Showing posts with label mrak. Show all posts
Showing posts with label mrak. Show all posts

Tuesday, 17 July 2018

I bi svetlo!



15. Upotreba svetala u saobraćaju
Član 77

Danju, na stambenoj zgradi za vreme vožnje u saobraćaju kraj puta, moraju da budu uključena kratka, odnosno dnevna svetla.
Noću, na stambenoj zgradi za vreme vožnje u saobraćaju kraj puta, moraju da budu uključena duga svetla.
Stanar je dužan da umesto dugih svetala upotrebljava kratka:
1) kad pri mimoilaženju sa drugom stambenom zgradom oceni da svetlom svog stana zaslepljuje stanara stana koji mu dolazi u susret, a uvek na odstojanju manjem od 200m
2) ako ometa stanara ispred
3) na putu osvetljenom uličnom rasvetom
4) u tunelu
5) ako ometa stanara šinskog vozila ili plovila
6) za vreme magle
7) kada je stambena zgrada zaustavljena.
Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne odnose se na stanara stana za koji ne postoji obaveza ugradnje dugih svetala.

Shodno slovu ovog Zakona, sva svetla u stanovima na novouseljenoj zgradi Beograda na vodi, zbog blizine saobraćajnice preko mosta "Gazela", moraju 24 sata dnevno (i noćno) biti uključena, bez obzira da li je uključena i novogodišnja rasveta.


Povodom neprimerenih, antidržavnih i antinarodnih komentara na (još uvek, al' neće još dugo) neobuzdanim društvenim mrežama, glede stambene javne saobraćajne rasvete, oglasili su se i neki od srećnih dobitnika po sistemu "ključ & stalna prijava boravka & glasačko pravo u Prestonici" u ruke. A i šire.

I zato Fiat Lux! reče On.
I bi tačka.

Saturday, 30 September 2017

Fiat Lux!


Dragi Dnevniče,
danas je 30. septembar 2017. godine, ali u Srbiji je Nova godina. Tako je to kod nas, u Naglavačkom Diznilendu, nastalom ukrštanjem Diznilenda i Černobilja.
Srdačno,
tvoja A.



Fiat lux!
I bi svetlo... al' pomrAčinsko.
Što bi Tolkinovi vilenjaci rekli: "Ele mor-galad!" (Gle! evo svetla tame).
Teško da ćete trenutno naći bolji komentar o novom novogodišnjerasvenom ludilu i reketiranju beograđana kroz budžetsko rasipništvo, od ovog sa početka poslednjeg septembarskog blogposta.

A sad, nešto sasvim drugačije: počinje Veliki Oktobar...

Thursday, 29 September 2016

Van tunela, usred mraka...


Noćas, u gluvo doba, Cija je preko fašizoidnog Nata na društvene mreže u Srbiji tajno plasirala ukrađene planove po kojima su građeni dupli tuneli na Koridoru 11 - pod uticajem snopa zračenja iz Harpa direkno na glavnog projektanta kroz rupu na šljemu. Ne ma sumlje da se radi o originalnim dokumentima, jer iskusno srBsko oko to odma vidi čak i u mraku tunela koji još uvek ni je probiven. Nemogu oni nas da prevare ni kad, svi smo ji bre prepoznali, kučke agresorske!


- Danice...
- Ilija... miran, bre.

Tuesday, 30 August 2016

Hoću da znam


"Deco, to su sve gluposti: poslednji vampir je umro kad je upaljena prva ulična bandera."
- moja tetka Ljubica (73); živi u Tekiji, sujeverna koliko i svako drugi kome su Karpati po ceo dan u vidokrugu

iluminacija

"Tamo gde je strah, tamo živi mrak."
- Zoran Kostić Cane, rasturač zabava za bitange

***
Kad crkne sijalica na banderi (a nema ko da je zameni, zato što se opštinari svađaju oko provizije od privatnog ponuđača za održavanje javne rasvete), onda imaš ovo:


Narod koji čita ovakve (i slične, tj. sve) "novine" i gleda takve "televizije", ne može nikada da upali svetlo u svojoj glavi. U glavi a ne glavama, zato što se sistematski građanima kolektivno usađuje u glavu kako je nemoguće biti isti i biti poseban. Biti slobodan. Zato nam treba apsolutna kontrola nad elektroprivredom i prosvetom, zato nam ne trebaju polovni udžbenici prepuni starog i nepodobnog znanja, i za to nam trebaju katehizis i crkveni mozaici koje plaća država.
Svetlost se prenosi sa sijalice na sijalicu, od glave do glave, ali nje nema ako nema kontakta. Onda caruju mrak i vampiri. Bandere, braćo i sestre, će nas osloboditi a ne zvona i praporci.
Pa (k)ako ko shvati.

Srećna nam svima nova antiškolska godina, unapred.

