Showing posts with label Ružić. Show all posts
Showing posts with label Ružić. Show all posts
Wednesday, 29 April 2026
Saturday, 22 March 2025
Kreni... bre
Ti nisi Julija, ja nisam Romeo,
Noćas sam nešto gadno pojeo.
Lepo pričaš, lepo hodaš,
Slatka mala, nemoj lako da se prodaš.
Možeš da laješ, možeš da režiš,
Možeš da ostaneš, a možeš i da bežiš.
Bez duše si niko, bez duše si ništa,
Kupuješ, prodaješ, oduzimaš i dodaješ.
Zato kreni, kreni prema meni,
Kreni, kreni prema meni.
Postoje razne sličnosti između Rumunije 1989 i Srbije 2025. Od mnogospominjanog bratstva po mogućem raspletu, do bratstva po psihoakustičnom bojevom dejstvu po građanima na ulicama glavnog grada.
Evo još jedne zanimljivosti:
Nikolae i Elena Čaušesku su imali druga Jona Ilijeskua za najbližeg saradnika i kućnog prijatelja, naročito njenog. Nikolae Vučić i Elena Dačić imaju... pa, "njenog" najbližeg saradnika Jona Ružića.
Msm, samo kažem.
To.
Obratite pažnju, ako vidite druga Rozenkrompira da se muva oko neke nacifrekventne televizije, možda i on ima nekog svog Adama Puslojića u rukavu s kime bi se grlio i ljubio pred kamerama u pravom trenutku.
A slike sa letovanja uz bračni par... izbledeće, naravno.
A slike sa letovanja uz bračni par... izbledeće, naravno.
p.s.
Funfact: Čak je i drugospodin Ilijesku, nakon 15 i više godina, pod stare dane dopao robije. Koliko god bila kratka ili simbolična, ipak jeste bila robija. Revolucija uvek jede svoju decu, ali i sebe. Uvek.
Umalo da zaboravim - sve to isto važi i za kontrarevoluciju.
Wednesday, 1 September 2021
Pogledajte semafor
Počela škola, ili kako god već da se to zove, po novouspostavljenom "semafor" sistemu: crveni, žuti ili zeleni Kovid-19 režim rada obrazovnih ustanova, ovisno o stepenu i sumnjama na postojanje jednog ili više zaraženih učenika.
Ili se kaže "sumljama", po novom krivopisu?
Gramatemotika je nebitna - pogledajte semafor pre polaska u školu, to je ono što se računa. Šta, u vašem gradu više nema semafora, zamenili ih kružni tokovi ili polomili komunalci dok su sekli drveće koje zaslužnim aktivistima vlasti zaklanjaju sunce?! Drobnjak, deder donesi par komada i predizborno zabodi pred škole u Negotinu i Mionici. Nemoj ti sad lupim bananu. Opet.
Kako god bilo, a biće, Ministarstvo neobrazovanja je preseklo i donelo odluku da se ukidaju auto-škole a svi njihovi polaznici prebacuju u skamije prvog ili petog osnovne tj. prvog razreda srednje škole tj. prve godine studija, kao i da svi oni koji idu u ove razrede (uključivši i ex-polaznike) moraju da nose oko leve ruke traku sa onim početničkim žvazbuka-font velikim ćiriličnim П.
Osim toga, umesto prijemnog ispita za peti osnovne i prvi srednje škole, kao i prijemnog za sve fakultete, uvodi se polaganje obaveznog testa po ugledu na onaj iz rahmetli auto-škola plus poligon i vožnja. Sve shodno kategoriji obrazovanja. Striktno.
Po okončanju školovanja, imaju se izdati vozačko svedočanstvo i overena saobraćajna knjižica, odnosno diploma i indeks. Knjižica i indeks moraju imati obavezno overen završni semestar tehničkog pregleda u tekućoj nastavnoj godini.
Umalo da zaboravim - svaki put kada se na semaforu upali zeleno svetlo za ulazak škole ili fakulteta u taj režim rada, kao zvučni signal slepima i slabovidima obavezno ide intoniranje himne uz koju se ima ustati mirno sa uvis uzdignutim desnorukim troprstohvatom. Pošto je moguće da se tako nešto dogodi tokom nastave tj. vožnje, svi su obavezni da u tom trenutku prekinu nastavne/vozne aktivnosti i otklone ruke sa volana i guvernala tj. nastavno-naučnih sredstava do završetka intoniranja. Ova obaveza, ali samo trenutno dok se ne iznađe odgovarajuće rešenje i za njih, neće važiti za pilote aviona koji se u tom trenutku nađu u letećem postupku obrazovanja kao i korisnike letećih automobila DJ Žeksa. Za sve ostale - hoće, i to bez izuzetaka.
Konačno, kada Nikola Selaković postane ministar neobrazovanja umesto Branka Ružića, za sve učenike i studente ostalih razreda i godina biće uvedene obavezna traka oko desne ruke na kojoj će umesto П stajati Ч. Takođe, kompletno nastavno osoblje (uključujući tetkice i servirke) biće u obavezi da nosi kokarde. Zna se zašto.
