Showing posts with label ekologija. Show all posts
Showing posts with label ekologija. Show all posts

Thursday, 16 January 2020

Welcome to the hotel Srbija


foto: Bogdan Đorđević, fejsbuk

Ubuduće će od plaćanja obavezne ekološke takse biti izuzeti nezaposlena lica, penzioneri sa primanjima do 25.000 dinara i mladi do 18 godina, navodi se u nedavno usvojenoj Uredbi koju je donela Vlada Srbije. Druga novina je da će se naplata vršiti prema emitovanom zagađenju, što je novina u odnosu na dosadašnju praksu. Naknada za zagađenje životne sredine biće određena onima koji emituju štetne materije, proizvođačima i odlagačima opasnog otpada i javnim komunalnim preduzećima. Drugu naknadu, koja je propisana za zaštitu i unapređenje životne sredine, osim firmi i preduzetnika, platiće i građani koji zagađuju životnu sredinu. Biće pojačana kontrola trošenja novca od ekološke takse, ali i naplata, koju će obavljati gradovi i opštine. Svi prihodi biće uplaćeni u njihove budžete.

Srđan Mitić, fejsbuk

Vlada Srbije je na poslednjoj sednici usvojila Uredbu o kriterijumima za određivanje aktivnosti koje negativno utiču na životnu sredinu prema količini zagađenja, kojom je definisala eko-taksu za pravna i fizička lica od 1.200 do dva miliona dinara. To praktično znači da će se ova naknada ubuduće plaćati po principu "plati koliko zagađuješ", koji je definisan Zakonom o naknadama za korišćenje javnih dobara. Ujedno je ovim dokumentom konkretizovana i uredba koja je doneta početkom godine. Od ove "počasti" nisu izuzeta ni fizička lica. Reč je o domaćinstvima koja utiču na zagađenje životne sredine korišćenjem grejnih uređaja, hemijskih sredstava, proizvoda koji nakon upotrebe postaju opasan otpad.  U to spadaju lekovi, baterije, sijalice, boje, lakovi koje ljudi inače bacaju zajedno sa komunalnim otpadom. Tu su i oni koji u privatna ložišta ubacuju neadekvatan ogrev, odnosno pale i tekstil, gumu... Za njih je predviđena taksa od 1.200 dinara za kalendarsku godinu. Uredba će se primenjivati nakon objavljivanja u Službenom glasniku, izuzev dela koji se odnosi na odredbu četiri, koja se odnosi na fizička lica, čija je važnost od 1. januara 2020. godine.

foto: Negotin

Vlada Srbije izmenila je nedavno usvojenu uredbu o kriterijumima za određivanje aktivnosti koje negativno uticu na životnu sredinu, pa građani Srbije, ipak, neće plaćati eko taksu od 1.200 dinara godišnje po domaćinstvu, kako je prvobitno bilo predviđeno. Vlada je u ponedeljak, kao što je najavila premijerka Ana Brnabić, izmenila uredbu, tako što je izbrisala član četiri koji je predviđao taj namet za fizička lica od 1. januara 2020. godine. To znači da po izmenjenoj uredbi građani neće biti tretirani kao zagađivači životne sredine.


Aplikacija za merenje kvaliteta vazduha AirVisual u više navrata svrstala je Beograd i još nekoliko gradova u Srbiji na listu najzagađenijih na svetu, a prekomerno zagađenje u prvim danima 2020. godine beleže i merne stanice republičke Agencije za zaštitu životne sredine.

Milan Dog, fejsbuk

Prvo sam pozvao Anu Brnabić i pitao da li je živ ministar nadležan za životnu sredinu? Ajde da se javi da kaže nešto. Što se tiče nas, Vlada će da uradi šta treba. To su nam postale najveće brige kada smo veće rešili. Vazduh je lošiji za onoliko koliko nam je standard viši, ja sam jutros u svakom automobilu video po jednu osobu.

