1. VATRA: Igranje vatrom, paljenje i potpirivanje iste zaista mogu da budu opasni, naročito ako su javni. Jer, vatra u svim mitologijama i religijama predstavlja - ZNANJE.
2. ZEMLJA: Od praha smo nastali, blatom i kamenjem se gađamo, zemlju i sve što iz nje iznikne jedemo, na kraju u prah se vraćamo.
3. VODA: Mutivode odvajkada sreću kvare čuvarima stada duša.
4. VAZDUH: Zaista, atmosfera je danas toliko zagađena, još samo nedostaje da neko u nju ispušta ISTINU.
Nego, da zaključimo ovonedeljnu elementarnu filozofiju.
Pre neki dan sam rekao da će biti priče o šest elemenata naše prirode. Koja dva još?
5. MISAO i
6. REČ
Može i "Reč i misao". Izdavačka kuća Rad iz Beograda.

Prva četiri elementa tvore svako živo i neživo biće na ovom svetu. Zašto onda šest? Jer zajedno čine čoveka. Peti i šesti element determinišu čoveka, izdvajaju ga, apstrahuju od okolnog sveta. Od biljaka i životinja. Od promaje i vetra, pljuvačke i kiše, kamena i blata, od požara i visoke temperature.

Proces mišljenja ima svoje fiziološko objašnjenje, ali do misli se dolazi podjednako opažanjem (percepcijom) stvarnosti kao i aktivnim delovanjem na nju. Mišljenje ima nekoliko operacija: analiza, sinteza, apastrakcija i konkretizacija. Misao ne vredi ništa ukoliko nije konkretizovana i ako je zadržite samo za sebe.
Zbog toga je nastala reč, kao konačni element čovekove prirode. Konkretizovana misao.


Samo "suv" razum predstavlja nedovršenog Čoveka, ukoliko nema reči - napisane, izgovorene i pročitane. Naročito je važno ovo poslednje. Pročitana reč, preneta dalje, koja podstiče drugu misao i novu reč. Opstanak ljudi, kao živih bića, leži upravo u tome.


1. Ne igraj se vatrom
2. Ne bacaj se kamenom i blatom
3. Ne muti vodu, ne talasaj
4. Ne čini vetrova, ne diši
5. Ne misli
6. Ne pričaj
7. Ne piši
8. Ne budi ...
Čovek.
Konačno smo došli i do te, osme, poslednje i vrhovne zapovesti svakog idiota koji sebi utuvi u glavu da je vlast stvorena da se vlada a ne da se sluša.
***
Od kako je Milošević zaurlao na Gazimestanu a Šešelj dokaskao iz Sarajeva u Beograd da brani Srbiju, zajedno sa svojim satrapima su više od deset godina svima koji se nešto bune govorili čuvenu sentencu srpskog bezumlja devedesetih:Ako ti se ne sviđa ovde, a ti onda idi.
Govorili su to oni, ljubitelji nemih filmova, vesti "bez komentara" i Drugog dnevnika koji počne u pola osam a završi se pred sam početak Trećeg.
Danas, u Negotinu 2009. godine, ova rečenica je ponovo izgovorena.

Ne sviđa mi se to šta i kako radite - idite vi!
Onako kako ste i otkuda došli.
Onako kako ste i otkuda došli.
Zbog vas, kakvi ste, zagledani u Rusiju levim okom, a u besna švapska kola i evre desnim, dok se oblizujete, podrigujete i praznite trbušine (jer vam je prijalo) posle obilnih obroka koji se sastoje od duša ovog naroda. I nikako vam nije dosta, još bi da isisavate. Na vašoj strani ne stoji ništa osim puke osionosti i besramlja.
Idite, bestraga vam glava.
Ako već nije kasno.
Možda je Pandorina kutija konačno ispražnjena, i u njoj više ni nada ne stanuje.
Nadam se da nije. Zato i dalje pišem, ne odustajem. Zbog takvih sigurno ne.
3 comments:
I bi rec!
Lale,
spomenio si ISTINU. Građanski krug je tu da razotkriva istinu. Što se tiče teksta. Nemam šta reći, sem RESPECT.
PS Dobiću kompleks. Nemoj više da pišeš tako dobro ;)
A, pa to je već ozbiljna faza, tzv stadijum očajnika, pre raspada sistema. To treba izdržati, jer se očajnicima pomuti i ono malo razuma. Oprezno i hrabro, uz tebe smo!
Post a Comment