Thursday, 23 June 2011

Jedan mnogo zagušljiv post


Stvarno, ko o čemu a ja malo-malo o smradovima i đubretu.

Negotinska deponija, koja to inače nije, gori još od nedelje. Elemdaklem - opet gori đubrište. Do sada se niko nije pretrgo od brige sve dok je vetar nosio ovaj užasan dim ka Samarinovcu i Miloševu. E zato je od jutros prcbato, smrad je krenuo ka jugozapadu i konačno došao do nozdrva spodoba koje se odazivaju i na ime "Negotinci".
Pre neki dan je podivljala banda gancibugaraških reciklatora posle više od godinu dana mirne krajine ponovo potpalila gume na đubrištu da bi vadili one žice koje se u njima nalaze. Sakupljanje sekundarnih sirovina, kako to neki zovu. Pulmocid, plućno satiranje, kako bi to trebalo zvati.
Taman su Negotinci pomislili kako su se konačno otarasili trovanja nastalog sagorevanjem tresetišta po obodu grada (kad već ne mogu političara), a ono gle čuda - svi smo zaboravili na milo&drago nam đubrište!
E jbg...
Biće posla za dr. Jasminu, sve mi se čini.
Ako niste iz Negotina a nameračili ste se da ovde dođete, bolje nemojte - do daljeg. Nekom ostane srce u San Francisku, a nekome parče plućnog krila u Negotinu.

sreda 22.06.2011. 19:50

četvrtak 23.06.2011. 06:30

Prepodne je smrad prešao granicu trpeljivosti. Kako to obično i biva kada su smradovi u pitanju. Komunalci ovaj problem ne mogu nikako da reše sa par svojih radnika, bez pomoći protivpožarne policije, kako se danas vatrogasci zovu. Ne znam da li im je opisom poslova na radnom mestu predviđeno da legitimišu i ispendreče svaki požar ukoliko remeti javni red i mir, ali povremeno grebatorski a ponekad i ignorantski stav kada ih pozovete da intervenišu nikako se ne uklapa u imidž koji bi hteli da imaju. Njujorški vatrogasci su posle 9/11 stekli status heroja, a ovi naši se ponašaju kao da su heroji po definiciji - ne mogu da dođu da makar pokušaju sa gašenjem zapaljenog đubrišta jer gase žito... Citiram jednog od nadležnih za nešto.


Ni sam centar grada izjutra nije bio pošteđen smrada, pa tako ni Zelena pijaca. Ono preko zida je Predškolska ustanova "Pčelica", negotinsko Zabavište. Tek da se zna šta je šta na slici.
U toku dana vođene su razne konsultacije šta uraditi sa ovom nesrećom. Zaključak je da kada vam se zapali kuća, slobodno treba pozvati komunalce a ne vatrogasce, još nam samo ta delatnost fali u firmi. To što je zatrpavanje smeća zemljom i peskom beskorisno jer požar tinja ispod, plus onaj razdrkani buldozer iz koga ispadaju delovi kada se vozi, nije bilo dovoljno nijednoj dosadašnjoj lokalnoj vlasti, pa ni ovoj naravno, da makar pomisli kako bi trebalo pomoći komunalcima da se ova sramota više ne ponavlja iz godine u godinu. I ne samo sramota, već otvoreni atak na zdravlje građana i biračkog tela. Važno je da niko ne potpaljuje đubre svake četvrte godine, a za ostalo vreme zabole nas levi ćošak. Đubre ne sme nikako da štrajkuje, to sprečiti po svaku cenu inače pada vlast. Zna se šta se dešava kada neko potpali đubre. Gadno smrdi, plus guši.
Nekada su rudari u okna sa sobom nosili kanarince koji na vreme osete zapaljivi metan. Pošto je Negotin očigledno površinski kop, gde se najviše dubinski kopa i rije po tuđim biografijama i genotipu, koriste se najčešće čuvene ptice-serice ali i džukele kojih su prepune ulice. Šinteri stižu noćas iz Kragujevca, kerove vataju u petak tokom dana.

Jebala ih politika i onaj ko ih prevari da se to tako zove.

No, kako god bilo, učinilo se da se situacija u toku dana popravlja i količina dima u vazduhu smanjuje. Oće, domojega, što reče jedan od komunalaca.

četvrtak 23.06.2011. 20:40

U sredu uveče vetar je duvao ka zapadu i nosio smrad ka Samarinovcu, Miloševu i Dušanovcu. U četvrtak prepodne ka jugu, i prekrio je ceo grad. Uveče se okrenuo na istok, prema Srbovu. Ostaje još da produva malo i severno, prema Prahovu i Dušanovcu pa da ugođaj bude ceo. Ruža vetrova se u Negotinu zove Ruža smradova.
Večeras se posebno oseća karakterističan kiseli smrad koji štipa za grlo i oči. Podeća malo i na sumpor. Opet gume, izgleda. Kao što negde već rekoh, prosto mi dođe da odem u borski rudnik da se nadišem svežega zraka. Dao bog, nisu se tamo ni pretrgli od rada, s obzirom da Dinkić partijski ulaže pare svih građana Srbije u jame bez dna. I u veš-mašine za pranje biografija.

Dakle, dok vatrogasci zalevaju žito, panduracija vata kradljivce cveća a komunalci se bave politikom, šte preostaje običnom građaninu pokornom da uradi u svemu ovome? Da stavi plinsku obrazinu M82, aspirator za H1N1, štipaljku za nos, crn povez preko očiju? Ili govnjivu motku u ruke?
Hm, ministar ekologije Dulić bio je u Negotinu pre neki dan. A šta ako se vrati? Bogumi, nekima ne bi bilo veselo u toj varijanti...

***

Dosadan sam pomalo s tim đubrište, đubre, đubrad i slično, zar ne? Jbg, pojam "deponija" je u našem slučaju neadekvatan, jer to mesto ne odgovara standardima i propisima da bi se moglo nazvati deponijom. Zbog toga ni ekoinspektori ne reaguju, ubolo ih ko kec na banku.
Pa, ima li rešenja za izlaz iz ove sumanute situacije?
Možda.
Još 2009. godine ponudio sam opštini u ime JKP projekat (gle, pa i ja radim tamo nešto pored povremenih sindikalnih otkrovenja) kojim bi se makar malo predupredilo samozapaljivanje smeća na đubrištu, plus odradili i neki drugi poslovi kojima bi se poboljšao kvalitet pružanja komunalnih usluga.

Evo teksta detaljnog opisa tog projekta (koji i dalje sakuplja prašinu po Komunalu), u celini:


IZRADA PROJEKTNO-TEHNIČKE DOKUMENTACIJE ZA IZGRADNJU POSTROJENJA ZA EKSPLOATACIJU TEHNIČKE VODE NA LOKACIJI GRADSKE DEPONIJE U NEGOTINU

