Showing posts with label peticija. Show all posts
Showing posts with label peticija. Show all posts

Monday, 27 September 2021

Should I stay or should I go



Pregovori za izborne uslove su propali. Od početka su grbo rođeni. I kao u misli Valtazara Bogišića vreme, a u ovom slučaju ni evroparlamentarci ih nisu mogli ispraviti. Borba za izborne uslove svela se na bitku za sekunde na TV ekranima sa nacionalnim frekvencijama. Sloboda nikad ne dolazi pod stranim zastavama bilo da se one vijore za pregovoračkim stolovima ili na tenkovima! Sloboda se osvaja. U svakoj zemlji, a najpre u duši običnog malog čoveka.
Onog običnog malog čoveka koji je zanemaren i izdan! Danas prepušten ucenama i malteretiranju, umoran od prekornog pogleda sopstvene dece kojima ne može da kupi nove patike ili ne može da obezbedi posao, jer ne skuplja kapilarne glasove, ne maše stranačkim zastavama na skupovima predsedniku i ne želi da se prihvati posla vikara “Aco Srbine”. Sa poslednjim ostacima ponosa isuviše čvrstog da bi ga do kraja progutao i priznao da su u pravu oni koji su govorili da je bitno samo snaći se i da su svi isti, a sa osećajem samoće i usamljenosti koja ga tera u parališuću depresivnu apatiju i bolno gledanje sopstvene dece koji besom raspaljenim nepravdom jedini izlaz vide u izlazu iz zemlje.

Da li ste razmišljali da odete iz zemlje?

Na sve taj mali običan čovek je čini se najveći krivac i onima koji pozivaju na pobunu. Kriv je što kada ga jednom prevare da imaju plan i da uzme odmor, iscedi poslednju ušteđevinu, zapuca u Beograd, gde će mu saopštiti plan, umesto koga mu kažu da se vrati kući pa dođe opet kada ga pozovu, on odbija da ponovo ispadne budala, i ne odaziva se više na akcije bez plana. Kriv je što nakon što je više puta prevaren, sada traži neke garancije da neće biti prevaren. Kriv je što mu je muka da gleda preletače u različitim partijskim dresovima.
A duša tog običnog malog čoveka nije ni za šta kriva. Naprotiv, duh malog običnog čoveka raspirivao je plamičke slobode u najmračnijim vremenima. To je duh bageriste Džoa koji sopstveni život izlaže opasnosti bivajući inicijalna kapisla petooktobarske revolucije u koju su stotine hiljada malih običnih ljudi položili nadu koju su prodali oni koji su danas uglavnom opet na vlasti sa istim privilegijama, ali novom partijskom knjižicom.


Centralno pitanje borbe za izborne uslove, nije položaj političkih stranaka, već sloboda običnog čoveka. Garancija da neće postojati sistem u kome se skupljaju kapilarni glasovi. Zašto nije traženo da se pre ulaska na glasanje u specijalnim kasetama ostavljaju mobilni telefoni, kojima bi morali da slikaju za koga su glasali.
Treba nam poruka koja govori ljudima: Nema potrebe da se plašite države, jer vi ste država! Neko je rekao: “Tiranija je kada se građani plaše vlasti, a demokratija kada se vlast plaši građana!”
I bez obzira što se povremeno kao oslobodioci pojavljuju pojedinci, sve male građanske pobede, zeleni parkići, planinske reke prepune ribe u poslednjem času iščupane iz čeljusti minihidroelektrana, zapravo počivaju na malom običnom čoveku. Iza tih pobeda stajale su neprespavane noći i straže Andreja, Saše, Sunčice, Milene, Marije, Milice, Tanje, Caje… batine i pretnje, sudski procesi… Stajao je isti onaj duh malog običnog čoveka koji nam govori da ljudi jesu moć!