Sunday, 3 April 2016

Stars & pixels


Nauka kaže da tama ne postoji, već da je mrak samo potpuno odsustvo svetlosti. Čak ne mora ni da bude potpuno, jer i to zavisi od oka posmatrača. Dakle, mrak može da postoji bez svetlosti. Sa druge strane, svetlost ne može da postoji bez mraka, jer je nju jedino tako moguće primetiti i razlikovati ih.


Ne treba nam za to nikakav tunel i njegov kraj. Dovoljno je znati da postoji makar jedna bela kockica na crnoj pozadini, umesto da slepo verujemo onima koji nas lažu kako je to samo pokvaren piksel na isključenom monitoru. Dokle god nje bude, znaćemo da nam monitor nije pokvaren.
Noćno nebo je u početku uvek mračno, ali što duže gledamo to sve više zvezda vidimo.


Tako je i sa životom.
Ne nasedajte raznim šibicarima kako im ne može niko ništa, da ste sami, sitni i ništavni. Oni su se usrali od straha od te jedne bele kockice, ili zvezde, zato što znaju da ne postoji samo jedna. Ima nas mnogo više nego što i sami znamo ili mislimo.

Hajde da stvar pogledamo iz još jednog, sasvim mogućeg i realnog ugla:
Šta ako je ona prva slika, samo deo jedne daleko veće? Šta ako je taj mrak, tama, zapravo samo jedan - ne pokvaren, već drugačiji - piksel neke druge slike, veće i suštinski drugačije?



Odgovor na ovo pitanje nećete nikada saznati ukoliko ne mrdnete guzice iz dubina palanačkog uma. Od znanja nikada ne može da boli glava; boli samo od bezrazložnog straha u neznanju.

Wednesday, 23 March 2016

loBOTomija


- E... dobro veče, izvolite.
- Dobro veče. Ovde Nebojša iz Beograda. Eeee... želeo bih da glasam za predlog broj sedam...
- Aha.
- ... zato što sam uveren da za gospodina Vučića Beograd nije tajna, i da njegovo znanje i njegova energija i, da kažem, njegov graditeljski, rekao bih, potencijal, su nova nada za sve beograđane, pogotovu za nas mlađe i siguran sam da će on biti sjajan gradonačelnik.
- Hvala vam, prijatno.


Šta ovo bi?
Pa... ništa, gospodine.



Utisak nedelje
B92 15.08.2004. (cela emisija)

Gosti - kandidati za gradonačelnika Beograda:
- Nenad Bogdanović (potpredsednik DS)
- Zoran Drakulić (privrednik, DSS)
- Aleksandar Vučić (gensek SRS)

I tako, videli smo tadašnju ogromnu zainteresovanost Maloga Šešelja za Prokop & Savski amfiteatar. Čovek toliko voli amfiteatralnost, da je, kada je postao Aleksandar Veliki, morao za gradonačelnika da postavi Maloga Sinišu kome je dato u zadatak da završi gospodarevu ogromnu zainteresovanost. Plus, morao je još nešto. Ako se pitate "Šta još, aman?!", onda prvo dobro pročitajte poziv upućen (tada samo) telefonskim botovima SRS preko foruma Srpski nacionalisti, četiri dana pred pomenuti Utisak. Tu lepo piše šta je sve još bilo pod moranje:



Nebojiša iz Beograda...
Od bota do ministra sile. Čista lobotomija - svom snagom. Šta sve jedno K može da učini od radikala... Čudo.


+
A čudo je i jučerašnje glupiranje sa reflektorskim "farbanjem" nekih javnih zgrada po Beogradu, u boje belgijske zastave kao znak solidarnosti sa tom državom koja se našla na meti napada islamskih terorista. Palatu Albanija su ofarbali u boje rumunske zastave iz ko zna kojih razloga, a skupštinu Grada po PS-u. Ako nisu imali načina da Albaniju (...) osvetle crnom bojom, kako im je onda to uspelo na Skupštini - možda su tamo isključili plavu? Ili su, jednostavno, pogasili javnu rasvetu i tu stranu zgrade ostavili u mraku?
Do sad nisam čuo da postoji reflektor koji baca crnu boju, tako mi Borke Vučić.



U stvari - postoji. To je onaj reflektor koji baca mrak u po bela dana, 24/7. Najnoviji izum domaće napredne tehnologije. Dovoljno je samo uključiti televizor i kliknuti na bilo koji od hiljadu Pinkformer kanala - instant mrak. U pomrčini srpskog palanačkog uma sve su mačke crne, pa tako i one plave. Kao što rekoh, čudo neviđeno.

