Sunday 30 November 2014

Body & Soul


Mens SANU in corpore insano.
Bolesnom telu SANU je duh.

sentenca duha palanke

&


"Danas nam je, naravno, svima jasno da je komunistička nomenklatura, ne samo u Srbiji, već i ostalim republikama, imala ne samo svoju nacionalističku podlogu, nastalu iz nacionalnih surevljivosti na nivou karijera, već i svoje pripravne nacionalističke čete, jer tako brza transformacija komunista u nacionaliste i to naglo i ničim sputavano bujanje najekstremnijih oblika nacionalizma, naprosto ne bi bili mogući. No, u Srbiji je bilo najizrazitije, već iz toga što je srpske komuniste i nacionaliste zbližavala duboka netrpeljivost prema Zapadu i njihovo rusofilstvo. Bio je to, i do dana današnjeg ostao, smrtonosni spoj pravoslavlja i revolucionarnog mita. Kominterne i Dostojevskog, kako je sam Kiš, deset godina ranije, posle afere (1986), definisao taj srpski specifikum. 
No, ta je afera otkrila, bar meni lično, činjenicu, ili ja bar to smatram činjenicom, da je srpska inteligencija najgori sloj srpskog naroda, da ona zapravo u sebi nosi sve najgore osobine mentaliteta, da je ona zatrovana predrasudama koje potom indukuje u ostale preko institucija kojima vlada (kultura, obrazovanje, mediji), da je ona ta koja je na nivou principa podigla netrpeljivost prema drugom, nipodaštavanje drugog iza kojeg se zapravo krije strah od drugog. Ona je po meni najveći krivac za sve događaje koji su doveli do onog što ona sad patetično naziva postradanjem naroda."

Mirjana Miočinović: "Užas izgubljenih kriterija"
Monitor, 10.09.1999.

&

"Uvek sam se užasavao svake vrste fanatizma. Nacionalizam je najgora čovečja konstrukcija. A najekstremniji je kada je obložen kulturnim slojevima".

Mario Vargas Ljosa


Čitanka, za nedeljno popodne:

- Sarajevske sveske: Margina slobode (Br.17, 2008.)

Friday 28 November 2014

Crni Petko


Da svima nešto bude jasno, na samom početku: Ovo nije tekst o Robinsonu Krusou i Petku, o tome smo već pisali. Ovde se radi o onome na samom kraju teksta.

Vučić, u probi odela prosečnog Japanca. Lakše se radi.

I tako je naš Crni Anđelko rešio da na današnji Crni Petak malo po pijaci napazari nacionalističke glasiće koji nekako posred zime suncokretski sve više okreću prazne tintare ka pravom duhovnom vođi srBskog hitlerjugendundalterizma u poslednjih 25 godina, tom Kralju Suncu palanačkog fašizma koji je u inostranstvu poznat kao The Duke of Rust Soupspoon a u domaćoj prokletoj avliji se odaziva na 'Jebatčuvamatew!'. U tu svrhu je pustio Vojvodu da par nedelja baljezga sve i svašta, sačekao reakciju iz komšiluka - koja je bila programirano očekivana - i... 
E jbg, tako je to kada igraš krajcare sopstvenom glavom pa se preračunaš oko doskoka i lupiš u zid. Doduše, ipak manje boli, jer ćeš po običaju bol ravnomerno da rasporediš na sve građane zemlje koju vodiš u propast. Jedan sedmomilioniti deo bola je ipak bolji od jednog celog, bez obzira da li se radi o glavi, grbači ili preponama.
Elem, kako je Najevropljanin mogao da zna da će hrvatsko cinkaroško kukumavčenje uroditi plodom? Kakve bre to veze ima što su oni članovi EU, kad je Srbija raj za investitore kojima treba najškolovanija najjeftinija radna snaga na svetu a i šire?! Najpespektivnija ekonomija Mlečnog puta, društvo najsrećnijih ljudi Nebule?
Nema tu šta 'a zašto', 'a što niste', 'e nećete', 'ne može bre to tako sunce li vam jebem lopovsko', i sve tako nekve visokodiplomatske fraze&frazoni. Kada se već preigrao pomenutih krajcara, preostalo mu je samo da onako najevropljanskiji izbljuje malo iz sebe šešeljovodonične kiseline koja ga nešto davi poslednjih nedelja, otrese se eurožgaravice i poruči svojoj radikalsko-dverinjskoj sabraći da je i on tu, na braniku otadžbine, da se branik brani kod onog graničnog kamena sa nožem urezanim inicijalima K-K-O-V, da on čak i tamo često misli na njih. Tamo, na toj karauli velikosrBskog besmisla i ludila.