I tačka.
I tačka.
Ako želite da sadašnjost bude drugačija od prošlosti,
proučavajte prošlost.
(Baruh Spinoza)
Proučite prošlost ako želite da definišete budućnost.
(Konfučije)
Ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost.
Ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost.
(Džordž Orvel "1984")
Orvelova "1984" je zaista priručnik za vladanje ovoj kradikalskoj SNSPSPC ekipi, to smo bezbroj puta ovde već konstatovali. Zato oni ne ispuštaju prosvetu iz svojih kandži, u kojoj god da se mutaciji pojave kako bi obavezno saučestvovali u vlasti.
Jer, ko kontroliše prošlost ...
... kontroliše semafor ...
... za našu decu.
Monday, 9 August 2021
Za našu decu
Ovo je ministar prosvete.
Spočitavaju mu nameru da sprovede segregaciju učenika, zato što je najavio mogućnost da vakcinisana deca idu na redovan (oflajn) a nevakcinisana na neredovan (onlajn) način u školu. Na stranu to što će se oni prvi buniti jer će od jeseni "morati" ponovo u škole na uobičajen način - umesto RTS/Viber/Instagram zamlaćivanja, a roditelji ovih drugih jer se njihovoj deci krše "ljudska prava" (myass ljudska, pre bi se reklo prava paramecijuma), ali...
Sve je to samo mlaćenje prazne slame, posledica stvarnog zla.
Sve je to samo mlaćenje prazne slame, posledica stvarnog zla.
Ništa od toga ne predstavlja pravi problem sa ovim likom na slici, tj. njegovu suštinu. Problema više, a lika manje-više. Poslednje zamajavanje javnosti oko on/off (čitaj: uklj/isklj) -lajn nastave je upravo to i ništa drugo: zamajavanje i skretanje pažnje sa osnovnog problema.
Problem je što najveće (i najopasnije) zlo u poslednje tri decenije, isto toliko godina razara naš obrazovni sistem trujući budućnost društva i pripadajuće mu države. Bolje reći - propadajuće. Da, SPS - Nacionalsocijalistička partija Srbije, crveni četnici i crnorukaški kleropartizani, levi desničari i desni levaci, warmongeri i fearmongeri, primordijalni organizatori državnog kriminala i kriminalne države, mobilizatorske kukavice nepodobnih, doživotni silovatelji slobode bilo čega (osim sopstvenog mahnitanja), ona stvarna endemska trihinela političkog i svih drugih sistema Srbistana.
Problem je što najveće (i najopasnije) zlo u poslednje tri decenije, isto toliko godina razara naš obrazovni sistem trujući budućnost društva i pripadajuće mu države. Bolje reći - propadajuće. Da, SPS - Nacionalsocijalistička partija Srbije, crveni četnici i crnorukaški kleropartizani, levi desničari i desni levaci, warmongeri i fearmongeri, primordijalni organizatori državnog kriminala i kriminalne države, mobilizatorske kukavice nepodobnih, doživotni silovatelji slobode bilo čega (osim sopstvenog mahnitanja), ona stvarna endemska trihinela političkog i svih drugih sistema Srbistana.
Od 11. februara 1991. godine, kada je imenovan prvi "postkomunistički" (...) ministar prosvete, pa do dana današnjeg proteklo je tačno 30 godina i 6 meseci. Od toga, prosvetom su ministrovali:
- SPS (tokom devedesetih i u koalicijama sa DS i SNS, preko svojih 8 ministara): 16 godina i 7 meseci
- SPS u koaliciji sa SNS (preko Vučićeva 2 "nestranačka" ministra"): 6 godina i 6 meseci
- SPS u koaliciji sa DSS (preko 3 koštunjava ministra): 4 godine i 4 meseca
- tzv. DOSmanlije ("najveće zlo u istoriji Srbije") preko ošajdarenog Gaša Kneževića (GSS): 3 godine i 1 mesec
Čak i tokom te 3 godine DOSovanja, SPS je imao uticaj na prosvetu kroz katastrofalan politički kurvarluk lokalnih demokrata (na prvom mestu, mada ni drugi tu nisu ostali nevini) i espeesovaca, jer su čak i u tom periodu neki od predpetooktobarskih prosvetnih načelnika i inspektora po okruzima i regionima ostajali netorpedovani i - nezamenljivi. Direktori škola su u trku menjali dresove (poput mnogih drugih) i ostajali aktivni u toj igri. Ako je neko zlo nesrećni DOS konzervisao nakon svog kratkotrajnog dolaska na vlast i odlaska sa iste, onda je upravo to bilo to: neodlazak SPS u zaborav, a nekoga od njihovih zasluženih pojedinaca i na robiju.
Ništa. Jokmore. Niks. Nada. Zero.
Kao najgori doprinos espeesovskoj destrukciji i srozavanju prosvete, DOS tj. Gašo Knežević uvodi kleronauku u škole; potez, koji se najbolje da opisati kao parazitiranje antinauke na obrazovanju.
