Monday 29 September 2014

(We are the) Meninpink


Da li ljudi u vantacrnim odelima od mrak-štofa zaista postoje?


Oni, koji nam svakoga dana poručuju jedno te isto:

Mi nismo tu da uništavamo, već da vas zapošljavamo. Zapravo, došli smo da vas naučimo kako da ispravno funkcionišete, da bismo posle imali šta da natenane mezetimo dok teramo po svome. 
Da, to smo mi, ljudi u vantacrnom.
Pazite se, nepotrebne informacije zaista mogu da vas unište, i zato ćemo mi sve vas lepo da zbrinemo, u kućicu za lutke. Potrebna nam je i zdrava stoka - organska hrana je danas na ceni. Nego, da li znate da ljudsko meso ima tako divan ukus svinjetine? 
Barem je tako za nas, ljude u vantacrnom.
Kod nas nema ničega veštačkog ili GMO - čisto organski vas uzgajamo za dobrobit svih nas, pa i vas (iako to uporno odbijate da vidite). Dali smo vam, bre, prvo točak da biste se lakše stizali i međusobno ubijali, a ne da bežite od nas - to je ionako nemoguće. Zato će samo najbolji među vama moći da prežive, za našu gozbu. Šta vam tu još nije jasno? 
Pa mi smo ljudi u vantacrnom.
Od toga vam ništa više i ne treba da znate. Loše utiče na ukus.

The Stranglers - (We are the) Meninblack
(The Raven, 1979)

***
Misite da je ova stara pesmica Strenglersa (u slobodnom prevodu) zajebancija, da je posvećena vanzemaljcima i sličnim izmišljotinama, da nema veze sa stvarnošću? U tom slučaju zaista ne kapirate Davitelje iz Gildforda, poznate i kao Ljudi u crnom.
Kao što ne kapirate ni da ljudi u vantacrnom nisu vanzemaljci, već vaši ovozemljaci, upakovani u celofan vantapink boje koja, poput vantacrne, takođe upija svu svetlost u sebe a isijava ništavilo. Oni se zaista hrane vama i svim vašim strahovima, jer samo za to postojite i u tu svrhu im služite. 
Ko bre, oni?!
Ovi - tate, bate, sinovi, kumovi, drugovi, sestre, popovi, specijalci, generali... paraziti u pinkcrnom.

Schnitt, po (na)meri

A vi se slobodno i dalje ponašajte kao da ste pali s Marsa, to je jedina sloboda koju imate.
Oni nisu niotkuda pali ili došli; oni rastu ovde. 
Odavde.

Sunday 28 September 2014

Otisak Nedelje 28.09.2014.


UTISAK, A NIJE NA LISTI

Kada sam juna 2013.godine osnovao Facebook grupu pod nazivom Bojkotuj Utisak nedelje. Nemoj da gledaš. Ne komentariši. Pozovi prijatelje da i oni učine isto to!, u prigodnom proglasu/obrazloženju za njeno pokretanje napisao sam:

Već dvadeset godina konstatujemo kako ovom zemljom vlada ista rotirajuća kasta političara na vlasti i u opoziciji. Već dvadeset godina javni prostor oblikuju samozvani analitičari i jedni te isti političari bez iole ličnog i intelektualnog integriteta ili pak elementarnog poštenja i morala.
- I jedni i drugi svoju javnu prisutnost i (političko) postojanje duguju činjenici da je u Srbiji eliminisana SVAKA alternativa - tačnije, da se alternativi u startu onemogućava pravo na javno postojanje i (političku) vidljivost i artikulaciju.


Formiranje novih političkih stranaka praktično je onemogućeno zakonom - pojavljivanje vanstranačkih ličnosti koje ne pristaju na ovu vrstu mimikrijske demokratije onemogućeno je njihovom trajnom lustracijom iz Utiska nedelje i njima sličnih "otvorenih ekrana".
Emisija koju gledamo već dvadeset godina u svojoj suštini ima upravo "ideologiju" zasnovanu na ideji da alternativi u Srbiji jednostavno ne sme da se omogući šansa za postojanje i bilo kakvo javno artikulisanje. Zato su, sasvim smišljeno i proračunato, iz nedelje u nedelju i njeni gosti uglavnom jedni te isti političari, analitičari, i njima slični... među kojima se, šatro, simulira dijalog, glumi neslaganje - a sve u cilju održavanja postojećeg statusa quo koji jednako odgovara svima pošto su ovde na vlasti zapravo svi: i vlast, i opozicija, i analitičari, i komentatori, i Olja Bećković...
Na jednoj strani postojimo mi koji ih uredno gledamo, pratimo i komentarišemo - na drugoj su oni koji se sjajno zabavljaju svesni kako pristajemo da budemo marionete u igri koju plaćamo vlastitom budućnošću (izostankom iste) osećanjem poniženosti i gomilom govana koja nam se iz istih kuhinja svakodnevno uredno servira. Zato, za početak: Bojkotuj Utisak nedelje. Ne gledaj. Ne komentariši. Pozovi prijatelje da i oni učine isto! Nastavak sledi!...

Nastavak, odnosno druga, delatnija faza ove društvene i medijske akcije - zamišljena kao organizovani pritisak usmeren ka onima koji se u navedenoj emisiji reklamiraju a zatim i ka televiziji koja istu emituje - izostala je pošto nisam uspeo da okupim kritičnu masu potrebnu za njenu realizaciju. Svejedno, navedeni razlozi i obrazloženje čini mi se itekako stoje.


Svaka ružičasta televizija ima svoje (vlastite) Zvezde Granda

U svetlu aktuelnih nagađanja o budućnosti naše najgledanije i najdugovečnije političke talk show emisije - bilo da je u pitanju cenzura uredništva B92 (i još ponekog, svakako), kako tvrdi Olja Bećković, ili medijski spin same autorke i eventualno opravdanje njenog (budućeg) prelaska na TV Pink - ono što svi previđaju je to da naše društvo, kakogod da se ova burleska završi, zapravo neće izgubiti apsolutno ništa. Tačnije, ništa što već nije izgubljeno. Naime, realnost je ta da - izuzev nekolicine veb portala, anestezirajućih društvenih mreža i jednih i po novina zanemarivo malog tiraža - u ovoj zemlji jednostavno ne postoji kredibilna kritička javnost sposobna da bilo šta pomeri, ili makar za pedalj pomakne iz medijskog i političkog mulja u kom se decenijama davimo. Odgovornosti što su stvari takve, svojim dvadesettrogodišnjim javnim postojanjem, ne bi smela da bude lišena ni gospođa Bećković. Naprotiv!
Otud bi i aktuelna uznemirenost dela javnosti činjenicom da Utisak nedelje uskoro možda više neće biti delom identiteta B92, imala nekog smisla samo u situaciji kada bi taj identitet uopšte postojao - tačnije, kada bi proizvodio bilo kakav meriv društveni učinak. Uostalom, zašto bi građani bili zabrinutiji za identitet B92 od menadžmenta navedene medijske kuće? Po meni, ta vrsta uznemirenosti - a zašto ne i protesti i organizovani pritisak - morala bi biti usmerena prevashodno ka javnim servisima. Na kraju, da li će se Utisak nedelje ubuduće emitovati na jednoj ili na drugoj ružičastoj televiziji sasvim je nebitno. Kao što ovde između političkih stranaka odavno više ne postoji bilo kakva suštinska razlika (izuzev činjenice da su jedne na vlasti dok druge tu vlast priželjkuju a treće čežnjivo sanjanju) tako, podjednako, ta razlika ne postoji ni između ovdašnjih televizija. Ili, kako primećuje pisac Dragan Velikić: u zemlji u kojoj oni koji misle svojom glavom nikada nisu bili dobrodošli - svi ćemo jednom biti zvezde "Granda".