2013

Drug Gospodin Crni je poručio: 
- Danas, na Crni Petak, kada katoličko-ustaško božićno potrošačko ludilo dostiže vrhunac a cene vrtoglavo padaju, napašću ih Svom Snagom pravo u amigdalu! 
- Koga, šefe, jal' Rvate jal' one Juropejce?, reče dr. Šlajmer.
- Jokmore, ove naše budale od naroda. Nisam valjda blesav da stvarno nešto kenjam na račun EU sada, kada me vole više nego cele familije Tadić, Đilas i Pajtić zajedno. Vi'š ti bre Slino, desanko moja opendrečena, oni su lane obarali cene po 30% za Crni Petak Dvaesdeveti, a ove godine na Dvaesosmi ih poobaraše za 70%. Pa jel kapiraš ti da je to skoro + otprilike + tačno koliko mi zajedno sa svim supozitorijama&privescima imamo podršku u ukupnom biračkom telu Srbije koju niko neće vređati i ponižavati na domaćem terenu i tribinama osim mene i nas samih?! Pa to je na današnji dan znak Nebeski, proviđenje koje se samo molitvom moglo da ukaže!! Odma' da si napisao jedno saopštenje podrške drhtavom rukom, da liči na pupsovski rukopis, obavezno ćirilica i ako znaš ubaci po koje rusko slovo - znaš ono k'o defektno NJ i ono naopačke R, e to - i da mi se šatro slučajno dobaci jednim od onih Kurira sa mikrofonom i Informera sa diktafonom dok ja čitam bukvicu pred kamerama ovima što me EUvole. Ajsad, poteci sokole! I nemoj opet da mi mnogo razmišljaš kad te pitaju za pijanu decu koja voze bez vozačke, nego odma udri po onima iz opozicije što su mom burazu falsifikovali ličnjak.
- Ali...
- Šta je sad? Nemoj da te strogo pogledam, onako, pa da se opet upišaš!
- Ali, šefe, pa ti dobro znaš da ja ne umem da razmišljam.
- Odlično. Nastavi tako. A ja sad idem da se presvučem iz kostima nindže u gejšu, uzo sam ga na rasprodaji od Ljajića. Jesbre, sa popustom, Crni je Petak.

2014

Tako i beše. Sa 70% diskonta na znojenje oko truda da se džiberska Srbija ponovo okrene na pravu stranu, podrazumevano zonenblumenski, oplete ti Crni po onima što ga onomad proglasiše Najnjihovim, i to pravim karate udarcem koji je sveže naučio prilikom svečanog uručivanja zvanja Viteza Crnog Pojasa japanske humanitarne organizacije iz Novog Sada. Zvekne ti on tako posred čela EU i Hrvatsku, onako, baš putinovski. Sada je jasno da je car Novosovjetskog Sojuza bio u pravu glede fašističke EvroUkrajine sa sve Amerikom, i da će njegovi ovdašnji repetitori to najbolje rabiti u ove diskontne dane, kada je vrednost života na ovim prostorima i zvanično dobila popust od 70%. Makar samo za ovaj vikend, ako ništa drugo.