Više nema potrebe za lamentiranjem nad katastrofalnom činjenicom da je ovo nacija polupismenih i dopismenih frustranata i ignoranata, za kuknjavom "zašto toliko malo dece hoće da studira srpski", zašto 70% dezinformacija i lažnih vesti internetom struji upravo poreklom sa srpskih društvenih mreža, sajtova i portala, zašto nacifrekventne televizije i novine neskriveno propagiraju gramatičke i štamparske greške kao pravopis budućnosti a istaknuti političari lupetaju gore nego točak-vetrokaz na vodotornju neke američke farme tokom tornada. Zašto je devojčicama od 13 godina (pa i manje) važnije da zauzmu ispravnu "instagram-dupe" pozu na fotografijama a njihovim muškim vršnjacima su kajle i tetovaže "vrhbrtte" još pre male mature. I da je, već godinu dana kasnije, i jednima i drugima takoreć pod obavezno, bitna najmanje jedna fotka "sa utokom". Danas, naša deca od malena znaju za upotrebu silikona u samo jednu svrhu, i da ona svakako nije zaptivne prirode.
Kao najgori doprinos espeesovskoj destrukciji i srozavanju prosvete, DOS tj. Gašo Knežević uvodi kleronauku u škole; potez, koji se najbolje da opisati kao parazitiranje antinauke na obrazovanju.
Više nema potrebe za lamentiranjem nad katastrofalnom činjenicom da je ovo nacija polupismenih i dopismenih frustranata i ignoranata, za kuknjavom "zašto toliko malo dece hoće da studira srpski", zašto 70% dezinformacija i lažnih vesti internetom struji upravo poreklom sa srpskih društvenih mreža, sajtova i portala, zašto nacifrekventne televizije i novine neskriveno propagiraju gramatičke i štamparske greške kao pravopis budućnosti a istaknuti političari lupetaju gore nego točak-vetrokaz na vodotornju neke američke farme tokom tornada. Zašto je devojčicama od 13 godina (pa i manje) važnije da zauzmu ispravnu "instagram-dupe" pozu na fotografijama a njihovim muškim vršnjacima su kajle i tetovaže "vrhbrtte" još pre male mature. I da je, već godinu dana kasnije, i jednima i drugima takoreć pod obavezno, bitna najmanje jedna fotka "sa utokom". Danas, naša deca od malena znaju za upotrebu silikona u samo jednu svrhu, i da ona svakako nije zaptivne prirode.
Jedna te ista banda trovala i još uvek truje i njih i njihove roditelje. I decu dece će, nažalost.
19 i kusur meseci pandemije CoViD-19 je malji deca za tu ekipu upropastitelja, u koju se mnogi još uvek kunu.
Osam njihovih od ukupno četrnaest ministara, za trideset godina.
Iz te glave proističu svi potonji pipci zla koje je obuzelo prosvetu, i ne pušta.
Svako, ko već sada - pre neraspisanih izbora koje će svakako bojkotovati (...) - mlati praznu slamu (takvih je u kvaziopoziciono pretendentskim krugovima većina) kako ni po odlasku Vučićeve kradikalske bande sa vlasti neće biti moguće formirati narednu vlast bez SPS tj. njihovih dokazanih operativaca na terenu i u struci (ako ste zaboravili, baš ONI su izmislili karićmegatrende & ostale povečernje unezveritete za tu i takvu "stručnost"), slobodno neka zaboravi na glas normalnih građana Srbije (koliko god ih malo preostalo) i neka se okrene tako žarko priželjkivanoj većini danas Šizojevih a sutra ko zna čijih glasača. U tome niko normalan ne saučestvuje.
Na radost ovih marodera i tešku žalost budućnosti Srbije, stvari se upravo kreću u tom smeru. Biračko telo se pakuje i modelira od malih nogu, i tu špic-barjak i dalje nose razni Ružići i ostali Miloševičići. Posle svega, dobro je da uopšte neko u inostranstvu još uvek za ozbiljno uzima školovane mlade ljude koji su odavde pobegli i pre nego što su pošli u školu. Neki figurativno, a sve više njih i doslovno.
***
Naravno, (k)radikalski nakot je nesporno najveće zlo u poslednjih vek i po istorije Srbije - čisto da se ne zapuste nespomenuti, ali oni u ovom tekstu (gle čuda!) nisu tema. Jer - oni su stalno tema, a neki od njih čak od toga žive. Mada, i kod njih se ne zna tačno kojih u njihovim redovima ima više: prebeglih ex-DS ptica-serica ili espeesovaca na tajnom zadatku.
Tajnom... kad se, svi mi po propalim srbistanskim palankama i prestonicama, ne bi međusobno poznavali.
A znamo se isuviše dobro... da bi i dalje mogli da se pravimo blesavi i žmurimo da nas ne vide.appendix (logičan kraj ovog teksta, nimalo neočekivan):
29.08.2021.
Poslednji, jer posle ovih više ništa neće ostati normalno (ako je ikada nešto i bilo).