Miroslav Miletić "Iz Glave", tviter

Kako N1 javlja, danas su u prestoničkeke apoteke stigle maske "protiv zagađenja vazduha", gde ih građani mogu kupiti ukoliko ne žele da dišu vazduh Zlatnog doba. Cijena? Prava sitnica - 250 rajhsdinara. Ne kažu ništa za apoteke u Pančevu, Nišu, Boru, Zaječaru...
Kradikali su zato odavno spremtesespremni, godinama unazad oni već imaju maske koje koriste po potrebi. Kao, na primer, u Savamali... onomad.

Vučićev zabavnik, fejsbuk

Samo opušteno, reče noćni portir
Programirani smo za prijem
Možeš da se odjaviš kad god hoćeš
Ali nikada nećeš moći odavde da odeš
Dobrodošao u hotel Kalifornija...
Divnog li mesta
Divnih li faca
Divnog li iznenađenja
Slobodno unesi svoje alibije


Dobrodošli u hotel Srbija, Orlovi.
Nemamo na meniju meksičku vutru, ali ni paradajz nam nije za bacanje.
I tačka.

Thursday, 7 June 2018

Aport!


AV: Podržavam Vladu i podržavam Anu. Nemojte da vređate ogroman rad i trud ljudi koji puno rade, sram vas bilo! 
AB: Nije me sramota da se sagnem i da čistim, to je vid patriotizma.

Astr0G on Twitter
Ova aport-logika nije baš sasvim jasna:
- sramota je čistiti jer to nije patriotizam, ili
- patriotizam je to što nju nije sramota sramote koja nije patriotizam? 

Od ovoga hoće da zaboli glava, a stručnjaci kažu da tada treba piti vodu. Ali...
Ma, nema veze. Bacaj.
Od patridiotizma glava uvek boli, koliko god vodu pili ili se saginjali.

Thursday, 15 September 2016

Greenpeace


15. septembar je dan organizacije Grinpis (Greenpeace), zgodan čas da probudimo aktiviste koji se kriju u nama pa se (makar danas) zabrinemo i pobrinemo za okolinu u kojoj živimo. Organizaciju Grinpis je osnovalo 17 eko-aktivista, 15. septembra 1971. godine u Vankuveru, tokom protesta protiv nuklearnih proba blizu obala Aljaske.



Do danas, Grinpis je izvojevao brojne pobede protiv zagađivača životne sredine i dao veliki doprinos podizanju opšte svesti o potrebi njene zaštite širom sveta. Njihov cilj je ostvarenje vizije društva koje prihvata Zemlju kao suštinski sistem za opstanak života, čiji resursi nisu neiscrpni, sistem koji mora biti zaštićen i o kome se mora voditi briga. Njihove kampanje se kreću od podizanja svesti o smanjenju ledene kape na Arktiku, preko zaštite okeana i prašuma, do borbe za nuklearno razoružanje.
U znak priznanja doprinosu ove organizacije, koja je započela svoj život i delovanje na tako skroman način a danas stigla do 2,9 miliona članova širom sveta, gradonačelnik Vankuvera Gregor Robertson je zvanično proglasio 15. septembar danom Grinpisa. Toga dana se u Vankuveru održava veliki festival na otvorenom, organizuju sadnju mladica drveća, održavaju radionice na temu eko-aktivizma.
Neka Grinpis danas svima posluži kao inspiracija: podržimo njihove peticije i ohrabrimo druge da učine to isto, budimo "zeleni" kod kuće i van nje, isključimo nepotrebne sijalice, papir bačen na ulicu ubacimo u kantu za smeće. Neka nam um bude otvoreniji za svet oko nas, pomozimo i drugima da podignu sopstvenu svest o svemu za šta se zalaže Grinpis. Neka nam organizacija Grinpis bude podsetnik na reči antropološkinje Margaret Mid:
"Nikada nemojte sumnjati u to da grupa ljudi posvećenih nekom cilju može promeniti svet. Zaista, oduvek je samo tako i bilo moguće."