K-čudo.

p.s.
Kako stoje stvari, zajebali su se i u Njujorku na istu foru s bojama. A čiji ono beše prijatelj tamošnji gradonačelnik, ha? Hajde ti, da ti iz Beograda, kako ono beše ime... Nebojiša, da, sećam te se, reci deder čiji?! Moooo... Moj! Tako je bre, Zameniče. Biće od tebe jednog dana kancelar, pazi šta ti kažem, a ti znaš da ja neću da lažem.

Saturday, 28 March 2015

Pomr(a)čina


18. mart 2015.


"Po Dačićevim rečima, rekonstrukcija Vlade je potrebna, ali kao rekonstrukcija palanačkog duha, da prestanemo biti mrtvo more, o kojem je pisao Radoje Domanović".

20. mart 2015.


"Predstavnik Astronomskog društva Ruđer Bošković Branko Simonović je pojasnio da se pomračenje Sunca dešava dva do pet puta godišnje, ali da je ova pojava lokalna i da se ne može često videti iz jedne zemlje. On je pojasnio da do pomračenja dolazi kada se između Zemlje i Sunca nađje Mesec. Simonović je za Betu kazao da je ovo delimično pomračenje i da se naredno, koje će moći da se vidi iz Srbije, očekuje 2020. godine."

28. mart 2015.


"U Beogradu će tokom Sata za našu planetu biti isključena rasveta Kalemegdanske tvrđave, četiri mosta na Savi, Skupštine grada i drugih državnih zdanja, Hrama Svetog Save i drugih crkava, Trga Republike, zgrada muzeja.
Srbija se akciji priključuje po sedmi put."

. . .

BETA...
Beše li to ona ista informativno-propagandna agencija koja je svima uvalila vest o vojnom helikopteru koji je uspešno sleteo na beogradski aerodrom, o petodnevnoj bebi 'određene veroispovesti' koja je bezbedno prebačena u bolnicu? Mrtve duše, medijski zombiji koji ispredaju laži o živim ljudima, zarađuju na tome?
Halal.

***
Biće isključena, na sat vremena, rasveta Skupštine grada i drugih državnih zdanja, Hrama Svetog Save i drugih crkava... Pa oni jesu sam Mrak, gašenje rasvete predstavlja vraćanje u njihovo prirodno stanje.
A Srbijica se akciji pomračivanja priključuje po sedmi put, otkako je Boris Tadić osnovao stranku Tomu & Džeriju.


Srbija je u mraku - pre, tokom i posle pomračenja Sunca. 
Pomrčina palanačkog uma ovde svom snagom sija više od dvesta godina. Od švercera svinja što postadoše dinastije, preko neumirućeg crnorukaštva, povampirenog duha ljotićevskog fašizma, komesarsko-kožnokaputaških noćnih egzekucija & kamenotucačkog boljševizma (ovde naročito omiljenog), plemenskih paranoja & genocidnih "blut und eisen" razbratimljenja, SPC/SANU/kiriličarskog trabunjanja, neočetničarenja, dupeuvlakaštva & cinkarenja iz najsitnijih i najbednijih poriva, čaršijskog kosmopolitizma, autističnog građanizma elite, mizoginije, institucionalizacije lopovluka, pa sve do poslednje "preporuke gradskog Sekretarijata za obrazovanje i dečju zaštitu upravama beogradskih vrtića da decu ne izvode napolje tokom pomračenja Sunca".
Srbija je društvo koje truli u beskonačnom sumraku laguma palanačkog duha. Zato ona Dačićeva izjava ne predstavlja lapsus, niti mu je (opet) jezik brži od (pijane) pameti. On jasno stavlja svima do znanja da niko iz te ekipe nema nameru da odustane od projekta koji su za njegovo "danas" začeli Milošević, Šešelj, Mira, Ćosić, akademici, generali, popovi, službe i ostali kapoi Srbije. Domanović i "Mrtvo more" su dnevna mora tih i takvih etalona palanaštva, kojima su kao ideal savršenstva daleko draže balvanska kusturkultura i kosturukunst po ugledu na Sedlec (Kutná Hora).
Zar smo zaboravili na Vučićev napad kontra duha palanke, povodom jednog hrasta koji ispade glavna prepreka naprednoj Srbiji? Napad, koji je za cilj imao dodatnu fortifikaciju toga što je On, navodno, napao. "Duh palanke se ne može promeniti palanačkim duhom" napisao je Aleksandar Trklja, u tekstu za Dvogled. To lažno kontrapalanaštvo je započeto platanima i jednim hrastom. Danas, od prestonice pa do poslednje palanke Srbistana, maltene preko noći nestaju celi parkovi, umesto kojih niču novi spomenici neumnosti.
U zemlji u kojoj za par nedelja sledi "poskupljenje struje koga neće biti", apsolutna je besmislica bilo koga pozivati da isključi svetlo, čak i na tren. Ponovo uvaljivanje još jedne od palanačkih kerefeka teatra apsurda, glumatanja zabrinutosti za "svet" i "druge". U redu, ugasite svetlo ako baš hoćete, ali nemoj da sam čuo da je neko prestao da žmuri! Jasno?! Gospodar neće više ništa da čuje. Tišina tamo!