1. Pozadina i kontekst (obrazloženje)
Karakteristike i posebnosti opštine Negotin:
- Negotin leži na nekadašnjem močvarnom tlu zbog čega je izražena pojava podzemnih voda, na dubino od 2 do 15m.
- Podzemne vode predstavljaju prirodni resurs na kome se bazira realizacija ovog projekta. Zbog slabo razvijene vodovodne mreže izvan teritorije grada Negotina (tj. po okolnim selima u Opštini) domaćinstva koriste vodu iz bunara za piće i spremanje hrane, što upućuje na zaključak da je realizacija navedenog projekta moguća.
Specifični problemi i nedostaci koje treba da otkloni Projekat:
- Postojeća gradska deponija (smetlište) ne ispunjava više standarda za dobijanje statusa deponije, zbog čega je planirano njeno zatvaranje (po projektu „Plan sanacije, zatvaranja i rekultivacije deponije smeća u Negotinu“). Ova lokacija se i dalje koristi za odlaganje otpada zbog toga što još uvek nije krenula sa radom Regionalna deponija na teritoriji opštine Zaječar (Halovo2). Zbog nemogućnosti kvalitetne kontrole odlaganja otpada, dolazi do čestog samozapaljivanja smeća što uzrokuje stvaranje štetnih gasova koji se nekontrolisano emituju u atmosferu i šire na stambene delove grada Negotina.
- Lokacija na kojoj se nalazi deponija (smetlište) nalazi se na pravcu širenja industrijske i stambene zone grada Negotina, što dodatno komplikuje ovu situaciju.
- Realizacijom Projekta dobili bi smo tehničku vodu koja bi bila korišćena za interventno gašenje požara na deponiji (čest je problem nemogućnosti intervenisanja od strane vatrogasnih službi zbog prezauzetosti, naročito u letnjem periodu), kao i za preventivno sprečavanje samozapaljivanja smeća kvašenjem tehničkom vodom. Po zatvaranju, tehnička voda biće korišćena za proces rekultivacije deponije (smetlišta), kao i u ostale svrhe (npr. za zalivanje zelenih površina, pranje ulica, kontejnera, vozila gradske čistoće itd).
- Pored ekološkog, cilj upotrebe tehničke vode je i smanjenje rasipanja vode za piće, jer se trenutno ista koristi za navedene svrhe.
Primenjivost na već postojeće ili planirane inicijative i projekte:
- Projekat pokriva aktivnosti predviđene u okviru „Plana za upravljanje otpadom u opštini Negotin“, kao i realizaciju projekta „Plan sanacije, zatvaranja i rekultivacije deponije smeća u Negotinu“.
Procenjena vrednost izrade Projekta i radova koji će biti isplanirani Projektom:
- Realizacija ovog Projekta (izrada projektne dokumentacije) procenjena je na 5000€, od čega je sam projekat 4000€, a potrebne dozvole i takse (republičke, opštinske itd) 1000€.
- Procenjena vrednost radova na realizaciji Projekta iznosi 50.000€.
2. Ciljevi Projekta
Opšti ciljevi Projekta:
- Unapređenje efikasnog upravljanja otpadom, u skladu sa „Planom za upravljanje otpadom u opštini Negotin“.
- Unapređenje zaštite životne sredine, sprečavanjem zagađenja vazduha.
- Povećanje efikasnosti utroška vode za piće.
Posebni ciljevi Projekta:
- Izrada idejnog projekta „Izrada projektno-tehničke dokumentacije za izgradnju postrojenja za eksploataciju tehničke vode na lokaciji gradske deponije u Negotinu“.
- Izrada glavnog projekta sa tehničkom kontrolom.
- Sprovođenje tenderske procedure za izradu projektne dokumentacije.
Rezultati realizacije radova koji će biti isplanirani Projektom:
- Smanjenje troškova održavanja sadašnje deponije (smetlišta).
- Smanjenje zapremine otpada koji pokriva površinu tla na deponiji (smetlištu).
- Sprečavanje nastanka štetnih gasova (CO2, SO2, NO2) koji u Negotinu, obzirom na geografski položaj i konfiguraciju terena, mogu izazvati efekat staklene bašte na mikro (lokalnom) nivou.
- Smanjenje nenamenskog utroška vode za piće.
3. Glavni korisnici
- Građani Negotina i okolnih sela u najbližem okruženju (Samarinovac, Prahovo, Radujevac i Srbovo)
- Životna sredina – biljni, a pre svega životinjski svet (očuvanje prirodnih staništa njihovom zaštitom, realizacijom Projekta)

***
Predočene cifre nemojte uzimati zdravo za gotovo kao takve, ali činjenica je da je ovaj projekat ocenjen povoljno od strane domaćih konsultanata koji rade za nemački institut GTZ. To nije bilo dovoljno tadašnjoj bećarskoj ali i potonjoj privremenoj vlasti da shvate važnost rešavanja ovog problema - bilo je preče da obezbede guzice grebanjem za pare za kotao za grejanje u zgradi Opštine. Inače, tom prilikom nije prošao ni podjednako važan i daleko skuplji projekat sređivanja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (podnosilac takođe JKP) kao ni projekat pravljenja betonskih boksova u kojima bi bili smešteni kontejneri za smeće (podnosilac Eko-fond, koji više ne postoji).
Lepo, ali problem i dalje nije rešen, možemo se sada praviti pametni do mile volje i kititi tuđim perjem. Ili podjebavati na konto pameti one koji je činjenično imaju - za razliku od nekih... drugova.

Dakle, ima li zaključka celoj ovoj priči? Mislim da ima, kao i to da bi čak sve moglo da ima i povoljan ishod. Potrebno je jedino da opštinari, inspektori, policioti i protivpožarna panduracija, komunalci, ekoudruženja građana i ama baš svaki stanovnik ove Opštine uradi svoj deo posla i ne ometa druge.

p.s.
Esej prof dr sci Jovana Marića i dalje ostaje nezaobilazno štivo za ove vrele dane.
Duško Radović je lepo ovo predvideo i napisao kako mesta u gradu nema i za nas i za đubre. Neko će morati da ode.
ehm...

Monday, 20 June 2011

Hortinekultura


Hajde da podržimo Sinišu u njegovim nastojanjima da ovaj grad makar malo bude lepši. Na svom blogu GRADSKO ZELENILO danas je objavio tekst "Već viđeno" posvećen idiotima, tzv. našim sugrađanima koji se bez pardona usuđuju da sebe tako nazovu.
Da previše ne ponavljam već rečeno, napisano a bogami i viđeno, u poslednje vreme sve se češće dešavaju krađe cveća i sadnica, lomljenje drveća, klupa i kandelabera, i to kako noću tako i danju. U centru, po parkovima i ulicama naše mile nam & drage Palanke.
Elem, neki dan sam i sam uslikao centar Negotina sa željom da napišem nešto o pošumljavanju onog aerodroma od štampanog betona i Sikijevim namerama da nam osveži usijanu svakodnevicu.



Džaba. Mi sami to ne želimo, i zato nam nema pomoći.
Zaista, pominjani tenkre već neko vreme leši cvetne leje u centru grada i posle preprodaje to cveće. Kao, nema od čega da živi, tj. iz Bugarske nabavlja strukove koje prodaje... Pa kud baš odatle?!




Juče je očerupano cvetno ostrvo u centru, ispred samog spomenika Hajduk Veljku. I niko nije video kada se to desilo. Uopšte... Ali zato je ortopedija prepuna Negotinaca sa simptomima ušinuća vrata, spondiloze i beskičmenjaštva. Naročito onih službenouniformisanih, kratkih rukava i pantalona.

Da se ne zanosimo kako je cveće pozobao golub sa jedne od fotografija. Nije to bio taj. Stvar je zapravo gora od samo jednog, poslednjeg incidenta. Ovako je svaki dan. Isto.

Negotinci obožavaju da prave utabane pešačke staze slonova posred travnjaka, iako im je prethodna vlast omogućila prolaze od štampanog betona.




Negotinci, takođe, uživaju da lome sadnice (u samom centru, ispred opštine, crkve, inspekcije...) i čerupaju novopostavljene flower-towere, ne samo cvetne leje. Prosto me strah hvata šta će se desiti sa najavljenim bubamarama... Odoše nam gosti.
Cveće je bilo juče na dnevnom redu. I danas, naravno.