Sa tačke gledišta naše Planete, nemoguće je izbaciti smeće. Zato što to "van", za nju ne postoji.
Da li ste čuli za fenomen poznat pod nazivom "Velika pacifička fleka od smeća"? Neki je čak smatraju i novim, "plutajućim" kontinentom koji se sastoji od otpada čiji je najveći deo plastika. Od površine do dna tog okeana, ima toliko plastike da bi ona mogla da pokrije bezmalo 40% njegove površine. Ta plastika se vremenom, pod uticajem sunčeve svetlosti i morske vode, raspada na sitnije deliće. Međutim, ona definitivno nije biorazgradiva i to predstavlja glavni problem. Tih sitnih delića može u vodi biti više od planktona, što znači da će ga ribe i kitovi progutati. Takođe, naučnici smatraju da je ta plastika toksična i štetno deluje na endokrini sistem kod ljudi i životinja.


Stanje je alarmantno, ne samo zbog ovakvih slika već i zbog dugoročnih posledica koje će tek osetiti naredne generacije ljudi i životinja na Planeti.
Odakle tolika plastika u morima i okeanima? Zapravo, čak i oni koji žive u centralnim predelima kontinenata na Zemlji, posredno zagađuju okeane koji se polako pretvaraju u planetarne megadeponije, a da toga nisu svesni.

 jedinica mere količine otpada: milion tona godišnje (Mtg)

 Odakle dolazi?
- kontinentalna unutrašnjost = 0,05 Mtg
- kontinentalno priobalje = 9,00 Mtg
- otpad od morskog saobraćaja = 0,60 Mtg
- otpad od ribolova = 1,15 Mtg
- primarna mikroplastika = 0,95 Mtg (boje, kozmetika, tekstil, automobilske gume, pelet) 
U morima i okeanima se ukupno nađe 12,2 miliona tona otpada godišnje.

Gde ide dalje?
- okeansko dno = 94% (70 kg/km2, najveća koncentracija je u severnom Pacifiku)
- obala i plaže = 5% (2000 kg/km2)
- površina okeana i mora = 1% (18 kg/km2)

U SAD pokušavaju da spreče zagađenje vodotokova i okeana na različite načine, pa i ovako:


Probajte da zamislite sebe u ulozi radnika koji platu zarađuje prazneći ove džinovske džak-mreže za smeće...

Pozivajući se na statističke izveštaje Grinpisa vezane za Dan obalske čistoće (17. septembar), pogledajmo 10 stvari koje najčešće aktivisti nalaze u otpadu prilikom te akcije: 

  1. opušci i filteri od cigareta
  2. omoti i pakovanja od hrane
  3. plastična ambalaža od pića
  4. plastične kese
  5. poklopci i čepovi
  6. šolje, čaše, tanjiri, kašike, viljuške, noževi
  7. cevčice
  8. staklena ambalaža od pića
  9. limenke od pića
  10. papirne kese
Dugoročno rešenje ovog problema, na prvom mestu, predstavlja proizvodnju sve manjih količina otpada na samom mestu njegovog nastanka.
U svetu je danas jako izražen, pored nedostatka hrane, i nedostatak vode za piće. Na odličnom smo putu da ovaj drugi pretekne prvog, kao u onim "ederlezi" trkama za Đurđevdan.
Istraživači iz američkog Nacionalnog instituta za zdravlje su 2009. analizirali problem bacanja enormnih količina hrane u toj zemlji, i evo do čega su došli:


- 50 miliona Amerikanaca nema dovoljno hrane potrebne čoveku za normalan život
- 35 miliona tona hrane se baci na godišnjem nivou
- kada se hrana baci na deponiju, ona truli i postaje ogroman izvor metana, gasa koji je jedan od snažnih uzroka efekta "staklene bašte" (21 put više od ugljen-dioksida)
- deponije smeća tako postaju glavni izvor metana ljudskog porekla u SAD (više od 20% ukupne emisije tog gasa)
Neke države EU su već donele kaznene odredbe za velike trgovinske lance koji bacaju hranu, čak i onu kojoj još uvek nije istekao rok trajanja. Takođe, uvedene su i poreske olakšice onima koji tu hranu umesto da bace doniraju javnim kuhinjama, farmama, ZOO vrtovima, azilima za napuštene životinje.