***
Svakome barem jednom u životu dođe crni petak. Nekome dvaesosmog, nekome dvaesdevetog a nekome dvaesdesetog. I zato, dok možeš, opleti Crni Lolo jedno Gluvo oro po svima njima i nama.
Njih zabole, a mi ćemo se tek češati.

Tuesday 25 November 2014

01. narandžasti 2014.


Porodično nasilje i homofobija


Novo istraživanje, koje je obuhvatilo nekoliko hiljada slučajeva porodičnog nasilja širom USA, pokazalo je jedan iznenađujući podatak: mogućnost porodičnog zlostavljanja je, statistički gledano, veća kod istopolnih parova u odnosu na prosek. 
Već nam je bilo poznato da je kod istopolnih parova kućno zlostavljanje približnog nivoa kao i kod opšte populacije. Međutim, ako u obzir uzmemo činjenicu da je ovom faktoru bila poklonjena nedovoljna pažnja prilikom istraživanja, tj. kada on naknadno biva uključen u rutinu prikupljanja i obrade podataka, taj procenat može biti viši.
Rezultati istraživanja nedavno objavljenog u jednom žurnalu (C.Stiles-Shields & R.A.Carroll, "Same-sex domestic violence: Prevalence, unique aspects and clinical implications") koje su sproveli istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Čikagu, pokazuje da su tokom analize više prethodnih studija (koje su obuhvatale preko 30 hiljada ispitanika) oni uočili kako se nivo kućnog nasilja i zlostavljanja kretao između 1/4 i 3/4 od ukupnog broja ljudi u ispitivanim istopolnim brakovima, u nekom određenom trenutku nihovih života. Treba imati na umu da je ta brojka najverovatnije negde na sredini; međutim, ukoliko jeste tačna, to i dalje pokazuje viši nivo u odnosu na zlostavljane žene u heteroseksualnim brakovima, čiji se broj kreće oko jedne četvrtine.
Ukoliko uzmemo u obzir da se ovde radi o analizi rezultata nekoliko drugih istraživanja, približno istih obima, ova poslednja studija pokazuje precizniju sliku problema nego što je to bilo ranije.


Zbog čega među parovima istog pola dolazi do povišenog nivoa nasilja? 

Ako uvažimo crkvene stavove, u kojima se ovakve studije često koriste kao dokaz da su veze osoba istog pola same po sebi štetne, razlog leži u nedostatku duhovne povezanosti i mentalne stabilnosti. Međutim, takvo stanovište odaje njihovu previše površnu sliku o ovom problemu.
Srećom, ovo istraživanje je bilo usmereno na razlog zbog koga je nasilje povišeno kod istopolnih parova. U suštini, najverovatnije se radi o ranom i kontinualnom iskustvu diskriminacije i homofobije. "Podaci ukazuju na to kako bi manjinski stres-model mogao da objasni ove povišene indikatore", kaže jedan od autora-istraživača. "Porodično nasilje je povišeno zato što se istopolni parovi suočavaju sa dodatnim stresom kao pripadnici seksualne manjine. To utiče na njihovu nespremnost da se pozabave problemom nasilja u porodici."