Danas je stručno proređen cvećnjak (zaista se ne da odmah uočiti kvalitetan ručni rad) ispred Marketa18 i usred bela dana polomljena ukrasna breza kod bivše Borske banke. Takođe vrlo stručno, precvikana skoro iznad same zemlje. Komunalci su pokušali u toku dana da je kako-tako usprave uz dva direka sa strane, nadajući se da će možda uspeti da je spasu. Stvarno, svaka čast "majmunu" koji je ovo uspeo da uradi. Izvinjavam se majmunima.
Inače, ni masakriranje cvećnjaka u ulici JNA nije ništa novo. Pre par nedelja je drugarica (ne, to svakako nije gospođa) Vera, koja stanuje u komšiluku, sebi dopustila luksuz da navata dve pune gajbice petunija koje su se otimale i bežale da ne budu uhićene, ali je dotična nadljudskim naporima sve uspela da ih utera u opremu predviđenu za odnošenje sa lokacije. Aman bre, žena ladno usred bela dana krade cveće i kada je Siniša pita šta to radi, odgovara da joj treba par komada za terasu, pa kada joj ovaj kaže da se ne radi o "par komada" već o dve gajbe, sledi:

Marš bre, ja ima da uzmem kolko hoću, ja plaćam gradsko građevinsko zemljište i nosi se!

Bravo komšinice, tako se bre bori sa bezobraznicima iz hortibirokratije! Mamicu im komunalsku... Kamo sreće da je svemu tome kraj, na ovom mestu.
Ali - nije.

***



Kad spomenuh taj Market18, red je i ovo da se zna: preuzeli su štafetu od Barbaroša kada je u pitanju bacanje đubreta van kontejnera. Onaj se nešto primirio u zadnje vreme, mora da su mu "neki" izvukli uši. Zato se Uspešni Privrednik nikako ne uzbuđuje po tom pitanju. Bacaj Miško!
Hteo sam da ovu priču uvrstim još juče kao jedan od predloga za Otisak nedelje, pa odustao. Ovo je priča za sebe i zaista je vreme da se svi u ovoj palanci trgnemo i prestanemo da je ružimo.



Plus, zbog radova na trotoaru u ulici Srbe Jovanovića preko puta Bolnice, komunalci više ne mogu da priđu kontejneru iza Pošte, koji je tu bio postavljen za nekoliko okolnih zgrada. Pomenuti kontejner se trenutno nalazi preko puta Komiteta jer jedino sa tog mesta može da bude pokupljen i ispražnjen. Ali to ipak nikako ne sprečava komšiluk da se komunalcima osveti tako što đubre i dalje baca na gomilu na mestu gde je nekada stajao kontejner.
Jbg, te zgrade zovu doktorske, ali praziluk je praziluk sa i bez dr i mr.

Hortinekultura i građansko nevaspitanje.
Baš.

Preporučena literatura:
prof dr sci Jovan Marić
"Kakvi smo mi Srbi? Prilozi za karakterologiju Srba" (1998)


Sunday, 29 May 2011

Otisak Nedelje - 29.05.2011.


Hm, šta bi sve to moglo da se otisne ove nedelje, pitam se, pitam se...
... čudim se.

1. Vatanje

Pa dobro, nije u pitanju gejnešto, al jeste nekakvo vatanje. Uvatiše đenerala koji je vešto uspevao da sam, uz pomoć prijatelja ili publike čitavih petnaest i više godina krije guzicu od haških pasa-tragača. Ne znam da li se zaista SPS reformisao (kako da ne - pazi da u to ne poverujem), ali Dačićevi policioti su činjenično navatali Smradića, tako da Boris Prelepi može da svira do mile volje u švedski narodni instrument od gline sa osam rupa. U okarinu, bata Šurdo.
Činjenice govore da je Ivica zajebo Maricu.
O nevinosti komandanta armije čiji su neki pripadnici imali običaj i da streljaju ljude vezane žicom branitelji lika i dela Slobodana Miloševića i sličnih mogu da guslaju koliko hoće. Nevin je taman koliko i francuske sobarice, Gotovina, Orić, Tači i slična mu stoka. Pardon - izvinjavam se francuskim sobaricama.
Međutim, kopka me nešto drugo.
Mi (čitaj: Srbi) izvatasmo skoro sve svoje bitange koje su brukale ovaj narod krijući se iza "viših ciljeva". Nego, šta to bi sa nekima od ruske nam braće?


Drug Eduard Limonov, ruski disident i pseudopisac, francuski državljanin, drugar Garija Kasparova, autor "Dnevnika jednog gubitnika", fašista (po Stivenu Šenfildu), švercer oružja, snajperista i ko zna šta sve još. Dečko koji je ladno zveknuo nekoliko rafala iz mitraljeza 1992. godine posred Sarajeva.
Zašto ovog klena ne ganja Haški Tribunal? Ko je zapravo za Hag boranija - srpske komandno-štapske barabe ili ruska bitanga, koja nije opalila nasumičan rafal već je pomno nanišanio snajperom pre nego što je povukao oroz?!
Eduard Venjaminovič je nešto nišanio. Pitanje je šta je pogodio.
Ili koga. Ubio.
Činjenica je da Bratskajanamrosija krije neke (svoje) likove koji u potpunosti ispunjavaju kriterijume za Haški tribunal ali da to niko sa Zapada zvanično ne sme da kaže. Kao što ni mi preterano ne insistiramo na izručenju nekih članova Miloševićeve bande koji su postali naprasno ruski nacionalni interes.
Jebeš takvu pravdu.
Ne mislim na novine.