U Srbiji, "neki" trgovci u svojim radnjama drže robu sa isteklim rokom trajanja, sve dok ih neki sumanuti kupac ne opomene ili dobiju dojavu o dolasku tržišne, sanitarne i drugih nadležnih inspekcija. A onda sledi bacanje gomila neraspakovanih džakova, kartonskih kutija, gajbica prepunih hrane. Ako samo u jednom Negotinu, sa desetak hiljada živih (i ko zna koliko puta više mrtvih) duša svaki čas na gradskoj deponiji možete naći bačene neotvorene mrežaste džakove crnog luka i krompira, stotine konzervi pašteta, džakove hleba, jabuka, banana, kupusa i ko zna čega sve još, šta tek onda reći za veće gradove u Srbiji? Možda nešto o tonama kragujevačkih torti sa tamošnje deponije?

Negotinski fruštuk: crni luk & pašteta

Kusjak, gradska plaža na Dunavu vs. kontejneri ispred OŠ Vuk Karadžić u samom centru Negotina

U Srbiji još uvek nisu zabranjene plastične kese i flaše, zaboravili smo na instituciju cegera za dućan (bezuspešan je pokušaj njegove zamene kineskim rancima na dva točka), bacamo enormne količine staklene ambalaže a čuvena kaucija postoji još samo za flaše "zidarskog" piva. Pritom, Srbija nema more u koje bi smo uvalili svoje đubre, pod tepih, kao što to rade drugi. Ono ostaje tu, sa nama. Trajno.
Mislite o tome.

Days of the Year: Greenpeace Day (15.09.2016)

Tuesday, 8 April 2014

Monarhija koja nestaje


"Napokon, on isturi glavu kroz lisnati krov, i tu stvarno naiđe na pauke. No, srećom, bili su to samo mali, obične veličine, zauzeti lovom na leptire. Bilbove oči skoro da zaslepi svetlost. Čuo je patuljke kako mu dovikuju duboko dole, sa tla šume, ali nije mogao da im odgovori, već se samo čvrsto držao grana i žmirkao. Sunce je blistavo sjalo, i trebalo mu je neko vreme da se tome prilagodi. Kada je u tome uspeo, on ugleda oko sebe tamnozeleno more, tu i tamo namreškano povetarcem; a posvud oko njega bile su stotine leptira. Izgledali su kao da pripadaju vrsti "purpurnih monarha", leptira koji vole vrhove krošnji hrastovih šuma, samo što ovi uopšte nisu bili purpurni, već tamno, tamnokadifasto crni bez ikakvih vidljivih belega."

Hobit (1937)


Monarh (Danaus plexippus, K.Line 1758) je vrsta leptira koja naseljava delove Severne Amerike sa umerenom klimom (SAD, jug Kanade), Centralnu Ameriku, severni deo Južne Amerike, Karibe, Azorska i Kanarska ostrva, jug Španije, Havaje, Pacifičko ostrvlje, Novi Zeland, Novu Gvineju, Australiju, Indoneziju, delove Kine i Indije.
Pored izrazito većih dimenzija u odnosu na druge vrste leptira (ima raspon krila 9-11cm), ističe ih još jedna karakteristika: spadaju u retke vrste leptira-selica (i to samo oni Severnoamerički). Poznate su njihove osmomesečne migracije sa severa na jug Amerike, i nazad, tokom kojih dođe do smene čak četiri generacije ovih leptira. Nauka još uvek nije našla odgovor na pitanje kako to ovi insekti, relativno kratkog životnog veka (6-8 meseci), prenose sa generacije na generaciju "znanje" o preciznom kretanju uvek istim migracionim putevima, od južnih delova Kanade ka zimskim staništima u Kaliforniji i Meksiku - tričavih 4000km. Sitnica.