Manjinski stres-model u suštini ukazuje da to tako zato što se LGBT osobe suočavaju sa diskriminacijom u svakodnevnom životu, pod većim su psihološkim stresom u odnosu na one heteroseksualne. I da sve to ima naročito nasilnu stranu.
U strahu da im neće verovati, ili da se mogu suočiti sa diskriminacijom ukoliko prijave kućno nasilje, LGBT žrtve partnerskog nasilja će se najverovatnije u manjoj meri odlučiti da prijave nasilje sa kojim se suočavaju, čak možda neće ni hteti da potraže pomoć i zaštitu. Takođe, ovo dodatno utvrđuje stare okoštale rodne predrasude (razumljive, ali ne i uvek od pomoći) po kojima je pomoć zbog porodičnog nasilja namenjena pretežno ženama, iako i muškarci (gej, biseksualni i strejt) podjednako mogu biti izloženi zlostavljanju.
Postoji i treći nivo problema na koji ovo istraživanje ukazuje: ponekad počinioci porodičnog nasilja u istopolnim vezama duboko u sebi osećaju homofobiju koju ponekad ne mogu da kontrolišu pa se zbog toga iživljavaju na svojim partnerima. Naravno, to ni na koji način ne može da bude izgovor za ovaj problem; međutim, ovaj aspekt se itekako poklapa sa onim što znamo o drugim grupama ljudi koji su pretrpeli ozbiljne emotivne stresove u životu, kao što je to slučaj sa ratnim veteranima i zlostavljanom decom, jer kod svih njih postoji povišeni rizik da počine nasilje.
Osim toga, i same žrtve nasilja koje u sebi potiskuju homofobiju i diskriminaciju, mogu podsvesno poverovati kako na neki način zaslužuju da budu kažnjene, poveruju u negativnu sliku sebe samih; samim time je i manja verovatnoća da će potražiti pomoć. Nedostatak podrške mentalnom zdravlju je umnogome prisutan, što ukazuje na njen značaj, i to naročito kod manjina, poput LGBT osoba koje su se možda suočile sa intenzivnom diskriminacijom u svom životu.


Šta možemo učiniti da prekinemo ovaj zatvoreni krug nasilja?

Iako su istopolni brakovi legalizovani širom USA, podjednako je važno da budu povećani državni fondovi iz kojih se finansiraju humanitarne organizacije koje se bave porodičnim nasiljem; iznosi tih finansijskih sredstava su u direktnoj vezi sa brojem registrovanih brakova, tako da ih treba osposobiti da podnesu dodatno povećanje. Naravno, stvarno evidentiranje istopolnih veza bi bilo efektivnije, ali i samo priznavanje istopolnih brakova državi pruža priliku da započne sa sakupljanjem podataka o ovom problemu pa tako paralelno započne i alokaciju fondova na odgovarajući način. Inače, finansiranje se odvija kroz programe zaštite LGBT osoba od nasilja, shodno saveznom Zakonu o sprečavanju nasilja nad ženama; ovaj zakon se odnosi i na LGBT osobe, važi i u državama koje nisu legalizovale istopolne brakove.
Državne službe na prvoj liniji ovog "fronta", kao što je to policija, trebalo bi da sarađuju sa agencijama koje su već usvojile politike pomoći LGBT osobama koje su izložene porodičnom nasilju. Bostonska policija ima posebnu jedinicu za borbu protiv porodičnog nasilja, koja po gradu sprovodi kampanju informisanja pripadnika seksualnih manjina, ohrabrujući ih da im se obrate u slučaju nasilja i zlostavljanja od strane partnera. Ovakav vid terenskih aktivnosti je bio neophodan, kako bi pripadnike te populacije uverio da postoji neko kome se mogu obratiti u tom slučaju.
Takođe, neophodno je shvatiti da se samo borbom protiv homofobije i transofobije u školama, i konkretnim aktivnostima u svakodnevnom životu (poput LGBT-inkluzivne politike nulte tolerancije prema diskriminaciji), možemo izboriti protiv zlostavljanja među partnerima i tako zaista napraviti evidentan pad brojki koje prikazuju nivo porodičnog nasilja.

Steve Williams:
Care2.com 24.11.2014.


Naravno, sve gore rečeno i napisano ne važi za standardne Balkanoide. Ovde nema ničega takvog, američkog. Ovde je sve tradicionalno. I još je tradicionalnije što se dalje ide na istok.








Baš kako treba.

***
Još jedan prođe Narandžasti dan
nemiran, k'o Mrtvo more.


"Nasilje, bez obzira kakvo, uvek i bez izuzetka rađa ništa drugo do - još nasilja."
Prošle su dve godine od objavljivanja teksta Petnaesti dan aktivizma (blogpost #470). Posle svega, skoro da sam siguran kako o tome ama baš niko ne želi da vodi računa.

