Tuesday 29 November 2016

Reč godine


Urednici internet izdanja Merriam-Webster rečnika tradicionalno proglašavaju tzv. reč godine na osnovu pretrage pojmova od strane korisnika tokom prethodnih 12 meseci. Reč godine postaje onaj pojam koji ima najviše upita.
Na današnji dan, 29. novembra 2016. godine, pojam sa najvećim brojem upita je i dalje FAŠIZAM. Sasvim je moguće da korisnici žele da se edukuju, ali - ako pogledamo kako stvari danas stoje u svetu - moguće je da će to biti sasvim prikladna reč 2016. godine. Preostalo je još samo mesec dana da ne ostane tako - makar za reč, jer je za godinu kasno.


Zanimljivo, i urednici web verzije Oxford rečnika takođe biraju reč godine. Na današnji dan, kod njih je to reč KSENOFOBIJA.
Možda je ova planeta oduvek bila postavljena naglavce, samo što smo tek sad to počeli da shvatamo? I dalje se nadam da stvari zapravo ne stoje tako, i da je za sve ovo danas u velikoj meri "zaslužna" lenjost dobrih ljudi. Po ko zna koji put, opet.
Šteta.

Monday 28 November 2016

Srbija poslala pomoć za brojanje glasova u SAD


Hilari Klinton osvojila dva miliona glasova više od Trampa, ali to ne utiče na ishod izbora. Tramp je osvojio 290 elektorskih glasova, u odnosu na 232 koliko je osvojila kandidatkinja demokrata. Za pobedu na izborima bilo je potrebno 270 elektorskih glasova. Amerikanci biraju predsednika indirektno, sistemom koji se zove izborni koledž (Electoral College) i koji je definisan već u drugom članu američkog Ustava. Kada američki građanin glasa, on poručuje predstavnicima svoje savezne države (elektorima) za koga treba da glasaju.

Predsednička kandidatkinja Zelene partije Džil Stajn prikupila je dva i po miliona dolara potrebnih kako bi zatražila ponovno brojanje glasova u Viskonsinu, državi u kojoj je Donald Tramp odneo pobedu. Stajnova je sredstva prikupila dan pošto je objavljeno da je na predsedničkim izborima Hilari Klinton osvojila dva miliona glasova više od pobednika predsedničke trke, Donalda Trampa. Džil Stajn će od Viskonsina tražiti da verifikuje glasove birača, koji su to svoje pravo na dan izbora iskoristili glasajući na mašinama koje je kandidatkinja Zelenih nazvala "veoma osetljivim na hakerske napade i zlonamerno reprogramiranje".
Dva miliona glasova razlike u korist Hilari Klinton podstakli su grupu pravnika, stručnjaka za obradu podataka i profesora da pokrenu peticiju kako bi se istražilo da li su "strani hakeri" manipulisali ishodom glasanja. Njihova sumnja je zasnovana na pretpostavci da je Hilari Klinton imala slabije rezultate u delovima Amerike u kojima su korišćene glasačke mašine nego u mestima na kojima se glasalo na tradicionalni način, ubacivanjem listića u glasačke kutije.

Izabrani američki predsednik Donald Tramp smatra da su "milioni ljudi ilegalno glasali" na američkim predsjedničkim izborima te je uveren kako bi, "da to nije bilo tako, njegova pobeda bila čak i veća".
"Uz uverljivu pobedu prema elektorskim glasovima, pobedio sam i u ukupnom broju glasova, ako oduzmete milione ljudi koji su glasali ilegalno", napisao je Trump na Tviteru, ponavljajući teme iz svoje kampanje tokom koje je ponavljao optužbe da će izbori biti ukradeni uprkos tome da je pobedio.


28.11.2016. u kasnim večernjim časovima
jedan telegram, odavde:

"Dragi naš brate Trampe, Srbine
Što nam bre ne reče da Te žuta banda pokrala kao i nas! Pa nas oklevetaše ovi naši žuti da smo te vaše žute finansirali sa dva miliona rajhsdolara, a oni nas onomad pokradoše za dva miliona glasova sa Kosova i iz Zaječara - pa smo ipak pobedili isto ko i Ti sad, brate naš. Evo, Tom Te celo jutro zvao na tviter - ja nisam smeo iz Abu Dubaija zbog rominga, dok se ne vratim, a i ništa se ne čuje tamo ko da si u Indijanapolisu - al tek sad videsmo da si danima zauzet na taj broj.
Što bre ne reče odma da Te stoka pokrala, kao što već rekoh al opet da naglasim, pa da uskočimo na vreme?! Al ni sad nije kasno, evo sad će da ćemo da Ti odma pomognemo! Šaljemo Ti svi ovi džaci puni (ne bre, nije kupus, i to je opet fašistička žuta propaganda sa obe strane Atlantika) s dva miliona glasova sa Kosova i iz Zaječara, jer smo ih našli gde su bili sakriveni - u stranoj ambasadi jedne velike svetske sile (pomoć prijatelja: nije Rusija)! Fantastičnom i uspešnom intervencijom naših organa uspeli smo da sprečimo krijumčarenje tih glasova u Ameriku pod firmom glasanja iz inostranstva a delom i kao smrznute kore za gibanicu, jer bi svi ti glasovi otišli onim žutim NATO zločincima koji u neprincipijelnoj koaliciji sa zelenim NATO zločincima sad oće da Ti ukradu narodnu volju.
Džaci smo Ti poslali ekspresnom poštom, bez povratnice. Ako zatreba, ima da će da ćemo i lično će da dođemo da brojimo tih dva miliona glasova, pa će da vidi žuta bagra lopovska šta je brojanje! A Ti pamti, pa da nam se vrne.
Drž! Ne daj se, brate Trampe, Srbine.
Zauvek Tvoji,
Tom i Džeri."
stop

appendix vic
Tom i Jerry krenu u USA, Hilari ponesu 2 miliona $ a Trampu 2 miliona glasova.
Usput pobrkaju džakove.
Eto, tako je to bilo...

Sunday 27 November 2016

Uređivačka politika se neće menjati


O, o, o, tko će shvatiti to
Ljevica, desnica, centralno...
(Darko Rundek)


Sami su krivi za ovu Coraxovu karikaturu.
Ne mislim na Informer, naravno.