Utisak - a nije na listi

Pod pretpostavkom da smo se saglasili oko toga kako navedena emisija odavno više nema nikakav društveni uticaj niti svrhu - da li onda njenim preseljenjem sa jedne tabloidne televizije na drugu, malčice tabloidniju, možda nešto gubi medijska kultura? Da li neskriveni cinizam njene autorke iskazivan prema gostima koji joj nisu po volji, ili pak latentna arogancija koju pokazuje prema gledaocima (bilo da su u pitanju redovni “pacijenti” koji se uživo uključuju u emisiju, ili onima ispred TV ekrana) jesu nešto za čim bi onaj pristojniji deo Srbije (koji teži tome da sebe identifikuje pridevom građanski) trebao da žali? Naposletku, ukoliko već ne pokreće značajne društvene teme, ne podstiče pristojan i argumentovan dijalog, ne razvija alternativno mišljenje, polemičnost ili javne debate, ne afirmiše toleranciju niti (političku i opštu) kulturu - tada i Utisak nedelje nije ništa drugo do možda najuočljiviji simptom onoga što u ovom društvu ne postoji čak ni na nivou statističke greške. Reč je, naime, o nepostojanju kredibilne javnosti.
Odavno već samo “šačica” interesno povezanih lica ovde nije svesna činjenice da je Srbija  postala zemlja u kojoj su političke stranke glavni neprijatelji demokratije - a da su ovdašnji mediji (uz tek par časnih izuzetaka) zapravo najveći protivnici javnosti. A pošto hroničan nedostatak i izostanak kredibilne javnosti ne proizvodi ništa drugo osim stanja političke (i svake druge) apatije i beznađa - tada bi, rekao bih, sasvim logično i prirodno bilo i to gospođa Bećković vlastiti deo odgovornosti za navedeno odsluži upravo na Pinku.
Naravno, za višestruko veći honorar od dosadašnjeg.

- Mislite o tome!

p.s.
Istovremeno, obaveštavam vas da ovim tekstom, bar što se mene tiče, grupa Bojkotuj Utisak nedelje. Nemoj da gledaš. Ne komentariši. Pozovi prijatelje da i oni učine isto to!  gubi dalje razloge za vlastito postojanje te će, u narednim danima, ista biti ugašena.

Tekst povodom "slučaja" Utisak nedelje - ujedno i najava skorog zatvaranja ove Facebook grupe.

Srdačno vaš,
Nebojša Milenković

&



Ne kaže se 'oko pedesetak', već 'oko pedeset' ili samo 'pedesetak'. Nema veze, to je ionako domaće slobodno novinarstvo koje slobodu podrazumeva samo kao slobodu nepoznavanja gramatike sopstvenog jezika. U naslovu kažu da su ti 'četnici' napali policiju i učesnike Prajda na uglu Beogradske i Njegoševe ulice. U tekstu, međutim nigde ne spominju učesnike. Naravno, da bi 'četnici' gađali učesnike kolone, koji su se kretali ulicom Kneza Miloša, morali bi da vežbaju bacanje kamena s ramena najmanje prethodnih 25 godina mada bi im i dalje to bila slaba vajda bez satelitskog navođenja.
Pedesetak... zaista, gde se dedoše oni silni huligani od prethodnih godina i zabrana Prajda? Da nisu i oni malo, tj. malo više teledirigovani iz istog komandnog centra, te Vrhovne Otadžbinske Komande?
Kako god bilo, Gospodar je dopustio Prajd (zapravo nije ga dopustio, već ga na sinoćnoj sednici nekakvog organa bezbednosti nije zabranio) kako bi pripadnici političke estrade mogli da se slikaju zajedno sa onim građanima Srbije kojima su do juče branili slobodu kretanja beogradskim ulicama, ali i da bi mogao ispod žita da organizuje manju vojno-policijsku paradu, izvadi kordone iz soški, razdrnči ih i prošeta Beogradom. 



Sat kasnije, Telegraf pušta novu vest, koja se direktno dotiče građevinskog objekta iz Nebojšine objave. Ovoga puta radi se o "grupi od 30 huligana" koji su u rano nedeljno popodne zasuli bakljama i dimnim bombama kordon policije koji je čuvao zgradu B92, ispred koje je bio najavljen protest novinara i građana za 21h. Dakle, iz ove vesti se nameću sledeća pitanja:
1. Da li to u Beogradu ima 30 huligana i dvadesetak četnika koji svima sreću kvare, u zbiru "oko pedesetak"? Da li od ugla Njegoševe i Beogradske pa do Bulevara Zorana Đinđića ta ekipa nesrećnika može stići čak i pešice za sat vremena?
2. Šta će kordon ispred B92 u to doba, kada je protest zakazan tek za uveče, a Prajd je kilometrima daleko? Ko je procenio da je taj protest "bezbed(o)nosno nebezbedan", pa postavio policiju ispred? Čime je B92 zaslužila tu počast?
3. Da li su Olja Bećković i njen Utisak nedelje zaista toliko opasni po režim, pa huligani moraju (kao) da napadnu a policija (kao) da brani TV stanicu koja autorku i emisiju izbacuje iz programske šeme?
4. Zašto je uopšte zakazan, pa (kao) zabranjen protest ispred jedne privatne televizije, što B92 svakako jeste? Zašto nikada nije bilo protesta ispred TV Pink? Šta je gore - izbacivanje Utiska nedelje iz programske šeme, ili sistematsko trovanje javnosti punih 20 godina? Koja je razlika između te dve privatne medijske kuće?
5. Zašto nije zakazan protest svih udruženja novinara i građana ispred jedine dve medijske kuće u Beogradu, koje su svojim ponašanjem tj. programom to zaslužile: javnog servisa Srbije tzv. RTS i javnog servisa grada Beograda tzv. StudioB, oba u državnom, a ne privatnom vlasništvu? Da li ćemo, koliko sutra, zbog cene hleba (ili bureka) organizovati protest ispred privatnh pekara, ili ispred državnih mlinova koji valjaju skuplje brašno lošijeg kvaliteta?
Iz B92 poručuju da je ovo napad na promociju tolerancije, a ne na programsku šemu. Naravno. 
Protestni skup je, i pored popodnevnih vesti kako je zabranjen zbog napada huligana, ipak održan kada i gde je bio zakazan, u 21h ispred zgrade B92, i to u "nestranačko-građanskoj" organizaciji dvojice narodnih poslanika. Naravno.
Kao što nećete gledati TV Pink ukoliko vam se ne sviđa program, isto ćete uraditi i sa B92, RTS ili STB. Razlika je u tome što se za ove državne prisilno naplaćuje pretplata (direktno, ili iz republičkog i gradskog budžeta preko poreza i taksi). One prve nećete gledati osim ako ne uplatite nekom kablovskom operateru ili na buvljaku kupite čuvenu rumunsku "antenu za Pink, sa pločicu".
Nestranačko-građanski narodni poslanici treba da organizuju protest zbog cenzure i laži koje država naplaćuje preko javnih servisa koji finansiraju svi građani, i protest zbog porodične i lične privatizacije vrha vlasti i službi javne i tajne bezbednosti, pa će se onda iznenaditi ko i u kolikom broju će im tek tu doći. U stvari, iznenadiće se svi - i oni koji glume opoziciju, i ovi što glumataju vlast.