U Srbiji konačno neko mora da uključi, a ne da isključi svetlo. Elite i kvazielite to uporno odbijaju da urade puna dva veka, još od svinjarsko-mantijaškog nasrtaja na Dositeja Obradovića. To ni sadašnje partije ne nameravaju, ne mogu, ne žele. Ako oni neće - a neće - ostali smo onda samo mi, Maljčiki. Sami sa sobom, u sobi zamračenoj zbog dvestaikusurgodišnje sirene za opasnost od bombardovanja Razumom.
Ne gasite svetlo više, aman. Oni ga se boje.
Kliktivizam po društvenim mrežama i bavljenje veltšmercom nisu rešenje za glavni problem koji muči ovo društvo; taj problem formalno ispunjava formu imena i prezimena, dok njegova suština može da postoji samo u mraku, koga priziva i održava radi sopstvenog preživljavanja. I zato, umesto da se zamračujemo, osvetlimo problem da bi smo ga se konačno rešili. Umesto svetla, na jedan sat, isključimo njih trajno.

Beskonačne rekonstrukcije palanačkog duha moraju prestati - sad.
Srbija mora da upali sva svetla, ne Svetu u inat, već sopstvenog opstanka radi.

Wednesday, 2 July 2014

Die Stachelschweine und der Schöpfungshöhe


1. Die Stachelschweine




Usred zimske oluje grupa bodljikave prasadi okupila se u jednoj rupi, ne bi li se svi nekako međusobno zagrejali i tako spasili od smrzavanja. Međutim, kako se približe jedni drugima tako počnu i da se nabadaju na bodlje onog drugog, što ih ponovo natera da se odmaknu. Kako je potreba za toplotom ponovo rasla, tako su opet počeli da se pribijaju jedni uz druge, nabadali se, udaljavali, i ponovo vraćali. Ovo besmisleno cimanje se ponavljalo sve dok nekako nisu uspeli da uspostave određenu ekvidistancu na kojoj će im podjednako biti toplo a da se istovremeno međusobno ne izbodu svojim bodljama. Uspostavili su tako odnos koji mogu po oba kriterijuma najlakše da podnesu.
Istom mukom se vodi i ljudsko društvo: stalna je potreba za zbližavanjem i međusobnom zaštitom, koju ometaju pojedinačni "bodljikavi" karakteri atoma svakog društva - tj. ljudi. Oni se okupljaju oko potreba, na toj ekvidistanci na kojoj će postići i cilj ali i da svojim karakterom ne ugrožavaju jedni druge. Sredstva tog minimuma okupljanja predstavljaju tolerancija, međusobno poštovanje, lepo ponašanje. Za one koji to ne poštuju, postoji fraza u Engleskom jeziku "Keep your distance!" (zadrži odstojanje). Tako se potreba za kolektivnom "toplotom" zadovoljava samo delimično, do granice na kojoj prerasta u podbadanje i netrpeljivost. Tu granicu treba učiti i održavati celog života.
Naravno, postoje ljudi koji u sebi imaju dovoljno topline pa im nije potrebno da bodu druge, ili i sami budu izbodeni. Takvi bi radije da ostanu van brloga prepunog bodljikave prasadi.




Frojd je ovu "bodljikavu dilemu" preuzeo od Šopenhauera, preslikavajući je sa socijalne na emotivnu ravan analize ljudskog (ne)uma. Poštovanje entre dos tierras minimuma zajedničkih interesa uz poštovanje maksimuma pristojnosti i privatnosti, čini se, treba da predstavlja jedan od glavnih stubova odnosa u društvu.
Pa kako se kome zalomi...



kako Mali Perica tumači Šopenhauera neobaveštenoj učiteljici

Ono što danas rade "poslenici javne reči" i pripadnici političke kaste u Srbiji, spada u sve drugo samo ne u gornji opis željenog stanja stvari. Nacionalfrekventni tabloidi ne poštuju distancu, tj. granicu intimnosti koju je opisao Frojd, ili društvenog domaćeg vaspitanja po Šopenhaueru, zato što ne žive od toplote ili ekvidistance, već preživljavaju na podbadanju i nabadanju. Baš kao i politikanti, sa tabloidnim humanoidima usko povezani; od strane građana birani da artikulišu njihove zahteve i "ekvidistantno" ih ispune, domaći političari se više bave ekvilibristikom i pelivanstvom, hodanjem po sve tanjoj žici (s)trpljenja onih čije glasove redovno pazare po ceni koja je ispod svakog minimuma pristojnosti.

