još od Miloša Velikog pa do danas, i nema ni trunku namere da prestane.

Posle negotinskog sindroma u Kladovu i nedavno održanog inspekcijskog nadzora u režiji Tome Nikolića, tj. utvrđivanja na čijoj je pravoj strani lokalna kradikalska ekipa (tj. javno podoban deo nje), čisto sumnjam da će ikome ovdašnjem na pamet pasti da Vučiću ponudi majsku nagradu opštine Negotin. A možda i hoće, ko to zna? Pileća palanačka pamet i dalje predstavlja veliku misteriju, mnogo manju za ornitologiju i daleko veću za društvene nauke.

***

Po čemu je Belgija poznata? Po čokoladi, zar ne? E pa to više nije tako. Tamo sada postoji jedan hotel koji spolja ima oblik jednog velikog ljudskog creva. Radi se o kreaciji holandskog dizajnera Jupa Van Lishuta, koji joj je nadenuo ime "Hotel KasAnus". Nadasve ironično, zar ne... Gosti koji su proveli noć unutar ovog hotelskog objekta, kažu da im je bilo super jer im niko nije ometao san, naokolo je priroda prepuna crnih labudova i žabljeg kreketanja.
Uz prenoćište ide i doručak, a vi probajte da zamislite fruštuk unutar debelog creva.


Mnogi tvrde da svetske sile u Srbiji vode svoju kolonijalnu politiku, da smo za njih samo slepo crevo moderne civilizacije. Posle svega izrečenog, utisak je da domaće siledžije vode svoju kolonalnu politiku. Pravi ljudi na pravom mestu, onako prežvakani i nesvarljivi kakve ih povazdan vidite po naciservisima i ostalim pinkovima, zaista ne mogu naći bolje mesto za to od domaće varijante pansiona KasAnus.
U svaku opštinu obavezno treba uvesti po jedan ovakav karantin, sa kompletnim supozitorijalnim menijem i rum-servisom za odbornike-zatočenike. Ako treba, obezbediti strane investitore i subvencionisati iste, platiti franšizu autoru, dati koncesiju na plac. 
A naziv, glupo bi bilo da ostane onaj stranski, kolonijalni?
Dajte bre nešto domaće, kolonalno, de profundis Gospodarevog trakta.

Wednesday, 23 July 2014

Montevideo, ko te video


Ovaj program je kao torta, red zabave pa red sporta.
Boris Bizetić
(džingl za radio-emisiju Vreme sporta i razonode)



Predsednik NDS Boris Tadić učestvuje na samitu Progresivne alijanse koji se danas i sutra održava u Montevideu u Urugvaju, saopštila je ta stranka. Samit okuplja oko 50 levičarski orijentisanih partija iz celog sveta, a NDS je jedini učesnik samita iz Srbije i iz regiona. Učesnici će diskutovati o tome kako pronaći održiva rešenja u konfliktnom odnosu sveta kapitala, rada i politike, dok će Tadić održati govor koji će biti i uvodno obraćanje učesnicima samita. Tadić će, kako se navodi, tokom boravka u Urugvaju sa predstavnicima drugih levičarskih stranaka razgovarati o uspostavljanju socijalne pravde i jednakih i pristojnih uslova za rad u uslovima ekonomske i socijalne nejednakosti u svetu. "Kao lider snažno socijaldemokratski orijentisane stranke, Tadić će govoriti o iskustvima naše zemlje i razmenjivati iskustva sa liderima levičarskih partija iz drugih zemalja", navodi se u saopštenju NDS.
Progresivna alijansa je globalna organizacija koja okuplja levičarski orijentisane partije iz celog sveta i zamišljena je kao alternativa Socijalističkoj internacionali. Cilj ove levičarske globalne alijanse za 21. vek je, kako navodi NDS, "demokratski, socijalni i ekološki progres”, a Tadić je jedan od osnivača alijanse.
B92
(22.07.2014)