Mislite i o tome.

***
Vučićev brat je danas jedini al' stvarno dobio batine od policije. Hteo je da prođe kroz kordon tamo gde se ne sme. Ako to nisu smeli četnici i huligani, onda nije smeo ni on - ionako pred zakonom nema razlike između njih. A i inače nema razlike. Odbio je da policajcu pokaže lične isprave, verovatno kenjao u stilu 'znaš ti bre ko sam ja' (Kalabić?) i slično. I posle im je svima kriv đavo kada kordonu refleksno proradi istrenirana rutina živaca.
Samo Vučiću, Stefanoviću i Veljoviću ovo može da bude jasan dokaz o prekoračenju ovlašćenja, kada policajac uradi tačno ono zbog čega su ga u srednjevekovnom oklopu  poterali na ulicu. Taj trojac je "zaprepašćen snimkom prebijanja", ali biće sve u redu "jer se žandarmerija izvinila".

Naknadno je utvrđeno da je batine zajedno sa Vučićevim bratom dobio i brat Siniše Malog (Domali?). Njemu se do sada još uvek niko nije izvinio. Jbg, nivo je nivo, nije isto biti Visoki ili Mali. Sve brat do Brata, mali do Maloga, moj do Mojega.

Wolfbrothers

Vučić izjavljuje da se žandarmerija "izvinila njegovom bratu, i da je ta priča završena". U kom svojstvu osoba, koja se u javnosti tituliše kao premijer, ima pravo da sprečava istragu povodom 'jasnog prekoračenja ovlašćenja', i otkad je izvinjenje dovoljno da državno nasilje bude amnestirano, čak i u zemlji poput Srbije u kojoj je država privatizovana do bola, od strane male kaste pobesnelih razmaženih kvazipolitičara i bizMismena? Kada se to Vučić nekome izvinio za sve ono što je radio tokom devedesetih, naročito za nasilje koje je u vreme njegovog ministrovanja bilo praktikovano nad medijima?
Ko je bre njemu bilo šta oprostio ili zaboravio? Ili verovao.
Dakle, Jakovljeviću, ipak je Đura čovek od reči, a ti ćeš i dalje da radiš za naše. Jasno? Jasno.
Vi, koji verujete da je Stenli Kjubrik režirao lažno sletanje na Mesec, sigurno verujete i da je Zoran Šijan režirao ovo danas. Zar ne?


Ako mislite kako je normalno da u subotu gledate utakmicu Shalke04 u Gelzenkirhenu, u nedelju ujutru skakućete po tekijanskom blatu ili gacate po grabovičkoj baruštini, pa isto popodne u zgradi Vlade mrsomudite o obesnom burazeru i neštrojenim žandarima, onda zaista imate veliki problem.
Onaj u ogledalu - a nije na listi.

Saturday 27 September 2014

Stanje duha


Parada ponosa

Svake godine se rasplamsaju strasti oko održavanja Parade ponosa. Malo spontano - ipak je ovo sada ponovo prilično zaostala, patrijarhalna sredina (uspešno smo se vratili sto godina unazad), a mnogo više dirigovano od strane državnog establišmenta.


Homoseksualnost je imanentna ljudskoj populaciji u određenom malom promilu, od njenog nastanka (i ne samo ljudskoj). Rečju, prirodna je. Svrstavanje homoseksualnosti u negativne i nepoželjne pojave, vezuje se prvenstveno za monoteističke religije (hrišćanstvo, islam i judaizam), nastale iz istog korena. Ove su religije i heteroseksualnost tretitale kao greh, ako nije usmerena na stvaranje potomstva, a homoseksualnost je i veći greh, jer ne samo da ne može stvoriti potomstvo, nego i potencijalne „proizvođače“ potomstva odvraća od te uloge. Zato je i danas Crkva najglasniji protivnik priznavanja prava na tu vrstu različitosti među ljudima. Pogotovo su pravoslavna vera i islam ortodoksni i potpuno neprilagođeni savremenoj civilizaciji, dok vrhovni poglavari katoličke crkve ipak pokušavaju da prate civilizacijske trendove u priznavanju prava na različitost.
Prema tome, nije realno očekivati od Crkve i njenih poglavara da promene stav.


Ono što zabrinjava nije stav Crkve, nego prostor i sloboda delovanja kojima Crkva raspolaže i otvorena podrška državnih i političkih struktura koje uživa. Klasična politička trgovina koja je počela devedesetih podstrekivanjem ekstremnog nacionalizma uz veliko angažovanje sveštenstva, dovela je uzvratno do pozicioniranja Crkve kao moćnog društvenog činioca u svim sferama života. Danas je ona prisutna u školi (a bori se da ude i u predškolske ustanove), na Univerzitetu, u oružanim snagama, zdravstvenim ustanovama, u svim masovnim medijima. Vraćena joj je imovina kojom raspolaže bez ikakve kontrole od strane države, finansijski je podržana i na zakonit i na nezakonit nacin, a svakako na račun svih poreskih obveznika, pa i onih na koje poteže anatemu, a koji Paradom ponosa pokušavaju da skrenu pažnju na svoje pravo na različitost.
Političari na vlasti, pritisnuti obavezom da poštuju standarde EU, javno prihvataju tolerantnost prema LGBT građanima, ali to ipak formulišu tako da i njihovim glasačima koji su netoleratni prema LGBT sugrađanima stave do znanja da je samo iznuđena retorika u pitanju. Prethodnih godina je sve rešavano izgovorom bezbednosnih procena, ove godine takav izgovor verovatno više neće proći. Dakle, parade će verovatno biti, usputnih koškanja, pretnji i napada verovatno će isto biti, neće izostati ni kukanja na nepotrebne troškove u ovo vreme krize i … proći će.
Ali suština se ni za jotu nece promeniti. LGBT je samo jedna manjinska grupa čija su prava ugrožena i za koju se do sledeće parade država neće interesovati. Ugroženi su i oboleli od retkih bolesti čiji životi zavise od spremnosti države da im pomogne. Šta je sa beskućnicima i decom koja spavaju po šahtovima? Šta je sa Romima - najvećom ugroženom marginalnom grupom, koja je stigmatizovana kao i LGBT?

Zato nije pitanje: treba li Parada ponosa?! 
Treba!
Pitanje je: ko će da organizuje paradu protesta za ostale marginalne, stigmatizovane, nezaštićene, bespomoćne, za koje država neće učiniti ništa, ako ne bude naterana?


***
Uz tekst Građanskog saveza dodajem još jedno pitanje:
- Zašto niko do sada nije organizovao paradu, bolje reći protest za ostale marginalizovane, stigmatizovane, nezaštićene, bespomoćne, za koje država neće učiniti ništa osim ako ne bude na to primorana?
I odgovor:
- Zato što je u glave standardnih palančana duboko usađena potpuno apsurdna sramota biti sve gore pobrojano: stranci, pederi, cigani, šiptari, hrvati, crnci, bolesnici, beskućnici, invalidi, izbeglice, imigranti, napuštena deca, pretučene žene, radnici koji su ostali bez posla jer su im firme uništene hirovima nesposobnih idiota (direktora i političara), seljaci, opozicionari, ateisti, kauri, studenti, nepoštena (i nepotrebna) inteligencija, sasvim obični ljudi koje svakoga dana u svakom pogledu sve više lažu i kradu. Svako ko je neprilagođen i neupodobljen kolektivnom ludilu, diskvalifikovan navedenim (i ko zna kakvim sve još) etiketama u najdubljem duhu i tradiciji palanačkog fašizma iz svačijeg sokaka. Svi oni - svi MI zajedno predstavljamo apsolutnu većinu u ovoj zemlji. Zato glavno pitanje nije KO, već ZAŠTO.
Zato što smo palančani, jer palanka nije geografsko demografski pojam već predstavlja stanje duha.
Zato.