2. Opet štrajk

Dobro. Ajd sad da vidimo šta to onaj Bankovićev drugar ima da kaže na temu bune komunalske protiv tog jabukovačkog dahije.
Ništa više nego što je već pisao na ovom blogu 2008. godine, zbog čega mu je "anonimni komentator" prebrojao genetiku, porodično stablo, proverio diplome, najebo se majke i ostale ženskadije, gvirnuo u testise i kopao po kanti za đubre. Anoniman, malo sutra. Potpis tog gada je toliko smrdeo da se nije nikako mogao sakriti iza anonimnosti. Za razliku od drugih - taj nije.
Hajde malo da se podsetimo svih tih komunalskih štrajkova do sada.
2001.
Prvi zabeleženi štrajk u istoriji JKP "Badnjevo", upriličen je u junu te godine. Isterana mehanizacija pred ulaz u zgradu Opštine, u kojoj u tom trenutku sedi Privremeno DOS-veće, ustoličeno mesec dana ranije. Prethodno je nekim članovima sindikata "Nezavisnost" šapnuto na uvce da se neće dugo zadržati u firmi ako ne napuste taj sindikat. Svedoci itekako postoje.
Zahtev: Traži se od članova Veća da radnicima objasne zašto smenjuju dotadašnjeg Uspešnog direktora. Crvenog, naravno.
Ishod: Uspešni uspešno podnosi ostavku pre smene i dobija novoizmišljeno mesto prvog od saradnika/savetnika za nešto. Za zloupotrebu i neovlašćeno korišćenje službenih vozila i mehanizacije niko nije popio krivičnu prijavu.
Appendix: Nepunih pet meseci kasnije održani su vanredni lokalni izbori, na kojima je Veće puklo a na vlast se vratio SPS u koaliciji sa Koštunjarama.
2004.
Aca Ročulj je toliko preterao sa zajebavanjem u JKP "Badnjevo" da je to postalo nepodnošljivo ne samo radnicima firme već i koalicionom partneru. Komunjarama, naravno. U aprilu te godine počinje sindikalno komešanje. Desetkovana "Nezavisnost" nema snage više ni da prdne posle direktnog obračuna sa ljudima iz njihovog povereništva, spada na cifru od 12 apostola, otpor se sveo na samo jednu tužbu i to privatnu. Samostalni sindikat je propao u zemlju, čekajući mig iz Komiteta iako je bio u potpunosti u kandžama direktora koji prisustvuje njihovim sastancima po privatnim kućama. Formira se novi sindikat ASNS, koji počinje proteste ometanjem Komunalijade u junu, što potom prerasta u ulični protest u julu.
Zahtev: Smena direktora i pokretanje istražnih radnji o tome šta je sve to napravio od firme u svom dvogodišnjem mandatu.
Ishod: Ročulj beži iz firme ali ne pod pritiskom opravdanog protesta radnika, za koje ga zabole taman koliko i pre toga, već pod pritiskom politike koja se tada vodila u Opštini. Dok su radnici štrajkovali glađu ili šetali ulicama Negotina, nekoliko odanih su šetali pištolje po službenim prostorijama firme. Niko nije popio krivičnu prijavu za to.
Appendix: U septembru su održani lokalni izbori, u koje je SPS morao da uđe neokaljan koalicijom sa DSS, čiji je član i vedeta dotadašnji direktor JKP bio. Takođe, potonji v.d. u saradnji sa dva sindikata (bez "Nezavisnosti", koja se tome protivila) otpušta četrdesetak radnika, listom fizikalaca i čistača primljenih na određeno vreme, kao "meru za spas firme". Većina otpuštenih su bili štrajkači koje njihovi rođeni sindikati nisu zaštitili od "spasa preduzeća". U potonjim godinama najveći deo njih ipak je vraćen na posao jer grad nije imao ko da čisti. Oterani direktor te zime provodi par meseci u Istražnom Jakobsfeldu ali ne zbog Komunala (pojavio se nedostatak dokaza) već zbog prokletih auto-trka iz 2003. godine.
2008.
Do te godine bilo je nekoliko najava i pokušaja štrajkova u kojima su (začudo) učestvovala sva tri sindikata u JKP. Ujedinilo ih je to što se debelo kasnilo sa platama usled gazdovanja firmom do 2004. kao i činjenica da je od 2005. na snazi idiotska uredba Vlade da zamrzne plate u javnom sektoru usled čega su najviše najebali radnici u komunalnim preduzećima širom cele Srbije. Uspešno je čak sklopljen i Kolektivni ugovor sa Opštinom kao osnivačem, u jesen 2007. godine. Tada je i na intervenciju nekih ljudi iz DS, iako je na vlasti u Negotinu bila koalicija PNTK+SRS, komunalcima limit plata uvećan za 20%. Tadašnji radikali po opštini kitili su se tim perjem, ali teško da bi i budala poverovala kako su oni bili zaslužni za bilo šta. Međutim, dovođenjem v.d. direktorke direktno sa-ulice-za-uvo-pa-u-fotelju posle lokalnih izbora održanih u maju, stvari u firmi ponovo kreću u ludilo. Činjenična nezakonitost prilikom imenovanja za v.d. direktora osobe koja ne ispunjava uslove za to (doduše, ni Ročulj 2002. nije mogao da bude istovremeno i direktor i odbornik i predsednik komisije koja mu verifikuje izbor - pa šta) nije zagolicala sindikalne kolovođe ovog puta, naravno osim zamlata iz "Nezavisnosti" mada je i među njima preovladala težnja za kooperativnošću, sve dok standardna ekipa Kolovođa pomenutu nije natenane skenirala i počela da je bije po slabim tačkama. Što naravno nije ni bilo teško raditi devojci napaljenoj na politiku koju su ubacili u kavez pun zmija i rekli da ne brine dokle god njeni sede u Opštini.
U ovom kraju svi znaju šta na vlaškom znači reč fut. E, baš to.
Zahtevi: Isplata zaostalih i povećanje narednih plata, nova sistematizacija radnih mesta, socijalni program, dugovi preduzeća, kamata na tužbe radnika za neisplaćene zarade, toplane.
Ishod: Pare su i dalje davane na kašičicu, ništa od povećanja (naravno), ništa od sistematizacije i socijalnog programa (naravnonaravno), o dugovima i kamatama za tužbe ništa, o advokatskim troškovima još i manje od ništa (hm...). A toplane? Pa, ja od 2005. govorim da se sa toplanama u gradu konstantno nešto muva na ivici zakona, ali to izgleda nikoga ne interesuje. Zato danas u naselju Borska zimi plaćamo hlađenje umesto grejanja.
Appendix: I posle majskih izbora SPS ostaje kratkih rukava po pitanju vlasti, i ovoga puta zajedno sa koalicionom žutom sabraćom. Kako u opštini tako i u JKP. Pa što da onda malo ne potpaljuju vatru koja ionako tinja već godinama, a kliče se "alo bre, dajte veće plate komunalcima". Mada, posle pritiska na v.d. Nejaku ekipa savetnika/saradnika koja sada već broji tri (3) komada bivših direktora (sve listom dovela politika sa strane, nijedan podrijetlom iz same Firme) kao i poželjnih sindikalaca učvršćuje svoju poziciju i uticaj u preduzeću, tako da se delokrug pomenute gospodične sveo samo na protokolarno potpisivanje faktura. Takođe, u jesen te 2008. vrh lokalnih radikala listom beži kod Toma & Jerryja, čime počinje konačan pad PNTK sa vlasti u Negotinu.
2009. nije bilo štrajkova. Zato je bilo svega i svačega, već viđenog ali i neviđenog. Kao na traci, na direktorskom mestu su se u tih 12 meseci smenile četiri v.d. osobe, radikali upadali, pa naprednjaci, pa opet radikali, pa... na kraju je ipak v.d. Radikal prvo dobio pismenu podršku "dva reprezentativna" sindikata (koja je prosleđena i Opštini) da zavede red u firmi, a on je to razumeo kao 'odi u Garažu i javno pročitaj imena članova sindikata "Nezavisnost" i kaži da će da popiju otkaze ako se ne iščlane (opet...) a ostali neće da dobiju platu zbog njih'. Ladno, pred svedocima od kojih su neki pod punim imenom i prezimenom o tome dali izjavu za novine. A kolovođe tog sindikata neće da dobiju tu "platu" jer odbijaju da uzmu kredit u visini svojih primanja i to baš u banci "sa rodbinskim vezama". Sud je presudio te godine šta Zakon kaže o takvom sređivanju stanja u firmi. Posredno, i o podršci "dva reprezentativna sindikata" takvom ponašanju.
2011.
Stvarno, šta bre taj bandoglavi Banković hoće?!
Neće da razgovara svaki čas sa "dva reprezentativna sindikata", onim idiotima iz "Nezavisnosti" je priznao činjeničnu reprezentativnost, napalio je i predsednika Upravnog odbora da ih više ne konstatuje - sad samo još fali da obrlati Vlajka i ode sve u propast, kupuje opremu i mašine ko mutav i što je još gore nalazi poslove da se te iste mašine isplate u što kraćem roku. Šeta dupe po seminarima, on i oni njegovi ljubimci što imaju škole i koeficijente, savetnička/saradnička i ostala rukovodeća mesta. Đubre jedno privatničko, isplaćivao je plate po 25% svaki petak dok nije dostigao sva zaostala primanja! Šta je bre on zamislio, da će tako da kupi radničku klasu i retkopoštenu inteligenciju komunalsku?!
Dugovi firme jesu trocifrenomilionski. Tačka. Kao i potraživanja. Dug za struju nepobitno postoji u navedenom iznosu, ali je njegova isplata stvar dogovora poslovodstava JKP i Elektrodistribucije. Jednostavno, taj i takav dug ne može i neće ostati neplaćen, pa makar bilo i smaka sveta. Pitanje je kada i po kojoj ceni. O tome ipak ne odlučujem ni ja niti sindikati. Prosto - ko nas jebe.
Neko bi da šeta dupe do Austrije a nema tamo poslovne partnere? Žao mi je - ima.
Doveden je žuti Doca na Golubovo mesto koje je on sebi izmislio 2001. godine. I šta je sad tu u stvari sporno, kada su sva tri savetničkosaradnička mesta činjenično politička i namenjena bivšim direktorima? Zašto se sindikati nisu pobunili odmah, pre tačno 10 godina, zbog takvih radnih mesta, pa se danas o tome ne bi ni ladila usta. Činjenice govore sledeće: žuti je došao na to mesto jer crveni nisu dali da dođe na drugo u JP za građevinsko zemljište, a koje je i dalje prazno. Meni nije jasno samo jedno: Da li se bre ovi bune što je Doca došao na Golubovo mesto ili zato što to mesto nije i dalje prazno? Ubeđen sam da se ne bune zbog čega ta savetničkosaradnička mesta uopšte i dalje postoje. Gde bre smeju...
Socijalni program? Pa što ga nismo izboksovali pre, kod Blagoja, Goluba, Slobe#1, Ročulja, Brančeta, Kicula, Slobe#2, Danijele, Vladana, Brančeta (opet), Džigija - nego tek sad kod prepotentnog Bankovića? Jbg, našao se u pogrešno vreme na mestu zgodnom za zajebavanje.
Minimalci se ne poštuju? Tačno do bola. Ja zaista ne znam kako ti ljudi preživljavaju. Niko normalan to ne bi mogao da shvati. Na žalost, sve se i dalje opet vrti oko uredbe Vlade o zamrzavanju plata svim komunalcima. Ne smeš da im daješ manje od minimalca (kakav pleonazam) a ne smeš ni da povećaš plate. Dakle ostaje samo da uzmeš od onih koji imaju veće plate i daš onima koji imaju manje. Žao mi je, ko je tako planirao zajebo se debelo, boljševizam je baš zbog toga propao. To nikako ne ume da shvati da smanjenjem broja radnika i ukupan kolač postaje manji a ne pojedinačni parčići veći. I da su svi radnici na određeno morali da budu osnov za povećanje mase zarada, srazmerno zbiru njihovih plata. Pa u Uredbi doslovce tako piše, crno na belo. Jbg, kada prethodni rukovodioci (koji sada dobrim delom kenjaju i potpaljuju radnike) nisu imali mozga i muda da pregovaraju o platama sa Opštinom i Vladom, nego su čekali poklon s neba. I gledali samo svoja dupeta. E zato sada Bankoviću bride uši. I to ide u rok službe direktorske, šta da mu radim.
Klizalište koje je kupljeno iako se pričalo da će to ići na teret Općine? Biće to jedan od jačih argumenata opozicije na sledećim lokalnim izborima, činjenično. Može aktuelna vlast da se pravi po tom pitanju blesava koliko hoće, i da smišlja izgovore do 101 i nazad.
Sponzorisanje "Susreta sela" i auto od 2,5 miliona dinara? Stvarno, nekada je opština finansirala te poskočice; Komunalu i nije bilo potrebno da se posle okolo laprda kako se od tih para finansiraju krkanjci po selima. A da su ždrali - jesu. Kao razvaljeni, i kao da im je poslednje, predglavu. Sumnjam da je to bilo po principu američkih žurki da svako donese ponešto od kuće.
A taj prokleti auto? E jbg, to JESTE stvarno budalaština koja nikome ne treba. Trebalo je radnicima isplatiti zaostale putne troškove i tako rovatorima izbiti argument iz ruku, pa onda pazariti službeni auto recimo upola cene. Jebeš pogon na četiri točka, nećemo se voziti zimi na Kopaonik i Jahorinu i tačka. Da firmi treba nov, reprezentativan auto, to stoji. Ona razdrkana Dacia, koja je takva poodavno a ne od juče - hm, pitam se samo ko je to sjebo celu levu stranu kola 2005. a nikada nije odgovarao - zaista ne liči više ni na šta. Što, ponavljam, nije nikakav izgovor za kupovinu Bele lađe. Bez obzira na nedavno pristiglu profakturu za auto, koja apsolutno nije obavezujuća, smatram da ne treba kupiti kola po toj ceni - i tačka. Baš me briga ko će se zbog ovoga naljutiti. Nije mi namera da krojim ni lokalnu politiku niti poslovnu politiku firme ovde na blogu, jednostavno - to je ono što mislim i iza toga stojim.
Čedo - zajebi tu stvar. Ne treba ti da time hraniš rovce.