Otkako je ministar istine Aleksandar Vučić uništio Našu Borbu krajem oktobra 1998. uz svesrdnu pomoć tadašnjeg "vlasnika" tog lista, u Srbiji više nema normalnih dnevnih novina. Beše palo neko sitno glumatanje posle 5. oktobra 2000. godine, ali i to je vrlo brzo bilo razvejano.
Danas se polako, kroz tekstove svojih "kolumnista" i prenošenjem "vesti" koje se prave u vremenskoj zoni dva sata pre naše, pretvara u još jedno populističko glasilo pravdajući to uređivačkom politikom i krijući se iza nekolicine preostalih poznatih pera. Nema ništa od toga, pa ni povećanja tiraža i prihoda; oni koje takve "vesti" zanimaju, kupuju jefitniji cirkusantski Informer čiji otrov zaborava i besmisla deluje daleko brže i efikasnije od umivene gospodske varijante skoro-pa-istog koju nude Danas, Novosti i Politika. Corax je komotno na levu stranu karikature mogao da stavi logo bilo koje od tri pomenute novine, i ne bi pogrešio. Miloševićeva Politika do 2000. godine, Koštuničine Novosti posle 2000. i Tadićev Danas od 2005. prodaju istu kvazidemokratsku maglu umotanu u naoko različite naslovne strane. Siledžijsko otimanje (ili gašenje) novina, koje je Milošević sprovodio preko Šešelja i Vučića, stiglo je do poslednje stranice.


Šta, tj. bolje reći - ko je sledeći na levoj strani ove karikature? Tipujem na Vuka Jeremića - Miloševićevog mladosocijalistu, osobu koju sve više zovu "Mali Koštunica", omiljenog učenika nekadašnjeg omiljenog razrednog starešine Tadića. Svi su tu, na okupu. Kampanja može da počne.
Nekada sam redovno kupovao (do gašenja) Našu Borbu, (od osnivanja) Danas i Vreme. Od njih, danas, više ne kupujem ništa.


Javno dezinformisanje iz 1998. je ove godine postalo punoletno, osamostalilo se u formi D.J.Vučićevića i sličnih, a niko da pustu suzu. Ove godine, takođe, definitivno je prestao da postoji i časopis Republika. Tiho i u sebi.
Sve suze srpskog nezavisnog novinarstva su isplakane.

"Uređivačka politika se neće menjati" reče novoizabrani glodur, onomad.
Neće ni uvređivačka, kod onih desno. Mada, sve je teže shvatiti ko je levo, desno, centralno...

Saturday 26 November 2016

Mizogeni rasizam


Rasizam se ne leči seksizmom

Ukoliko vas ne zanimaju međusobna čerupanja selebritija, nema razloga da zbog toga osećate krivicu. Zaista, ko još ima vremena za bacanje na tako nešto? Međutim, čini se da neke od tih naizgled besmislenih svađa u stvari ipak daju određenu poruku. Na primer, da ukažu na problem koji i dalje imamo po pitanju rasne i rodne netrpeljivosti.
Da vidimo, prvo, ko su glavni igrači u ovom komadu.
U stvari, radi se o igračicama.


Igi Azalea je australijska bela reperka koja je postala poznata po svom hitu "Fensi". Ejzejlia Benks je njena crna koleginica iz Njujorka. Svako normalan bi pomislio - koga je za to uopšte briga?! Međutim, kada su u pitanju rep i hip-hop, brljanje po tzv. rasnoj politici nije preporučljivo.
U jednom intervjuu, Benks je Azaleinu muziku nazvala 'kultur-brljotinom" i dodala da muzička industrija u SAD obezvređuje muziku crnih umetnika dajući nagrade belcima koji prisvajaju muzičke žanrove koji su nastali i razvili se u crnim zajednicama. Sukob između reperki je očigledno počeo kada je Benks optužila Azaleu da u svojoj pesmi repuje o tome "kako je to kada si robovlasnik". Dodala je i sledeće:
  • Zaista bih volela da znam otkud ta tvoja fascinacija crnim ženama... Zašto nas imitiraš? Zašto to radiš na takav način da se zapravo osećam kao da nas ismevaš? To što ne umeš da otpevaš stihove i dalje ne znači da si reperka.
Benks je u pravu kada kaže da "privilegovana bela gospoda ne treba da prisvajaju hip-hop" - crnačka kultura nije nešto što bi belci tek tako smeli da prisvajaju, pa za to još dobijaju i nagrade. Nema tu ničega novog za one koji na to obraćaju pažnju. Ali, Azalea izgleda nije dobro pazila na času, jer je na prozivanje odgovorila nizom besmislenih tvitova, koje je nazvala "porukama Benksovoj":
  • Ti si rasista i bednica. Postoji puno crnih umetnika koji su uspešni u svim žanrovima. Razlog zašto ti nisi, leži u tvom posranom stavu. Zato što si nesposobna da snosiš odgovornost za sopstvene greške, maltretiraš druge ljude, nesposobna si da budeš skromna i nemaš samokontrolu. Da, to si TI! Sama si kriva za sopstvenu nesreću, jer si puna predrasuda i nemaš mentalnih kapaciteta da to shvatiš. Verovatno nikada i nećeš. Hajde, deri se sad i sve izokreni na rasizam i politiku! Ma radi šta hoćeš, ali garantujem ti da te zbog toga niko neće voleti više, a BAŠ TO je razlog zašto sada cmizdriš na radiju.
Jasno je da australijanka nije u pravu. Ona, najblaže rečeno, nema pojma o međurasnim odnosima i politici. Međutim, samo zato što neko uradi ili kaže nešto donekle strašno, to ne daje za pravo drugima da rade šta hoće u znak odmazde.
20. decembra (2014) grupa hakera je na tviter nalogu @TheAnonMessage zapretila da će objaviti kompromitujući seks snimak ukoliko se Azalea ne izvini Benksovoj za svoje komentare. Tu su je nazvali i "bezvrednom kučkom". Grupa je kasnije povukla svoju pretnju uz izjavu kako se oni "ne bave porno biznisom". Međutim, sama pretnja predstavlja ono što je ovde zapravo važno. Objavljivanje nečijih privatnih snimaka bez odobrenja, ili sama pretnja da će to učiniti, u suštini predstavlja slučaj seksualnog uznemiravanja i to nije u redu.
Zahvaljujući glupom potezu hakera, dospeli smo do toga da Igi Azalea postane neko koga ćemo braniti. Eto zašto na ovom svetu nema više finih stvari.
Možda danas to nekome izgleda naivno, ali nepravda se ne može ispraviti drugom nepravdom. Zaista je lako okrenuti glavu u stranu kada je obasut uvredama neko ko vam se ne dopada. Zaista nije lako, na primer, kada dospete u situaciju da branite En Kulter (američka novinarka, poznata po konzervativnim i desničarskim stavovima koje često iznosi bez trunke samokontrole) kada postane meta seksističkih i transfobičnih uvreda. Azalea nije u pravu, i to zbog razloga koji nemaju ama baš nikakve veze sa njenim pojavljivanjem u nekom seks-snimku. U pokušaju da kazni Azaleu zbog njenog prisvajanja crne muzike i kulture, grupa hakera je zapravo igrala na kartu da je osramoti kao drolju. Oni su samo zamenili jednu formu nepravde drugom i tako uspeli da izgube kredibilitet korektne strane u toj glupoj raspravi.
Da zaključimo:
Da li Igi Azalea treba da se izvini za svoje besmislene i bezosećajne komentare?
- Naravno.
Da li bi trebalo da se prijavi na kurs Osnova rasnih politika na lokalnom koledžu?
- Da, definitivno.
Ali, da li su njeno nedostojno ponašanje i neznanje predstavljali dovoljan razlog da ona postane žrtva iživljavanja grupe internet vigilanata, koji su rešili da uzmu pravdu u svoje ruke?
- Nikako, jer onda ispadate isti.


