Ti nisi Julija, ja nisam Romeo,
Noćas sam nešto gadno pojeo.
Lepo pričaš, lepo hodaš,
Slatka mala, nemoj lako da se prodaš.
Možeš da laješ, možeš da režiš,
Možeš da ostaneš, a možeš i da bežiš.
Bez duše si niko, bez duše si ništa,
Kupuješ, prodaješ, oduzimaš i dodaješ.
Zato kreni, kreni prema meni,
Kreni, kreni prema meni.
Postoje razne sličnosti između Rumunije 1989 i Srbije 2025. Od mnogospominjanog bratstva po mogućem raspletu, do bratstva po psihoakustičnom bojevom dejstvu po građanima na ulicama glavnog grada.
Evo još jedne zanimljivosti:
Nikolae i Elena Čaušesku su imali druga Jona Ilijeskua za najbližeg saradnika i kućnog prijatelja, naročito njenog. Nikolae Vučić i Elena Dačić imaju... pa, "njenog" najbližeg saradnika Jona Ružića.
Msm, samo kažem.
To.
Obratite pažnju, ako vidite druga Rozenkrompira da se muva oko neke nacifrekventne televizije, možda i on ima nekog svog Adama Puslojića u rukavu s kime bi se grlio i ljubio pred kamerama u pravom trenutku.
A slike sa letovanja uz bračni par... izbledeće, naravno.
A slike sa letovanja uz bračni par... izbledeće, naravno.
p.s.
Funfact: Čak je i drugospodin Ilijesku, nakon 15 i više godina, pod stare dane dopao robije. Koliko god bila kratka ili simbolična, ipak jeste bila robija. Revolucija uvek jede svoju decu, ali i sebe. Uvek.
Umalo da zaboravim - sve to isto važi i za kontrarevoluciju.