2. Der Schöpfungshöhe


U nemačkom zakonodavstvu, na polju zaštite kopirajta i autorskih prava, postoji definisan pojam "Schöpfungshöhe" - u slobodnom prevodu se on odnosi na "nivo kreativnosti" koji neki proizvod mora da ispuni da bi bio original a ne plagijat ili falsifikat. U anglosaksonskom pravu se ova kategorija naziva "threshold of originality", i prevođenjem na naš jezik stvari postaju mnogo jasnije: prag originalnosti, tj. ispunjenje minimuma uslova kako bi nešto bilo original.
Ideja ovog koncepta nije u tome da sve što se kao novo pojavi odmah mora da potpada pod udar zakona koji štite autorska prava. Opšti kriterijumi originalnosti su sledeći:
- mora da bude autorova lična kreacija
- kreacija mora da sadrži intelektualni koncept
- dizajn mora da bude uočljiv
- kreacija mora da iskaže individualnost svog autora
Shodno pobrojanom, originalnost je manje definisana kao "nešto što se do sada nije desilo ili postojalo" (npr. u slučaju zaštite patenata), već više kao "kreacija koja je delo određenog autora i koja na određeni način odražava njegovu ličnost".
Sličnost, sama po sebi, nije dovoljan dokaz ili razlog za etiketiranje neke kreacije plagijatom. Takvi slučajevi mogu pokrenuti diskusiju o kvalitetu i jedinstvenosti same ideje. Ocenjivanje originalnosti predstavlja složen posao, i treba ga ipak prepustiti stručnjacima.



Elemdaklem, kojim povodom ova dvoslojna priča?

Nedavno je skupina podcenzusnih nadriopozicionih udruga obnarodovala formiranje sopstvenog bloka, uvijeno mlateći po onima na vlasti i glasno reperski deklemucajući o sopstvenoj hiperpameti koju nikako oni prvi da shvate i inkorporiraju ih u se i poda se. Nema tu ničega opozicionovog što već nismo čuli i videli od strane okupljenih prošle nedelje, ali i svih ostalih koji su tada bili spomenuti kao mogući partneri u budućnosti.
Domaća politikoovisnička javnost nije se preterano zatalasala još jednom najavom presipanja šupljeg u prazno od strane nekolicine oborknezova, koliko je pažnje bilo posvećeno nečemu sasvim nebitnom. Nebitnom, što se tiče umjetničkoga dojma izvođača tog performansa, ali nadasve ponovo razotkrivajućem na račun onih koji su performans izvodili.


Dogovor! jer Obama ne može da čeka

Da li je u pitanju logo opozicione koalicije u najavi (koji zaista liči na logo kampanje Baraka Obame, i to na prvom mestu konceptualno), probni mamac za privlačenje bilo kakve medijske pažnje na sebe (umesto na rafalno izdeklemovane fraze), da li je to neka fleka na zidu (poput onih u kući Radovana III), budalaština lokalnih poklonika okupljenih lidera (dostojna Slininog doktorata), ili se možda radilo o pokušaju kićenja tuđim perjem - tek, glupost je napravljena i iskijana.
Da pogledamo, kako je napravljen taj nesrećni logo. Možda na ovaj način:

IrfanView je zakon!

OK, pitate se čemu je bio potreban onaj korak sa negativom, kada je sve ionako moglo da se odradi i prostom zamenom boja? Potreban je, jer jedino tako možemo makar pokušati da razumemo sumanuto objašnjenje od strane "nadležnih službi" u LDP. Posle te objave, tok svesti autora koji je "kreirao" logo, postaje daleko očigledniji:


Preokret! Negativ!

Naša opoziciona scena je negativ-odlivak kalupa vlasti i ništa drugo. Zbog toga je negativ-korak bio neophodan. Opozicija, koja naivno misli da je moguće bodlje uklopiti po tetris principu i tako se okupiti i približiti bez obzira na unutrašnju hladnoću, takođe je šopenhauerovski ubeđena u sopstveno umeće sposobnosti da uvek bude u pravu. One malobrojne, koje još uvek nisu uspeli od sebe da rasteraju takvim stavom, oteraće ne plagirani logo već bezidejnost autora kojom zrači; slaba je uteha u onim deseteračkim hvalospevima članstva i postizbornim patetičnim SMS-ovima, naročito nekome ko se tituliše liberalnom i građanskom politikom.
Njihovo međusobno povremeno uvlačenje bodlji, i povijanje istih pred onima u vlasti, negde mora da izbije u punoj dužini. Valjda je jasno na kojoj se strani to dešava, prema kome i ko će na kraju za kuknjavu biti kriv.

