Saturday 28 June 2014

Crnjak & mrs


Što reče Hogar...


... samo napred!

Hoćete da čujete još jedan crnjak, pritom još i masan?
- U Srbiji se okuplja opozicija#1, Tadić je opozicija#2 onima pod #1, Ružić je opozicija#3 Dačiću u SPS, a SPS je deo vlasti#1.

Šta velite?
Gadan, gadan...

***
Vidimo se iduće subote, na prvo žito.

Friday 27 June 2014

In the kingdom of the blind...


'Aški tribunal je sam napravio problem sa Šešeljem i sada 'oće da ga izveze Srbiji.


To reče i ostade živ, lik koji je uspeo da post5oktobarski nadministruje čak i doživotnog Tomicu Milosavljevića. Čovek koji je u fotelji presedeo bezbroj izbora, koalicija i rekonstrukcija, koji je sam po sebi svojevrstan presedan domaće kvazipolitičke scene.

Rasime, spasi me...

Hajde da na trenutak ostavimo po strani katastrofalnu administrativno-proceduralnu naopakost u umjetničkom dojmu Haškoga tribunala, i zapitamo se: Na kog to tačno Šešelja misli Rahasim prepodobni, kada ovako bulšituje po medijima?
- Na onog Šešelja koji je bio neprikriveno siroviji deo crveno-crnog tanga sa Miloševićem i silesijom njihovih supozitorijalnih klončića što danas crnorukaški drmaju Srbijom i upropaštavaju je i dalje, zajedno sa kvaziopozicijom?
- Ili, možda na onog jebatčuvammatewstudentsku Šešelja, sa šlemom navrh naduvene maskirne tintare, nožem u zubima, pištoljem u Palati pravde, zarđalom kašikom iza uha?


- Da nije to onaj Šešelj što je pobegao u taj isti Hag (kao da ide u Jakobsfeld na zimovanje), koji tren pred ubistvo Zorana Đinđića, proročko-pizdunski se cerekajući na ulasku u avion?
- Može biti da je to onaj Šešelj koji je širio bratstvo em jedinstvo u Hrtkovcima i diljem Vojvodine, uz usklike ljubavlju "bwačo hwtkovčani, ovo je vaša zemlja sve do Kawlobaga, Ogulina, Kawlovca i Viwovit'ce, a tamo daleko & pweko je Hwvatska u koju se odma' možete nosit' il čete bit' od(waz)neseni, tako mi Tome desne i Vuč'ča leve wuke"?
- Možda je to onaj buldog Woyo, koga se vazda pribojavaju Thom & Jerry kako će im na kraju upropastiti karijere vedeta crtanog filma u koji su konačno pretvorili živote građana Srbije? Ona dvojica u dronjavim džemperima i jaknama, što se '95 s njim vozikaše po brdima oko Sarajeva, u džipu koji je na haubi imao prikačenu ljudsku lobanju sa plavim UN šlemom.


Mislim da se ipak radi o Šešelju koji je uz Miloševića bio i još uvek ostao problem za koji Srbija uporno odbija da nađe rešenje, jer bi time morala da se reši sebe, ovakve kakva jeste. Suluda Srbija, koja je postala i problem svojih komšija, koja je mislila da će stvarnim riknućem jednog i lažnom samopredajom drugog zločinca prestati da smrdi na krv, sumpor, usrane gaće i laži. Srbija devedesetih godina XX veka koja se tresla od straha da će debelo platiti za sve probleme koje je pravila pa potom bacala pod tuđe tepihe i prosipala po tuđim glavama.
I Srbija s početka XXI veka, takođe. Ona, kojoj je - umesto da sama listom pohapsi sopstvene zločince i bez izuzetaka ih primereno osudi za najteže zločine protiv svog i susednih naroda, kako bi sprala ljagu sa same sebe - lakše pala dodatna pljačka, okretanje glave i žmurenje, nepoštovanje domaćih i međunarodnih pravnih i civilizacijskih normi, izjednačavanje bolova ubica i žrtava, pranje biografija zlotvora, i na kraju - nestanak opozicije, smrt politike, konačan slom civilnog društva.
Te dve Srbije danas gazduju ovim ruiniranim društvom, i sada se naprasno licemerno "brinu" da njima Hag ne napravi probleme i izveze im Šešelja bez carinske deklaracije, kao da je u pitanju strana a ne domaća roba koju smo MI pokušali NJIMA da uvalimo. Pokušali, ali ne i uspeli. Baš kao i onaj buđavi kukuruz pun aflatoksina.
Na stranu sve to, ali nastranosti u srpskoj kvazipolitici nikada dosta.
Problem Srbije nije Haški tribunal, već to što je bludeći prvo izrodila Njega pa potom demokratski izabrala Njegove. Zbog toga će sada dobiti još jednu porodičnu sapunicu čija se fabula radnje zasniva na konfliktu šizofrenih ukućana.