Uf, umalo da zaboravim na čuvenu mašinu za štraftanje po asfaltu (da, dragi moji sindikalci, kaže se asfalt a ne asvalt). Namera je bila da se njenom kupovinom preuzme posao obeležavanja i održavanja horizontalne signalizacije u gradu, što je do sada radila jedna niška firma. Da negotinske pare ostanu u Negotinu. Poverovalo se (nažalost naivno) u poštenje dobavljača i mašina je isplaćena u celosti a do dana današnjeg nije stigla u JKP. Umesto nje je na revers data druga, jeftinija i slabijih performansi, sa namerom da se naši radnici na njoj obuče za rad dok ne stigne ona prava "iz Amerike". Kakav zajeb. Sa dobavljačem je i dalje neverovatno teško stupiti u kontakt, mada su pokrenute predtužbene radnje i isti opomenut na nepoštovanje ugovora o kupovini. I dalje je sve status quo po tom pitanju.
Btw, mašina se može koristiti i za uklanjanje grafita sa fasada i drugih površina. Posle skorašnjeg patriotskog divljanja po negotinskim zidovima, sve mi više smeta to što nemamo tu mašinu u firmi.
Elemdaklem, pa koji su to onda zahtevi štrajkača u najavi, ili mogući ishodi? Smena direktora i predsednika Upravnog odbora. Ajde bre! Kao da su do sada radnici birali i smenjivali direktore pa da nastavimo sa tom praksom. Nema od toga ništa, to je svima pa i njima jasno. Zato ćemo se zadovoljiti kakvom-takvom isplatom nekih para, uticajem na sistematizaciju radnih mesta, novim kolektivnim ugovorom po našoj meri, armiranjem već ukopanih pozicija stečenih u Preduzeću. I čekaćemo nekog novog v.d. klena da ga kantamo naredni put.
A appendix ovoga puta, šta bi s njim? Pa, meni sve ovo izgleda kao predizborna kampanja za unutarstranačke izbore u lokalnom SPSu, i to u korist one struje koja u poslednje vreme laprda po čaršiji kako "nikada ne bi u koaliciju sa onima što su ih klali 5. oktobra, nego je onaj fašista Solana to naredio Dačiću i Tadiću". Da, takvi i dalje slobodno šetaju ulicama ove palanke.
Mada, ukoliko lokalnih izbora bude uskoro, može ovo da bude i predizborno traženje žrtvenog jarca u žutom taboru, da se pokaže kako crveni i nisu baš hteli sa njima po svaku cenu ali eto, moralo se tako zbog dobrobiti građana, pa narod neka glasa za principijelne. Po staroj i proverenoj formuli, da se mi malo odmaknemo i distanciramo od koalicionog partnera pred izbore, neće biti zgoreg, a dao bog, proverenih izvođača radova imamo na pretek. I onda posle opet iznova, sa ojačanim koalicionim potencijalom u nove pobede. I raspodele feuda.
Niko nije žutima kriv što su sebe doterali dotle dokle su danas stigli.
...
p.s. Appendix je u medicini latinski naziv za slepo crevo. E jbg!

3. ¡ʇǝɹʞoǝɹd

Čeda je konačno izabran! Živeo Čeda Jedini!
Bezveze.
Plus LDPMilojko.

4. Šoku Tito



Beše nekad 25. maja Slet, Dan mladosti, kobajagi Carev rođendan, dan desanta na Drvar i ko zna šta sve još na isti datum. Bitno je da je toga dana na Partizanovom stadionu Josipu Radniku uručivana Štafeta mladosti, falusoidni simbol Oca socijaljugoslovenske nacije, totem oko koga su se okupljale drugarice pionirke i omladinke, i kitile ga (se) cvijećem.