***
Jedna bolest se ne leči drugom

Dve godine nakon objavljivanja gornjeg teksta, Amerika dobija novog predsednika koji je u Belu kuću ujahao na talasu brojnih rasističkih i seksističkih bljuvotina koje je neštedimice prosipao oko sebe tokom predizborne kampanje. Za Trampovu pobedu je delimično "zaslužan" i suparnički propagandni tim, koji je u jednom trenutku krenuo da se služi njegovim metodama - i zeznuo stvar. Takva taktika im je jednom uspela na unutarstranačkim preliminarnim izborima za kandidata Demokratske stranke, ali samo jednom.
Upravo je takvo nedostojno ponašanje stajalo (političke) glave one od kojih se nikako nije očekivalo. To je odličan primer, još jedan od brojnih u istorijskom nizu, kako se ne treba boriti protiv populista. Koristeći njihove metode u borbi protiv njih, samo ćete celu stvar svesti na puko povlađivanje, jer korišćenje populističkih metoda u svojoj suštini nema za cilj nadvladati populističke suparnike u dijalogu, već privući mase njihovih glasača na svoju stranu. Oni koji uporno to ne shvataju i ponavljaju grešku (poput američkih i srpskih demokrata), ne razumeju sledeće:
1) glasači republikanaca i radikala njih podržavaju baš zato što su takvi
2) oni ne glasaju za demokrate i liberale upravo zato što nisu takvi
3) ukoliko se magarci baš napenale da budu veći slonovi od slona, onda glasači koji podržavaju takvu politiku kao svoj prvi izbor uvek imaju onu ur-varijantu pod #1 a ne "nalickane uvlakače" pod #2
4) zbog svega toga, ovi pod #2 obavezno na kraju izgube i podršku svojih glasača
Iz tog vrzinog kola kurvanja sa populizmom se izlazi daleko prostije nego što se misli: jednostavnim uklanjanjem iz stranke onih koji smatraju da je to politika koju i dalje treba da sprovode, da su za poraz krivi građani koji nisu prepoznali tu njihovu "politiku" a ne oni sami. Ukoliko američke demokrate ne nauče tu lekciju, neminovno im sledi višemandatna sudbina današnje srpske opozicije. To je stvar čiste logike, jer u politici nema mesta patetici i sentimentu, čiji se "manjak" konstantno sa gubitničke strane spočitava glasačima.
Kazna je neminovna i uvek ista.


Hajde da, (ali samo) na trenutak, preskočimo ovdašnju politiku i na domaćoj estradi pronađemo neki primer sličan onom sa američke. Ovdašnji mediji su ih zapravo prepuni. Narod prati štampane i elektronske tabloide i guta objave koje sadrže obilje bljutavog prepucavanja i gadosti između domaćih scenskih vedeta, koje u novinama redovno časte nazivom "diva". Pevačice koje nemaju blage veze sa pevanjem, modeli sa modeliranjem, selebriti face koje bi bile totalno nepoznate van svog kupatila da nema društvenih mreža, starlete koje sijaju samo kada uglačaju silikone, prostačine koje su pogubile svaki pojam o vremenu i prostoru pa više ne znaju da li su na Farmi ili u Skupštini... Da, Farmu nikada nećete moći da pretvorite u Skupštinu ali Skupštinu ćete takvim ponašanjem neminovno dovesti na nivo Farme, baš kao i sve ostalo čega se kao takvi dotaknete.
Kako god bilo, ili vam je volja, ukoliko mislite da ćete povlađivanjem populiste odvratiti od glasanja za Rističevića, Martinovića, Nikolića, Dačića, Vulina, Vučića - i Trampa - onda se grdno varate. Stvar je ista kao i sa držanjem strane Ceci ili Karleuši - nazvati jednu "ciganskom kurvom" ili drugu "plastifuksom", ne samo da nije bolje od prostakluka kojima one časte jedna drugu, već je zapravo daleko gore.
Zato što jeste rasistički, seksistički i u samoj svojoj suštini - fašistički.
Podsetimo se još jednom dve od 14 odrednica fašizma koje je defiinisao dr Lorens Brit:
#3 Fabrikovanje neprijatelja i žrtvenih jaraca (rasizam je, uz nacionalizam, jedna od najuspešnijih metoda)
#5 Seksizam (muška dominacija, mizoginija)
Podsetimo se još jednom, ne samo Trampovih "immigrants out" i "grab by the pussy" izjava, već i brojnih nacionalističkih, rasističkih i seksističkih gadosti kojima nas decenijama obasipaju razni domaći Trampovi i Twampovi.