Tuesday, 19 November 2019
Smrt u diskoteci
Ukida se cenzus za referendum, odluku donosi većina izašlih
Za uspeh referenduma u Srbiji više neće biti potrebna izlaznost veća od 50 odsto upisanih birača, već će se usvajati odluka većine izašlih glasača, predviđeno je Nacrtom Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi, kojim se rok za prikupljanje potpisa za narodnu inicijativu produžava sa sedam na 90 dana. Javna rasprava trajaće do 22. novembra.
Ministar državne uprave i lokalne samouprave Branko Ružić, naglasio je da je cilj predloženih zakonskih izmena usklađivanje sa Ustavom, uz ocenu da je postojeći zakon po nizu svojih rešenja restriktivan, prevaziđen i neusaglašen sa Ustavom i da ograničava korišćenje demokratskih mehanizama garantovanih najvišim pravnim aktom. "Važeći Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi je donet 1994. godine, a minimalno izmenjen 1998. godine, ali je primena niza rešenja tog zakona u praksi pokazala velike nedostatke, zbog čega se referendum i narodna inicijativa retko koriste", rekao je Ružić na Okruglom stolu o Nacrtu Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi. "Na lokalnom nivou uspešni referendumi su se održavali samo po pitanju uvodenja mesnih samodoprinosa, što ukazuje da se ovi demokratski instituti slabo primenjuju u Srbiji i to stanje želimo da promenimo".
Pomoćnik ministra državne uprave i lokalne samouprave Saša Mogić rekao je da je jedna od ključnih neusaglašenosti važećeg zakona sa Ustavom tzv. kvorum za referendum, odnosno, odredba po kojoj uspeh referenduma predviđa izaznost više od polovine upisanih birača. S druge strane, članom 203. stava 8 Ustava Srbije utvrđeno da se odluka o promeni najvišeg pravnog akta donosi ukoliko za nju glasa većina od izašlih birača. "Bilo je raznih komentara u javnosti šta je smisao ukidanja kvoruma za referendum. I da odustanemo od donošenja novog zakona i da se ništa ne promeni, ako bi se održao referendum za promenu Ustava, ne bi mogao da se primeni važeći zakon, jer je Ustav to eksplicitno odredio", kazao je Mogić, koji je tzv. kvorum za referendum označio kao jedan od ključnih problema za primenu tog demokratskog instituta. "Predviđa se i proširenje kruga birača sa pravom učešća na referendumu na interno raseljena lica, dok se potpisi za narodnu inicijativu mogu prikupljati elektronskim putem".
Za uspeh referenduma u Srbiji više neće biti potrebna izlaznost veća od 50 odsto upisanih birača, već će se usvajati odluka većine izašlih glasača, predviđeno je Nacrtom Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi, kojim se rok za prikupljanje potpisa za narodnu inicijativu produžava sa sedam na 90 dana. Javna rasprava trajaće do 22. novembra.
Ministar državne uprave i lokalne samouprave Branko Ružić, naglasio je da je cilj predloženih zakonskih izmena usklađivanje sa Ustavom, uz ocenu da je postojeći zakon po nizu svojih rešenja restriktivan, prevaziđen i neusaglašen sa Ustavom i da ograničava korišćenje demokratskih mehanizama garantovanih najvišim pravnim aktom. "Važeći Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi je donet 1994. godine, a minimalno izmenjen 1998. godine, ali je primena niza rešenja tog zakona u praksi pokazala velike nedostatke, zbog čega se referendum i narodna inicijativa retko koriste", rekao je Ružić na Okruglom stolu o Nacrtu Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi. "Na lokalnom nivou uspešni referendumi su se održavali samo po pitanju uvodenja mesnih samodoprinosa, što ukazuje da se ovi demokratski instituti slabo primenjuju u Srbiji i to stanje želimo da promenimo".
Pomoćnik ministra državne uprave i lokalne samouprave Saša Mogić rekao je da je jedna od ključnih neusaglašenosti važećeg zakona sa Ustavom tzv. kvorum za referendum, odnosno, odredba po kojoj uspeh referenduma predviđa izaznost više od polovine upisanih birača. S druge strane, članom 203. stava 8 Ustava Srbije utvrđeno da se odluka o promeni najvišeg pravnog akta donosi ukoliko za nju glasa većina od izašlih birača. "Bilo je raznih komentara u javnosti šta je smisao ukidanja kvoruma za referendum. I da odustanemo od donošenja novog zakona i da se ništa ne promeni, ako bi se održao referendum za promenu Ustava, ne bi mogao da se primeni važeći zakon, jer je Ustav to eksplicitno odredio", kazao je Mogić, koji je tzv. kvorum za referendum označio kao jedan od ključnih problema za primenu tog demokratskog instituta. "Predviđa se i proširenje kruga birača sa pravom učešća na referendumu na interno raseljena lica, dok se potpisi za narodnu inicijativu mogu prikupljati elektronskim putem".
Укида се цензус за референдум???— Crveni Baron (@CrveniBaron1) November 19, 2019
Дакле довољно је само да на референдум изађе @avucic и каже да је Косово независно.