Muški primerci ovih leptira su veći i tamnije, narandžaste boje, dok su ženski nešto manji i svetlije, žućkaste boje. Na Havajima postoje niše belog a u tropskim šumama Amazonije plavog varijeteta. 
U prirodi, za razliku od Tolkinovog sveta, ne postoje purpurni i crni primerci ovih leptira.


Zbog svog načina ishrane, pretežno na cvetovima mlečike (balkanski narodni naziv ove biljke je cigansko perje ili svilenica, i ne treba je mešati sa istoimenim lekovitim biljem) i sličnih korova (konoplja, divlja šargarepa, tuberoze) ali i jorgovana i deteline, ovi leptiri u sebi sadrže visoke koncentracije tzv. srčanih glikozida, steroida koji u određenoj koncentraciji izazivaju povraćanje pa i blokadu rada srca (jedan od njih je npr. oleandrin, u našim krajevima "poznat" po čaju iz viceva o ženama i nevernim muževima). Prosto rečeno, monarh leptiri i gusenice puni su otrova, i njihovi prirodni predatori to znaju. Kako je to zakonitost u prirodi, jarke boje ovih leptira predstavljaju jasno upozorenje neopreznim toplokrvnim alavcima. Postoji veoma mali broj vrsta ptica i miševa koji mogu da se hrane ovim leptirima, kao i neizostavne buba-mare i kineske bogomoljke.

Konačno, stigli smo do glavnog problema svih živih vrsta na Zemlji.
Do nas, ljudolikih štetočina.


Ovi leptiri polako ali sigurno nestaju iz našeg komšiluka. Pre samo 20 godina, neverovatna populacija od oko milijardu jedinki kretala se pred zimu migracionim putevima ka Meksiku. U 2013. godini, pred početak zime, taj broj je spao na tridesetinu - oko 33 miliona. Razlog ovako drastičnog pada populacije leptira leži u besomučnom krčenju njihovih šumskih staništa, i naročito u vrtoglavom porastu primene nekih herbicida koje proizvode Monsanto, Dow, DuPont i druge agrotehnološke korporacije. Ti preparati uništavaju mlečiku, koja je osnova ishrane i životnog ciklusa Monarha. Osim što vrtovima i baštama mnogih domova daju sjajnu oranž notu, ovi leptiri podjednako imaju i velikog udela u oprašivanju biljaka, baš poput pčela koje su takođe sve više ugrožene raznim herbicidima.
Problem se pojavio početkom devedesetih godina XX veka, kada je Monsanto na tržište izbacio herbicid glifozat (Roundup herbicide) zajedno sa sortama kukuruza i soje koje su na njega otporne (Roundup ready sorts). Prostije rečeno, na oblastima zasutim glifozatom ne raste više ništa osim pomenutih genetski modifikovanih useva. Polja širom USA bivaju godišnje natopljena sa preko 90 miliona kilograma ovog herbicida. To desetkuje prvenstveno mlečiku, a za posledicu ima drastično opadanje populacije kraljevskih leptira.
Američka organizacija NRDC (Nacionalni savet za zaštitu prirodnih resursa) predala je nacionalnoj Agenciji za zaštitu životne sredine urgentnu peticiju za zaštitu kraljevskih leptira, zauzdavanjem prekomerne upotrebe herbicida koji ubijaju biljke koje su deo njihovog prirodnog ciklusa ishrane i života. Takođe, pokrenuli su akciju obustavljanja prskanja glifozata duž migracionih puteva leptira, i paralelno s tim sadnju novih površina pokrivenih mlečikom sa samo jednim ciljem - pomoć opstanku Monarh leptira.


Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) je 1964. godine formirala tzv. Crvenu listu ugroženih živih vrsta, koja ima 3 kategorije: 1) nestale/izumrle, 2) ugrožene i 3) nisu u opasnosti (poslednja briga).
Monarh leptiri imaju status "NT" (near threatened): vrsta koja će u bliskoj budućnosti najverovatnije postati ugrožena.

