
Komunalci će za čišćenje trga i skidanje plakata uzeti pošteno zarađene pare. Naravno, iz budžeta Opštine. Istog onog budžeta koji pune svi građani, bez razlike - izašli na izbore ili ne. Po ko zna koji put vraća mi se poznata rečenica:
Plakate treba da skine onaj ko ih je lepio, inače treba fakturisati čišćenje svakoj stranci posebno, po komadu skinutog plakata. Stranke bi za kampanju trebalo da dobiju pare iz budžeta, da to plate, ali onda se vraćamo opet na početak, da sve (kako god bilo) na kraju plaćaju građani. Pa, pošto plaćaju, onda imaju pravo i da zahtevaju od pevaljki da stoje kraj stola kada naruče pesmu, a ne da im presole kafu ili pljuju u supu.

Kad smo već kod komunalaca, danas je na Zelenoj pijaci održana redovna licitacija za godišnji zakup tezgi i prostora. Pomenuti komunalci su prethodnih dana isparcelisali i numerisali slobodan prostor predviđen za izdavanje, oprali pijacu, popravili krov i neke od tezgi. Narod se okupio, zakupio, pljunuo kintu za narednih 365 dana i - razlaz, do sutra.

Sistem godinama ovako funkcioniše, razrađen. Postoje numerisane tezge, jasno označen i takođe numerisan prostor, komisije, licitanti i zakupci. I sve protiče u redu, bez problema.
Pa, u čemu je onda problem?
U onoj drugoj, Velikoj Licitaciji, koja besomučno traje još od nedelje 7. marta uveče. Poznati su jedino licitanti, oni koji su prešli izborni cenzus.
Ulog, depozit, minimum i maksimum učešća, ponuda, potražnja, poslovni računi, keš, fakture i profakture, pregovori, tok licitacije ... sve se zna i ništa se ne zna.
Ona Mala licitacija, komunalska, je javna - javno nadmetanje.
Ova Velika, opštinska kvazipolitička i daleko opasnija po građane, sve je samo ne javna. A nije baš ni tajna, u Velepalanci se sve zna. Javna tajna. Da podsetim, po Zakonu o političkim strankama (
član 6) njihov rad je javan. Kada se vlast deli, parceliše, na ovakav način (kako se u nas praktikuje), građani itekako imaju pravo da znaju sve, numeraciju i broj parcela, imena i stručne kvalitete političkih kadrovika. Licitanata.
I opet - u čemu je problem?
Problem je u tome što se Velika licitacija sprovodi mimo očiju javnosti, za parcele koje nisu numerisane, a povrh svega nemaju ni međe. Granice pristojnosti i razuma ne postoje, zato se tako olako i gaze. Trguje se ispod žita, ne izdaju fiskalni računi, ne plaća porez.
Podnosioci izbornih lista se izmotavaju, kriju od građana ali i sebe samih imena odbornika. Sa druge strane, članovi Opštinske izborne komisije se zajebavaju, ne overavaju mandate istima jer kukaju da nisu dobili pare za svoj rad. Kao, Organ ih još nije isplatio.
Postoji prividno nevidljiva ali činjenično velika razlika između komunalizma i komunizma. Čitajte iznova Pekića (
Novi Jerusalim, videti pod "Vlast i poredak"). Velika razlika.
Negotin beše "pazarno mesto", neka nam je to stalno na umu.
Ova Opština je birala i izabrala. Ne postoji razumno objašnjenje na šta se to još čeka pa da krenemo u bolju budućnost.
Kakvu su nam svi obećali pre 7. marta.
Hajmo, hajde, svi ... na Zapad?