Sistem koji počiva na malom običnom čoveku, tog istog čoveka odbacuje. Istina je želimo demokratije. Ali demokratija neće postojati ako se prvo ne izborimo za malog običnog čoveka!  Ako se stalno pravite da ne vidite malog običnog čoveka, na kraju ga nećete ni moći videti, jer će poslednji mali običan čovek otići. I uprkos tome što mnogi odlaze, i što se nalazimo u situaciji da ne postoji mlad čovek koji nije razmišljao o odlasku i ne postoji nijedna osoba koja nema nekog bliskog da je otišao iz zemlje ili da razmišlja da ode, ne smemo zaboraviti na sve te ljude. Prema proceni preko 4 milijarde dolara (skoro 8% čuvenog BDP-a, a znatno više od još poznatijih, uvaženih i slavljenih direktnijih stranih investicija) pošalju naši ljudi iz inostranstva. Ti isti ljudi nemaju omogućeno pravo glasa, već da bi se osećali delom ove zemlje moraju putovati stotine, pa i hiljade kilometara do najbliže ambasade ili konzulata. Iz Srbije godišnje odlazi 50.000 ljudi, za jednu deceniju to je pola miliona ljudi, a za četrdeset godina to je kao da je ceo Beograd nestao.
Mali običan čovek je neophodan, jer na njemu počiva demokratija. Upravo zato naredne nedelje pokrećemo peticiju koju smo najavili ove godine da se građanima Srbije koji se nalaze u inostranstvu omogući direktno pojednostavljeno glasanje po ugledu na savremene demokratije, na način koji onemogućava zloupotrebe. Biće to jasna poruka  od malih običnih ljudi za sve male obične ljude koji su otišli ili razmišljaju da odu - Računamo na vas!
Pre pokretanje ove peticije, jako nam je stalo da čujemo Vaše mišljenje o odlasku ljudi iz zemlje.

Kliknite na link i popunite anketu

Savo Manojlović i Tim “Kreni - Promeni
26.09.2021.


Friday, 28 May 2021

Let's protect women at work (peticija)


Primorane na seks sa nadređenima, silovane po fabrikama... milioni žena suočavaju se sa seksualnim zlostavljanjem na radnom mestu. Međutim, u nedeljama koje slede, moći ćemo svi da pomognemo u pokušaju donošenja revolucionarnog sporazuma kojim bi žene širom sveta bile zaštićene od nasilja na radnom mestu! Pokrenuta je peticija, adresirana direktno na francuskog predsednika Makrona, koji je domaćin velikog globalnog Samita, na kome je da ubedi sve zemlje učesnice da podrže donošenje sporazuma u toj oblasti koji bi bio poštovan na međunarodnom nivou.