Zamislite Šopenhauerovu basnu u kojoj su umesto bodljikave prasadi tvorovi, dok umesto bodlji stoje bajata priča i još bajatiji autori kojima prepreku ne predstavlja nikakav logo ili makar prag samokritike i razumevanja težine sopstvenog saučestvovanja i odgovornosti za zanimljiva vremena. Promnezija, može biti?
A prag originalnosti, demisija? Sve su to neke strane reči koje ne postoje u njihovom rečniku. Kada već toliko žude da budu negativ-Obame, da nisu možda slučajno čuli za unutarstranački impeachment?
Samo pitam.


***
Minimum pristojnosti i lepog ponašanja nalaže da se ne krade i ne laže. Ako kradete na ekvidistanci (kao da ste u živom zidu na nekoj utakmici krljačke seoske fudbalske lige), lažete kako vas ništa ne bode i (što je najgore) da vi nikoga ne bodete, onda od toplote nema ništa. Ostaćete sami u gomili istih takvih, lopova i lažova, bez najmanje iskrice toplote u sebi. A onda, znamo kako se lisice lako i efikasno obračunavaju sa takvima, bez obzira na bodlje: jednostavno ih zapišaju, i gotova bodljikavopraseća dilema. I karijera, naravno.
Naše društvo danas živi u 1389. godini XXI veka, razapeta između pseudoveberovštine osione vlasti i kvazišopenhauerovskog autizma opozicije, gde između ludih i zbunjenih nema ni toplote niti bodlji. Samo trajni glagol trpni.
Čista frojdovština.


"Srbija ima dugu i bogatu tradiciju nepoštovanja građanina kada je reč o političkom ubeđivanju. Ono se izražavalo i u prošlosti i sada se to čini, na različite načine."
Olivija Rusovac

Saturday, 18 April 2009

Smbata Mare

Smbata Mare.
Velika Subota, ali "po vlaški" - da se vlasi konačno sete. Neka ovo bude samo mali hronološki blic današnjeg prepodneva, do mraka. Toga se svako razuman i pribojava u Negotinu: ovde mrak ne pada pred veče, nego prvo u 10 pa potom još jednom tačno u podne.
Sreća da ovde niko ne pije čaj u pet.
Na žalost, ispade još jedno dodatno pomračenje u 19 sahata.

PRVI MRAK

- prvi polumrak -

10:10 - započeta IX sednica SO Negotin, sa najavljene dve tačke dnevnog reda, od kojih je jedna (naravno!) verifikacija mandata odbornicima koji prvo treba za to da glasaju da bi posle mogli da glasaju ... dalje.
Gerovka opet nosi onaj ozbiljan komplet tamnih tonova, sa sve mini suknjom, koji je imala na VI/2 i VIII/0 sednici (zimska kolekcija decembar-april). Ovog puta nova ogrlica, sa raspećem, shodno Prazniku jelte? Jašta, kao i novi potpredsednik (samo ta dva modna detalja i menja, ostalo je konfekcija). Nešto ne videh onog Pomoćnog Metalurga. A herr Wagner je verovatno dobio Samstag-luft-freizeit da o svemu natenane komponuje neku lokalpatriotsku heimat-operu, sa sve Walkürama i rogovima. I pivom, da ne zaboravim.
Druga tačka donosi kukumavčenje što im je tamo neki Ustavni sud poništio odluku o razmeštaju kioska po gradu, zato što su napisali građevinski umesto komunalni inspektor. U taj brejku uspeli su da odrade i ovu tačku, tako da sada komotno mogu da nastave tamo gde su stali sa "teniskim" aktivnostima.
Sednica sve u svemu ne traje ukupno 15 minuta, pa je konačno Gune zaključuje, daje pauzu i najavljuje nastavak čuvenog VI zasedanja AVNONTK-a.
Na TV Krajina počinje splet kola Zdravka Čolića i ostalih šlagerzingera & tanchojzera.

- pauza između polumrakova -

Pola sata, zapravo nešto više, u Negotinu je sasvim dovoljno da se skokne do zelene pijace, buvljaka ili neke poljoprivredne apoteke, ili zvekne kafica, pivce, možda burek ili čak salama sa jogurtom (kvrc - još nema klupa po novom parku, osim ispred prostorija DS!?). Nekada su imali običaj, ako je pauza kraća, da naruče po koju turu forneta, slanih i slatkih - pa kad se pomešaju ukusi sve postane bezukusno, baš kako i treba. Elem, čak i Gune može da skokne kod frizerke na šišanje. Samo da ga dobro očetkaju, nemoj posle da se u nastavku stalno češe.
Bata-Žile Dragišić, novinar, u pauzi dođe do Guneta, pardon precednika, i upita tiho taman da to snimi kamera "Jelbre Gune, imaš li ti kvorum u sali?", na šta dobi podjednako tih odgovor "Ma pusti sad kvorum!".
Tu isključiše kamere ...