A matori se pridržavao za sisu. Da ne padne, bolela ga nešto noga, biće.

5. Dve banke od Barija



Prošlo je dvadeset godina otkako je Zvezda osvojila Kup šampiona u fudbalu.
Znate kada će u ovoj zemlji biti bolje? Kada se to opet desi.
Darko, Darko, Darko!!!
I LDPMilojko. Opet.

***
Eto, a ja pre tri godine rekao kako više neću da pišem o štrajkovima...
Ko mi je kriv što će komesar Reprezentativne Komunalističke Partije ponovo da mi jebe sve po spisku. Naravno, striktno anonimno, privatno i na najprljaviji način.
Kako da ne. Kupiću mu ogledalo za Osmi mart.

Sunday, 15 May 2011

Otisak Nedelje - 15.05.2011.


Nema drugih predloga za Otisak ovoga puta. Jednostavno, sve je besmisleno, pada u vodu pred pričom koja sledi.

Uzalud su se mnogi trudili da im lik ili delo osvanu ovde. Džaba bilo obretenije glave Bin Ladena, East Weekend Fest u Boru, Tomina stiroporska dijeta do Lazareve subote, krečenje Simpa i regulisanje saobraćaja u pešačkoj zoni koje su sproveli mladi LDP Negotin, današnji najdemokratskiji izbori u istoriji Srbije (koji traju zapravo šest dana) za predsednika LDP gde AMA-BAŠ-SVI članovi partije mogu da izaberu Čedu za poglavicu, najava ukidanja Belog šengena i vraćanja tako nam dragih&milih viza za ulazak u zemlje EU, Cecine sise i Karleušina usta, srboslavni bojkot severne tribine na Derbiju i crno-bele sudijske nameštaljke u nečemu što još samo neobavešteni zovu domaćim fudbalom, Noleđole, posle nekoliko mirnih godina ponovo zapaljena deponija u Negotinu, bitka za Libiju koja i dalje traje, bombaške dojave po Beogradu, prvomajskouskršnji pokolj stočnog fonda, novi/stari poverenik lokalnih demokrata, najezda lekara na liderska mesta po negotinskim partijama...

Jokbre. Niks.
Postoje neki drugovi koji su nenadjebivi.

Elem...

Đorđe Stanojević (1858-1921)

Rođen je u Negotinu 7. aprila 1858. godine, gde je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju, a zatim više razrede gimnazije i Veliku školu u Beogradu. Na Visokoj školi studirao je na Prirodno-matematičkom odseku gde je pokazao vanrednu sklonost i nadarenost prema prirodnim naukama, zbog čega ga je nakon završenih studija 1881. godine tadašnji ugledni profesor Kosta Alković zadržao za asistenta-pripravnika na katedri za fiziku. Tu je ostao i radio do 1883. godine, a po položenom profesorskom ispitu iz fizike, mehanike i astronomije, Ministarstvo prosvete postavilo ga je u Prvu beogradsku gimnaziju za profesora fizike. Zbog svojih rezultata koje je postigao, od strane Pariske opservatorije dobija poziv da učestvuje u naučno-istraživačkoj ekspediciji radi proučavanja Sunca, u Petrovsku gde je proučavano potpuno pomračenje Sunca, a dve godine kasnije i u drugoj naučno-istraživačkoj ekspediciji radi proučavanja Sunca i termičkog spektra, u Sahari. Po povratku u zemlju 1887. godine postavljen je za redovnog profesora fizike i mehanike na Vojnoj akademiji, a 1893. godine za redovnog profesora eksperimentalne fizike na Velikoj školi u Beogradu. U burnim ratim godinama, 1913. postaje rektor Beogradskog univerziteta i na tom položaju ostaje sve do svoje smrti 24. decembra 1921. godine.

(izvor: Scribd user mperac, tekst o Negotinu)

***
OK, ovo je deo jednog đačkog rada u kome ponešto piše i o Đorđu Stanojeviću, poznatom srpskom naučniku, pa još i Negotincu pride. Pa? Pa - ništa. I svašta. Ovako nešto sigurno ne bi umeo da napiše a još teže da pročita onaj na koga se današnji Otisak odnosi.
Đorđe Stanojević se u nekim tekstovima spominje i kao prvi srpski astrofizičar.

No, da pređemo mi na pravu stvar.
Pre neki dan beše Dan opštine Negotin. Da budem picajzla, tj. precizan - u četvrtak 12. maja. Narafski, sa sve pripadajućom mu Svečanom sednicom u Domu kulture.

Ne radi se ovde o tome kakva je veza najvećih donatora lokalne DS sa laureatima ovomajske nagrade; ni fuckoff koji je priredila Garnitura našoj sugrađanki koja je nosilac nekakve javne funkcije u Francuskoj što na svakom koraku baš mora da spomene kako je iz Srbije i Negotina (baksuz neki, šta joj je?); ni o tome da su naše pčele srale med pa israle nagradu na bankovni račun NVO "Udruženje pčelara" koje je najzaslužnije za razvoj preduzetništva, punjenje budžeta, porast broja zaposlenih u opštini i najveće ikad uočeno poštovanje Zakona o radu i PDV-u. Ne, ne radi se ni o Svečanoj sednici SO Negotin na koju su bile pozvane baš SVE (parlamentarne i vanparlamentarne) stranke u Negotinu osim LDP-a, za šta Radmila tvrdi da ima i dokaz. Ne radi se ni o dobitniku kome je ona motka o koju je okačen mikrofon prekratka - pardon, stalak. Niti o pratećem horu koji je izgledao kao da mu je stajling radio Enver Hodža lično. A ni o tome za koliko je zvanica i za čije babe maslo priređeno potonje prežderavanje i folk-vrištanje u hotelu INEX.
Ne radi se više ni o tome kako ova palanka uporno odbija da nazove jednu ulicu po prof. Kruni Spasiću (valjda stoga što i on ima veze sa Francuskom - kome se pa u ovom leglu beščašća i anomije jebe za francuski orden Legije časti i njegove nosioce). Ne vredi više ni da spominjem apsolutno odbijanje da se pokrene rasprava o preimenovanju ulice 12. Septembar (taj datum ama baš ništa nikome ne znači jer je lažno predstavljan kao dan odlaska nemaca 1944. a ne dolaska Crvene furije), u ulicu Zorana Đinđića, premijera čija je Vlada 2001. godine našoj opštini dala sredstva za kompletnu rekonstrukciju baš te ulice. Smejali su se akciji "Asfalt za demokratiju", a danas jurcaju kao sumanuti tom istom ulicom?

Joks bre. Ništa od svega navedenog.
Radi se o tome da je onaj što konstantno nešto konstaNtuje ovoga puta Đorđa Stanojevića nazvao austrofizičarem.

Ovaj grad baš nikako nema sreće sa #1 lokalnog Parlamenta: jedan je pričao kako su "na ovu livadu za slobodu život dali mnogi Krajnici" i da "ovo nije Lok Anđelos pa da se ne zna kolko je široka prikolica na traktor", još jedan je držao govor u spomen "druga Hajduk Veljka", pa je jedan pričao o tome da li i kako mu je njegov novoizabrani potpredsednik u školi "poklonio pet da može posle da upiše fakultet", jedan je bušio Nobelovu knjigu, a jedan bio sve vreme zbunjen i stalno se bojao ludih oko sebe.
I sad ovaj, poslednji jedan.
...
E pa secite me gde sam najtanji ako na pitanje "Šta je to bre austrofizičar?", taj jedan ne bi dao sledeći odgovor:
"To je onaj šta otišo ko gastarbajter da radi fizićki poslovi na bauštel u Beć."
Ponelo ga gradivo, nije on kriv. Bliži se 31. maj, dan kada lokalne glavešine idu u Austriju da malo obiđu klubove gastosa i agituju da se za njih glasa u znak zahvalnosti što je Beč jedini naš grad kome se stanovništvo konstantno povećava. Za Beograd više nisam siguran da je tako.