Više od 120 žena koje rade po fabrikama konfekcije u Lesotu, izjavljuju da su bile primorane na seks sa svojim pretpostavljenima na radnom mestu. Neke od njih tvrde da su čak bile silovane u prostorijama fabrika u kojima rade. Poseban su slučaj tamošnje fabrike džinsa "Levi Strauss", čiji menadžeri zaduženi za projekat "dobrobiti zaposlenih", na temu seksualnog nasilja i uznemiravanja zaposlenih žena izjavljuju da je to "složen problem, koji je veoma taško otkriti na radnom mestu". 
A te žene nisu usamljene - 80% anketiranih radnica zaposlenih u konfekcijskoj industriji u Bangladešu, iskusile su ili svedočile seksualnom nasilju i uznemiravanju na radnom mestu. "Svaki komad odeće koji izađe iz tih fabrika, natopljen je našim znojem, krvlju i dostojanstvom", tvrde one.
Milioni žena širom sveta doživljavaju to isto.
Donošenje međunarodno priznatog i poštovanog Sporazuma, u narednih nekoliko nedelja, predstavljalo bi revolucionarni potez koji bi pomogao zaštiti žena od nasilja na poslu ma gde da se nalaze na kugli Zemaljskoj.
Do sada je sporazum ratifikovalo 6 zemalja, ali daleko više je potrebno kako bi on stupio na snagu. Upućen je direktan poziv, građanska peticija u cilju alarmiranja kompletne međunarodne javnosti, direktno francuskom predsedniku Emanuelu Makronu koji će za nekoliko nedelja biti domaćin velikog međunarodnog Foruma.
Danas, u svakoj četvrtoj zemlji na svetu uopšte NE POSTOJI bilo kakva zakonska forma koja pokriva oblast seksualnog uznemiravanja na radnom mestu, a i u onim zemljama u kojima to postoji - ne funkcioniše uvek. Uzmimo Francusku kao primer: 30% žena tvrdi da su bile seksualno uznemiravane ili napastvovane na poslu.
Donošenje pomenutog Sporazuma bi preokrenulo stvari. Po prvi put u istoriji, sve države na svetu bi morale da usvoje na nacionalnom nivou zakone pomoću kojih bi bilo zabranjeno seksualno nasilje na radnom mestu, preduzimane preventivne mere a žrtvama tog nasilja bila obavezno omogućena zaštita i lečenje posledica.
Upućeni smatraju da je ovo trenutak da se u ovu priču uključi još više zemalja.
Brojni primeri seksualnog nasilja i nasrtaja u nama izazivaju osećaj nemoći, ali uvek postoji nešto što u nekom trenutku možemo učiniti kako bi smo u što većoj meri zaštitili žene širom sveta. Evo prilike da nam se i veliki pridruže, kako bi smo svi bili ponosni na ono što zajedno možemo postići.
Svetski lideri će se sastati na velikom međunarodnom Forumu o ravnopravnosti, koji će u organizaciji UN biti održan od 30. juna do 2. jula ove godine u Parizu; zbog toga je ova peticija pokrenuta, radi pritiska na njih da podrže i postignu Sporazum koji bi imao zakonsku težinu. Cilj je prikupljanje najmanje milion potpisa širom sveta, koji bi bili prezentovani domaćinu i učesnicima predstojećeg Foruma.
Ovo je poziv okupljenim svetskim liderima da podrže zaštitu žena na njihovim radnim mestima. Proširimo ga i dalje, pomozimo da što više zemalja što pre ratifikuje ovaj Sporazum i primeni ga kroz nacionalna zakonodavstva.

***
Peticija:
Predsedniku Makronu, svetskim liderima i vladama država
Kao građani širom sveta, pozivamo vas da hitno utičete na eliminaciju rodno zasnovanog nasilja na radnom mestu. Pozivamo vas da ratifikujete i efikasno primenite Konvenciju o nasilju i uznemiravanju #190 Međunarodne organizacije rada (MOR/ILO) i njoj srodnu Preporuku #205, kao i da sprovedete reforme domaćeg zakonodavstva u toj oblasti.

Potpišite i delite dalje: AVAAZ - Let's protect women at work!

Međunarodna organizacija rada:
Linkovi:
Radomir Konstantinović u "Filosofiji palanke" kaže da je palanka svuda moguća, bilo gde na svetu. Zato su mogući i belosvetski Jutke, Palme, Bajatovići, Dačići, Ročulji, Lepe Ace i mnogi drugi neimenovani i bezimeni koji su se izlegli iz inkubatora neiživljenih malopačića, frustriranih sopstvenim (najčešće pubertetsko-fantazijskim) manama koje obilato - u znak osvete sudbini - prosipaju na sve strane oko sebe.
Najčešće - po ženama, domaćinski.
Ništa tu oni nisu originalniji od braće im širom sveta; najčešće su samo plagijatori tog zla, i to tradicionalno loši.