Više ne predstavlja čudo ni to što Srbija ima za ministra ovako nešto, i njemu slične.
U osnovi svake mizoginije i rasizma leži MIZOGENIJA - patološka mržnja, kao uzrok i kao posledica iz koje ona opet raste. Mizogenijom se ne leči ništa, pa ni mizoginija i rasizam.

Thursday 24 November 2016

Dan nezahvalnosti


Aha, sam se izdao! Udrite sad, botovi moji:

- Mrzitelj!
- Rušitelj!
- Bogataš!
- Terorista!
- Nedostojni ljud!
- Lažni penzioner!
- Neprijatelj Srbije!
- Protivkandidat opozicije!
- Onaj što ne čita Informer i Kurir, ne gleda Pink, ne veruje RTSu!
- Imigrant!
- Strani plaćenik! (...) 
- Zatucana lenština!
- Jeftina radna snaga u penziji!
- Može volu rep da iščupa!

ima pečat + provizija 171,00 rajhsdinar

I Vođi da nabije rogove, treba dodati.

Poslednji četvrtak pred Crni petak


Danas je Dan zahvalnosti (Thanksgiving day), tradicionalni praznik u Sjedinjenim Američkim Državama. Obeležavaju ga svakog četvrtog novembarskog četvrtka u znak sećanja na prvu uspešnu žetvu koju su evropski doseljenici pre nekih 400 godina ostvarili zajedno sa indijancima, sa kojima su tada još uvek živeli u kakvom-takvom miru.
Danas se u SAD ovaj nacionalni praznik obeležava uz tradicionalnu večeru na kojoj serviraju one polunojeve od severnoameričkih ćurki.


Danas je i poslednji četvrtak u mesecu (ove godine je to istovremeno i naš četvrti četvrtak), dan kada srpski premijer tradicionalno odgovara na pitanja narodnih poslanika. Poslovnik Narodne skupštine Republike Srbije, u svom 205. članu kaže sledeće: "... poslanička pitanja postavljaju se Vladi, u prisustvu članova Vlade, svakog poslednjeg četvrtka u mesecu, na sednici koja je u toku, od 16 do 19 časova, kada se prekida rad po dnevnom redu." Međutim, to se (opet) neće desiti - sednice danas nema. Morao je hitno da ode kod tetke u Vašington, valjda da glumi ćurana. Za lekove nisam siguran.
Umesto da bude zahvalan Skupštini koja ga je izglasala, on ima pametnija posla. Zato što je pametan. Tradicionalno.
Ovaj dan kod nas treba proglasiti za praznik Dan grabežljivosti (Thanksgrabbing day).


Danas je po crkvenom kalendaru i neki Sv. Mrata, kada ne treba izvoditi ovce iz tora.
Znači, zato nema sednice...


Elemdaklem: neko ima ćurku, neko ovčice a neko je ćuran. Kako god bilo, sutra je svima Black Friday.

Wednesday 23 November 2016

Počela isplata imovinskog cenzusa


Isplata 5.000 dinara jednokratne pomoći penzionerima u Srbiji počinje danas.
Jednokratna isplata pripada svim korisnicima kojima je isplaćena penzija ili naknada za oktobar 2016. godine i koji imaju prebivalište na teritoriji Srbije. Kako je ranije objavljeno, država je za tu pomoć izdvojila oko 8,5 milijardi dinara i dobiće je 1,7 miliona penzionera.

Stiglepetiljadeeeeee!!!


Smanjenje penzija je oročena mera do 2017. godine, ali to ne piše nigde eksplicitno. Ta mera koja je povučena, da budemo pošteni, je jedino mogla da bude povučena kao kratkoročna. Na kratak rok nije postojala nijedna druga mera. Bonus od 5.000 dinara, koji će ovih dana biti isplaćen penzionerima, je lepa vest. Neko će reći da 5.000 dinara nije mnogo ali ako je prosečna penzija 23.000 dinara onda i tih pet znači mnogo. Iz tog razloga sam zadovoljan. To su pare iz realnih izvora i Vlada je odlučila da ih podeli onima kojima su najpotrebnije. Zalagao sam se da prilikom smanjenja budu pošteđeni oni sa najmanjim primanjima i penzije nisu smanjene 61 procentu penzionera.
Penzija jeste stečeno pravo,  tačno se zna koliko je ko uplaćivao i to nema ko da ospori, ali život to osporava... Postoji pravo ali šta ako u budžetu nemamo para? Kada imamo takvu realnost i mogućnost bankrota koji se nadvio nad Srbijom onda kažemo hajde da damo doprinos. Penzioneri su odgovorni i ozbiljni ljudi, znaju to i to prihvataju. Oni kažu da žele redovne penzije i to je za najveći broj penzionera ključna stvar.
2015. godine poručio sam da teret štednje treba da podnese neko drugi a ne penzioneri. I sada imam stav a i tada sam pričao da to treba da budu bogati. I stojim iza toga. Rekao sam i 2015. godine - nemojte da vam ovo pređe u naviku. Ti ljudi su dali doprinos, njima hvala. Dvesta mliona evra se štedi na umanjenju penzija. Hajde da to upamtimo i kad situacija u kasi bude takva, hajde da vratimo tim ljudima.
PUPS je kao stranka formiran kako bi se sprečio ekonomski genocid penzionera. Ko bi se danas bavio penzijama bez PUPS-a?