Najzad... deluje.
Znao sam da mi je ta priča od negde poznata.
Znao sam da mi je ta priča od negde poznata.
Može jedna Smrt u diskoteci?
Ne, hvala.
Nismo nešto u formi, godinama unazad.
Nismo nešto u formi, godinama unazad.
ključne reči:
hronika palanačkog uma,
Kosovo,
kradikali,
ludilo,
referendum,
Ružić,
SNS,
SPS,
Vučić
Sunday, 6 October 2013
Atomski s leva!
Tokom prethodne nedelje, na kućnu adresu Studentski Trg broj 15 11000 Beograd stigla je razglednica iz glavnog grada Belgije. Na njoj ne piše ništa osim pomenute adrese, nikakvi pozdravi, želje ili čestitke. Samo poštanska marka (od 7 BFr, za inostranstvo) i slika sa prednje strane...
O čemu se tu radi? Da li će naši najsposobniji operativci ponovo uspeti da otkriju tajnu ove anonimne razglednice, identitet njenog pošiljaoca, smisao nenapisane poruke, ko je osoba A na slici?! Sumnjam, previše je to pitanja da bi ukućani na pomenutoj adresi mogli njima da se bave na kvalitetan način.
Futuristički i univerzalan, od 1958.
Iskonski totem na briselskom horizontu; ni kula, ni piramida; malo kockast, malo sferan; na pola puta između skulpture i arhitekture; relikt prošlosti odlučnog futurističkog izgleda; muzejski i izložbeni centar; Atomijum je, istovremeno predmet, mesto, prostor, Utopija ali i jedini simbol takve vrste na svetu koji izbegava svaku kvalifikaciju.
Atomijum je bio glavni paviljon i ikona Svetske izložbe u Briselu (1958), poznatije kao Expo 58. On simbolizuje demokratsku volju očuvanja mira među svim narodima sveta, veru u tehnički i naučni napredak podjednako, i konačno optimističku viziju budućnosti modernog, novog, super-tehnološkog sveta u korist boljeg života celog čovečanstva.
Mirnodopska upotreba atomske energije u naučne svrhe povezuje ove teme naročito dobro, i to je odredilo konačan oblik ove građevine. Sa svojih 102m visine i devet međusobno povezanih sfera, ona predstavlja kristal elementarnog gvožđa uvećan 165 milijardi puta. Ovo je ostvareni san inženjera Andre Veterkena (1917-2005). Same sfere su opremili arhitekte Andre i Žan Polak.
(History of the Atomium)
Pre tačno 55 godina, Belgijanci, Zapad, Evropa, prihvatili su simbol Vrlog Novog Sveta budućnosti, u kome su nauka, tolerancija, napredak, čovekoljublje, sloboda, solidarnost i razum postulati života. Naravno, i danas, još uvek postoje ekscesi kojima taj isti Svet odstupa od proklamovanih ideja, ali to su i dalje samo ekscesi. Za razliku od Srbije, u kojoj je eksces normalan dok je normalan život proglašen ekscesom.
Simbol Srbije XXI veka nisu nauka, kultura, obrazovanje, tolerancija, napredak, solidarnost. Današnja Srbija luta negde na potezu između IV, XIV i XIX veka, baulja u izmaglicama pogubljenog nacionalnog identiteta koji to (i takav) u najvećem delu nikada nije ni bio. Današnja kvazisekularna Republika Srbija za svoj simbol uzima kruciformni objekat, starorimski simbol kažnjavanja izgrednika, slavi rimskoga cara kome se to isto "ukazalo" (očigledno, predak Trgovčevića familije) pa je prestao da ranohrišćanima hrani zverinje po koloseumima i namerio se da Carstvo armira novim sponama - što reč religio na latinskom i znači: karika, koja čoveka vezuje za određeni smisao. Današnje besmislice možete slobodno nazvati antireligijskim, jer apsolutno ne vezuju nikoga za bilo kakav smisao.
Karl Marks je svojevremeno poručio ruskim i nemačkim anarhistima 'ako je marksizam ovo što vi radite, onda ja prvi nisam marksista'. Šta bi Nazarećanin imao da kaže ovim današnjim silikonskim kopirantima njegove priče? Pa, možda bi Marks znao odgovor i na to pitanje, ukoliko bi bilo nekoga ko bi to hteo da čuje. No, nebitno. Bitno je da je premijerni sledbenik ideologije iskrivljenog, boljševičkog marksizma, danas jedan od glavnih promotera post-hrišćanskog korporativnog biznisa, pobijač novih krstaških megalita kraj puteva i po srbijanskim čukama, rame uz rame sa zabrađenim sedim glavama u mantijama, od kojih je nemali broj njih na dno škrinja pažljivo pohranio (nikad se ne zna) partijske knjižice i iskaznice Službi od Urala do Balkana.