- drugi polumrak -

11:20 - nastavljena nekoliko puta prekidana VI sednica SO Negotin. Nastavljen i direktan TV prenos. Bećari prvo povlače 52 tačke koje im nisu bitne za sada, a potom biju još 20 komada - do cirka 101. Ono, opet ima nekih standardnih brljotina (tvrde da povlače 51 tačku dnevnog reda, ali iz samog dokumenta se lepo vidi da ih ima 52, samo je neko zaboravio da numeriše 6. pa je ona podmetnuta pod 5. tačku, a 7. je proglašena za 6. i tako sve do 51. - tj. 52. tačke).
Inače, sve ide kao podmazano, direktori podnose izveštaje, delegati usvajaju po ekspresnom postupku dok oni prvi još nisu ni završili iščitavanje. Ne beše Komunalsko Devojče Napredno. Odbiše da ponište odluku o davanju Borske toplane beogradskom "Toplingu" - zašto bi, kad ta firma "greje" a neka savim treća naplaćuje. Izmeniše i Upravni i Nadzorni odbor JKP, da se zna. Pred kraj sednice, kamera više ne snima prisutne nego samo govornicu, a neki koji su gledali stekoše utisak da pojedini odbornici izađoše vanka pre kraja.
A (opet) kvorum?
Ma koj te pita
!
Na kraju, Treke-li-li i nezaobilazni Gune poželeše svima srećan Vaskrs.
Po okončanju drugog polumraka, zna se - prava cirka sa salatom od holesterola. Pa ondak na šinobus za Braćevac, pre pravog mraka.
Umalo da zaboravim: Gune je sve vreme ispred sebe na stolu držao poveće jaje ofarbano u tradicionalnu žutu (?) boju. Što bre tako, da nije hteo da pravi zazubice demokratama koji nisu došli na sednicu, ili makar da namami vlaškog odbornika da bar on dođe?
...
Prvo ide IX (9) pa onda VI (6) čin ovog Mraka. 96 Tears, all night long.
Ukupan broj tačaka dnevnog reda VI sednice iznosi 101. Potom su tražili da se skine 51 (iako činjenično ima 52).
101 - 52 = 49.
4 + 9 = 13.
Aha, 13 - BAKSUZ!!!
Matematika je čudo jedno, naročito ona naopaka kada se ne zna da broji ni do 23, a kamo li nešto više.

DRUGI MRAK

12:00 - Uskršnja (po Istočnoj tradiciji) sednica Opštinskog odbora DS Negotin, za izabrane. Jbg, elita je bre to, ne "graanska" i malodušna, nego "politiĆka" masovnoprotestna. U stvari, sednica je počela još u 10 sati čerečenjem 35 kila, bez koske. Opet pod ključ.
Veoma ključna tema najavljivana je za ovu priliku: deganžiranje Čiča Deska iz DS jer se usudio da troši telefon za napad na dr.Šefa, baš kad se ovaj zahuktao u ćutanju i merkanju Gerovke tokom prve emisije "Sučeljavanje" na RTK. Mada, priča se (#1) da će dr.Šef da odustane od stroge kazne i Matorog samo tera da kleči na orasima i kukuruzu dok traje sastanak. Mada, priča se (#2) da ni od toga nema ništa jer je neko od dr.Šefovih supozitorija bio preterano brbljiv i brljiv pa sada moraju svi da se povuku u svoje rovove i kućice - kako se ko i gde snađe.
15:30 - U bre majkumu, ove blente ipak isteraše Deska Rajića iz Demokratske Stranke! Kažu, tako im naredili iz Beograda jer bruka partiju. Ispade posle glasanja da su za Deskov ostanak u partiji glasali prisutni iz grada, a za isključenje oni sa sela!
Plus, smeniše predsednika MO DS u Radujevcu a da niti ovaj zna kada je smenjen, niti onaj novi zna kada je izabran. Kažu, postoji uredan zapisnik za sve to, ali se trenutno nalazi u salonu nameštaja "Novi Stil".
Nasmijah se gorko ...