***
Pa dobro bre, ima li ovaj post uopšte nekog smisla i poruke, osim konsta(n)tacije konstantne prepametnosti brojeva jedan?!
Ima.
Ono o čemu sam pisao 2008 i 2009. Dosadiše mi više sopstvenom drskošću i bezobrazlukom, ignorisanjem i odbijanjima. Svi odreda.


Neka se zna:
Građanski Krug na blogu pokreće raspravu o preimenovanju ulice 12. (sa J) Septembar, ne u 12. Maj (sa J) nego u ulicu dr. Zorana Đinđića.
ZA ili PROTIV, ali samo argumentovano i bez lupetanja. Takođe bez J, naravno.

Drž!

Tuesday, 12 April 2011

Lebac & room service

Ekipa iz Anarhosindikalističke inicijative zaista postaje sve duhovitija, posle Gadafija... Ovo je već drugi put u poslednjih sedam dana da me ispreskaču nekim svojim mejlom:

Od:Sindikat obrazovanja ASI
Za:asi-saopstenja@inicijativa.org
Vreme:Tue, 12 Apr 2011 09:35:49 +0200
Tema:[asi-saopstenja] Podrska zatvorenima!
-----------------------------------------------
Prema našim saznanjima u Centralnom zatvoru u Beogradu u noći izmedu petka 15. aprila i subote 16. aprila počeće protest pritvorenika i štrajk glađu. Pritvorenici se bune protiv izuzetno teških, neljudskih uslova koji vladaju u CZ-u.

Beogradska lokalna grupa Anarhosindikalističke inicijative (ASI) u potpunosti podržava zahteve i štrajk pritvorenika. Želimo da javnim okupljanjem skrenemo pažnju javnosti na težak položaj i podržimo pobunu onih čiji glas niko ne može da čuje.

Skup podrške i solidarnosti sa štrajkom privorenika održaće se u subotu, 16 aprila u 11 časova pre podne. Okupljamo se ispred Arhitektonske tehničke škole na uglu ulica Gospodara Vučića i Vojislava Ilića.

Pozivamo vas da nam se pridružite na skupu podrške i solidarnosti sa pritvorenicima u protestu!

_______________________________________________

asi-saopstenja mejling lista

asi-saopstenja@inicijativa.org

https://ouroboros.iwa-ait.org/mailman/listinfo/asi-saopstenja


***
Da se ne radi o baš zavidnom položaju u kome su se našli ovi o kojima se u mejlu govori, nije da nije, kao što im niko nije kriv jer su sebe uvalili u nezakonite radnje pa im sada sve izlazi na nos. OK, kako ovde piše, radi se o pritvorenicima za koje pre važi presumpcija nevinosti nego dokazana krivica, tako da kilaviji smeštaj nego što bi to bio u hotelskoj varijanti zaista nije u redu. Ljudi koji se nalaze pod istragom, i u tom cilju su pritvoreni iz raznoraznih razloga, ne treba da budu kažnjavani unapred pa makar to značilo i da imaju smeštaj koji više liči na brlog nego na ustanovu za privremeno udaljavanje od javnosti i svedoka. Isto važi i za one kojima je krivica dokazana ili nisu uspeli da se na dovoljno ubedljiv način odbrane.
Mada, room-service radi i u CZ ... na sebi svojstven način.
Problem je u nečemu drugom: nehuman način smeštanja "štićenika" nije nepoznat ni u staračkim domovima (izraz sam po sebi dovoljno odvratan - nešto kao "zatvor za starosno nepoželjne" shodno svepraktikovanoj tranzicionoj japijevštini), ustanovama za decu bez roditelja, psihijatrijskim klinikama, mestima gde pakuju građane sa ovisničkim sklonostima, isceliteljsko-opamećujućim manastirima, pa čak i nekim školama i bolnicama.
I ko zna gde sve još.
Užas, do kog nivoa je dospeo nemar našeg društva prema sopstvenima atomima. Prema građanima, običnim ljudima.

Prosto ne mogu da se otrgnem utisku koji je na mene ostavio ovaj grafit sa zaječarske autobuske stanice, a baš se poklopilo sa temom:


Vox populi, šta je bre sad tu nejasno?! Narod u nedostatku slobodnih medija već nađe načina da iskaže šta ište...

p.s.
Ehm, ne podsmevam se (...) ali kud baš da se skup podrške održi na uglu Vučića i Ilića?!
I Vojislava, komada dva!!!
Aha, u pitanju je komšiluk.

Monday, 4 April 2011

O kratkoći života


Juče mi je stigao ovaj mejl, koji su mi poslali anarhosindikalisti:



Od:Sindikat obrazovanja ASI
Za:asi-saopstenja@inicijativa.org
Vreme:Sun, 03 Apr 2011 23:25:58 +0200
Tema:[asi-saopstenja] Sta je nama 4. april?
-----------------------------------------------
Nekada se sa omladinom nije dalo zajebavati.
Nekada studenti i
srednjoškolci nisu vapili da neko "čuje njihov glas", već su se aktivno i organizovano borili za svoja prava i svoju budućnost. Nekada se moglo reći "na mladima svet ostaje". Danas ta rečenica ne znači ništa. Ona je samo poštapalica matorih za neobavezan razgovor.
Današnji dan, 4. april podseća nas koliko važnu istorijsku ulogu
omladina ima u progresivnim društvenim promenama. Kada su, sredinom tridesetih godina prošlog veka, korupcija, represija i fašizam divljali Kraljevinom Jugoslavijom, omladina je uzvratila udarac! Studenti, zajedno sa srednjoškolcima, organizuju se i žestoko bore za svoja prava. Država je svim silama pokušala da uništi studentski pokret. Sudovi su najaktivnije studente slali u višegradski logor, a klubovi borbenih studenata su zabranjivani. Jedan student je ubijen u sukobima sa policijom, a stotine su pohapšene.
To nije zaplašilo studente. Napotiv, oni su sve masovnije izlazili na
ulice, blokirali fakultete i isticali sve radikalnije zahteve. Univerzitetske vlasti se uključuju u državnu represiju. Oduzimanjem semestara pobunjenim studentima i uvodenjem Univerzitetske straže (policije) koja je trebalo da održava red na fakultetima. Prvo su slali nepokorne studente u logore, a onda su pokušali da ceo Univerzitet pretvore u logor.
Kao reakciju na to, 3. aprila 1936. studenti proglašavaju generalni
štrajk na Univerzitetu. Na svim fakultetima se održavaju studentski zborovi. Država, kao i uvek u trenucima velike krize, pored policije na studente šalje i fašiste, svoje verne sluge. Mladi Ljoticevci pokušavaju da uzurpiraju blokadu. Na taj način žele da stvore utisak da su studenti nesložni, da su međusobno zavađena deca koja zapravo ne znaju šta hoće, pa se bune iz obesti. Narednog dana, 4. aprila 1936, mladi Ljotićevac – uzoran omladinac koji brani ustavni poredak, ubija studenta prava Žarka Marinovica. Kao i svaki vitez svoje otadžbine, on to radi herojski. Nožem. Sa leđa. Tri puta!
Sva jugoslovenska studentarija oštro reaguje. Zagreb i Ljubljana pružaju
podršku beogradskim studentima, a poruke solidarnosti šalju se iz Sofije, Praga, Pariza... Sahrana 6. aprila 1936. prerasla je u žestok sukob studenata i policije. Studenti nisu poklekli. Na kraju, 28. aprila država pristaje da ispuni sve studentske zahteve, a Rektor podnosi ostavku. Svoju pobedu, studenti su obznanili proglasom javnosti, a 4. april su proglasili za svoj dan. Dan kada obeležavamo nečiju smrt, da bi se podsetili za šta je taj neko živeo.
Ta generacija studenata je nekoliko godina kasnije u odbrani svojih
prava uzela oružje u ruke. U Drugom svetskom ratu poginulo je šest hiljda studenata Univerziteta u Beogradu, od ukupnih devet hiljada. To je generacija koja je pokušala da promeni svet u skladu sa svojim uverenjima, u želji da stvori pravednije društvo. Oni se nisu pokoravali tudoj volji i nisu se "pomirili sa realnošću". Oni su znali da mi, obični ljudi, ukoliko delujemo zajedno imamo moć da prema svojoj volji oblikujemo drušvo u kome živimo.
Kroz čitavo školovanje uče nas da prihvatimo ovaj neljudski sistem i da
ga ne dovodimo u pitanje. Kada dodemo na studije, obrazuju nas da budemo stručnjaci i upravljači koji treba da služe i održavaju ovaj sistem. Sada dok smo mladi, dok osećamo svu nepravdu ovakvog društva, dok još nismo preokupirani preživljavanjem pa imamo vremena da o tome razmišljamo, treba da se uključimo u borbu za pravednije društvo. Ako to ne uradimo, sistem će nas pojesti, slomiti nam kičmu, i napraviti od nas poslušne sluge, otuđene robote. U svojoj borbi, mi učimo kako da budemo ljudi i branimo svoje dostojanstvo i samopoštovanje, a tome nas ni Univerzitet ni Država nikada ne bi naučili.
Nećemo da prihvatimo njihova pravila. Nećemo da učestvujemo u surovoj eksploataciji radnog naroda. Nećemo da budemo ničije marionete.
Hoćemo svoj život. Hoćemo svoje snove. Hoćemo svoju slobodu.

