Friday 13 July 2018

Trajni mraz


"Đilasovi stavovi o Kosovu i Metohiji su prihvatljivi za Demokratsku stranku Srbije."
- Milan Jovanović, predsednik nečega koštunjavog što se još uvek odaziva na "ДСС"

E pa iskop... pardon, oživeće Đilas tebe Drvojislave Drkoštunjavi, baš kao što je Ludi Boris onomad iskop... pardon #2, bratski oživeo Dačića i njegovu Nacionalsocijalističku partiju Srbije, pazi šta ti kažem!


Vaistinu, kakvi su to Đilasovi stavovi o KiM koji su prihvatljivi za DSS?
Ili, koji je uopšte stav DSS a da ga već nismo čuli u kletvama Vjerice Radete, pročitali u saopštenjima Sinoda SPC (i njihovih frakcija), Dveri, NsPS, NSPM, Šešelja, Velje Ilića, Vuka "predsednikasveta" Kockalonea, postarkanovih balvana, pevaljki, komentatora fudbalskih utakmica, navijača, Pinkformera, neonacističkih bandi, KGB-ministara u Vladi ili prepoznali u reklamama za patriotsko pivo? Ili prozreli između redova zvaničnih saopštenja vrha SNS?

"Jedini razuman izbor u ovom trenutku je zamrznuti konflikt, i to je stav DSS"
- (opet) Koštunjavi Jovanović (Infobrif, 13.07.2018)

Jul je, a oni bi da zamrznu Kosovo. U stvari, ne Kosovo, već konflikt - a to nikako nije isto. Nesvesno, ali zato sasvim jasno, rečeno je u čemu je problem - ne u teritoriji (KiM) već u amanet-konfliktu za neki budući sukob.
Nazovimo ga pravim imenom: rat.
Kada smo kod rata, paradržavne agencije za istraživanje javnog mnenja, napumpane trenutnim potrebama vlasti, farbaju stav javnosti po sistemu "mraz u julu": Vođa nije za zamrznuti status (čega?) ali Narod bi, po anketama, ratovao za to isto; doduše od 10 do 50 procenata anketiranih, zavisno od skale koja pokazuje koliko bi kvadratnih metara Kosova u određenom trenutku trebalo povratiti. I Metohije, naravno. I zato će taj isti ratoborni Narod izaći na referendum, na kome će patriotski odlučiti ono što Vođa noć pred izjašnjavanje proceni da treba da odluči. Narod, a ne on. On je već odlučio, nego...

Sledi nekoliko stavova na temu lokalnog smrzavanja & anestezije pred amputaciju.

"Pokrenuti se i suočiti se sa sobom značilo bi promeniti razumevanje vremena. Jer, svi naši režimi podržavaju epsko razumevanje vremena, to vreme u kome svi živimo zajedno, preci i potomci. Vreme u kome se ne menja ništa, osim večnog vraćanja istog. Istorija se tu razume kao sudbina, viša sila, na koju ljudi nemaju uticaja. Takav zatvoreni koncept vremena temelj je svakog zatvorenog društva i najčvršća osnova svih naših autoritarnih poredaka. Svaka vlast voli da se utemelji u ideji da je ona tu na sudbinskom, višem, zadatku i da će tu večno ostati. Zamrznuta sa kosovskim junacima, sjedinjena s njima. I oslobođena svake odgovornosti.
Eto, to znači zamrznuto Kosovo. Mi nismo zamrznuti u 2008, ni u 1999. Mi želimo da zamrznemo 28. jun 1389. I da tu sačekamo budućnost. Budućnost, u kojoj će se stvoriti ti vekovima iščekivani uslovi, kada ćemo se za sve naplatiti. I za poraz, i za žrtve, i za jaram. Kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo, kao da se sve može vratiti u zlatno doba, u imaginarne Nemanjiće, Dušanovo carstvo, kao da ćemo se opet brčkati u tri mora. Po tom konceptu, budućnost treba da se nastavi tamo gde je prošlost prekinuta na Vidovdan, pre 629 godina.
Zbog toga nema rešenja kosovskog pitanja. Kad bi se ono odmrzlo i rešilo, sve bi se promenilo. Živeći u toj zamrznutooj prošlosti, u tom večnom Vidovdanu, zamrzavamo sadašnjost. Da je ne bismo videli."
- Dubravka Stojanović, istoričarka (Peščanik, 28.06.2018)