Južnoamerički socijalizam sa hrišćanskim likom se neverovatno lako prima u banana-državama širom sveta. Postoji i jedan daleko tačniji i primereniji naziv, populizam, ali nećemo ga koristiti ovde jer previše podseća na Benita, Adolfa, Kobu, sve Kimove, Sadame, Bokase, Slobodane, talibane i ostale monolite zatucanosti i pokvarenosti širom Sveta.
Nego, da se vratimo na onu razglednicu sa početka.
I zračenje.
Čovek žitorođeni, iz čijeg govora svakoga dana sve više izbija retorika, stil, stas i znoj rahmetli Slobodana Miloševića, povodom izjave potpredsednika svoje stranke da će stati na čelo kolone Parade ponosa kako bi pokazao spremnost današnje vlasti da nastavi dalje putem evrointegracija, prihvatajući savremene Evropske vrednosti i tekovine, poručuje: Branko Ružić se iz Brisela u Beograd vratio ozračen opasnim idejama.
I frekvencijama.
Video je, mali, Atomijum, rekli mu šta on predstavlja - pa se primio. To što je on istovremeno i ministar zadužen za evrointegracije, ne znači da treba tako i da se ponaša, pa je zato popio partijsku kritiku čistog uma.
Nejasno je, međutim, kako su to isto videli i omladinci te iste partije, bez odlaska u Brisel?! I kakve će partijske konsekvence oni snositi, tvrdeći do u slovo isto kao i poptredsednik vascele partije? Odakle uopšte takav stav u omladinaca stranke koja u svojim prostorijama drži Putinovu ikonu?
Ili su se dečica ipak malo, usled zanosa ili možda neobaveštenosti, zaigrala pa preigrala, potrčala pred rudu, onako neiskusna u obmanjivanju Sila i laganju ovdašnjeg naroda. Šta je istina, videćemo vrlo brzo, jer je Drug Prvi Predsednik najavio provetravanje vrha stranke i njegovo podmlađivanje. Ako je sudeći po toj izjavi i objavi SPSkojevaca, Prajda će iduće godine biti - pa kud puklo, da pukne! Ali, ako provetravanje bude podrazumevalo odstranjivanje ozračenih atoma u samom špicu stranačke piramide, onda nije ni začuditi se izjavama, dostojnim severnokorejske ili crvenokmerske kuhinje. A reteriranje druga Ozračenog, to čuveno komitetsko revidiranje stava, već je počelo.
Zato je moguće da 5. oktobra 2013. pročitate ovako nešto:
Da je pre 70 godina pevao o šumama i gorama i istovremeno pokušao po njima da kači krstače, bogami, glodao bi taj četvorokraki šuriken po Igmanu na -30°C i tražio bi još, sve dok mu se ne ogadi za sva vremena. I bio bi srećan što nije trajalo daleko kraće, potiljačno. Da je posle '48. Ljubičici Beloj, na koga je posle nekima (pa i njemu) Slobo zaličio, rekao da se zanosi Zapadom, glodao bi kamen ostrvski. Šta bi glodao kada bi smeo da nešto direktno u oči kaže Barunici? To nikada nećemo saznati, jer se frustracija svim tim strahovima već par decenija preliva na one koji mu ne mogu ništa - na građane Srbije.
Može mu se, jer savršeno dobro poznaje mentalitet mase koju oblikuje po svojim i tuđim željama, prstima veštog zanatlije starog i proverenog kova.
U tom stilu će pomenuti Branko R. proći partijskog toplog zeca, iz špalira izaći izvučenih ušiju, strasti i ambicija izbijenih iz ozračene glave. Ili to, ili će biti poslat na službeni put na kome će pevati o svim šumama koje je Đilas posekao i gorama na koje još uvek nisu navarili neku krstaču. Neka tamo praktikuje i čuveni zastavnički poklik, urezan u DNK svakome ko je prošao negdašnju jenea-obuku. Onaj, koji vas iz čista mira zaskoči, taman kada sednete na prvi kamen pored puta da odmorite dušu i iskijate prašinu besmislenog marširanja širom naše zemlje ponosne: Atomski s leva! Jašta, sa prave strane, baš kako treba. Ovo je podrazumevalo momentalno skakanje i bacanje na suprotnu stranu, udesno, što u Srbiji nikada nije predstavljalo neki problem.
I dok on to bude radio, Srbija će napraviti pravi kvantni skok sedamnaest vekova unazad. U vreme Konstantina, nabijača suparničkih glava na kolac pod krstom koji mu se ukaza na oblačnom nebu, dok se protiv oca i brata klao oko vlasti. Ako Konstantin nije bio Srbin, onda ni Jovan Deretić nije stariji od primordijalne supe.
E to, bogami, neće valjati.
Nikako.
Dok se bude bavio partijskim slučajem i briselskim ozračivanjem druga Ružića, kućni savet Studentskog Trga br.15 treba da povede računa o još jednoj stvari:
Kada vam se radijator zapuši mehurima vazduha, tu dospelim na sijaset raznih načina, onda imate slabo ili nikakvo grejanje. Zato je neophodno sprovesti ispuštanje tog vazduha, postupak koji se naziva "odzračivanje". Može ad hoc, manualno, a može i postavljanjem automatskog odzračnog ventila. Radijator je takođe dobio ime po radijaciji, zračenju - toplote, a ne nepoželjnih ideja.