Dakle, šta možemo zaključiti iz ove dve vesti?
  1. Za milion i sedamsto hiljada srbijanskih penzionera potrebno je 8,5 milijardi dinara kako bi svako dobio po 5.000 istih. Po današnjem srednjem kursu, to iznosi oko 68,9 miliona evra.
  2. 5.000 rajhsdinara (RSD) na prosečnu penziju od 23.000 "znači mnogo". Ne znači bogatima (?) koliko znači to što su ih odrali umanjenjem, kao što Krkobabiću očigledno ne znači ni to da su ti isti (bogati penzioneri?) svojevremeno uplaćivali više u penzioni fond koji on i njegova višekoaliciona bratija decenijama arče.
  3. Ušteđeno je 200 miliona evra i to na teret smanjenja penzija 39 posto penzionera - bogatih, umalo da zaboravim. Danas od tih 200 uzimaju 68,9 miliona (34,45%) da bi ih ne vratili na račune onih 39% kojima su to oduzeli, već da podele svima podjednako. Dakle, 39% penzionera su danas po 5.000 RSD sebi i svima ostalima uplatili iz svog džepa, a ne iz budžeta. Zato što su i njihove "bogataške", baš kao i prosečne i one najniže penzije stečeno pravo zaštićeno zakonima i Ustavom koji očigledno ne važe za Krkobabića i ostale pijavice koje ne bi da se drže plota po svaku cenu ako to narušava za njih politički profitabilan ambijent (da parafraziram Miltona Fridmana, na račun baraba koje bi mogle da se dobro vladaju - ako im se to isplati).
  4. Ako u budžetu nema para za penzije, za koje su ljudi redovno uplaćivali doprinose shodno svojim primanjima, onda se kaže i zbog čega i koga je to tako, pa se potom odgovorni privedu sudu i pošalju na robiju dok ne vrate pokradeno i uništeno. Problem je što će onda i neki iz današnje vlasti morati da izvrše taj funkcionerski sepuku, da preseku pupčanu vrcu korupcije na koju su se navikli - ili bolje reći navukli. Dakle, nema ništa od toga, zato i ovakve namerno nedorečene izjave jer ionako ne računa da će ga neko zbog toga potkačiti. Računa se na pileću pamet onih kojima se obraća.
  5. Trećinom ušteđenog iznosa danas su podmirene (smirene) penzionerske mase. Juče su neki od provladinih tabloida objavili "informaciju" o tome da strani i domaći mrzitelji Lika & Dela ulažu 30 miliona evra u rušenje lokalne vlasti u Srbiji, tako da u vreme izbora koji slede iduće godine - moguće je ne samo predsedničkih - slobodno možemo očekivati još jednu ovakvu finansijsku injekciju na konto velikog dela biračkog tela, na koje vlast tradicionalno računa. Zbog toga u izjavi ono "ako bude prilike". Muka jeste, ali biće. Računica je prosta: na svaki vaš evro uložen u rušenje Mene, ja danas dajem dva neustavno odžeparena od 39% "bogatih" penzionera, jer računam na onih 61% "nebogatih" - tj. na veći deo od približno milion penzionera potkupljenih sa po 5.000RSD jednom, a možda i dva puta. Na one "bogate" ne računam ako su i dalje pri zdravoj pameti, oni me ionako mrze zato sam im smanjio penzije. Mada, ako u narednih 999 saopštenja ubacim da je za sve kriv zločinački MMF možda me i oni zavole... makar na jedan dan, onaj izborni?
  6. 41% od 1,7 miliona je 697 hiljada penzionera kojima je sa grbače oguljeno 200 miliona evra, tj. 286,94 evra ili 35.423 dinara po "bogatašu" - izračunato striktno se pridržavajući izjava Krkobabića i ostalih iz vlasti. Ako uštedu od 200 miliona podelimo sa 1,7 miliona penzionera, dobijamo 117,65 evra ili 14.524 dinara svakom od njih (39+61%). Kada odbijemo današnjih 5 hiljada, ostaje nam sasvim komotan luft od još 9,5 hiljada dinara po komadu penzionera, za propagandne i ostale kupoprodajno-robnonovčane aktivnosti do proleća.
  7. Baš, rubrika "Biznis"...
Budalaština "PUPS postoji da bi sprečio ekonomski genocid penzionera" je dostojna izjave jednog kapoa u stilu "ne derite se u komori, jer Ciklon B onda manje štipa za oči dok se tuširate". Ja sam sve vreme naivno mislio kako ta stranka postoji samo da bi obezbedili penzije članovima omladine PUPS-a, kad ono... Deda Mraz, sa gas-maskom.


Na kraju, jedno podsećanje:

U decembru 2012. godine, u Skupštini Srbije Savez vojvođanskih Mađara podnosi amandman koji se odnosi na krivično delo sitne krađe, tj. na tzv. imovinski cenzus za koji će kradljivci biti gonjeni - njegovo smanjenje sa 15.000 na 5.000 dinara. Lider SVM, Balint Pastor, ocenjuje kao "neprirodno" da u zemlji u kojoj je 550 hiljada penzionera prinuđeno da mesečno živi od sume manje od 15 hiljada dinara i u kojoj nezaposlenost iznosi 26 odsto, krađa do iznosa od 15 hiljada dinara bude dozvoljena.

Konačno smo došli do suštine ove priče: Krađa do 5 hiljada dinara jeste dozvoljena.
Lepo piše u Zakonu, šta vam tu još nije jasno dok po dvorištu jurcate onog tipa sa slike na početku ovog teksta?

Tuesday 22 November 2016

Abonenti


Ako laže koza ne lažu Informer, Alo, Srpski Telegraf... na naslovnim stranama štampanih izdanja za sredu 23. novembar napredne 2016. godine. Kandidatura sve sigurnije pada, jer dijagnoza ne dopušta drugačiji scenario.
Sveopšti abonent na naslovne strane domaćih toaletoida, izvesno, namerava da se pretplati na drugu menzu. Skupštinska kuhinja je već postala dosadna, red je da proba dvorsku.

foto: @Astr0G (twitter)

Kada je na skupštinskom monitoru video naslovne strane omiljenih mu sredstava partijskog obeućivanja naroda, prepodobni narodni deputat Marijan Rističević je instant shvatio da mu se bliži kraj ovog poslaničkog mandata, pa je odmah - k'o bez duše - po okončanju današnjeg zasedanja Parlamenta otrčao u narodnu poslaničku kuhinju da ubrzano potroši neiskorišćene abonentske bonove za topli obrok (kojih se podosta nakupilo). Zato što nema prenošenja abonentskih bonova iz mandata u mandat, nije vam bre ovo studentska menza.


Za duplu dozu, posebna dupla tehnika. Zarđale kašike su obavezne - to je lični pribor koji se zaduži na početku mandata i vraća po isteku, zajedno sa portiklom i neiskorišćenim bonovima.
Vaistinu, koja je svrha medija za sluđivanje masa (kradikalska definicija pojma "masmediji") ako prvo ne isprobamo da li deluju na naše? A deluju pa cepaju; da ogladniš, duplo & još malo pa za džabe.
Ako, jedi Marijane, svaka ti se povratila.
Biće još izbora, mandata i abonentskih bonova.