Zbog toga živimo stihove Nimelera i Ogdena, umesto da ih čitamo.

Građanski krug (srodni tekstovi):

20.09.2009. Post #229 - Otisak nedelje (predlog #6)
10.10.2010. Post #376 - Tri banke
17.10.2010. Post #377 - Otisak Nedelje (predlog #1)
08.10.2012. Post #452 - oktoMbarski salOOn
29.09.2013. Post #545 - Otisak nedelje (predlozi #2 i #3)
25.09.2014. Post #723 - Gordost i Prajdrasude

Thursday 25 September 2014

Gordost i Prajdrasude


Niko u ovoj zemlji nikoga ne sme da bije po ulicama. Baš kao i na Kosovu, onomad. A politiku (apolitiku?) i vladu neće da vodi crkva već će da je vode oni koje su izabrali građani Srbije na Naprednocentralnoj Otadžbinskoj Upravi.

ljubi, ljubi, al' Obraz ne gubi

E vala, u nedelju ću da neću!
Neću da prisustvujem paradi, ne pada mi na pamet. Tu mi ionako ne pada ništa, ali to je moje demokratsko pravo da prisustvujem ili da vam svima padam na pamet. Ili ću da idem da se šetam sa decom ili ću da idem u Tekiju da radim, monolog ili recitacija - isto vam dođe(m). Izabrao sam da idem da radim. Ću da neću da kažem šta i gde tačno, ali ću da idem u Tekiju i ostatke neunapređene Istočne Srbije. A će da vidimo za Kladovo, jer tamo još nismo upokojili aktuelnu i upodobili buduću vlast po kradikalskom šnitu. To je naše demokratsko pravo jer je to volja većine građana Majdanpeka (bez Donjeg Milanovca, te izdajničke guje žute u zlatnim nedrima naprednjačkim) da mi budemo na vlasti u Kladovu - i tačka! Keramičar, vataj Maskirnog i udri desnim krilom preko onih čuka, po šabačkoj formuli, a Osmi sekretar SKOJ-a u crnom će da forsira Dunav sleva, baš ko Nemci četresprve. Aaaaa, će da padne Kladovo, ne zvao se ja Iskander, kalif Ujedinjenih SrBskih Radikalnih Emirata.
Ću da neću ništa više da čujem, sedi dole. Satijadam 'kojmojćeš još i ti tamo da smetaš, malo su im prirodne katastrofe & Julin pride', će da nećeš ti meni tako!

Tekija 25.08.-23.09.2014.

Da, da... ti, Tekijanac jedan neupodobljeni.
Tebi govorim, Gospodine.

***
Evo, priznajem da nisam dovoljno veronaučen da bih znao da izdeklemujem svih sedam smrtnijeh grehova naizust, ali nekako mi se čini da između Gordosti i Predrasude, ovo drugo tamo nije navedeno kao greh. Naprotiv, svrstano je u noseće stubove Palanaštva i svega što s tim rame uz rame supozitorijalno ide.


Baš kao i lopatanje u cilju uterivanja naknadnog nepadanja drogiranja na pamet, ili ćišćenje ulica i kuća po Tekiji zarđalim kašikama.
Ništa mi nije smešno. 
Sedi ti, dosado nijedna. Priznaj već jednom gde su pare za pomoć Obrenovčanima, umesto što kvarno na (hala)bućku iznova hvataš iste somove, podmećeš im Prajd da ne bi pitali za ono od čega se živi.

Monday 22 September 2014

Mrak-štof


Vantablack je najnovija vrsta materijala čije su stvaranje nedavno obnarodovali britanski naučnici. Ova materija je dobila naziv kombinovanjem skraćenice VANTA (Vertically Aligned NanoTube Arrays - vertikalno poređani nizovi nanocevčica) i engleske reči BLACK (crno).
Sastoji se od ugljeničnih nanocevčica koje su deset hiljada puta tanje od ljudske vlasi; ta vlakna (cevčice) "rastu" na podlozi od aluminijumske folije (ili nekog drugog lakog materijala), zahvaljujući tome što im je za "razvoj" potrebna daleko manja temperatura nego što je to do sada bio slučaj.


Radi se o materijalu koji je toliko taman da je praktično nevidljiv, zato što može da apsorbuje 99,965% direktne vidljive svetlosti koja padne na njega. To njegovo crnilo (nevidljivost?) funkcioniše po principu crne rupe: kada vidljiva svetlost pogodi predmet koji je od vantableka (ili presvučen njime), umesto da se reflektuje (čime predmet postaje vidljiv) ona biva uhvaćena i uvučena u snopove ovih vlakana gde se praktično beskonačno može odbijati između njih a da ne izađe napolje - sve dok se ne pretvori u toplotnu energiju. Baš kao i kod horizonta događaja, tj. crne rupe, svetlost pređe tu granicu, uđe i biva trajno zarobljena. Tako barem kaže teorija. Praksa kaže da onih 0,035% umeju ponekad da iznenade.
Svaki predmet koji vidimo, naše oko registruje zato što se od tog predmeta odbija određena količina svetlosti (koju registrujemo), a od njene frekvencije zavisi i koje će boje on biti. Sa crnom rupom imamo problem: mi nju ne vidimo. Kada gledate u crnu rupu, ono što vaše oko registruje zapravo predstavlja odsustvo svetlosti. Nešto drugačije, ali opet slično, dešava se u našem oku, u oblasti nazvanoj slepa mrlja - svetlost odbijena sa predmeta na nju pada, ali mi ga ne vidimo zbog odsustva fotoreceptora. U oba slučaja - kod crne rupe i slepe mrlje - rezultat je isti: mrak. 
Iskustvo gledanja u vantablek materijal postaje sve bliže toj konačnoj granici odsustva vidljivosti.


Zbog ovog svojstva, vantablek ima potencijalnu primenu u astronomiji, astronautici i vojsci: dobar je za izradu teleskopa (onemogućava njihovo "zaslepljivanje", tj. sprečava da vidljiva svetlost uđe direktno u teleskop i tako zaseni nebeske objekte koje posmatramo (naročito one slabijeg intenziteta); poboljšava rad infracrvenih kamera na zemlji i u svemiru; može se koristiti za solarne ćelije, zbog povećane moći apsorbovanja toplotne energije; u vojsci će ga koristiti npr. za termalnu kamuflažu.
Vantablek materijal postaje nova vrsta boje, crnija od crne. Za razliku od opšteuvreženog mišljenja da crna boja (tama) predstavlja odsustvo svetlosti, vantablek nanovlakna su je prepuna. Problem je što mi to nikako ne možemo da vidimo, osim da i sami upadnemo među njih. A onda...

Yes, it IS full of stars, dear monkeys.