Ivica Dačić: "Ne možemo sa socijalističkim zakonima i idejama ni u kapitalizam ni u EU."
Tanjug
(19.07.2014)


Lider SPS Ivica Dačić otkrio je da već duže vreme razmišlja da u okviru predstojećih reformi u stranci sprovede sveobuhvatne promene, ne samo kadrovske i organizacione, već i u imenu i zaštitnom znaku SPS. Uoči kongresa koji će biti održan krajem decembra, socijalisti će sprovesti opsežno istraživanje među članovima i građanima da li bi i kako bila prihvaćena eventualna promena imena i simbola stranke. U slučaju pozitivnih reakcija, nije isključeno ni da novi naziv, ali i politika socijalista, budu formulisani "na talasu" nove međunarodne političke organizacije koja je u osnivanju "Progresivna alijansa" - a čijem članstvu SPS teži. Inače, SPS je odustao od članstva u Socijalističkoj internacionali i već duže vreme radi na pridruživanju "progresivcima", novom pokretu koji okuplja stranke levo od centra sa ciljem da postanu protivteža najuticajnijoj političkoj organizaciji u EU - Evropskoj narodnoj partiji (EPP).
Kako nam je potvrdila Nataša Gaćeša, internacionalni sekretar SPS, oni su krajem aprila učestvovali na konferenciji u Amsterdamu, na kojoj su obavljene pripreme za start ove organizacije, a da će krajem godine znati više o načinu organizovanja i radu "Progresivne alijanse". "Tema konferencije bila je kako da učinimo progresivnu politiku delotvornijom. Potrebno je da građani u nama vide ekonomsku alternativu i da mi, spektrom mera, podržimo razvoj i sigurniji život građana. SPS će i nakon redizajna u svojoj suštini biti najvitalnija politička platforma u Srbiji, otvorena za promene, koje su uslov napretka i razvoja", kaže ona.
Večernje Novosti
(11.05.2014)



Bjelogrlić je u intervjuu za novogodišnji broj Blica istakao da je po političkom opredeljenju “iskreni levičar". Šta će onda jedan iskreni levičar u seriji "Ravna Gora"?
"Ulogu Tita nisam mogao da odbijem", odgovorio je on.
Svet
(05.01.2014)


Počasni predsednik Demokratske stranke Boris Tadić učestvuje u radu konferencije Nove progresivne alijanse koja se održava u Rimu. Progresivna alijansa je grupa partija socijaldemokratske orijentacije koje imaju zastupnike u Evropskom parlamentu. Na konferenciji je bilo reči o budućnosti stranaka levičarske orijentacije u novom okruženju i načinima na koje mogu da odgovore izazovima u vreme krize.
Boris Tadić obratio se učesnicima konferencije tokom panel rasprave. On je rekao da je neophodno reagovati na nove izazove na drugačiji način. Lider nemačke SPD Zigmar Gabrijel svoj govor počeo je citirajući Borisa Tadića koji je rekao da je novoj Progresivnoj alijansi potrebna nova politička filozofija.
saopštenje informativne službe DS
(15.12.2012)


Uprkos obećanjima sa Zapada da će Socijalistička partija Srbije ove godine postati članica Socijalističke internacionale to senajverovatnije neće dogoditi ni na Kongresu SI koji je juče počeo u Kejpatunu. Iznevereno obećanje nije, međutim, razlog zašto predstavnici socijalista Ivice Dačića ne učestvuju na skupu u Južnoj Africi, već, kako kažu, činjenica da Internacionala prolazi kroz svoj reformski proces u kome SPS sa statusom posmatrača nema šta da traži. Zato, jedina delegacija koja predstavlja Srbiju na Kongresu SI jeste ona Demokratske stranke sa Borisom Tadićem na čelu.
Nataša Gaćeša, internacionalni sekretar SPS, objašnjava da je praksa u Internacionali da prijem novog člana može da ospori stranka koja dolazi iz iste zemlje i koja je punopravni član. "U slučaju Srbije to je Demokratska stranka", podseća ona. Na pitanje da li u SPS očekuju da će ih DS blokirati, nakon postizbornog manevra socijalista i okretanja naprednjacima, Gaćeša nije želela direktno da odgovori. "Moj stav je da treba podržati lidera DS Borisa Tadića u izboru za potpredsednika Internacionale, ukoliko se kandiduje. Stav je da treba podržavati i sve stranke levice koje žele da budu članovi Internacionale, poput SDPS Rasima Ljajića i LSV Nenada Čanka. Kao što mi nudimo podršku, tako očekujemo i da nam uzvrate."
Danas
(30.08.2012)