Sunday, 22 March 2020

Glas preduzetnika



Mala preduzeća u Srbiji stvaraju trećinu ukupnog BDP-a i zapošljavaju 44% registrovanih zaposlenih. Mikro i mala preduzeća zapošljavaju 629 hiljada ljudi. Svim tim ljudima posao je ugrožen jer je promet značajno smanjen ili potpuno obustavljen zbog epidemije Koronavirusa. Zdravlje i bezbednost su na prvom mestu, ali da bi sve ove stotine hiljada ljudi i njihove porodice mogle da nastave život i posle vanrednog stanja, neophodno je da Vlada Srbije hitno donese set mera kojim će pomoći malim preduzećima da prežive, kako bi smo imali šansu da sutra ponovo budemo važan stub privrede i pospešimo ekonomski oporavak.
Tražimo da se mala i srednja preduzeća: 
1. Oslobode plaćanja poreza na dohodak, doprinosa i poreza, dok traje vanredno stanje + 3 meseca
2. Oslobode naplate komunalnih naknada, i ostalih nameta gradova i opština, dok traje vanredno stanje + 3 meseca
3. Trajnu meru plaćanja PDV-a po naplati. 
Već same plate za zaposlene veliko su opterećenje u periodu kada nam je rad sasvim ili skoro obustavljen. Da bi zaposleni u privatnom sektoru zadržali svoje poslove, neophodno je da Vlada donese hitne mere podrške!


Sunday, 30 March 2014

FaceBOO


Posle Tvitera, Gugla i Majkrosofta, konačno je i "monstrum društvenih mreža" Fejsbuk došao na dnevni red po pitanju (op)tužbi za špijuniranje svojih korisnika i korišćenje njihovih privatnih poruka i podataka u cilju povećanja sopstvene zarade, tako što ih preprodaje firmama koje se bave marketingom i advertajzingom. Naravno, bez znanja i saglasnosti tih istih, da prostite - korisnika.


Tim povodom je u januaru ove godine protiv Cukerbegove firmice pred nadležnim sudom u Kaliforniji podneta tužba. Advokati tužbe navode da Fejsbuk krši dva američka zakona: Zakon o privatnosti elektronskih komunikacija i Kalifornijski zakon o privatnosti. Navode primere i tehniku kako se to radi. Jednostavno, Fejsbuk prati sve privatne komunikacije (poruke, komentare, objave, chat/ćaskanje), i posebno one poruke u kojima se nalaze linkovi ka drugim stranicama. Takođe im je interesantan broj tzv. lajkova koje posetioci FB i drugih povezanih stranica tamo ostavljaju. Sve to korisnicima podmeću preko raznih "plug-inova" i sličnih dugmića koji vam iskaču kada pokušate da koristite neku od aplikacija koju vam iznenada Fejsbuk ponudi.
Terabajte tih statistički poluobrađenih podataka potom prodaju marketinškim firmama kao sirovinu ili čak poluproizvod, od čega naravno zavisi i cena podataka koji bivaju prosleđeni dalje.
Tužitelji traže u ime američkih korisnika usluga kompanije Facebook sledeće:
- sudsku zabranu svih daljih nezakonitih aktivnosti koje krše privatnost njegovih korisnika,
- finansijsku nadoknadu, kao kaznu za nanetu štetu, u iznosu od 100USD za svaki dan u periodu kada je kršen US Zakon o privatnosti elektronskih komunikacija, i to posebno za svakog korisnika koga tužitelji zastupaju.
Naravno, portparoli Fejsbuka tvrde da su sve ove optužbe neosnovane i brane se ćutanjem. Kako mogu nešto da tvrde ćutanjem... pa, verovatno je to neka od američkih lokalnih specifičnosti.

Naravno, nije im dosta.