"Zamrznuto Kosovo: Od Gazimestana do Narodnog muzeja", transkript cele emisije (Peščanik, 28.06.2018)

"Plašim se da većina građana želi da zaboravi na Kosovo i Metohiju. Inače bi Kosovo bilo prvo među prioritetima birača. Naprotiv, ono se prema istraživanjima već tradicionalno, od rata, nalazi na desetom, ponekad i dvanaestom mestu prioriteta od kojih mnogi (nažalost po mišljenju istog naroda važniji od Kosova i Metohije) mogu da se ostvare samo u saradnji sa EU i SAD. I dok većina građana pokušava da zamrzne Kosovo i zatvori ga duboko u zaborav, pravdajući to interesom nekih budućih generacija koje će biti u povoljnijem položaju i pohitati da ga reše, jedna aktivna i bezuticajna manjina, pozdravlja se glasno u svakoj prilici sa Dogodine u Prištini! i Dogodine u Prizrenu!
Šta su naše elite i većina građana učinile da vratimo Kosovo i Metohiju? Pa mi nemamo činovnike koji govore albanski! Usred Beograda nam taj jezik predaju albanski rodoljubi zagovornici teorije da su Albanci najstariji narod u Evropi. Kada sam pre rata bio vojnik u Gnjilanu nas iz Beograda bilo je pet puta manje nego što bi trebalo da nas bude. Gde će Srbija biti za pedeset godina, ako je samo tokom 2017. izgubila 40.000 stanovnika?! Zar nije dakle čudno što je svaka vlada tokom prethodnih trideset godina popuštala, i svaka je u očima rodoljuba na kraju postala izdajnička. Čudi ta opšta licemerna samonametnuta iluzija.
Buduće generacije ne traže od nas da im ostavimo nerešen status Kosova. One od nas ne traže ništa. Mi treba da se pitamo šta smo učinili za ideale u koje verujemo i program koji smatramo najboljim za Srbiju. Iskreni odgovor bi nesumnjivo bio porazan.
- Čedomir Antić, istoričar (Napredni klub / Intermagazin, 28.06.2018)

"Zamrznuti konflikt na Kosovu: Ko dobija, a ko gubi?
Dva su rešenja za problem Kosova - da se pregovori s Prištinom nastave ili da sve ostane na statusu quo. I dok se predsednik Aleksandar Vučić protivi zamrznutom konfliktu, njegovi politički protivnici protive se svemu što on predloži."
- Maja Nikolić (N1 vesti, 01.04.2018)

Da li će vam sada, kada ste pročitali gornje stavove, biti lakše da se olakšate - pardon, odlučite prilikom referendumskog izjašnjavanja? Naravno da neće. Nije lakše, jer se sve vrti oko toga: sračunato je da jeste da nije.
U zamrznutom crno-belom svetu poimanja stvarnosti, sa obe strane zamišljene i izmišljene granice među ljudima (kao da su stoka), moguć je (i realan) samo jedan zajednički srpsko-albanski grb: crno-beli orao glava posvađanih oko tela bez koga ne mogu ni jedni ni drugi. Stvari bi bile mnogo lakše kada bi i jedni i drugi shvatili da ni te glave ne mogu jedna bez druge, i da su ih posvađala dupeta za koja stalno glasaju na izborima da ih vode kroz život. Kao da su stoka, a nisu.



Pogledajte samo koliko je ratova u istoriji započeto posred leta, a ovi bi sad po vrućini da zamrznu jedan, pa ga onda u mikrotalasnoj (globalno podgrejanoj) budućnosti otkrave u neka, za ratovanje, bolja vremena. Najbolje bi to bilo kada sadašnji usijani mozgovi više ne budu među živima a njihova deca barem nekoliko generacija daleko, najdalje što mogu odavde. Ako može i na Marsu - puna kapa, šajkača, keče, šubara, kaubojski šešir.
Jul je, ledeno usijan, ali budale izgleda nisu čule za efekat leptira koji mnogima od njihove sorte kad-tad dođe glave.

Za kraj, jedna definicija: permafrost
To je zemljište koje se nalazi na temperaturi mržnjenja vode, ili ispod nje. Sama reč je složenica, nastala od engleskih pojmova "permanent" (trajno) i "frost" (mraz), tako da bi doslovan prevod na srpski glasio "trajni mraz". U ovim krajevima se formira na temperaturi mržnje, koja je vekovima podgrevana da bude niska. Namerno.


No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...