***
Suša, poplava, tornado, šumski požar, ptičji&svinjiski grip i ostale pošasti, kontejneri za smeće koji postaju posećeniji od ionako overbukiranih narodnih kuhinja, konačno i dugo iščekivani skakavci... kompletirali smo set biblijskih omena koji su došli glave faraonima zbog patnji naroda Nebeskog. Međutim - let's go back to reality: Srbija nije Egipat iako u njoj zaista postoje faraoni i piramide; Srbi nisu narod Izrailja, makar do besvesti skakali u nebo ili ga gađali strelama. Jednostavno - ne ide to tako, braćo i sestre.
Problem Srbije nisu Šešelj, Milošević, Hag, NATO, Rusija, Vučić, Tadić, Đilas, Nikolić, Vulin, Koštunica i svi ostali iz prstena bolida koji neprekidno kruži oko glave Maloga Čoveka, sluđujući ga. Svi su oni samo varijacije simptoma iste bolesti.
Da se ponovim još jedared: problem je u tome što ovo društvo uporno za svoje lidere iznedri pa onda izabere baš takve, kakvi su svi pomenuti i nepomenuti gadovi.


"U kraljevstvu slepaca jednooki vladaju."

Ne morate citirati Desideriusa Erasmusa, holandskog filosofa iz XVI veka, da bi opisali ono što građani Srbije decenijama čine sebi (pa i drugima). Sve je to bilo napisano i u Domanovićevom "Vođi" mnogo pre Šešelja, Rasima i Haškog tribunala.
Zaglupljujuće izjave, poput ove jučerašnje, manje idu na dušu kradikalima poput Vučića & Comp. ali daleko više dodaju nove utege na sve veće breme ljudi poput Rasima Ljajića, koji je 2000. godine profitirao učešćem u DOSovanju i potonjim saučestvovanjem u obmanjivanju i rušenju nade svih koji su za njih tada glasali.
Zaista, slaba je uteha ukoliko je prepodobni Rahasim samo još jedan od ludih. Nikako se ne dajte zbuniti, inače - zna se šta sledi. Pomolite se bilo kom bogu (pa i ateističkom) da vas neko takav nikada ne spašava od bilo koga i bilo čega - pa čak ni od sebe samih.
Baš tada vam sigurno nema spasa.

Thursday 26 June 2014

Udahni Blogosferu - duboko, pre nego što zalaješ




Zahvaljujući stravičnoj propagandi koja je devedesetih vođena protiv nevladinih organizacija, koje su listom proglašavane za neprijatelje društva, sistema, nacije, države i sledstveno, vođe, NVO skraćenica je postala i ostala sinonim za nešto gadno i opasno. Ostala je simbol onih koji su prizivali bombe, i onih koji su svako zlo, koje nam je po glavi popanulo, učinili.
To što su danas veliki finansijeri investitori i vlasnici mnogočega po zemlji Srbiji, isti ti koji su onomad finansirali NVO, slaba je uteha.
Ne malu zaslugu u proganjanju tih organizacija, neretko jedinih pokrovitelja obespravljenih i marginalizovanih intelektualaca, umetnika i svakovrsnih grupa, imali su mediji. Udarna pesnica koja je svojom snagom razbucavala sve okove i zablude u kojima je naš narod bio, ne svojom zaslugom i voljom, zapreten.
To pravo takmičenje, taj desetoboj u kojem su učestvovali gotovo svi mediji, razvejavao je svaku mogućnost da možda te NVO i ne rade baš nešto tako loše. Ne. Lestvica na skokovima u vis koje su izvodile novinarske perjanice, dizana je sve više i više svakim novim tekstom, svakom novom falsifikovanom reportažom i fotografijom. Konačno, kada više lestvice nije ni bilo, odustalo se od skokova. Otvorena je streljana. Rezultate znamo.
Iznenada pojačano interesovanje klasičnih medija, a po načinu interpretacije, za Internet a posebno za pojedine blogere, neprijatno podseća na zagrevanje pred već viđeno takmičenje. Prvo su blogeri i blogerke "malo poznati" (Politika), pa su "fantomski" (Informer), pa su, sve po spisku sa liste #ulicecenzuri, postali/postale Komitet (E-novine). Da li slučajno, dobili smo takoreći službeni naziv Malopoznati fantomski Komitet. Podrazumeva se i zaverenički.


Blogeri, zavera i političke stranke (promašili ste temu)

Postavlja se pitanje šta sledi, i da li sledi ono što, nadajmo se, ipak neće biti. Da zvanično, a kako bi bilo ako se to dovoljno puta ponovi, blogeri u svakodnevnom govoru, novinskim tekstovima, pa i na pijaci, postanu fantomi, zaverenici i neprijatelji. Pa da za 15 godina od sada, kao što je to slučaj s NVO, bloger postane sinonimim za izdaju.
Nećete valjda? Ponovo?
Druga gratis ujdurma koju dobijaju blogeri je "svojatanje opozicije", potpuno izmišljena tvrdnja nastala na nekoliko programskih zadataka mladih aktivista gde je mreže trebalo zatrpati poznatim tehnikama trolovanja i ponavljanjima ove besmislice na okupljalištima oko #ulicecenzuri, #bobc, #diskreditujme ili #otvoreno.
Ne. Promašena tema, sedi, jedan. Građansko društvo se samo na silu može povezati sa političkim partijama. Građanski aktivizam je civilno pravo i civilizovano delovanje. To je tako u celom svetu i Srbija nije ni bolja ni gora diplomantkinja te škole.