Početkom marta meseca došlo je do nove provale nekih aktivnosti koje Fejsbuk sprovodi "ispod žita". Šta se, zapravo, dešava sa silnim našim porukama koje svaki čas pišemo-brišemo, odustajemo od njihovog slanja, ili ih pošaljemo pa potom obrišemo?
Fejsbuk prati sve što je napisano, čak i kada ne bude objavljeno.
Svi mi ponekad provedemo podosta vremena u raspravama šta napisati i objaviti na fejsu; otkucamo neku poruku, prekucamo preko nje nešto drugo, ponekad sve to obrišemo i ne objavimo. Međutim, algoritam koji pokreće Fejsbuk sve to uredno beleži - pisano, brisano, poslato ili ne. Taj algoritam jeste tako koncipiran, da prati i beleži sve. Njegovog tvorca zanima čak i razlog zašto neka poruka nije poslata ili je obrisana.
Ispostavilo se da Fejsbuk sve vreme nadzire, prati i tumači sve, pa i ono što ne objavljujemo (postujemo, delimo, lajkujemo, četujemo). To, što "nismo kazali" prosleđuju dalje za ne baš male pare - od američke Nacionalne bezbednosne agencije (NSA), marketinških agencija, uredništava medija, do određenih službi po megamarketima ili bankama zaduženih za praćenje korisnika njihovih kartica, čekova, kredita i računa.
Jasno je da se svi oni veoma lako mogu i bez našeg znanja nakačiti na naše telefone, web kamere, mejlove. To, kada mi neku poruku otkucamo, prekucamo, ne objavimo ili obrišemo - predstavlja naše lično pravo na privatnost. Jednostavno, ne želim da nešto javno kažem, pa to zadržim za sebe iako sam razmišljao naglas. Kršenje privatnosti je kada to bude snimljeno, arhivirano i klasirano po određenim kriterijumima i potom (zlo)upotrebljeno - kako za zaradu onoga ko to radi, tako i u "nacionalno-bezbednosne svrhe". Možda i za praćenje, ucenjivanje - baš nekoga od nas, koji smo odlučili da svoju poruku ne objavimo?
Pravo na privatnost svakoga od nas podrazumeva da ono što ne želimo da bude javno ili objavljeno, ostaje zaštićeno od svakoga za koga ne želimo da to zna. Kompanija Facebook zna za taj princip, što ih i dalje ne sprečava da naše neobjavljene stavove snimaju i potom prodaju onima koji su voljni da za to plate.


Ostavimo na trenutak po strani lične poruke intimne prirode; dovoljno je da pomislimo na to šta smo sve to jedni drugima pisali i brisali po društvenim mrežama i portalima, tokom poslednje budalaštine koju je neko neinventivno nazvao "predizbornom kampanjom" u sklopu nedavno okončanih (da li?) srbijanskih izbora. Koliko je tu neistina, žuči, foliranja, propagande, fiksacija, ali i dobrih ideja, privatnih podataka i nadasve emocija bilo napisano i objavljeno? I koliko je tek puta više toga bilo pisano pa obrisano, neobjavljeno, i iz kojih sve razloga... Mislite da i naše Službe i službice sve to ne zanima? Budite uvereni: izgoreše od žudnje da vas imaju u svojim verzijama algoritama poput Fejsbukovog. Stara je to škola, drevnija od tamo nekog fejsa.
Dovoljno je da bacite oko na desnu stranu svog Fejsbuk "zida", onu sa reklamama; pomislite koliko ste puta u sebi rekli "aman bre, pa odakle znaju da me baš to (ne)interesuje?!" Pa, eto - znaju, kao što se zna i kako i zbog čega.
Ko? Pa FacebookSerbia; šta ste mislili, da mr. Zuck. zna Srpski ili ima algoritam koji naša lupetanja prevodi na "američki"... Nema šanse, pored večitih Ilije i Đure.

***
Naravno, ovaj tekst nije poziv na autocenzuru.
Ukoliko imate volje i "vremena", pridružite se internet-peticiji koju će njeni organizatori iz organizacije Watchdog proslediti gosn M. Cukerbergu, sa ciljem da obustavi sistemsku šibicarsku krađu delića privatnosti njegovih korisnika širom sveta. U suprotnom, zna se: poput onih šibadžija koji u filmu prete Hulku Hoganu, pa kada ih pita da nemaju slučajno nameru da ga polome od batina, oni svi listom odgovaraju 'si ti bre normalan, ovo je Amerika - razbićemo te na sudu'.
Ovo nije Amerika, domaći zakoni o zaštiti privatnosti i ličnih podataka uglavnom služe za golicanje kršitelja istih, ni naši sudovi baš nešto ne liče na sebe, ali Čvorovići su svuda isti.