Monday 21 November 2016

Horor: Fakt-rezistentan soj ugrožava Planetu


Naučnici su otkrili novi soj ljudskih bića, vrlo jak i otporan na činjenice (fakt-rezistentan), koji preti da u potpunosti ugrozi opstanak živog sveta na Zemlji - stoji u najnovijoj studiji koja je nedavno objavljena.


Istraživači sa Univerziteta u Minesoti su identifikovali virulentan soj ljudi, praktično imunih na bilo koju formu znanja koje se može dokazati i proveriti, što je naučnike ostavilo bespomoćnim jer ne mogu da iznađu sredstvo kojim bi se borili protiv ove pošasti.
"Spolja, oni u potpunosti izgledaju kao neko ko ima razvijene sve funkcije neophodne za prijem i razumevanje informacija iz okoline", kaže Dejvid Logsdon, jedan od naučnika koji je učestvovao u ovom istraživanju. "Međutim, i pored toga, kod njih se razvio nekakav odbrambeni sistem koji, bez obzira na nameru ili svrhu, sve te pomenute funkcije ostavlja u potpunosti neaktivnim. Posebno zabrinjava sledeće - što je više određenih činjenica, to je taj odbrambeni sistem protiv njih sve snažniji."
Iako naučnici još uvek nemaju jasnu predstavu o mehanizmu koji sprečava fakt-rezistentne jedinke da prihvate činjenice, postoji jedna teorija po kojoj su pripadnici ovog soja možda razvili sposobnost presretanja i odbacivanja informacija na njihovom putu od slušnog nerva do mozga. "Normalno funkcionisanje ljudske svesti je kod njih u potpunosti anulirano", kaže Logsdon.
Iako su sumorne procene rezultata ovog istraživanja do sada bile potvrđene nekoliko puta, Logsdon i dalje gaji nadu da bi ova pretnja usled postojanja fakt-rezistentnog soja ljudi mogla u budućnosti biti obuzdana i ublažena. "Iako je naše istraživanje bilo visoko preliminarno, možda je ipak moguće da oni postanu prijemčiviji za činjenice ukoliko ih smestimo u okruženje bez hrane, vode i kiseonika" kaže on.

Andy Borowitz (The New Yorker, 12.05.2015)
- Scientists: Earth еndangered by new strain of fact-resistant humans

Novi soj?
Pre bi se reklo da takvi caruju od kako je sveta i veka, dok su oni prijemčivi na spoljašnje nadražaje zapravo mutanti odbegli od tog drevnog soja zatucanosti. Srbistan je živ primer toga, bez američkih laboratorijskih vežbi.

Sunday 20 November 2016

IT


Brnabić: U IT-u malo kasnimo, stižemo svet za dve godine

Ministarka državne uprave i lokalne samouprave Ana Brnabić, koja je na čelu tima vlade za IT sektor, izjavila je danas da Srbija ne zaostaje mnogo za razvijenim zemljama u toj oblasti i najavila da ćemo vodeće zemlje, poput SAD i Kine, stići već za dve godine.

Ako su kradikalski botovi IT-sektor, onda i nije za čuđenje ovakva izjava.


Da li Gospođa Ministarka zna na šta tačno misli kada kaže IT? Ukoliko je ona nalik svojim kolegama u Vladi, a ovakvim neodmerenim izjavama se jasno ispoljava trud da bude tako, onda ta "misao" više liči na nešto drugo.
"Nacionalni bestseler #1"... i tako to.


appendix:
Bojan Perkov (SHARE fondacija):
"Srbija uvodi cenzuru na internetu? Prema Predlogu strategije intelektualne svojine za period 2016-2020 u Srbiji, država će moći da uklanja nepodobne sajtove bez prethodne sudske odluke."
(Autonomija, 22.11.2016)

A možda je mislila na ovo?

Saturday 19 November 2016

Svetsko ili Naše?


19. novembar je Svetski dan toaleta


Teško da bi ovaj datum bio kandidat za crveno slovo u kalendaru (a ne samo još jedna zafrkancija), da je stvarnost po ovom pitanju daleko manje trivijalna ili smešna nego što se to na prvi pogled čini. Sve u svemu, svrha ovog "praznika" je ukazivanje na brojne sanitarne probleme širom sveta i iznalaženje rešenja za njihovo otklanjanje. Iako je pristup pristojnim sanitarnim uslovima javnog zdravlja (npr. čista voda za piće, adekvatno odlaganje otpadnih voda itd.) proglašen za jedno od ljudskih prava, trećina stanovnika planete (oko 2,5 milijarde) nema iole pristojan toalet. Čak i među onima koji to imaju, toaleti koji nisu čisti ili bezbedni predstavljaju poseban problem, što samo pomaže širenju bolesti poput kolere, tifusa i hepatitisa. U nekim krajevima Afrike, dijareja je još uvek jedan od glavnih uzroka smrtnosti kod dece. Samo vršenje nužde na otvorenom, usled nepostojanja toaleta, omogućava sve veći broj slučajeva seksualnih napada počinjenih nad ženama i decom. Kod devojčica u ranom pubertetu, početak menstrualnih ciklusa, usled pomanjkanja privatnosti, utiče na izostajanje iz škole, čime su im umanjene šanse za sticanje osnovnog obrazovanja a shodno tome i iole pristojnog posla u budućnosti.
Osnovni cilj Svetskog dana toaleta je omogućiti svakom stanovniku planete da se pobrine za svoje privatne potrebe bez straha za sopstvenu bezbednost. Strategija UN o održivom razvoju u svetu, doneta 2015. godine, obuhvata konačno rešenje ovog problema do 2030. godine.
Ideja da se ovaj problem kalendarski zabeleži, nastala je 2001. godine.
Generalni sekretar UN Ban Ki Mun je 2013. izjavio: "Naš moralni imperativ je da okončamo defekaciju na otvorenom i obaveza da sprečimo rizik od napada i silovanja žena i devojčica samo zato što ne postoje sanitarni objekti u sredinama u kojima one žive. Moramo razbiti te tabue." Možda ovo nekome deluje smešno ali problem je zapravo realan i veoma veliki, jer narušava ne samo bezbednost već i ljudsko dostojanstvo tih žena i devojčica, koje su prinuđene da u takvim uslovima čekaju relativnu privatnost (ali ne i bezbednost) mraka kako bi se olakšale.
Osim navedenog, ni postojeći toaleti veoma često nisu adekvatni ili nisu dostupni osobama sa specijalnim potrebama, poput starijih i onih sa invaliditetom.
Od samog začetka, Svetski dan toaleta je predstavljao izazov vladama, kompanijama i raznim drugim grupacijama da načine neku promenu u pristupu ovom problemu. Podjednako je bitno i razbijanje tabua vezanih za ovu temu, radi lakše diskusije koja će dovesti do iznalaženja boljih i bezbednijih rešenja ovog problema.
Sasvim je jasno da je Svetski dan toaleta daleko od toga da predstavlja šalju, ili povod za ismevanje, zato što je posvećen zaštiti jednog od najosnovnijih prava čovečanstva, koja su zvanično kao takva definisana.
Postoje brojne stvari koje možete ovim povodom da učinite. 