Blogeri su civilno društvo

Onaj, međutim, (redak) novinar koji je pratio pomalo blogove i ranije, setiće se da je ta opozicija jednom bila vlast i da je takođe zavređivala pažnju i kritiku tih istih blogera. Još pažljiviji a sa dugim pamćenjem, mogao bi se setiti i da su mediji, koji danas ustaju za slobodu govora i izveštavanja i u tome su trenutno saglasni sa blogerima (Danas, Vreme), jednom takođe te iste blogere oštro kritikovali zbog neke davne blogerske akcije zamerajući joj, posve  pogrešno, političku pozadinu.
Kakogod: blogeri, uglavnom i većina, ponašaju se kao, i jesu samo, građani koji imaju odgovornost prema svojoj zemlji i sebi. Nema tu političkih stranaka. Nema ni slaganja među njima samima, to je prirodno među građanima.
Velika je šteta što su blogeri tradicionalnim medijima tek sad postali zanimljivi. Kao što ne bila nikakva šteta da nikada to nisu postali, jer oni, već više od 10 godina, postoje na domaćem vebu potpuno nezavisno od pažnje novinara. Moguće anonimni i manje poznati novinaru, ali, vredi i to reći, neki sa dnevnom posetom koja višestruko prevazilazi štampane tiraže pojedinih dnevnih novina u kojima taj novinar piše.
Zato, možda je razumljivo odakle takav strah od blogera i društvenih mreža i tih neukrotivih pojedinaca koji kao slobodni strelci, tako neprijatno razbarušeni i tako teško kontrolisani, zaposedaju neki javni prostor: Ako su uspeli tako brzo i dobro da se organizuju oko poplava, pa još brže oko protesta u #ulicecenzuri, pa onda još brže oko prve javne tribine koja je otvorila pitanje slobode govora na Internetu, BlogOpen-BlogClosed, te uspeli da skrenu pažnju i animiraju i domaću i svetsku društveno-političku elitu, na šta su još sposobni i spremni?
Setimo se. Novinara je bilo relativno lako ućutkati. Ili se njegovom mediju zavrne slavina, pa se upristoji, ili dobije otkaz, pa ga više nema, a ako je baš jako dosadan, onda bude ubijen. Sa blogerima je teže. Ima ih na hijade, platforme su promenjive, prostor beskrajno velik, i na jednog ućutkanog, lako se može desiti da se stvori deset bučnih. E to je problem. Zar ne?


Bloggers for dummies:

Svi ovi blogovi koje tek sada otkrivate samo zato što su izašli iz prostora Interneta i počeli da naseljavaju svakodnevicu, postoje godinama, i uglavnom brinu svoju brigu. Većina je nastala iz potrebe da autori, građani a ne politički instrumenti - nešto kažu. Nemojte se onda čuditi kada blogeri ustanu da se bore za osnovno pravo i staru naviku da – govore.
Bolje je, kad već imamo sposobnost pa i pravo da govorimo, da uspostavimo dijalog, u kojem ne moramo nužno da se složimo oko svega. Jer nije dobro da želimo društvo u kojem se svi oko svega slažemo i kritike nema.
Uostalom, što reče jedan bloger: ako ne možete da podnesete kritiku, podnesite ostavke.

Wednesday 25 June 2014

Štrčite!


Politika je u Americi nekada bila veoma zabavna stvar: česti politički karnevali tokom 19. veka podrazumevali su naizgled beskrajan niz lokalnih miksova žurki, parada i političkih govora. Rezultat toga bio je zapanjujuće visoka izlaznost od 70-90% birača, podjednako za predsedničke i lokalne izbore...
... a onda je tehnologija pokvarila zabavu.