Možda je prenapuhanom crvenom balonu došlo vreme za odzračivanje?
I to ćemo videti, vrlo brzo.
Prvo polje prve kolone uvek je započinjalo na isti način, ukoliko je zadato slovo bilo B. Zanimljiva geografija, zemlja na B - Belgija ili Bugarska. Ama baš svaki put.
Zanimljivo, zar ne?
Iskonski totem na briselskom horizontu; ni kula, ni piramida; malo kockast, malo sferan; na pola puta između skulpture i arhitekture; relikt prošlosti odlučnog futurističkog izgleda; muzejski i izložbeni centar; Atomijum je, istovremeno predmet, mesto, prostor, Utopija ali i jedini simbol takve vrste na svetu koji izbegava svaku kvalifikaciju.
Atomijum je bio glavni paviljon i ikona Svetske izložbe u Briselu (1958), poznatije kao Expo 58. On simbolizuje demokratsku volju očuvanja mira među svim narodima sveta, veru u tehnički i naučni napredak podjednako, i konačno optimističku viziju budućnosti modernog, novog, super-tehnološkog sveta u korist boljeg života celog čovečanstva.
Mirnodopska upotreba atomske energije u naučne svrhe povezuje ove teme naročito dobro, i to je odredilo konačan oblik ove građevine. Sa svojih 102m visine i devet međusobno povezanih sfera, ona predstavlja kristal elementarnog gvožđa uvećan 165 milijardi puta. Ovo je ostvareni san inženjera Andre Veterkena (1917-2005). Same sfere su opremili arhitekte Andre i Žan Polak.
(History of the Atomium)
Pre tačno 55 godina, Belgijanci, Zapad, Evropa, prihvatili su simbol Vrlog Novog Sveta budućnosti, u kome su nauka, tolerancija, napredak, čovekoljublje, sloboda, solidarnost i razum postulati života. Naravno, i danas, još uvek postoje ekscesi kojima taj isti Svet odstupa od proklamovanih ideja, ali to su i dalje samo ekscesi. Za razliku od Srbije, u kojoj je eksces normalan dok je normalan život proglašen ekscesom.
Simbol Srbije XXI veka nisu nauka, kultura, obrazovanje, tolerancija, napredak, solidarnost. Današnja Srbija luta negde na potezu između IV, XIV i XIX veka, baulja u izmaglicama pogubljenog nacionalnog identiteta koji to (i takav) u najvećem delu nikada nije ni bio. Današnja kvazisekularna Republika Srbija za svoj simbol uzima kruciformni objekat, starorimski simbol kažnjavanja izgrednika, slavi rimskoga cara kome se to isto "ukazalo" (očigledno, predak Trgovčevića familije) pa je prestao da ranohrišćanima hrani zverinje po koloseumima i namerio se da Carstvo armira novim sponama - što reč religio na latinskom i znači: karika, koja čoveka vezuje za određeni smisao. Današnje besmislice možete slobodno nazvati antireligijskim, jer apsolutno ne vezuju nikoga za bilo kakav smisao.
foto: FaceBook
Karl Marks je svojevremeno poručio ruskim i nemačkim anarhistima 'ako je marksizam ovo što vi radite, onda ja prvi nisam marksista'. Šta bi Nazarećanin imao da kaže ovim današnjim silikonskim kopirantima njegove priče? Pa, možda bi Marks znao odgovor i na to pitanje, ukoliko bi bilo nekoga ko bi to hteo da čuje. No, nebitno. Bitno je da je premijerni sledbenik ideologije iskrivljenog, boljševičkog marksizma, danas jedan od glavnih promotera post-hrišćanskog korporativnog biznisa, pobijač novih krstaških megalita kraj puteva i po srbijanskim čukama, rame uz rame sa zabrađenim sedim glavama u mantijama, od kojih je nemali broj njih na dno škrinja pažljivo pohranio (nikad se ne zna) partijske knjižice i iskaznice Službi od Urala do Balkana.
Južnoamerički socijalizam sa hrišćanskim likom se neverovatno lako prima u banana-državama širom sveta. Postoji i jedan daleko tačniji i primereniji naziv, populizam, ali nećemo ga koristiti ovde jer previše podseća na Benita, Adolfa, Kobu, sve Kimove, Sadame, Bokase, Slobodane, talibane i ostale monolite zatucanosti i pokvarenosti širom Sveta.
Nego, da se vratimo na onu razglednicu sa početka.
I zračenje.
Čovek žitorođeni, iz čijeg govora svakoga dana sve više izbija retorika, stil, stas i znoj rahmetli Slobodana Miloševića, povodom izjave potpredsednika svoje stranke da će stati na čelo kolone Parade ponosa kako bi pokazao spremnost današnje vlasti da nastavi dalje putem evrointegracija, prihvatajući savremene Evropske vrednosti i tekovine, poručuje: Branko Ružić se iz Brisela u Beograd vratio ozračen opasnim idejama.