U međuvremenu, razmislite šta pišete, i podjednako - šta brišete. Zbog sebe, a ne zbog njih.
Ne bojte se: čak i da fejs pukne zbog neke presude, bankrotira ili ga gazde ugase, neće doći do smaka sveta. Priča se da još uvek postoje nekakve knjige u kojima piše da je bilo Života i pre pojave Fejsbuka (hm...) Drugovi Ilija & Đuro, pardon - Soko & Orao, sigurno znaju da li u svemu tome ima neke istine.
I drug Luka Laban, naravno! Umalo da na njega zaboravim, ne bi mi bilo oprošteno.

linkovi
Michael Hurley and Matthew Campbell filed a lawsuit against - See more at: http://www.nerdeky.com/facebook-blamed-facing-blamed-stuffy-spying-users-private-messages-without-their-consent-lawsuit#sthash.7R2GGWkU.dpuf
Michael Hurley and Matthew Campbell filed a lawsuit against - See more at: http://www.nerdeky.com/facebook-blamed-facing-blamed-stuffy-spying-users-private-messages-without-their-consent-lawsuit#sthash.7R2GGWkU.dpuf
Michael Hurley and Matthew Campbell filed a lawsuit against - See more at: http://www.nerdeky.com/facebook-blamed-facing-blamed-stuffy-spying-users-private-messages-without-their-consent-lawsuit#sthash.7R2GGWkU.dpuf

Wednesday, 24 September 2008

Peticija

Da podsetim sve one koji podržavaju Peticiju a još se nisu potpisali (i naravno, čitaju ovaj blog) da akcija traje do kraja meseca kada ćemo potpise predati nadležnima za rešavanje ovog problema (a ne produbljivanje). Oni koji podržavaju Peticiju, a ne mogu lično da se potpišu, neka koriste blagodeti interneta i pošalju skeniranu potpisanu izjavu.
Ukoliko nam to vreme dozvoli, u subotu 27.09.2008. sakupljamo potpise u centru grada.

Oni koji bi da se i dalje sprdaju na ovu temu i od sebe prave budale, neka to rade kod svojih kuća pred ogledalom.

btw.
Po čaršiji je puštena buva kako je stvar rešena i da R.Gerov o svemu nije bila obaveštena, da je Filetu obećala mesto preko puta OŠ "Vuk Karadžić" kod "Poleta", a da mu je dala privremeni smeštaj na pijaci dok završe park. Morao sam danas da onog ko me u to ubeđivao (rekla mu je to Ona, lično), odvedem do pijace i pokažem mu taj smeštaj. Nije mogao da veruje svojim očima.
Pojavilo se još nekoliko problema:
Ovih dana su sastavni delovi Filetovog kioska bili izloženi vlagi od kiše i magle. Pitanje je koliko je moguće ponovo sastaviti kiosk.
Druga stvar je mnogo gora - oprema za pravljenje sladoleda, limunade i ostalog stoji sve vreme napolju, po kiši, vetru, suncu, prašini i ko zna čemu sve ne. I kada bi Filetu sada postavili kiosk, sumnjam da bi prošao sanitarnu inspekcijsku kontrolu.
Ovo sve više prelazi iz nehata u nameru.
Alal vera, svaka vam čast Dunđeri.
Napomena:
Ukoliko niste ukapirali koje je slovo u pitanju na gornjem ornamentu (pored uglomera, šestara i Oka Svevidećeg), da pogledamo uprošćenu verziju grba Slobodnoga Bratstva Dunđerskoga:

Ovo nisam ja izmislio, da se zna.
Evo originalnog linka ka Wikipediji, pa vi razmišljajte odakle sad tu slovo G.

Monday, 8 September 2008

Gradjansko vaspitanje


NEPOSREDNO UČEŠĆE (PARTICIPACIJA) GRAĐANA U OSTVARIVANJU LOKALNE SAMOUPRAVE

Zakon o lokalnoj samoupravi Republike Srbije:

Član 65.
Oblici neposrednog učešća građana u ostvarivanju lokalne samouprave su: građanska inicijativa, zbor građana i referendum.
Oblici neposredne samouprave iz stava 1. ovog člana uređuju se zakonom i statutom.