Naučnici već sada rade na pravljenju novog materijala, crnijeg od vantableka. Pitanje je vremena kada će im i to uspeti. Pitanje je i šta će se desiti kada konačno naprave materijal koji upija 100% vidljive svetlosti? Da li će, možda, tada uspeti da stvore svojevrsnu dvodimenzionalnu crnu rupu, od koje ćemo sami kreirati sopstveni šnit za vantablek-garderobu po poslednjem modnom kriku? Ehm, poslednjem...
Šta će se desiti ako nekome padne na pamet da sa garderobe pređe na krojenje mapa?

izvor vesti:

***
Stvarno, Kinezi po novinama objavljuju sve i svašta, razna neka nova otkrića i dostignuća (svoja i tuđa). Naročito sada, poslednjih nedelja, kada su krenuli pojačani specijalni odnosi sa Srbijom, objaviše i oni vest o otkriću mrak-štofa. Oni nama leteće mostove i vozove, mi njima glavni proizvod Mordora - pomrčinu.
Horizont događanja ovdašnjih u sebe ne uvlači samo svetlost već i vreme, tako da ni njemu nema više povratka, na koju god stranu. Ili spasa - kako je kome po volji. A kako bi drugačije. Svaka dalja analogija sa vantablek-Srbijom i njenim nanovlaknastim građanima zavisi od ličnog subjektivnog poimanja pojmova "šutiranje svetlosti" i "isijavanje mraka".

p.s.
Priznajem, u jednom trenutku sam se zabrinuo da se tokom one medijske hajke neko podsvesno ne izlane kako je "u toku potraga za mini kantrimenom, vantablek boje". Bio bi to vrhunac opštedruštvene skotimizacije. Ovako, ostaje nam još uvek sve tanja margina od onih 0,035% verovatnoće da kao društvo nismo kolektivno odlepili i uskočili u sopstvenu slepu mrlju, iz koje se izlazi teže nego iz crne rupe.

Friday 12 September 2014

7 x 12 = 4849


Dragi Blože,

Danas je sedmi put kako ti pišem o Dvanajestom septembru. Sve je isto baš kao i prvog puta, one davne naprednjačko-osnivačke 2008. godine. Čuvena tabla "sa J" i dalje stoji tamo gde su je nekada okačili. Ako, neka, i treba da stoji jer je postala znamenje ovog grada po kome se on jasno prepoznaje.


Danas je tačno 70 godina od kako su 1944. jedinice Krasnaje armade III Ukrajinskog fronta ušetale u Negotin iz koga su pre toga pobegli Nemci, i isto toliko godina kako je počelo kolektivno skidanje kokardi i prišivanje petotkraka. Posle su i njih većinom poskidali, tj. neki opet prikačili oboje, jer nikad se ne zna; eto, ovde i dalje slave neki 12. kao Dan oslobođenja, ali ne više u septembru. Za nemali broj Negotinaca, dan oSlobođenja je još uvek datum osnivanja Miloševićeve bande. Oslobođenje ili oSlobođenje, dvanaesti ili dvanajesti, 7. ili 70. put, tek - matematika i pravopis ovde svraćaju samo na preskok.
Gramatematika Psihorupe... iliti "dobro došli u Negotin, grad hemije".


Danas počinju i Mokranjčevi dani, muzički festival posvećen kompozitoru Stevanu Stojanoviću Mokranjcu, negotincu iz Mokranja. Sudeći po plakatima, najavama i silnim propagandnim aktivnostima, na red je došao 49. Festival. Stvarno, baš taj?
Sudeći po ustaljenom aljkavistanskom ponašanju kucača sajta negotinskog Doma kulture "Stevan Mokranjac", u toj državnoj ustanovi koja organizuje festival nisu baš sasvim sigurni koji su ovo Mokranjčevi dani po redu. Na istoj stranici piše i 48. Festival i 49. Mokranjčevi dani; kad već ni oni sami nisu sasvim sigurni, onda ne mogu to da budem ni ja.


Biće da je počeo 4849. festival Mokranjčevi dani, i tačka. Što je sigurno, sigurno je: i kokarda i pentokraka, malo komunjarski pa malo koštunjarski, malo demokratski pa potom naprednjački - važno da je sasvim negotinski. Baš kao i onomad, kada behu ХЛИВ Mokranjčevi dani, opet u izvedbi istih, poznatih nam kulturnih mozgova. Ko zna, možda je baš neko od opštinskih i pripomogao sređivanju sajta Doma kulture, nije da ne vuče na poznati nam tastaturopis. A nije moglo danas da prođe i bez njihovih bisera: na sajtu opštine Negotin, u današnjoj (12.09.2014) najavi natpevavanja horova koje sledi posle otvaranja festivala, stoji da će "učestvovati horovi iz Srbije, Makedonije, Slovenije i Rusije"?! Koja bre Rusija, aman, kada su se takmičari u natpevavanju horova znali danima unazad...
To što se, još od 1948/1949 neki drugovi udarnički trude da nam u kulturhaus uvale kulturhaos, nije za zanemariti. Do sada su u tome bili veoma uspešni, zašto bi se sada menjali kad im baš lepo ide od ruke, ili preciznije rečeno - od tastature.
Svetski dan pismenosti, 8. septembar, došao je i prošao. Danas je Dvanajesti, i nema tu šta da ti ne bude jasno, Blože moj.

Elem, i pored sitnih protivpešadijskih kulturprepreka, Mokranjčevi dani su popodne svečano započeti u dvorištu kompozitorove kuće, nastavljeni izložbom slika iz legata Milenka Šerbana, a večernji program je zaokružen tradicionalnim natpevavanjem horova u Domu kulture. Pobednik je hor Iuventus cantat iz Sombora, koji je pobrao najviše poena publike i žirija ispred ostalih učesnika - Ignacij Hladnik (Tržič, Slovenija), Kočo Racin (Skopje, Makedonija) i Hor hrama Sv. Trojice (Negotin, Srbija). Fantomski ruski hor je verovatno pevao nekome drugome, na uvce.
Kao što je to praksa poslednjih pet godina, večernji program Mokranjčevih dana ide i uživo preko interneta, na LiveStream kanalu opštine Negotin. U subotu, drugog dana Festivala, tu ćete moći da odgledate predstavu "Rođendan gospodina Nušića". Uživo ili live, svejedno - vredi.
Eto tako nam je bilo danas & ovde, još jednog Dvanajestog septembra, moj Blože dragi.

Srdačno, tvoj
Ja

***
"U kulturi ne postoji provincija."
Aleksandar Vujić, kompozitor i umetnički direktor festivala Tisin cvet
(Politika 31.08.2014. rubrika 'Kultura i zabava')

Ne postoji ni kultura u provinciji. To što se jedared u godinu dana dogode incidenti kulture poput Tisinog cveta, Mokranjčevih dana i sličnih okupljališta prestoničkog krema i politikantske estrade po palankama - ne računa se. Ionako se tu godinama ispod žita valjaju besomučni pokušaji preseljenja istih tamo gde treba, u cilju smanjenja autobuskih troškova prevoza umetnika i rekvizita. A i (za sada bezuspešnih) pokušaja sticanja zaslužene kulturpenzije u nekoj drugoj, većoj, megapalanačkoj sredini, što dalje od očiju, srca i savesti ovdašnjih.
Kako je suditi po najavi programa ovogodišnjih 49. Mokranjčevih dana, publika se (opet) neće nagledati izvedbi lokalne Muzičke škole nazvane po kompozitoru čiju 100-godišnjicu smrti ovde neki "slave" umesto da je obeležavaju. Hor
(negotinske) Muzičke škole Mokranjac učestvovao je samo u kolektivnom izvođenju himne na otvaranju Festivala, i ništa više.
Kako je suditi po sajtu Doma kulture (takođe nazvanom po Mokranjcu), u toj ustanovi nisu sasvim sigurni o kom po redu se festivalu radi. Ili je to u pitanju, ili u ovoj provinciji ne postoji kultura provere ispravnosti teksta pre objavljivanja u javnosti, lekture i korekture (imaju od koga da uče, oni sa Opštinskog sajta su višegodišnji šampioni pravopisne nediscipline).
Molim - greška u kucanju, desi se svakome, ne budi zajedljivo čangrizalo, cepidlaka, saplitač, smetalo, idiot, hejter... bulshitter?!
Ne očekujete valjda od mene izvinjenje za njihovu tradicionalnu aljkavost, da me bude sramota njihove besramnosti, vi koji ovo čitate? Zato što se ponašaju kao da pišu jelovnik u privatnoj krčmi, a ne tekst na sajtu jedne državne ustanove kulture, za državnu platu od para svih nas, na opštenarodno veselje?
Nadam se da se niste toliko zapustili, ili spustili.