Mapa prijavljenih aktivnosti u Evropi za 19.11.2016.

Za početak, podelite ovu poruku na svojim profilima po društvenim mrežama. To će vam možda izgledati kao sitan i nevažan gest, ali podizanje svesti o ozbiljnim problemima se najlakše postiže upravo preko društvenih mreža - naravno, pored svakodnevnog bombardovanja slikama beba i mačića. Što je više ljudi upoznato sa postojanjem nekog problema, to je lakše prikupljanje novca i drugih potrepština za njegovo rešavanje - primer tzv. Ledenog izazova savršeno dokazuje da je tako nešto zaista moguće. Dakle, nemojte misliti kako vaš klik na "podeli" nema nikakvog efekta - jer zapravo ima.
Naravno, ukoliko ste u mogućnosti, svakako donirajte - više informacija o tome možete naći na internet sajtu Svetskog dana toaleta, koji je pod zvaničnim pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija počev od 2015. godine. Svaka pomoć je dobrodošla.


***
U Srbiji, koju (neočekivano?) nećemo naći na mapi današnjih WTD aktivnosti, kao da ne postoje problemi privatnosti, nasilja nad ženama i devojčicama, čiste vode i prečišćavanja otpadnih voda. Izgleda da ne postoji ni problem osnovnog vaspitanja - kao što je to bio slučaj u Negotinu u vreme Mokranjčevih dana, tokom više godina.
Ali... zar i u Beogradu, nasred Trga Republike, podno spomenika Knezu Mihajlu i u po bela dana?!


Nije ni čudo što nas nema na mapi novembarskih aktivnosti. Mi smo svoje već odradili.

U Srbiji su domaći (dobrim delom i strani) mediji prvo evoluirali u tabloide, pa su potom tabloidi devoluirali u blatoide. Poslednji, letalni stadijum bolesti je već počeo, gde će se svi pretvoriti u toaletoide. Ne treba nam veći dokaz od svega što vrišti i smrdi sa njihovih naslovnih strana, zato što osim "toga", unutra ništa drugo nećete naći. Sve je tu javno, baš kao i afrička defekacija pod nebom u sumrak. Na korak od nasilja i silovanja.
Ovde se na vršenje političke nužde na otvorenom, i naročito pred TV kamerama, gleda kao na deo folklora ali i obavezujući način obeležavanja teritorije (ne mora uvek geografske, dovoljan je i glasački zabran ako drugačije ne ide - a ne ide).
U sumrak parlamentarizma, koji se sve više (opet?) čini neminovnim, kada razaranje institucija i diskvalifikacija svega i svakoga disonantnog aktuelnoj vlasti poprima vrlo ozbiljan tok, sa posledicama koje će u budućnosti morati da budu lečene vrlo ljutim travama, sve što se poslednjih dana dešava u Skupštini Srbije može se podvesti pod jedno:

Nacionalni dan toaletoidnosti

Praznik, koji se slavi više dana i obavezno radno. Praznik, koji kradikali nameravaju da slave još dugi niz godina i to sami u svom toru, bez neželjenih gostiju. Praznik...
Crno slovo u kalendaru, najcrnje.

Friday 18 November 2016

Poni Moroni


Marijan Rističević u Skupštini objašnjava Saši Raduloviću prednosti poni ekspresa u odnosu na VOIP telefonsku centralu, za tu priliku specijalno maskiran u Zoranu Mihajlović kako bi ga svi bolje razumeli dok iznosi taktičko-tehničke finese budžeta tog projekta.


Naravno, ceo taj politički cirkus - pardon, marketing - i dalje ide o trošku onih koji sa tim nemaju nikakve veze niti ih to zanima. Po džepu građana Srbije, naravno.
Ne bi valjalo da je drugačije, životinjska farma je to.

Wednesday 16 November 2016

Sanders umesto Trampa, zahvaljujući rupi u zakonu


Berni Sanders bi mogao da zameni Donalda Trampa na mestu predsednika zahvaljujući malo poznatoj rupi u američkom zakonu.

To je upravo ona stvar koju treba uraditi da bi smo sačuvali naše slavno društvo. To je ona informacija koju smo svi željno iščekivali. Na taj način možemo učiniti Bernija predsednikom na dan inauguracije, umesto Donalda Trampa koji je nedavno izabran na izborima.


U stvari - ne možemo.
Ne postoji nikakva rupa u zakonu koja bi omogućila nekoj nasumice odabranoj osobi da preuzme mesto predsednika. Iako je ovo jednostavno stvar zdravog razuma, to vas neće sprečiti da kliknete na link ispod ovog naslova i dalje podelite tekst. A upravo o tome je reč u ovom tekstu...
Internet stranice medija i društvenih mreža su poslednjih meseci preplavljeni dezinformacijama. Iako je to oduvek bio problem, čini se da je stanje ipak prešlo sve granice tokom ovogodišnje izborne kampanje.U bezbroj objavljenih postova iznose se potpuno nelogične stvari, i taj problem uopšte nije svojstven samo jednoj strani. Još opasniji su postovi koji na prvi pogled ne izgledaju daleko od realnosti - sve dok se ne pozabavite detaljima onoga što se u njima tvrdi. A problem leži upravo u tome - ljudi nemaju naviku da se bave detaljima. Mnogo ljudi će kliknuti na ovaj post i šerovati ga samo zbog njegovog naslova. Možda čak uopšte i ne pročitaju celu priču, već je samo proslede dalje. Oni, zapravo, nikada neće pročitati ove reči. Ironično, ali upravo takvima su one upućene i potrebne.
Džon Oliver je u svojoj poslednjoj emisiji (američka verzija Utiska nedelje, op.a.) naglasio da ljudi bivaju kljukani onim što žele da čuju i oni to halapljivo gutaju kao da su gladni. U jednom funkcionalnom društvu, dobro informisana javnost predstavlja najbitniju stvar. Ovo što danas imamo, to je ne samo neobaveštena već i dezinformisana masa. Upravo to je ono što bi trebalo da uplaši svakoga od nas.