POMRAČENJE

19:00 - Konferencija za novinare lokalnih luzera, poznatih i kao stranke u opoziciji (bre, k'o da pričamo o nekom horoskopu).
Prisutna 4 komada pripadnika lokalopozicije, živa mera (sleva udesno):
1. dr Kinoslav, potpredsednik OO SPS Negotin, član UO Galenike
2. mr Uruković, predsednik OO SPS Negotin, politiĆar nikako graDŽanin
3. Rade Šarkamenac Uča, odbornik DS u SO Negotin
4. prof Glinerica, ex-radikal, ex-komunalac, ex-potpredsednik SO Negotin, za sada član povereništva SNS za Negotin
KZN održana u Komitetu. Kao što je i red, domaćin treba da otvori ovu zgodu, te je mr.U prisutne novinare pozdravio rečenicom koja je odavno postala sinonim za njega:
Poštovani novinari, dobrodosli na zajednickoj konferenciji za novinare ...
U bre, to mu je baš prešlo u navici, a i ponavljalo se do kraja KZN! E baš zbog takvih bi trebalo na fakultetima i postiplomskim studijama prilikom polaganja diplomskih i ostalih radova, kao test prvo uvesti Srpski jezik. Pa ako položi, onda može i stručni rad. Što bi tu bilo seče kadrova!
Da se vratimo na KZN.
Nastavnik Rade se izvinio građanima što u ovom gradu ne postoji više vladajuća većina nego vladajuća manjina, i najavio novi prigovor Okružnom sudu od koga očekuju istu presudu kao i po pitanju VIII sednice, jer se radi o istom primeru kršenja Zakona. Očekuje u ime DS, čije je rukovodstvo odsutno sa ove konferencije zbog sastanka Opštinskog odbora koji je u tom trenutku bio u toku, da posle isteka roka za legalno održavanje sednica SO Negotin (23. april) nadležno Ministarstvo već 24. aprila uvede privremenu upravu u Negotin i raspiše vanredne lokalne izbore. Uglavnom se trudio da dopuni izjave Urukovića u vezi pojašnjenja situacije. Nije se, iako prosvetni radnik, trudio da mu skrene pažnju na gramatiku. Ne ide bre da kantaš domaćina ...
Uruk reče da aktuelna vlast u Negotinu vlada već dugi niz meseci tako što namerno krši zakon, i naveo primer VI sednice sa 102 taĆke (aman!) dnevnog reda odakle se jasno vidi da nije ni postojala namera da se ta sednica okonča, obzirom da je na njoj bila predviđena rasprava o oduzimanju mandata odbornicima koji prebegoše kod Toma i Džerija. Kao veliki uspeh SPS i DS naveo je oduzimanje mandata naprednjacima i vraćanje istih radikalima. Sve u cilju zakonitosti. Onda dade reč predstavniku naprednjaka, jednom od onih kome je oduzet odbornički mandat.
Pandurović reče, da kao bivši potpredsednik SO nikada ne bi uradio to što su sebi dozvolili Gune Predsedavajući i Zaga Sekretarka, i da tako ne bi ni došlo do ovakvog skandala. Ehm ...
Dođe na red i Dobri Doktor. Prisutni dr je morao da napomene da je lokalna vlast pomahnitala kada radi ovakve stvari na najsvetiji hrišćanski praznik, na Uskrs, kada se prekidaju svi ratovi i zulumi, kada žrtve opraštaju zlotvorima, a ovi naši vlastodršci divljaju li divljaju. I kako to nije lepo. O Olimpijadi nije rekao ništa, to sad nije bitno.
Na pitanja novinara odgovarao je naravno mrU, kojbipadrugi. Ukratko, sve se svodi na prostu matematiku za I razred OŠ: SO Negotin broji 45 odbornika, kvorum za rad iznosi 23 istih. Na dve održane sednice broj prisutnih je bio 20 odbornika i 3 građana koji su se predstavljali kao odbornici, a na opasku novinara "kako to?", dodao je da su po takvoj logici i oni (novinari) mogli da glasaju poput pominjanih. Mislim, graDŽana, jelte.
Pitanje "Ko proglašava sednice SO nelegalnim", proglasio je provokativnim, ali je naglasio da su obe sednice počele nelegalno i nije ni bilo potrebe da reaguje Ministarstvo za lokalnu samoupravu, nadležno za ta pitanja.
Ako preskočimo gramatiku, suština današnjeg 25-minutnog performansa svodi se na stavove koji su već bili izrečeni na prethodnim KZN, u tekstovima na ovom blogu ili Negotinskom Forumu. Očekuje se nova presuda Okružnog suda koja će biti identična kao i prethodna - poništavanje IX sednice, a najavljene su i krivične prijave protiv direktno odgovornih za ovo pravno nasilje: Dragoljuba Guneta Đorđevića (predsednika SO Negotin) i Zagorke Kraljević (sekretara SO Negotin).
Na kraju je, kako je i red jelte, Ćestitao svima predstojeČe Uskršnje praznike.
Dosledno bre, nema šta - do kraja.

***
Bojim se da ovoliki mraci na današnji dan sve ne preokrenu na Smbata Njagra (opet na vlaškom).
Black Sabbath.
A taj njihov album "Mob rules" (1981) baš nekako leži na ovu ovu muku negotinsku. Pravila ulice i mase, vladavina rulje. Za Zakon, koj te pita.
...
Drž' Veljko!
Stoj, Stano!!!
...
Dakle, ima li kraja ovom BEZAKONJU?
Ili će svi i dalje da zzuje unaokolo, kao muve bezz glave? Pa kada ih i strefe nekakvi lokalni izzbori, sve će se pretvoriti zzapravo u izzbore za perjanicu negotinskih demokrata umesto zza opštinsku vlast.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...