"Već dvadesetih godina prošlog veka, politički radio marketing je u potpunosti preuzeo atar javnih masovnih okupljanja i držanja celodnevnih govorancija. Uloga birača danas postaje sve više pasivna, pa nije za čuditi se što njihov entuzijazam za učešće u političkim izborima sve više slabi" (Kornbluh). Njihova pažnja je bila odvraćana sa lokalnih problema, pa su zato Amerikanci nemo posmatrali dok vladini reformatori centralizuju moć i izbore održavaju sve ređe. Političke stranke su izgubile motiv da koriste stare dobre metode motivacije i obraćanja biračima, s obzirom da imaju na raspolaganju daleko efikasnija sredstva masovne komunikacije. Uz dodatno breme zakona koji ograničavaju direktno podmićivanje birača od strane partija (tzv. korupcija), sve to je dovelo do toga da se veliki deo građana-glasača okrene apstinenciji i prestane da zanima za politiku.
Glasačka motivacija, definitivno, mora da prevaziđe jedan veliki problem: samo glasanje po sebi je iracionalno, jer niko pojedinačno ne može da bilo šta promeni - pa čak ni samim glasanjem. Tokom istorije, nijedan od demokratskih sistema nije uspeo da održi visok nivo angažovanosti građana samo na nadi kako su oni spremni da žrtvuju svoje slobodno vreme zarad marginalnih promena. Velike partijaške mašine su ovu dilemu zaobišle ukrštanjem politike sa zabavom (prečesto koristeći neetičke metode i sredstva). 
Ova potreba za "uživanjem i zabavom" u politici odlično je ilustrovana sledećim parom nesličnih primera: Estonija i Američki idol. Iako je Estonija prva zemlja na svetu koja je građanima omogućila glasanje putem interneta ili mobilnog telefona, blag porast odaziva glasača i dalje nije ni blizu onom u Americi tokom 19. veka. Sa druge strane, Američki idol (gde se takođe glasa putem SMS-ova), predstavlja jedan od najvećih demokratskih sistema današnjice. Što je najvažnije, zbog toga još niko nije izgubio svoje zdravstveno ili socijalno osiguranje - bez obzira na konačan rezultat glasanja.
Iako je internet obećavajuće uvećao potencijale demokratičnosti, ispada da je virtuelni angažman podjednako malokrvan poput onog kod modernih trutova iz fotelja koji se pasivno "bave" politikom slušajući radio i zureći u sve veće male ekrane svojih TV prijemnika. Dokle god neko ne provali način za dobar provod na Fejsbuku, ne treba se kladiti na to da će internet postati izbavitelj izbora i politike uopšte.


***
Gornji tekst je objavljen pre dve godine i odnosi se na (još uvek aktuelno) stanje u USA, mada je razlika u odnosu na ostale države širom sveta skoro zanemarljiva. Uglavnom se radi o pustoj tehnologiji...
Praktična primena makijavelističke teze o glupom, zadovoljnom i nesrećnom građaninu.
O slektivizmu i kliktivizmu će tek biti reči - i po koje delo.
Zapravo, slaba zainteresovanost (čitaj: motivisanost, opravdanost) kod glasača sa jedne i overdozirana kod političara sa druge strane, predstavljaju samo deo celokupne slike "bavljenja" politikom u moderna i zanimljiva vremena. Neminovno se, pored toga, nameće i pitanje učešća države i njenih aparata sile&prinude u političarenju. Postoje zemlje u kojima se građani čak i silom odvraćaju od korišćenja svog građanskog prava da slobodno glasaju na nepodoban način, ali i one u kojima se građani istom tehnologijom vabe pa čak i uteruju u glasačke boksove pod pretnjom novčanih ili zatvorskih kazni, ili oduzimanjem ličnih i putnih isprava. Pendrek zaista ume uspešno da vrti tamo gde para i burgija ne pomažu.
Posebno bode oči trend koji je sve više uočljiv u svakoj zemlji, bez obzira na geografsku, istorijsku, političku, nacionalnu, versku i svaku drugu determinantu: stare dobre državne cenzure je u javnosti sve manje i praktikuje se uglavnom po leđima i IP adresama najupornijih drekavaca i zviždača; nasuprot nje stoji sve veći privid farsičnih sloboda i demokratije, i naročito masturbativna autocenzura do sladostrašća saučestvovanja.



Da parafraziram Perikla stilom Martina Niemoellera: 
Možete okretati glavu koliko hoćete, ali kada na kraju ostanete sami politika će doći i po vas. Naročito ona politika koja to uopšte nije.
Ne čekajte da ostanete sami. Ima nas sasvim dovoljno za nemiran san stoke koja ljude vidi samo kao ovce za šišanje i glasanje. Nijedna uzdignuta ruka ili glas nisu sami, koliko god se činilo da štrče iz mora ništavila.
Baš zato što štrče.

Monday 23 June 2014

Zbog čega Zapad ugrožava slobodu štampe?


Diktatorska demokratija je kada imate slobodu govora koju vlast ne želi da sluša.

Kada govorimo o slobodi medija, većina nas je poprilično ubeđena da na Zapadu postoje zakoni koji štite novinare i građanima omogućavaju slobodan pristup informacijama. Međutim, radi se o daleko kompleksnijoj oblasti nego što to većina ljudi uviđa, gde su sloboda i bezbednost novinara pod znakom pitanja. Zapravo, samo u toku ove godine, stotine pretnji i napada bilo je usmereno na pripadnike novinarske zajednice.