Kako se boriti protiv ovog problema? Lako, ali samo ako zavrnemo rukave. Iako je moguće uraditi podužu disertaciju na tu temu, niko ne bi imao dovoljno strpljenja da to pročita do kraja. Zato, evo pet brzih koraka koji mogu da budu od pomoći:
  1. Prvo pročitajte pa tek onda šerujte. Sami ste odgovorni za svoje komentare i deljenja koji su zasnovani samo na naslovu - to je najgora stvar koju možete da uradite. Prestanite da budete lenji.
  2. Proverite izvore vesti (i njihove izvore). U dobu novih medija, istinite i validne informacije pristižu iz mnoštva netradicionalnih izvora - baš kao i gomile info-smeća. U svakom članku u kome se iznosi neka činjenica, brojke ili citat, neophodno je da stoji i izvor te informacije. Ukoliko toga nema, preskočite takve testove.
  3. Obratite pažnju na reciklirane priče. Postoji stvar koja evidentno potpomaže taj problem dezinformisanosti - to su stare priče prezentovane kao da se sada sešavaju. Obavezno proverite datum na takvoj priči pre nego je pročitate. Iznenadićete se koliko ima starih priča koje su u potpunosti neprimenljive na sadašnje događaje iako vam se učinilo da se na njih odnose.
  4. Ukoliko vam je stalo do činjenica, ignorišite sve što je neprikriveno naklonjeno jednoj od strana. Držati stranu ili zauzeti stav o nekom pitanju, samo po sebi nije pogrešno. Pogrešno je takve ideje apriori uzimati za nepristrasne činjenice. Jednostavno, možete izbegavati sve tekstove koji na takav način počinju. Svaki tekst koji sadrži reči konzervativci, liberali, demokrate, republikanci i slično u naslovu, zapravo samo služi kao reklama naklonjenosti autora. To je sasvim OK ukoliko ste rešili da živite u mehuru "svoje strane", samo onda nemojte imati bilo kakvih iluzija da takvi tekstovi daju kompletnu sliku onoga o čemu u njima piše.
  5. Guglajte. Bog i Sergej Brin, su nam s razlogom podarili Gugl. Ako natrčite na neku priču koja zvuči neverovatno i nema naveden izvor (ili ga čak ima) - proverite. Proverite da li se iste činjenice pojavljuju na više različitih strana, iz više različitih izvora. Proverite da li možda neko osporava te činjenice. Složite sve te komadiće u jednu sliku, i onda se odlučite kakav će biti vaš stav.
Kada bi svi koristili ove tako proste korake prilikom informisanja, naše društvo bi sigurno bilo daleko bolje. Svi mi imamo svoje mišljenje i naklonosti i nema ničega lošeg u tome, ali zar ne bismo mogli da svi zajedno to radimo iz jedne polazne tačke zasnovane na činjenicama i realnosti?
Istina glasi: šerovanje nelogičnih stvari ozbiljno narušava VAŠ lični kredibilitet i čini vas smešnim. Verujte mi, govorim to iz iskustva.
A sada, molim vas da ovo dalje šerujete.


***
Staro pravilo političkog antimarketinga: Izabereš pravi naslov i sliku, pa onda praviš paniku.
Domaći primer gornje priče je aktulena histerija oko pozivnog telefonskog broja +383. Ubeđen sam da je celu frku oko famoznog "+384 pozivnog broja za Vojvodinu", koju sada srbistanci masovno dele na društvenim mrežama bez imalo kritičnosti i osnova, i još-malo-pa-vade virtuelne noževe jedni na druge, jeftino smislio propagandni tim domaćih baraba pod okriljem vlasti kako bi neutralisali jednostavnu činjenicu: +383 je međunarodni pozivni telefonski broj za Kosovo a ne kućni broj nečijeg zadnjeg dvorišta, niti su to koordinate u džepnom Atlasu androginih šefova kancelarija za promaju u glavi. To nema ama baš nikakve veze sa Vojvodinom, ali ima sa ološem kome ona predstavlja kajlu za podmetanje svaki put kada krenu da ruše naherenu državu koje su im vazda puna usta. Ološ, koji ništa drugo i ne ume da radi a i ne bi im bilo prvi put.


U prorežimskim i nacionalističkim medijima svuda je isti naslov koji sadrži ključne reči "SKANDAL" i "NOVI SAD" (obavezno velikim slovima), pa onda slede neizostavni "separatisti", "teroristička organizacija", "384" i slična bulšitovanja. Ako autor ovog nadasve loše urađenog plakata jeste 'separatističko-teroristička organizacija', ta tzv. Mlada Vojvodina (ukoliko tako nešto uopšte i postoji, osim za vanredne potrebe poput ove), teško da bi na svoje plakate stavila novoizmišljeni "tradicionalni" grb i ostavila uz naziv Telekom Vojvodine grb Telekoma Srbije. Ako jesu, onda su zaista teške budale na koje uopšte ne treba obraćati pažnju. Zaista ne mogu da zamislim alsterske, katalonske ili baskijske separatiste koji na svoje plakate kače insignije koje su im podmetnuli London ili Madrid. Nekako, ta aljkavost previše liči na one koji bi da skrenu pažnju sa Gazde, koji je posle američkog šamara nedelju dana kasnije dobio i kosovski.
Stvarno, kakav heroizam - kukavički kriješ da si Kosovu u Briselu potpisao pozivni broj novonastajuće geografije, a u Beogradu podmećeš Vojvodini pozivni broj nikadpostojeće istorije. Retko ko u Srbiji stvarno zna šta je sve u Briselu potpisivano jer to vlast brižno krije, ali zato svi "znaju" da je 384-Vojvodina sledeća stavka u telefonskim imenicima. I niko nije sluđen, to ne.
Tako vam je to, sa patridiotima, oduvek & po prvi put u istoriji bilo.

Guglajte ili oguglajte, odlučite sami.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...