***
U istoriji ljudskog društva, za razliku od životinjskog carstva, bilo je i još uvek ima monarha - raznih, pa i crnih. Naročito crnih po posledicama svojih postupaka, kako za ljude tako i za sav ostali živi svet.
Morgot i Sauron su na Tolkinovoj Ardi mučenjem i izopačenjem od ljudi, patuljaka, vilenjaka, orlova ili enta stvorili orke, uruke, trolove i ostalo zverinje zlokota Tame. Sauronove čini su od Velike Zelenšume načinile Mirkvud (Mračnu šumu), namnožile Šelobin nakot paukova, Purpurne Monarhe pretvorile u Crne.
Savremeni GMO nekromanseri čine to isto, pa i više, u besomučnoj jurnjavi za profitom muče i izopačuju samu Zemlju. Ovozemaljski "obični" kraljevski leptiri neće imati vremena čak ni da pocrne pre nego što sasvim nestanu.
Nije sve u parama.
Jednostavno - nije.


Linkovi:

Saturday, 27 March 2010

Dobri đaci


Dobri đaci uče na tuđim i svojim greška, osluškuju puls tržišta i birača, prihvataju savete, čitaju novine i blogove ...

pre

posle

U sredu je jedan od radnika INEX-Uzor Marketa 18 vasceli matine proveo čisteći prostor iza te prodavnice, oko kontejnera i tankova za mazut. I očistio. Svaki dan tu prolazim kada idem na posao ili se vraćam kući, bogumi sinko - i dalje je čisto. A blato je blato, mora da ga bude - inače u Negotinu neće biti politike.
Doduše, prolazim i pored Mister Nenadjebivog, istim putem ...

i pre i posle = uvek

Stvarno su majstori zanata.
Uopšte se ne uzbuđuju, i dalje teraju po starom. Čak, više ni ne prenatrpavaju tuđe kontejnere (koje svojataju). Uopšte ih i ne koriste. Ni prave kontejnere niti sopstveni čuveni kombi-kontejner sa pripadajućom mu prikolicom. Za smeće, na to sam mislio.
Stvarno, kako (na kraju) Mixajlo Uzorni može a Fridrih Barbaroš ne? Hm, možda ono "može" treba zameniti sa "hoće" ...

Ehm, dragi moji Negotinci, a šta nas sve to sprečava da konačno formiramo Savet potrošača pa ladno ovakvima kažemo da ćemo pozvati sugrađane na bojkot njihovih firmi dok se ne uljude?
Mada, možda bi mi sami prvi trebalo da se uljudimo ...

Bolje da nisam stavio ove slike kontejnera iz tzv. urbanih delova Negotina, iz naselja Borska i Veljko Vlahović, oko Zelene Pijace. Koliko tek tu Barbaroševića živi!!!
Da, nema ništa od toga, dok se sami ne uljudimo.

Sunday, 21 December 2008

Otisak Nedelje - 21.12.2008.

I tako prođe prošla nedelja. Što narod kaže: treća sreća. Ispade da je utisak ostavio predlog koji nema veze sa politikom, ali ima sa lepim manirima - koji nam svima podosta nedostaju. U toku nedelje, balvani su spremali skok u bunar, kandidati se bavili saobraćajnim sredstvima, kiša nikako da prestane, svetleća creva pomalo i ponegde varniče - to smo sredili, iznikoše i neke električne biljke ... i tako to.
Baš tako. Idemo dalje, bliže se Nova Godina, nastavak beskrajne sednice SO Negotin, izbori u demokrata.