Monday 24 November 2014

Tiho, noći...


Negotin
ponedeljak 24.11.2014. 
06:50









Roditelji su nekada bili navučeni na sletove, prvomajske parade i uranke, trinaestu platu, regres i odlazak na more dvaput godišnje. Generacija je odrasla na Eurokremu i Martiju Misteriji, kao sredstvu.
Onda je generacija odrasla i naoko stasala za roditelje, "Takovo" je bilo preprodato a strani stripovi otišli u ilegalu bez licenci za objavljivanje. Naizgled normalni, obični i miroljubivi građani Srbije, postali su nešto sasvim drugo - saučesnici.
Deroditelji su potom navučeni na reprize repriza epizoda Sulejmana Veličanstvenih, prikazivanih u pauzama beskonačnih monodrama porodica Milošević, Šešelj, Koštunica, Tadić, Nikolić, Vučić... Za to vreme, degeneracija je rasla na Ekremu i Martiju Ahtisariju, kao posledici kompletne estrade likova koji su sve preokrenuli ka naopakom smeru.


Eto odakle im ta snaga da prevrću kontejnere, čupaju reklamne panoe sa zidova, odvaljuju tiplove, lome gusane naslone klupa, od spomenika prave šankove, pišu fašističke parole i ko zna kakve još idiotarije, koje sve i ne možeš da vidiš dok žuriš ujutru na deposao u defirmu, sa dekolegama među kojima je previše deroditelja. Pitali ste se, a očigledan odgovor niste hteli kasti. Baš kao što se i dalje pravite da vam nije jasno kakve veze ima navijačka pesma o Srebrenici sa ovom novom, iz postkosovskog ciklusa.
O nožu se radi, nojevi nijedni. Onom istom iz jedne novembarske noći 1938. čija se drška proteže čak do nas, danas i ovde.
Svaki put kada je neko od manijaka na vlasti imao napade histerije i sumanutosti pred kamerama nacifrekventnih medija, dešavalo se ovo. U dedruštvu jedne dezemlje, kakva je Srbija, ispada da građani treba sami sebe da teše kako je još i dobro što se radi samo o histeriji; šta bi se tek desilo da se radi o hitleriji - možda ne jedna, već beskonačan niz Kristalnih noći koje bi trajale 365/24, poput nekakvog dragstora ludila što radi svom snagom non-stop? I na čiju to radost?
Devolucija.
Da li je moguće da 76 godina i 15 dana kasnije niko to ne vidi, ili ne želi da vidi, koliko je isto?! Svi znamo kako se završilo ono, onomad, i da postoji dovoljno razloga i dokaza kako sedenje skrštenih ruku i čekanje da se vidi šta će od svega biti, ne može doneti ničega dobrog. I naročito nikome.
Da probamo sa zamenom prefiksa "de-", pa umesto njega upotrebimo "re-" u svakom pojmu koji smo uspeli da okrenemo naglavačke i upropastimo?


Za regeneraciju koja bi da raste, ako ni zbog koga drugog. Hajde da se vratimo Eurokremu i stripovima, ovoga puta kao cilju. Da roditelji već jednom odrastu, kako bi i deca to mogla.
Za generacije bez prefiksa. Za one, koji nikako ne bi smeli (ponovo) da rastu u grmljavini bubnjeva ljudoždera i bata čizama u noći.

p.s.
Poharu sa gornjih slika nisu počinila "naša deca", no no, nikako. Jok more. To je garant uradio onaj Bali-Beg Malkočoglu, đubre jedno akindžijsko od Maljkovića.
Kad bi se zezali.
Sve ovo daleko više podseća na neke od Milošoglu, Šešoglu, Koštunjoglu, Tadoglu, Nikologlu ili Vukoglu familije. Ne likom, striktno delom.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...