Taj talas cenzure i pritisaka motivisao je italijanske istraživačke grupe "Osservatorio Balcani e Caucaso" (Posmatrači za Balkan i Kavkaz) i "Index on censorship" (Indeksiranje cenzure) da se udruže u cilju kreiranja interaktivne mape putem koje bi pratili sve nasrtaje na prava novinara širom Evrope.
Ta mapa medijskih sloboda pokazuje kršenja prava novinara po lokacijama, i čitaocu omogućava da pretraživanje vrši po raznim kategorijama, kao što su npr. ograničavanje slobode medija, verifikovani izveštaji ili problemi po rodnom osnovu. Svaka boja tačkica na mapi predstavlja jednu prijavu koju je lično podneo neki novinar, bloger ili medijski poslenik. Klikom na opciju "izveštaji" dobijate kompletan izveštaj, uključujući i izvore i imena onih koji su ga verifikovali. Na primer, nasumičnim klikom na događaj od 12. juna možemo saznati da su dvoje fotografa policajci pretukli ispred zgrade Ministarstva finansija u Atini. Ovaj događaj je verifikovan, odnosi se na jednog muškarca i jednu ženu, fotografe koji su pokrivali protest zaposlenih sa niskim primanjima.
Mapa sadrži obilje stenografskih opisa prijava, uključujući i pretnje od strane državnih organa upućivane publikacijama koje se bave praćenjem i nadgledanjem kršenja prava. Štaviše, pokriveni su i sudski postupci koji se vode zbog kršenja novinarskih prava i sloboda. Kada je finski foto-reporter Markus Pentikainen bio priveden i pritvoren zbog praćenja jednog protesta, on je rešio da uzvrati. Uz podršku svojih kolega, podneo je Evropskom sudu za ljudska prava tužbu protiv države Finske; međutim, taj sud je tužbu odbio uz obrazloženje da nije bilo kršenja slobode govora. Za ovu godinu je zakazan novi pretres po Pentikainenovoj žalbi na tu presudu.


U Danskoj su dvojica novinara uhapšeni i osuđeni zato što su obelodanili imena dvanaestorice uzgajivača svinja, odgovornih za širenje jedne smrtonosne bakterije. Svojim pisanjem su se ogrešili o danski Zakon o zaštiti ličnih podataka, ali njihov advokat tvrdi "da postoji javni interes za otvoreno ukazivanje na povećanu opasnost po zdravlje građana". Iako su novinari uspeli da obore presude na kaznu zatvora od šest meseci, oni su ipak bili primorani da plate novčane kazne. Ova odluka je bila smatrana za korak unazad u slobodi štampe, naročito jer se radi o ugrožavanju javnog zdravlja.
Ni preko bare, u SAD, stvari ne stoje mnogo bolje. Kada je Džejms Rizen, dobitnik Pulicerove nagrade za novinarstvo za knjigu "Država rata" (naslov "State of war" se takođe može prevesti na Srpski i kao "Ratno stanje"), razotkrio poverljive informacije o sprezi SAD i Irana, njegova sloboda je postala ugrožena. Njegov izvor podataka, Džefri Sterling, izveden je pred sud zbog špijunaže a Rizen je pozvan da svedoči protiv njega. On je to odbio i, iako pod ozbiljnom pretnjom zatvorskom kaznom, ostao pri čvrstom stavu da će pre otići u zatvor nego da prekrši novinarsku etiku.
Slučaj Džoša Volfa iz Kalifornije takođe je na svetlost dana izneo do kog nivoa novinari mogu propatiti ukoliko štite svoje izvore informacija. Dok je izveštavao o jednom anti-G8 protestu, načinio je snimak jednog policajca koji guši nekog demonstranta, kao i drugog koji preti pištoljem za omamljivanje. Kada je policija zatražila da im preda taj video materijal, on je odbio. Policija je u sklopu istrage protiv demonstranata navela da je došlo do oštećenja imovine (razbijeno zadnje svetlo na policijskom autu), te da im je zbog toga snimak bio potreban. Volf je odbio takvo obrazloženje, zbog čega je proveo 225 dana u zatvoru zbog nepoštovanja državnih organa, što predstavlja najduže vreme koje je neki američki novinar proveo u zatvoru. Kasnije se ispostavilo da Volf nije imao nikakav snimak oštećenog policijskog vozila.