Predlog #1 - Doktore ... šta ti je?
Da li ste čuli da je otvorena nova privatna ordinacija u gradu? Da bi mogli da naplaćuju recepte preko Socijalnog, otvorili su dve ambulante: u Kraljevića Marka br.6 i Age Rogožinarevića (kod Skvera).
Kažu u reklami, leče sve društvene bolesti, a posebnu pažnju daju alternativnim tretmanima:
- pijemo zdrav mozak (3 x 8h dnevno, pre Vesti TV Krajine u 16, 20 i 23 sahata)
- efikasno brišemo pamćenje metodom Tabula Rasa za vrat (ciglom je nešto jeftinije ali i manje efikasno)
- eliminišemo nepoželjne delove biografija, uz mogućnost davanja novog identiteta
- kaljamo tuđ obraz
- radimo naučne radove, seminarske, diplomske, maturske, grafičke i posebno doktorate
- nameštamo enterijer u vašem domu po našoj želji
- hapsimo predsednicu opštine po Vašoj želji
- vraćamo članarine malo-mnje
- vršimo retroaktivna učlanjenja i akontativne suspenzije iz članstva
- sarađujemo sa socijalistima i radikalima
- vršimo i sve ostale intervencije po želji stranaka
Surov je to biznis, pazite šta vam ja kažem. Nije lako prevaljivati toliku razdaljinu do Prestonice i zurück po nekoliko puta nedeljno. Mora se, ide se po medikamente i instrumente. Pa kada odete Tamo, a oni kažu "ostali napred, pamet stoj". Moraju ljudi, nije ni njima lako, sa koliko samo takvih ordinacija širom naše Otadžbine oni sarađuju, čudo jedno da im nisu i rogovi izašli! Kopita su za ove što stalno tabanaju.
E da, umalo da zaboravim naziv ordinacije, da je ne pomešate sa konkurencijom:
DSS - Demokratska Stranka Socijalista

Predlog #2 - Pogledi

Pogled br.1, iz ulice IX Brigade.
U pozadini, iza bandere, krije se Eko-fond.
Pogled br.2, en face.
Nekada je tu bio i neki ofucani polušarplaninac, ali njega su izgleda prvog reciklirali.
Pogled br.3, sa strane Mesne Zajednice, JNA 10, u kojoj se nalazi Eko-fond. Pogled je još bolji sa njihovog balkona.
O čemu se ovde zapravo radi?
U pitanju je privatni plac ili dvorište kuće u ulici IX Brigade broj 3, u Negotinu. Ili bolje reći - privatno đubrište. U njega se smeće baca sa obe strane bodljikave žice (na slici). Ne znam da li i ko tamo živi, ali da sam stanar okolnih kuća ne bi mi bilo sve jedno, a taman još da sam i dušebrižnik - kakav jesam.
Počinjem od Eko-fonda jer je to na 30-40 metara od njih, tako reći pod nosem. Kako mogu da ne vide tu sramotu, kada moraju makar da je namirišu jer u tom delu grada vetar duva baš iz pravca Radujevačkog puta prema Bulevaru. Kao, PVC kese i PET ambalaža ne smrde? Šta bi sa punjenjem, narode?
Apsolutno je u ovom slučaju nebitna nepovredivost privatnog poseda, jer se radi o javnom ruglu u širem centru grada.
Međutim, problem zapravo nije u Eko-fondu, jer su oni samo jedna od struktura lokalne vlasti koja nije direktno zadužena za ovakve slučajeve. Ali, to ih ne spašava odgovornosti od nečinjenja i neprofesionalnog ponašanja - da to po službenoj dužnosti prijave Opštinskoj upravi i Komunalnoj i Sanitarnoj inspekciji, onim pravim tragačima za zagađivačima životne sredine. Obavezno i dežurnom članu Opštinskog veća koji je za to zadužen. Pa da zatim oni lepo sačine zapisnik i izdaju radni nalog JKP Badnjevo da krene u "sanaciju terena". Ne bi bilo prvi put da tako nešto rade, samo nije ovo ulica Kneza Mihajla ... ili Donetova.
Ćute pored njih i razni ekološki pokreti i druga udruženja građana, kao da ih se ne tiče. Nije još došlo do njih, što da se onda u to mešaju.
Na šta bi ličilo kada bi svaki građanin, kada ga mrzi da čisti sopstveno dvorište, lepo nabacao gomile đubreta i još pozivao prolaznike da zveknu po neki smeč preko ograde, čisto mase radi? Pa onda reaguju državne institucije i o svenarodnom trošku očiste bunjište?
Ne bi ličilo ni na šta, ukoliko prvo ne bi tog istog "građanina" odrali od kazne, najmanje u iznosu predviđenom za: kaznu za vožnju u pijanom stanju + nevezan pojas + svetla ne rade + 8 putnika u Yugu. Pa da potom natenane pristupe poslu, a njemu još naplate i rad radnika i vozila za odvoz smeća.
Za šta li samo postoji ona Odluka o uređenju naselja na teritoriji opštine Negotin? Plus što uskoro postaje obavezno formiranje Komunalne policije u svakom gradu.
Svima onima koji su u prethodnom tekstu bili boldirani, Građanski Krug daje priznanje "Neprijatelj životne sredine" i jednu Crnu zvezdu pride:
Obzirom da znam da su Osmanlije imale prefinjen osećaj za estetiku, šedrvane, vrtove i bašte podjednako ukrašene cvećem, povrćem ali i lepim ženama - sumnjam da se nečija glava ne bi zacerekala ... čisto malo onako, ekološki. Ali, nekako sa druge strane ulice u odnosu na onu na kojoj se nalazi ostatak organizma zagađivača.
Narodski rečeno - obr'o bi bostan.
BOSTAN, reč poreklom iz Mesopotamije. U izvornom, Osmanlijskom, smislu predstavlja unutrašnje dvorište/vrt u Sultanovoj palati. Službenici i čuvari najbliži Sultanu, zvali su se bostandžije.
Nama je danas teško i kazne da naplaćujemo, a kamo li (daleko bilo) da ne gomilamo sopstvenu pogan.