Statut Opštine Negotin:
Član 82.
Građani opštine neposredno učestvuju u ostvarivanju poslova opštine putem građanske inicijative, zbora građana i referendumom.

Definicija peticije:
Peticija je "kolektivni akt" protesta kojim građani protestuju i zahtevaju od nadležnog organa da preduzme odgovarajuće mere u cilju rešavanja određenog problema.
Peticiju podnosi/potpisuje grupa građana.
Postupak podnošenja peticije uređuje se statutom opštine.
Nadležni organ je dužan da u roku od 30 dana donese odluku i odgovori podnosiocima peticije.

O.K. - ali peticija nije predviđena ni Zakonom ni Statutom, kako onda rešiti problem, tj. legalno nastupiti prema lokalnim vlastima, i od njih dobiti željeni odgovor?
Prosto.

Ustav Republike Srbije:
2. Ljudska prava i slobode
...
Pravo na peticiju
Član 56.
Svako ima pravo da, sam ili zajedno sa drugima, upućuje peticije i druge predloge državnim organima, organizacijama kojima su poverena javna ovlašćenja, organima autonomne pokrajine i organima jedinice lokalne samouprave i da od njih dobije odgovor kada ga traži.
Zbog upućivanja peticija i predloga niko ne može da trpi štetne posledice.
Niko ne može da trpi štetne posledice za stavove iznete u podnetoj peticiji ili predlogu, osim ako je time učinio krivično delo.

* * * * *

Dakle, ne predvidevši formu peticije, vlastodršci sebi nisu omogućili opciju uslovljavanja iste formalno-proceduralnim akrobacijama poput roka za prikupljanje potpisa, fontova, formata paragrafa, polja tabela, forme obrasca i vrste ličnih podataka potpisnika koji se podnose.
Kako je već rečeno, peticija nije oblik učešća građana u lokalnoj samoupravi već je kolektivni akt protesta, način iskazivanja građanske neposlušnosti i nepristajanja na bahatost vlastodržaca.
Smatramo da je dovoljno navesti u zaglavlju cilj peticije, ko i kome je upućuje, a od ličnih podataka ime i prezime + JMBG + potpis.
Obzirom da su se javili neki od vas koji ne žive u Negotinu a podržali bi ovu akciju, moram da konstatujem da (na žalost) neusvajanje zakona o elektronskom potpisu povlači sa sobom i nemogućnost legalne podrške peticijama na ovakav način, tj. ostavlja izlaz adresiranima da te potpise odbace zbog nemogućnosti provere autentičnosti.
Razmišljao sam da li da aktiviram neku od varijanti elektronskih/internet - peticija, ali ...
Zato, ovoga puta neka bude "peške": ukoliko niste u Negotinu a želite da nas podržite, papir u ruke i pišite sledeće:

Mi (ili JA, zavisi koliko vas ima), dole potpisani građani podržavamo peticiju Udruženja građana "Građanski Krug" iz Negotina o dodeli mesta za postavljanje kioska vlasniku poslastičarsko-bombondžijske radnje "Kod Fileta".

Podaci:
1. redni broj
2. ime i prezime

3. JMBG (matični broj, onaj sa 13 cifara)
4. mesto boravka (i državu, ako ste u inostranstvu)
5. svojeručni potpis

+mesto i datum prikupljanja potpisa

Papir u kovertu (sa što više potpisa) pa na poštu (za adresu pošaljite mejl).

Ili - skener (obavezno u boji da ne liči na fotokopiju), A4 300 dpi, pa u
leconty mailbox. Sve do 1MB veličine prolazi glat kao attachment.

Postoji još jedna varijanta, ali ona iziskuje (obavezno) sledeće: prihvatamo i poruke/komentare podrške ukoliko ste registrovani Google blogger sa profilom popunjenim dovoljno za identifikaciju (kliknite na moj profil, pa napišite nešto slično). Ne ide da "anoniman" podrži akciju nekoliko puta. Taman da nas posle Bećari vijaju za falsifikat i neozbiljnost.

Potpise sakupljamo što više u što kraćem roku. Filetu nije sve jedno.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...