Možda odustali, postali lutke-ćutke?


Život u palanačkoj Srbiji uporno nameće pitanje na koje još uvek nema odgovora:
- Da li lutke umuknu kada trbuhozborca zaboli stomak?

Wednesday 10 September 2014

Misterija


... to seek the pale enchanted gold

samo nek' je svom snagom, biće oprošteno

Rast kursa bezvrednog dinara obara vrednost evra i zlata. Pad kursa tog istog dinara diže cenu evra i zlata. U prvoj varijanti, sve kredite i dugove prema inostranstvu država Srbija plaća skuplje nego u drugoj varijanti, plus što pad vrednosti domaćeg zlata znači da ga treba više prodati zarad vraćanja para koje smo se grebali od mrskog nam Sveta.
Kredite ćemo vraćati uštedom na smanjenom odlivu a povećanom prilivu budžetskih para. Kako? 
Pa... možda smanjenjem penzija i plata državnih službenika koji primaju pare iz budžeta - ali ne i ostalih. Ne treba dirati plate onih koji nemaju veze sa budžetom, jer se tu ne smanjuju izdaci iz budžeta već priliv u njega, smanjenjem potrošačke moći tih zaposlenih. Zapravo, ne možete ni smanjiti penzije, jer su one radom stečeno pravo i ne smeju se dirati. Oni koji su stekli i ostvarili pravo na penziju više nemaju mogućnosti da koriguju njen iznos na veći, zašto bi onda država imala pravo da im to dodatno umanji? Smanjenje budžetskih rashoda na plate državnih službenika se postiže i prestankom besomučnog utovara novih partijskih zaslužnika. Ako je neko lepio plakate, pa sada od partije traži posao, političke stranke ionako iz budžeta dobijaju pare za svoje finansiranje pa onda neka lepo sve te "svoje" pozapošljavaju kod "sebe" i tako kvalitetno potroše državne im dodeljene pare, plus ne stvaraju nove troškove koji bi mogli da budu preusmereni na socijalu ili, pogađate - vraćanje dugova.
Možda povećanjem budžetskog priliva od poreza - povećanjem njegove naplate bez obzira na stopu (i to, ali kao drugi korak ukoliko bude potrebno). Umesto žmurenja na lopovluk najmoćnijih pojedinaca i njihovih firmi, pa još i postavljanja istih za direktore državnih dinosaurusa-gubitaša, treba od njih krenuti bez izuzetka i do kraja - ne od kioska i buvljaka. Povećanje stope poreza ima efekta samo ukoliko je aktuelni priliv od istog konstantan. A nije.
Možda povećanjem kursa evra, što će smanjiti sumanuti uvoz svakojakih budalaština, pa se možda i neko domaći osmeli da ovde nešto proizvede i proda, tj. doprinese naplati poreza i povećanju broja zaposlenih koji će budžet puniti sopstvenim doprinosima iz zarada. Građani zaista moraju da shvate da je nemoguće imati (visoke) penzije i nizak kurs evra istovremeno, ukoliko to nije rezultat jake privrede i pravne države koja funkcioniše podjednako za sve, bez izuzetaka. Dokle god postoji dinar kao domaća valuta, od evra se ne može živeti, već samo preživljavati. Što je njegov kurs niži, tj. dalji od onog sa realnom osnovom, to je sve veći privid života u društvu koje tumara po mitomanijakalnim izmaglicama i blatištima. Pošto svega toga nema, ostaje samo politička propaganda, tuča za glasove penzosa, pravno i izborno nasilje, bljutava medijska propaganda, debilno i besramno laganje najviših državnih funkcionera. Naravno, i prenemaganje pred stranim zvaničnicima.
Možda preko (novih) stranih investicija u razvoj postojeće domaće privrede, ali i otvaranje novih proizvodnih pogona svega što se može efikasno proizvesti, plasirati i naplatiti prvenstveno na Balkanskom i EU tržištu, pa onda i šire. Ovde i dalje niko uporno ne želi da shvati šta je to Ante Marković predlagao pre neku godinu. Međutim, to treba raditi bez državnih subvencija strancima (i domaćima) po novootvorenom radnom mestu, jer je do sada efekat broja novozapošljenih bio daleko manji od činjenice da je investitiorima tako zapravo trebalo (čak i 50%) manje para od onih na koje su se bili obavezali za ulaganje. Zapravo, bilo je i pozitivnih efekata, poput finog popunjavanja tzv. budžeta regiona, te Dinkićeve uskostranačke izmišljotine finansirane od strane svih građana Srbije.
Možda vraćanjem silnog zlata u zemlju, onog pokradenog pa bratski teleportovanog, na kome sada Mira leškari, kupuje podmoskovskaje dane i noći, mirno sneva ruske akademske snove i svima nam i dalje jebe mater preko svojih ispostava u zemlji.
Ne može smanjivanjem izdataka za ionako prenisku socijalu, smanjenjem zarada ispod zakonski propisanog minimuma, kažnjavanjem 'netržišnih' delatnosti u društvu poput kulture i obrazovanja (koliko god suprotno tvrdili neki domaći mozgovi iz svojih bezbednih fortifikovanih foteljaških gnezda).
 

Pa, ko može sve to (i više) a da nije Supermen? Sudeći po uvlakačkoj naslovnoj strani Politike, to jedino može "nikad jača srpska delegacija":

samo nek' je supozitorijalno, najstarije na Balkanu

U pitanju je, naravno, uigrana predstava za mase kako bi se uložene strane pare bezbedno (po)vratile tamo odakle su došle. U tu svrhu je angažovana dobro nam poznata Nadzornica Ukorički, da pomno prati i nadgleda izvršenje domaćeg zadatka koji su ovi naši Iznogudi preuzeli na pleća junačka i prsa pileća. Možete je postaviti na koje god ministarsko mesto hoćete, ona o tome apsolutno neće imati pojma, jer zbog toga nije ni došla. Njen taget su bile i ostaće finansije, pa makar bila šef Ministarstva za blesavo hodanje. Dokle god domaće zadatke prema stranim poveriocima oborknezovi budu redovno ispunjavali, dotle će Svet žmuriti na domestic violence koje ovde vlada u zdravstvu, medijima, pravosuđu, sportu, radnim odnosima... izborima.