Udruženje profesionalnih novinara je dokumentovalo više takvih slučajeva, i zalaže se za zaštitu novinarske etike na saveznom nivou. Oni tvrde da "samo u 2006. godini novinarima je bilo uručeno preko 7200 sudskih prijava od strane državnih i lokalnih vlasti širom SAD, kao i oko 800 na federalnom nivou. Neke od medijskih organizacija su te godine dobile više od 25 prijava." Iako ovo Udruženje podržava predlog Zakona o zaštiti novinara u Kongresu, ipak napominje da taj zakon ne pruža neke od neophodnih vidova zaštite, pa čak na mala vrata uvodi mogućnost veće kontrole novinara. To je tako jer se Zakon o zaštiti novinara bavi samo njihovom zaštitom od otkrivanja svojih izvora informacija na nacionalnom nivou, što zapravo znači da su novinari izuzeti iz zaštite (osim ukoliko pojam "novinar" nije definisan po zastarelim medijskim standardima). To Udruženje smatra da bi bolje bilo definisati šta sve čini 'novinarstvo' a ne novinara: "Pojam novinara bio je definisan davno pre nego što je nekome u vladi palo na pamet da ih licencira, što može da vodi ka jednoj formi cenzure koja već postoji u nekim zemljama."
Kada posmatramo ovaj širok opseg raznih načina nasrtaja na novinare na Zapadu, postaje jasno da je neophodna bolja zakonska regulativa na tom polju. Sloboda govora ne predstavlja slobodu da se kaže šta god želite, bez ikakve odgovornosti; to je sloboda izražavanja ubeđenja i ideja bez neopravdanog ograničavanja od strane vlasti. Čini nam se, i to prilično jasno, sa ove tačke gledišta, da je to pravo ozbiljno ugroženo.

izvor: Care2 petition site, 21.06.2014.
Lizabeth Paulat: Why is the West attacking fredom of the press?
***
Interesantno: kada smo već kod Evrope, izgleda da u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini etc. teku medijski med i mleko. Možda je to "istočniji istok" od Turske (koja je Zapad za Iran i Siriju, naravno)?
Nego, da pogledamo šta pomenuta interaktivna mapa ima da kaže na temu Srbije.
Kategorije izveštaja (9) su sledeće: sve, ograničavanje slobode medija, cenzura, pretnje ili nasilje, vrsta medijskog radnika, pol, da li je potrebna podrška, verifikovani i neverifikovani izveštaji. Mapa obuhvata period februar-jun 2014. godine. Kompletan spisak prijava nalazi se na "download reports" (Excell tabela u .csv formatu).



Shodno izveštaju, Srbiji je zapalo devet prijava za kršenje slobode medija tokom 4 meseca tekuće godine, koliko postoji ova interaktivna mapa. Ništa novo što već nismo i sami znali, ili nismo hteli da znamo.
I tako, ispade da smo postali Zapad - ni krivi ni dužni.
Uopšte...

Saturday 21 June 2014

Matura... mala, a mega


Saopštenje povodom katastrofalnog sprovođenja završnog ispita na kraju osnovne škole:


Građanima Srbije
Vladi i Narodnoj skupštini Republike Srbije
Ministarstvu prosvete, nauke itehnološkog razvoja
Republičkoj komisiji za sprovođenje završnog ispita


SAOPŠTENJE POVODOM GREŠAKA NA ZAVRŠNOM ISPITU


Iako smo cele školske godine upozoravali na neodrživost zamišljenog završnog ispita na kraju osnovne škole, Ministarstvo prosvete je ignorisalo naše argumentovane zahteve i istrajavalo na postojećem konceptu.
Kako smo i očekivali, prosvetna administracija nije bila u stanju da organizuje regularan završni ispit koji ima jasnu pedagošku svrhu. Umesto toga, dva od tri testa na završnom ispitu su bila sa ozbiljnim manama, dok su testovi rešavani uz nedozvoljene aktivnosti učenika i dežurnih nastavnika u mnogim školama.
U testu srpskog jezika i u kombinovanom testu, kao i u pratećim uputstvima za ocenjivanje, nalaze se mnoga zbunjujuća i dvosmislena pitanja sa istim takvim rešenjima.


Problematična pitanja i rešenja iz testa srpskog jezika

I

U 5. pitanju je traženo da učenici podvuku ''nepromenljive reči'', a ne ''reči koje pripadaju nepromenljivim vrstama reči''. Tako se desilo da mnogi učenici ne podvuku prilog ''daleko'' koji može imati komparaciju kao vrstu promene, odnosno i oblik komparativa ''dalji'' i oblik superlativa ''najdalji''. Dopunom Uputstva za ocenjivanje testa iz srpskog jezika Ministarstvo je priznalo grešku sastavljača testa.

II

6. pitanje je zbunjujuće jer imenica ''momak'' označava biće muškog pola, te se u množini može odrediti i brojnim imenicama ''dvadeset trojica'' i ''šesnaestorica'' posle kojih sledi oblik ''momaka''. Reč je o sličnoj dvosmislenosti koje sadrži 5. pitanje, ali Ministarstvo nije bilo dosledno i priznalo tu mogućnost.

III

Rešenje 16. pitanja u Uputstvu za ocenjivanje ne obuhvata tačan odgovor ''san'' na zahtev ''Zaokruži slova ispred motiva koji se javljaju u obe pesme''. Motiv je najmanja jedinica sadržine u književnom delu, dok se tema dela tretira kao centralni ili dominantan motiv ili skup motiva. Reč ''san'' ima više srodnih značenja, među kojima i ''spavanje''. Prva pesma je narodna uspavanka, što znači da se peva prilikom uspavljivanja, dok u drugoj pesmi autor (Jovan Jovanović Zmaj) doslovce kaže u drugom stihu: ''moje zlato spava''. Dakle, motiv ''san'' se javlja u obe pesme i učenik koji je zaokružio slovo ''d)'' nije pogrešio.