Oni nam neće dati ništa. Uzećemo sami ono što nam pripada!


Sindikat obrazovanja

Anarhosindikalistička inicijativa

_______________________________________________
asi-saopstenja mejling lista

asi-saopstenja@inicijativa.org

https://ouroboros.iwa-ait.org/mailman/listinfo/asi-saopstenja

***

Sledeće verovatno nema veze sa anarhosindikatom (jebla ih podrška Gadafiju, kao da nemaju pametnija posla), ali...

Za danas je u Beogradu zakazan protest omladine koji treba da počne u 17 sati. Mladim ljudima je dosta establišmenta, licemerja, laži, izgovora, forsiranog i programiranog očaja. Onima koji jesu budućnost društva svakoga dana servira se priča kako su u zabludi. I tako decenijama.
Studente "hvata" u ovoj zemlji otprilike svakih tridesetak godina - 1936, 1968, 1996 ... e pa jbg, ispada da ćemo morati da čekamo još petnaestak godina na novi protest?!
Neće moći, u savremenom svetu se stvari odvijaju sve brže i brže.
Krajnje je vreme da se sadašnja palanačka, lenja Srbija skloni u stranu i stvari prepusti onima koji žele dobro i sebi i drugima. Istrošene su sve "političke opcije" (kako da ne, kada bi to imalo stvarne veze sa politikom), trapavi zadrigli sindikati, ekonomski eksperimenti pokazuju koliko je sve samo jedna velika zajebancija po leđima poreskih obveznika, regionalizacija postoji samo kada se kvazipartije međusobno podjebavaju pred očima Sveta a sve u cilju da se centralizovana pljačka spusti i malo niže od 44. paralele. Pitanje je da li i oni koji glumataju Vladu sami više u to veruju - da su vlast nad bilo kime, da služe za bilo čije interese osim sopstvenih.
Ako ih to uopšte interesuje.
I kvaziopozicioni ološ je - baš to. Ništa, do senka foteljaša koja bi da se sa njima periodično razmeni. Onako kečerski - pljas, pa preko konopa u ring, da zabavljaju mase.
Zemlja u kojoj se ukida ministarstvo nauke, a koja se hvali naučnim velikanima, zaista nije normalna. Šta, kao, hoćete da se ubeđujemo? Zajebite tu priču, nemam vremena za gubljenje na kočničare i prodavce napretka u rikverc. I sam sam već postao matorac.
Život jeste kratak, kao što glasi prevod naslova studentske himne De brevitate vitae. Početni stihovi kažu "Gaudeamus igitur, iuvenes dum sumus".
Veselimo se, dakle, dok smo mladi.
Srećan je narod koji shvati tu istinu i ne guši sopstvenu budućnost zarad propale i falsifikovane prošlosti. Jebali nas kraljevi i predsednici, budućnost je u deci.
U novim ljudima. Radujmo se njima.

GAUDETE!

p.s.
Funjare koje su jedva čekale da prekinu štrajk prosvetara po negotinskim školama, i tako dale predivan primer negotinskoj omladini (čast samo retkim pojedincima), ne zaslužuju da sebe nazivaju tim imenom - prosvetiteljima. Postali su i ostali samo najobičnije birokrate koje na učenike gledaju kroz kalupe ocena i opravdanoneopravdanih izostanaka.
I posle se ne zna ko kvari decu...

Saturday, 5 February 2011

Morska pena


Danas su Tom i Džeri opet mitingašili, nisu odavno. Ni ja nisam odavno pisao o tim bitangama. Stvarno, da li uopšte ima smisla pisati bilo šta o takvima?
Nema.
Zato, udri na zajebanciju.

Tom je danas srao o stiroporu i koturaljkama, sačuvaj me bože kao da nema noge a ne mozak. I jezik ko lopatu, onu njegovu - grobljansku. Obraz? Ne znam o čemu pričate. A Džeri? On kao i obično - o Službama, ubačenim elementima, nasilju i sopstvenoj nevinosti... Ne znam samo u šta. Mislim, ta nevinost.

Eto zauzvrat vica koji mi je pao na pamet kada sam danas čuo da Toma Dupeglavac lupeta o stiroporu koji glavu čuva.

Uđe Vučić u apoteku, dobar dan - dobar dan.
- Dajte mi hitno jednu tablu stiropora!
- Za pod jezik ili pod glavu?
- Za pod Tomu.

Da mu ne nazebe facialis, za koji jedino on misli da je osmeh.

Stvarno, ko će bre ovoliku količinu licemerja da analizira? Niko normalan. Kao da cela ta ekipa bitangi nikakve veze nema sa svim sranjima i nesrećama koje su priređivali ovom narodu saučestvujući u zlu koje je praktikovao Podlipaš sa svojom klikom.
U stvari, nisu oni krivi što je glavnim kolovođama Prelepi Predsednik isprao biografije, izkoalicionisao se s njima i posrao na sve ono što je pre njega bilo. Na svog prethodnika, naročito. I oprostio krađu poslaničkih i odborničkih mandata istima koji danas mitingaše i pozivaju na magrebski scenario.
Hanibal je bio poreklom iz Tunisa. Ovi slonovi su domaći.

E baš zato danas Nazadnjaci pišu parole na omraženom engleskom i to ustaškom latinicom (!!!) jer ih tako savetuju njihovi američki instruktori, isti oni po kojima su pljuvali koliko juče. Pitam se samo da li su ih isti podučili da svojevremeno kradu mandate šešeljevcima pa da ih potom preprodaju demokratama...
Ovaj narod nije zaslužio da ima vlast kakvu danas ima, niti opoziciju koja je sve samo ne baš to - opozicija.
Turci odoše, Kurta i Murta i dalje piju krv.
Sava Savanović je za njih malo dete.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...