Zbog svega rečenog, i još više, bilo je bitno staviti šape na rudnik zlata u Majdanpeku. Po istoj formuli po kojoj je to radio Milošević preko svojih pulena Raičevića i Šainovića. Onomad, baš kao i sad, ista ekipa - ista tehnologija. Mada, rahmetli drug Garant Mira na Balkanu je zeznuo one koje je zeznuo, pa je zato zbog izborne krađe 1996. godine dobio Solanu po nosu. Ovi današnji su se izučili na greškama, kako Tatka i njegovih, tako i onih potonjih, pa rešili da urade sve isto. Opet, ali sa šarmom XXI veka, unapređeno radikalnim uvlačenjem starim gazdama i tradicionalno radikalskim kompenzacionim divljanjem po glavama i džepu sopstvenih (su)građana.
Po informacijama koje kolaju internetom i medijima, žalbe na neregularnost izbora u Majdanpeku podneli su ili najavili LDP u ime 'Okupljanja za Majdanpek', Radulovićev pokret 'Dosta je bilo', Vlaška stranka; SNS i SPS organizuju slavljeničke vatromete lupetanja po Skupštini i televizijama; SPO mudro ćuti i sprema se za hajdučki rastanak. Demokrate su oduševljene skorom koji je za 10% veći nego republički pre 6 meseci, što je po njima dovoljan razlog da se ne bune. A i ne bune se.
To što su svi osvojili, onoliko glasova koliko su osvojili, na nezakonit način - ne računa se ukoliko pređete cenzus. Tada se niko ne buni, već analizira podršku građana koji su nešto 'prepoznali & uvećano podržali'.
A trebalo bi da se bune svi, i domaći i strani, jer zakon jeste prekršen po pitanju izgleda glasačkih listića i zapisnika sa sastanka Izborne komisije, na kojem je navodno bio utvrđen i potvrđen njihov konačni izgled. Članovi OIK iz redova majdanpečke opozicije tvrde da su glasačke listiće po prvi put videli u nedelju, na dan izbora. U Srbiji, zemlji čuda, sve je moguće. Takođe, neki od njih tvrde i da su glasački listići, štampani u privatno-partijskoj SNS štampariji, na sebi imali već fotošopiran pečat Opštinske izborne komisije, umesto da je svaki pojedinačno bio pečatiran po preuzimanju iz štamparije.

Elem, sporni glasački listić je izgledao ovako:


Majdanpek: neispravan glasački listić, nevažeći od strane Republike Srbije

A ispravno bi bilo da je na njemu pisalo ovako:

1. ALEKSANDAR VUČIĆ - Srpska napredna stranka
     Dejan Vagner*
2. "Ivica Dačić - Socijalistička partija Srbije (SPS), Partija Ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS), Jedinstvena Srbija (JS)" i Socijaldemokratska partija Srbije (SDPS)
     Slaviša Božinović*
3. DEMOKRATSKA STRANKA - DRAGAN POPOVIĆ - POP
     Dragan Popović - Pop
4. Grupa građana "Okupljanje za Majdanpek i Porečje"
     Isidor Igić
5. Vlaška stranka
     Saša Trailović*
6. Grupa građana "DOSTA JE BILO - SAŠA RADULOVIĆ"
     Snežana Todorović
7. SRPSKI POKRET OBNOVE - ISKRENO ZA MAJDANPEK - VLADIMIR BOŽIĆ
     Vladimir Božić

*Napomena:
Ne znam da li su baš tačna imena svih #1 na listama, ali nije ni bitno. Kako nama, tako ni onima koji su ih na te liste stavili, jer da jeste, glasački listići bi izgledali onako kako treba da izgledaju. Ovim je građanima Majdanpeka i cele Srbije jasno stavljeno do znanja koja im je jedina uloga na izborima, baš kao i povodom procentualnog nadgornjavanja oko plata, penzija i poreza: da ćute, i samo ćute, jer je pušenje zabranjeno na javnim mestima.

Glasački listić za lokalne izbore u Negotinu 16.03.2014. predstavlja primer po izbornom zakonu ispravnog (a po ponuđenom nevažećeg) listića. Majdanpečki glasački listić je primer kako je napredna država Srbija podvalila svojim građanima i unapred im podmetnula 100% nevažećih listića, bez obzira na ponudu i zakone.
U Negotinu je izbor bio nikakav, u Majdanpeku nije ni bilo izbora.

Negotin: ispravan glasački listić, nevažeći od strane birača

Elem, ovoga puta će OEBS (za razliku od zime 96/97) zažmuriti ako treba na tri oka povodom sulude nedeljne izborne krađe u Majdanpeku. Priča o naduvanom značaju tamo neke provincijske palanke, može da upali kada su u pitanju Negotin, Gadžin Han, Pećinci, Svilajnac, Tutin, Bačka Topola ili bilo koje drugo slepo crevo Prazilukovićkog organizma koji se instalirao u Beogradu pa odatle parazitira na sve strane ruže vetrova. Može, ali ne i kada se radi o Majdanpeku ili Boru - ukoliko ne znate zašto, onda ste u osnovnoj školi garantovano prespavali časove Poznavanja prirode i društva.
Iako je sada izborni zakon prekršen konkretnije i eksplicitnije nego pre osamnaest godina, to neće biti dovoljan razlog za reakciju, kako domaćeg stranački ujarmljenog pravosuđa, tako i stranih institucija kojima su usta i statuti puni brige za ljudska prava. 
Jasno je da u ljudska prava spada i pravo da mi se vrate uložene pare, makar to bilo i neka Balkanska ludnica. Pravo je pravo, i tačka.
Veća je verovatnoća da će OEBS reagovati, ali ne zbog nezakonitih radnji, već zbog kršenja prava jedne nacionalne manjine koja je imala svoju listu, a na koju "polaže zaštitničko (nezvano?) pravo" jedna od zemalja članica EU.

za društvo sa slike levo direktno su odgovorni oni sa slike desno

U Majdanpeku je država Srbija pokrala svoje građane najmanje dva puta, i to ne samo one koji tamo žive, već sve, koliko god da nas zaista ima upisanih u biračke (i druge) spiskove. 
Prvi put, tako što se partije koje su učestvovale u izborima finansiraju iz budžeta Republike, a rade to što su tamo radile poslednjih nedelja. 
Drugi put, tako što se državni organi prave blesavi povodom očigledne krađe, ne stranaka-učesnica izbora, već samih građana; na prvom mestu je pravosuđe, ali i oni koji sede u Vladi, na čelu sa ministarkom zaduženom za lokalnu samoupravu, koje se direktno tiču lokalni izbori u svakoj opštini Srbije, jer će potom ti i takvi 'izabranici' kroz dobijene mandate arčiti budžetske pare na reprezentacije i zapošljavanje sebi i partiji podobnih. 
Da, baš ta ministarka - Nadzornica Ukorički.

***
Ovim tvitom je sve objašnjeno:


Dalje gubljenje vremena i energije na domaću politiku, stranke sa posebnim potrebama, politikopaćeničke budale i lopove gubi svaki smisao.
Pa opet...

Sunday 7 September 2014

Vrzino kolo


Domaći "mediji" večeras u 20h objavljuju isto:
"U Majdanpeku zatvorena biračka mesta. Samo na jednom je bilo incidenata, o čemu je obaveštena policija, al' i to je nešto sitno. Sve ostalo bilo je super & potaman."

- Šta bre, onaj nesrećnik Milićev je već doleteo iz Kine?!


Javite našima, mogu odma' da počnu sa brojanjem naših glasačkih listića.