IV

20. pitanje podrazumeva odgovor ''d) Upotreba slobodnog stiha približava pesnički iskaz proznom'' što u datoj pesmi nije tačno. U pesmi se koristi tzv. slobodni stih (nema rimu), ali ima veoma dinamičnu ritmičko-metričku organizaciju koja se drastično razlikuje od proznog iskaza.

Problematična pitanja i rešenja kombinovanog testa

I

1. pitanje iz fizike zahteva od učenika da zna tačke mržnjenja određenih supstanci iako standard 81. FI.1.5.1. izričito kaže da učenik treba da zna samo temperature mržnjenja i ključanja vode.

II

3. pitanje sadrži materijalnu grešku jer ''E'' nije oznaka za elektromotornu silu, nego za energiju. Oznaka za elektromotornu silu je grčko slovo epsilon.

III

15. pitanje je zbunjujuće jer podrazumeva da učenik ne smatra Kopaonik delom kopaoničkog kraja, što je besmislica. 

------------------------------------------------------------------

Imajući u vidu da test srpskog jezika sadrži 20%, a kombinovani test 15% neprimerenih pitanja, smatramo da nužno sledi poništavanje oba testa. Sem toga, kombinovani test sadrži pitanja koja zahtevaju znanje činjenica bez potrebe za razumevanjem i praktičnom primenom znanja, što odstupa od javno deklarisanih stavova Ministarstva. Uputstvo za ocenjivanje testa matematike drži se rigidno predodređenih postupaka za rešavanje zadataka, što sputava kreativnost učenika u pronalaženju rešenja.
Regularnost sva tri testa je dovedena u pitanje i zbog nedopustivih aktivnosti dežurnih nastavnika i učenika koji su radili testove. Na osnovu neproverenih informacija od samih učenika iz nekoliko škola iz Beograda i Niša, dežurni nastavnici su prilazili učenicima i pomagali im, dopuštali im da međusobno razmenjuju testove i prepisuju odgovore.


Rezultati završnog ispita su sporni i zato što su pojedine komisije pregledača odmah ispravljale bodovanje 5. pitanja prema Dopuni Uputstva za ocenjivanje testa iz srpskog jezika, dok su druge komisije ispravljale grešku samo u slučaju žalbe roditelja. Tako su učenici čiji roditelji nisu uložili žalbu u neravnopravnom položaju. Posebno iritira činjenica da je ova Dopuna sastavljenja bez poštovanja pravopisnih pravila o spojenom i rastavljenom pisanju.
Kao nikada pre, pregledači su nekoliko dana ranije znali u kojoj školi će pregledati testove, čime je omogućeno falsifikovanje rezultata i eventualna korupcija. Tajnost ličnih podataka o rezultatu učenika nije dovoljno obezbeđena, te su nastavnici nekih škola znali rezultate svojih učenika ponaosob pre nego što su ih saznali sami učenici.
Prodaja lažnih testova pre završnog ispita takođe je bacila senku na regularnost, na šta je Ministarstvo blagovremeno reagovalo. Međutim, postavlja se pitanje kako je moguće naći fotografije sva tri testa na raznim sajtovima, iako će Ministarstvo objaviti sva tri testa tek 26. juna 2014. godine!


Ovakav epilog završnog ispita zahteva hitno pokretanje pitanja odgovornosti svih koji su učestvovali u njegovom koncipiranju, sastavljanju pitanja i realizaciji. Neophodno je učiniti sledeće:
1. poništiti završni ispit u celosti;
2. organizovati upis učenika u srednju školu prema ispehu u osnovnoj školi;
3. izviniti se u ime države učenicima, roditeljima i nastavnicima; 4. razrešiti dužnosti ministra Verbića, nadležnog pomoćnika ministra Antonijevića, kao i sve članove Republičke komisije za sprovođenje završnog ispita;
5. ukinuti Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja kao suvišnu, štetnu i skupu instituciju, nemoćnu da napravi kvalitetan koncept završnog ispita;
6. odmah započeti radikalnu i brzu reformu prosvete koju će voditi ljudi sa neposrednim školskim iskustvom.
I dalje smatramo da je novac namenjen realizaciji završnog ispita trebalo iskoristiti za obnavanje škola uništenih u nedavnim poplavama. 

izvor (tekst saopštenja i fotografije):

***
"Napravljene su i dve ispravke ključa na testu iz srpskog jezika, od kojih se jedna odnosi na priznavanje tačnih odgovora iako su napisana latiničnim pismom, dok se druga odnosi na pitanje broj pet, u kom se tražilo da se podvuku nepromenljive reči u rečenici. Uputstvo za ocenjivanje testa iz srpskog jezika predviđalo je u da se u ovom zadatku podvuku reči ne, od i daleko, a biće priznati i odgovori u kojima su podvučene samo reči ne i od, navedeno je u saopštenju." (Tanjug, 20.06.2014)


Srbiji nikada nije nedostajalo zanimljivih ministara prosvete i njihovih još zanimljivijih fiks ideja, gafova, afera i budalaština. Stvarno, šta bi sa onom kletvom "dabogda živeo u zanimljiva vremena"? Hoće li neko to da prebaje, pa da se već jedared otarasimo bede.
Da nam, za promenu, malo bude dosadno.