Predlog #3 - Donacije i investicije
Na ovom mestu moram da se osvrnem na žestoku diskusiju koja se razbuktala na Negotinskom Forumu poslednjih dana.
Tema: Donacija za projekat izgradnje javnog WC-a na Rajačkim pimnicama, jednoj od najatraktivnijih turističkih destinacija u našem kraju. Tamo je toliko toga napisano pa bi najverovatnije trebalo da napravim poseban blog na tu temu - da bi se stvar razumela.
Sva tamošnja pisanija dosta govore o nama forumašima i blogerašima. Ali, naročitu muku ipak predstavlja činjenica da je sve to zapravo slika i prilika tehnologija vladavine lokalnih bećara, aga, begova, janičara i dahija. Ili je možda ipak bolje reći - bašibozuka?
Bilo je reči o tome kakva je sprega turista, pimnica pretvorenih u kafane i antropoidne fiziologije. Pomenute kafane ne bi mogle da rade bez sopstvenog sanitarnog čvora pa baš i nije jasno kakve to veze ima sa turistima. Mislite da nema, svi ti krkanluci i etno šenlučenja - pardon, turistički izleti? Šetnja prirodom uslovljena gastronomskim akrobacijama, kao obavezni deo izleta? Bacite oko onda na ponudu Turističke organizacije opštine Negotin ... varijanta - Rajac. Mezetluk je obavezan. U kafani koja bi morala da ima WC, za goste. Ako nema, onda zato grade javni toalet. Samo, kako onda kafana sme da radi? I tako opet sve iz početka ... po itineraru.
Da li je moguće u istu ravan staviti Đinđićevu donaciju za sređivanje gradskih ulica (2001) i Cvetkovićevu donaciju za WC na Rajcu (2008). I još da se lokalna vlast time kiti, a narod cveta od sreće. Đinđić je podržao svoje u tadašnjoj (kratkoj) lokalnoj vladavini, a Cvetković je iz Braćevca. Isto kao i čuveni Cvetko iz Njene varijante lokalne vlasti i patriotizma.
Zato, predlažem da kliknete na gornji link - vi koji do sada niste okušali sreću sa Negotinskim Forumom. Vi koji jeste, znate već na šta mislim.
* * *
Da ne ispadnem nekorektan prema Rajčanima, koji se ni krivi ni dužni nađoše u unakrsnoj vatri, stavljam dva sasvim pristojna linka ka njihovom predivnom mestu, poznatijem i kao Centar Vasione. Tekst jeste na engleskom, ali je autorka iz Beograda.
pimnice -link 1
stećci - link 2

ЂИЧ!




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...