XXX

Zapravo, incidenata jeste bilo i to ne samo danas. Ako nisu incidenti, kako se onda zove sledeće:
- štampanje glasačkih listića u stranačkoj privatnoj štampariji
- štampanje i upotreba glasačkih listića koji ne ispunjavaju zakonski propisanu formu
- falsifikovanje zapisnika Izborne komisije
- pretnje i batine, po poznatoj formuli 'novobeogradski Pop-Lazić model 2002' tj. 'zaječarski Gašić verzija 2013', banana model 'Barović' i narodne poslovice u stili 'jebatčuvammatew'
- nezakonito obavljanje lekarskih pregleda (bilo koje vrste) u objektima koji nisu dobili zakonom propisano odobrenje za rad od strane zdravstvene, sanitarne, tržišne, komunalne i ko zna kojih sve drugih inspekcija
- partijski ginekološko-oftalmološko-internističko-gerontološki pregledi lekara koji nisu iz Majdanpeka, i to u (njihovo) radno vreme
- poseta ministra zdravlja, čuvenog dr Goldpine Pottera, koji sa svitom obilazi Majdanpek i poklanja laboratorijsku & inu medicinsku opremu, ali ni da zucne glede sebi podređenih kolega koji obavljaju privatnu predizbornu praksu u neprijavljenim objektima (prostorije SNS, JKP, Orbovićevog sindikata...)


Napredni Babić od Skupštine ne vidi ništa sporno u napredno-ginekološkim pregledima 'jer narod nema pare da plati'. Da, pred izbore nema, ali između izbora - nema izbora, već tim istim unapređenim ginekolozima moraju da plaćaju; imali ili nemali - isto im se hvata, jer na izborima uvek pobeđuju naši. Prepodobni Babić ionako ne vidi ništa jer mu je slepa mrlja veća od žute, a to bogumi uopšte nije prirodno. Kao što nije prirodno ni da se od plate (ko je ima) odbija doprinos za zdravstveno osiguranje a da vas lekari u državnim bolnicama šalju na pregled u svoje ilegalne privatne ordinacije.
Verovatno je tom potomku papio ursinusa sve to normalno, baš kao što je za sve što sada rade on i njegovi obavezno kriva prethodna vlast. Oni drugi, potomci papio cynocephalusa.

Zbog toga politička lajna tvitera večeras izgleda otprilike ovako:


I ovako:


Posebno je licemerno brzopotezno kreštanje onih iz 'Okupljanja' kako su glasački listići bili u nezakonitoj formi (a jesu, to je tačno), barem iz dva razloga:
1) Zašto su onda oni sami Izbornoj komisiji podneli baš takvu, nezakonitu listu? Ako je njihova lista imala drugačiji naziv od one na glasačkom listiću pod rednim brojem 4, stvar je više nego jasna i zrela za OEBS ili Strazbur. Ako nije - bolje bi im bilo da ućute. Isto važi i za Radulovićevu listu - ne zna se ni njihov kandidat pod rednim brojem 1, a bune se. Postoji još tri liste sa nekorektnim nazivom, ali oni mudro ili ćute ili kukaju o nečemu drugom.
1a) Da dodam i ovo: na listi 'Dosta je bilo', nalazi se kandidatkinja koja onako bašbaš eldepeovski tvrdi da je 'jedina koja se usprotivila koaliciji SNS-SPS-LDP i sama oborila tu vlast' pre par meseci. Ukoliko govori istinu, onda to i nije bila vlast nego zajebancija, a drugarica restartovana je morala da bude odbornica jedne od te tri partije - dakle, glasala je 2013. za baš tu i takvu koalicionu vlast. Nije? E pa u to ne verujem, jer onda, po njenom rezonu, ta vlast ne bi ni bila formirana zato što bi ona to 'sama sprečila'.
1b) Liste Demokratske stranke i Srpskog pokreta obnove imaju ispravne nazive na glasačkom listiću, shodno citiranom slovu Zakona. Pa kad je već tako, zašto su onda lokalni žutaći Fejd-Raute i četnici vojvode Vuka ćutali, zašto nisu blagovremeno podneli prigovor Opštinskoj izbornoj komisiji i ukazali na nepoštovanje zakonske forme? Da nisu, poput ostalih drekavaca, i oni nešto kalkulisali? Ili, možda nisu... znali?
2) Kao drugo, a zapravo je prvo ili još bolje reći inicijalno, taj isti LDP (deo 'Okupljanja') je prošle godine rasturio koaliciju sa DS i omogućio vlast naprednjacima koje sada napadaju za nezakonitosti. Odlično, kada se pored odgovornosti za nezakonite radnje uvede i odgovornost za političko (i svaki drugo) licemerje i nemoral, i to zaista sprovodi, odleteće i jednii drugi (i svi ostali ako tako rade) sa političke scene palanačkog teatra apsurda. Reći da 'jedino LDP zastupa slobodnu reč u Majdanpeku' (Blic), zvuči kao da je to izgovorio Tadić lično, u nekoj štali, povodom 'poslova & investicija'.

Pored gornjih, postoje i neki drugi, daleko prizemniji tviteraši:


Da parafraziram jednog od tviteraša, kako su 'naprednjaci ovo uradili namerno, da se obezbede u slučaju lošeg rezultata'. Tačno, baš kao što je tačno da su to isto uradili i oni drugi što se sada bune. Da su, kojim slučajem, prešli cenzus, onda bi do neba graktali o velikoj pobedi 'jedine opozicije' (svako od njih, ponaosob je jedini, narafski) i 'jasnoj poruci građana kako su prepoznali istinite vrednosti' za koje se jedino i samo oni zalažu.
Ta višestruka jedinstvenost ukazuje na raspolućene ličnosti njihovih lidera, bipolarni poremećaj (unutarstranačka šizofrenija) prenet na članove; ili je u pitanju totalni bezobrazluk i odsustvo osećaja za stvarne potrebe građana za čije se glasove besramno žicaju svaki put kada ih izborno poćera.
Dijagnoza čista k'o pobednička suza. Uopšte im nije bio potreban napredni ultrazvuk 4D, bolje da su njime vršili pregled prostote, već bi se zauzvrat našla neka opštedruštvena korist od toga. Ovako, ostaje i dalje gorak ukus u ustima građana Srbije, ne samo onih u Majdanpeku, da su i ovi izbori bili samo još jedan u nizu incidenata - i ništa drugo.

Jasno je koliko su u pravu oni u Severnoj Koreji: to zlo, taj tviter, treba apsolutno da se zabrani jer će nam se zaraze deca.

***
Zaista, dosta je bilo više svih njih takvih i istih. Gospodo moja draga politikopaćenička, slobodno izvolite i ritajte se koliko hoćete, valjajte po prašini i posipajte pepelom kako niste isti, krivite bele listiće i bojkotaše za sopstveni neuspeh i opštedruštvenu propast - ako će vam tako biti lakše. Jer nama ostalima, idiotima (po vašoj definiciji da su idioti oni koje ne zanima politika, tj. prevedeno na srpski jezik 'nisu članovi nijedne od partija sa posebnim potrebama' - toga sam se naslušao bezbroj puta do sada) sa vama takvima - neće.


Stvar(nost) je bolno jasna, posle još jedne od uobičajenih izbornih farsi:

Posle svega što su danas izjavili i uradili učesnici majdanpečke izborne strke, gomile nezakonitosti i bezobrazluka, svi glasački listići u Majdanpeku su danas bili NEVAŽEĆI. Stvaran broj onih "uobičajeno" nevažećih, možete kriti do mile volje, ali sami ste se odali - broj nevažećih glasačkih listića je danas bio 100%, i vi SVI ste ih sami takvima načinili, svako na sebi svojstven način.
Hvala vam što ste još jednom dokazali koliko ste isti.
Nevažni.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...