I frekvencijama.
Video je, mali, Atomijum, rekli mu šta on predstavlja - pa se primio. To što je on istovremeno i ministar zadužen za evrointegracije, ne znači da treba tako i da se ponaša, pa je zato popio partijsku kritiku čistog uma.
Nejasno je, međutim, kako su to isto videli i omladinci te iste partije, bez odlaska u Brisel?! I kakve će partijske konsekvence oni snositi, tvrdeći do u slovo isto kao i poptredsednik vascele partije? Odakle uopšte takav stav u omladinaca stranke koja u svojim prostorijama drži Putinovu ikonu?
Ili su se dečica ipak malo, usled zanosa ili možda neobaveštenosti, zaigrala pa preigrala, potrčala pred rudu, onako neiskusna u obmanjivanju Sila i laganju ovdašnjeg naroda. Šta je istina, videćemo vrlo brzo, jer je Drug Prvi Predsednik najavio provetravanje vrha stranke i njegovo podmlađivanje. Ako je sudeći po toj izjavi i objavi SPSkojevaca, Prajda će iduće godine biti - pa kud puklo, da pukne! Ali, ako provetravanje bude podrazumevalo odstranjivanje ozračenih atoma u samom špicu stranačke piramide, onda nije ni začuditi se izjavama, dostojnim severnokorejske ili crvenokmerske kuhinje. A reteriranje druga Ozračenog, to čuveno komitetsko revidiranje stava, već je počelo.
Zato je moguće da 5. oktobra 2013. pročitate ovako nešto:
+
Da je pre 70 godina pevao o šumama i gorama i istovremeno pokušao po njima da kači krstače, bogami, glodao bi taj četvorokraki šuriken po Igmanu na -30°C i tražio bi još, sve dok mu se ne ogadi za sva vremena. I bio bi srećan što nije trajalo daleko kraće, potiljačno. Da je posle '48. Ljubičici Beloj, na koga je posle nekima (pa i njemu) Slobo zaličio, rekao da se zanosi Zapadom, glodao bi kamen ostrvski. Šta bi glodao kada bi smeo da nešto direktno u oči kaže Barunici? To nikada nećemo saznati, jer se frustracija svim tim strahovima već par decenija preliva na one koji mu ne mogu ništa - na građane Srbije.
Može mu se, jer savršeno dobro poznaje mentalitet mase koju oblikuje po svojim i tuđim željama, prstima veštog zanatlije starog i proverenog kova.
U tom stilu će pomenuti Branko R. proći partijskog toplog zeca, iz špalira izaći izvučenih ušiju, strasti i ambicija izbijenih iz ozračene glave. Ili to, ili će biti poslat na službeni put na kome će pevati o svim šumama koje je Đilas posekao i gorama na koje još uvek nisu navarili neku krstaču. Neka tamo praktikuje i čuveni zastavnički poklik, urezan u DNK svakome ko je prošao negdašnju jenea-obuku. Onaj, koji vas iz čista mira zaskoči, taman kada sednete na prvi kamen pored puta da odmorite dušu i iskijate prašinu besmislenog marširanja širom naše zemlje ponosne: Atomski s leva! Jašta, sa prave strane, baš kako treba. Ovo je podrazumevalo momentalno skakanje i bacanje na suprotnu stranu, udesno, što u Srbiji nikada nije predstavljalo neki problem.
I dok on to bude radio, Srbija će napraviti pravi kvantni skok sedamnaest vekova unazad. U vreme Konstantina, nabijača suparničkih glava na kolac pod krstom koji mu se ukaza na oblačnom nebu, dok se protiv oca i brata klao oko vlasti. Ako Konstantin nije bio Srbin, onda ni Jovan Deretić nije stariji od primordijalne supe.
E to, bogami, neće valjati.
Nikako.
Dok se bude bavio partijskim slučajem i briselskim ozračivanjem druga Ružića, kućni savet Studentskog Trga br.15 treba da povede računa o još jednoj stvari:
Kada vam se radijator zapuši mehurima vazduha, tu dospelim na sijaset raznih načina, onda imate slabo ili nikakvo grejanje. Zato je neophodno sprovesti ispuštanje tog vazduha, postupak koji se naziva "odzračivanje". Može ad hoc, manualno, a može i postavljanjem automatskog odzračnog ventila. Radijator je takođe dobio ime po radijaciji, zračenju - toplote, a ne nepoželjnih ideja.
Možda je prenapuhanom crvenom balonu došlo vreme za odzračivanje?
I to ćemo videti, vrlo brzo.
***
Da li se sećate ove školske zanimacije, iz nekih prošlih i lepših vremena?Prvo polje prve kolone uvek je započinjalo na isti način, ukoliko je zadato slovo bilo B. Zanimljiva geografija, zemlja na B - Belgija ili Bugarska. Ama baš svaki put.
Zanimljivo, zar ne?
Subscribe to:
Posts (Atom)