Inspirisan velikim uspehom fudbalske reprezenatcije Kraljevine Jugoslavije na Prvom svetskom prvenstvu u Urugvaju, film "Montevideo, bog te video" trebalo bi bar na velike ekrane da vrati duh starog Beograda i sjajnu prošlost. Snimanje filma, danas je obišao i predsednik Srbije Boris Tadić. On je pohvalio glumce da su dobro uvežbali fudbalske akcije: “To jeste igra nad svim igrama, nema dileme i vidim da ste vi dobro uvežbali tu igru. Odlični su vam driblinzi, odlično štopovanje… Sve ste uradili što je trebalo, izbacili vazduh, smirili loptu i onda tačno postavili levu stajnu nogu”, ocenio je on.
U godini u kojoj reprezenatcija Srbije prvi put učestvuje na mundijalu, istorijski uspeh i osvojeno treće mesto pre 80 godina bili su inspiracija za film, ali i seriju, dokumentarac, monografiju i izložbu koji će uslediti, najavljuje reditelj Dragan Bjelogrlić: “Ako budem uspeo u ovom filmu da spojim moje tri ljubavi - a to je ljubav prema sportu i sportskom duhu, ljubav prema melodrami i ljubav prema svom narodu - ja ću biti zaista srećan i smatraću da sam svoj zadatak ispunio”, kazao je on.
Predsednik Srbije, koji je od filmske ekipe na poklon dobio dres, repliku onog koji su nosili jugoslovenski reprezentativci u Urugvaju, najavio je, razgovarajući sa glumcima, da će pratiti reprezentaciju Srbije na ovogodišnjem svetskom prvenstvu u Južnoj Africi.
B92
(21.03.2010)


Demokratska stranka je na kongresu Socijalističke internacionale u Atini i formalno postala punopravni član te svetske asocijacije radničkih, socijalističkih i socijaldemokratskih stranaka građanske levice. DS je punopravna članica praktično postala još 2005. kada je Etički komitet Socijalističke internacionale doneo takvu odluku, ali je bilo potrebno da na kongresu te asocijacije preporuka bude usvojena aklamacijom. Preporuku Etičkog komiteta Socijalističke internacionale za punopravno članstvo je 2005. dobila i Socijaldemokratska partija Nebojše Čovića, ali ona u Atini nije predložena za punopravno članstvo. Uz DS, u punopravno članstvo Socijalističke internacionale je na kongresu, koji je početkom ove sedmice održan u Atini, primljen i Savez nezavisnih socijaldemokrata, premijera Republike Srpske Milorada Dodika.
Blic
(04.07.2008)


Serbian Progressive Party - Српска напредна странка
Wikipedia
(stranica na Engleskom jeziku posvećena SNS)





Ključne reči: 

Tadić, Montevideo, fudbal, politika, socijalistički, levičarski, socijaldemokratski, osnivač, DS, NDS, Progresivna alijansa, Nova progresivna alijansa, Socijalistička internacionala, SPS, Dačić, progresivno, napredno, SNS

***
summary/impressum:

Da li imate utisak kako vas neko ovde u kontinuitetu zajebava?
I to progresivno.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...