Friday 20 June 2014

Loot and plunder


Sine Hamlete, deder da ti ćaća nešto objasni:


Najgori su oni sterilni, što nit smrde nit mirišu. Koji viču samo da ih ne bi čuo dok lažu. Sinak, ne budi dete, a još manje prosečan građanin Srbistana. U državi Danskoj jeste nešto trulo, al' što tek 'vamo nešto kandiše...

***
Stvarno, Srbistanci: dobiste li ga? 
Mislim, onaj obećani smanjeni obračun poreza na imovinu građana, po novim višim stopama. Plus taksu na JMBG umesto TV pretplate.

Friday 13 June 2014

Carpe momentum


Petak, 13. jun. Prvi i jedini F13 u ovoj godini, pa još pun Mesec pride. Petak trinaesti i pun Mesec naredni put će se poklopiti u isti dan (noć) tek 13. avgusta 2049. godine.
Relativno redak prirodno (Mesec) - društveni (Gregorijanski kalendar) događaj, koji za svoju "frekventnost" može da zahvali prostoj aritmetici, nikako vradžbinama ili teorijama zavere.
Elem, da pogledamo kako to funkcioniše.


Današnji događaj predstavlja splet tri okolnosti:
1. Pun Mesec (jedna od mena) - u proseku, ovo se dešava 12,37 puta u jednoj uprosečenoj godini, koja ima 365,25 dana (zbog prestupnih godina). Verovatnoća ovog događaja je 12,37/365,25 ili 3,39%.
2. Petak (dan) - svaka nedelja ima sedam dana, od kojih je jedan petak. Dakle, verovatnoća je 1/7, tj. 14,29%.
3. Trinaesti (datum) - u godini postoji 'trinaestih' koliko i meseci = dvanaest. Verovatnoća je 12/365,25 ili 3,29%.
Verovatnoću poklapanja dobijamo množenjem ova tri procenta, a rezultat je 0,0159%. Da bi znali kolika je verovatnoća da se u jednoj godini poklope F13 i FM, sve to još treba pomnožiti sa 365,25 (dana). Dakle, sa konačnih 5,81% pretpostavka je da će se to dešavati jednom u svakih dvadesetak godina. Naravno, ovo je samo matematički proračun. U stvarnosti se to dešava nekada na manje a nekada na više godina od pomenutog proseka. Da bi smo tačno znali kada će se ova tri parametra poklopiti, treba konsultovati astronomski kalendar mesečevih mena i uporediti ga sa Gregorijanskim kalendarom (koji se najviše koristi u svetu).
Naravno, postoji i tzv. "crkveni" (Julijanski ili srBski) kalendar koji možete napazariti na svakoj bolje opremljenoj SPC-trafici, po buvljacima i kineskim radnjama. Tamo su upisane sve faze Zemljinog prirodnog satelita, a u sadejstvu sa crvenim slovima tačno ćete znati kada pada jedna od samo dve mene koje u njemu postoje - posno ili mrsno.

***
Pred činjenicama i prostom matematikom padaju sve besmislice ovoga sveta: glupost, zavere, doktorati, politike, partije, religije, biografije, vređanja, nadgornjavanja, projekti, strančarenja, laži, granice, nacije, države, izmišljene bolesti za koje pijemo lekove i one stvarne za koje "nema leka", besomučna i besmislena jurnjava za parama, ratovi i ubijanja. Sve je to potpuno besmisleno i beznačajno u odnosu na večnost, samo delić delića vremena. Nadam se da ste umeli da ga danas iskoristite mnogo bolje, nego što su to gore pobrojane idiotarije.
Ukoliko ste zgrabili taj trenutak, uradili ste veliku stvar za sebe i večnost.

Carpe momentum, carpe diem.
Carpe infinitum.

Saturday 7 June 2014

Privatna praksa


"Znanje je najbolje sredstvo odbrane od laži."

Akademska javnost proziva ministra panduracije za plagiranu doktorsku disertaciju...


Vlasnik šalterfakulteta, na kome je ministrov doktorat čekiran, i sam ima PhD koga se navedeni strani mentor uopšte ne seća (doktorata, ne doktoranda)...


Predsednik države je diplomirani operativni menadžer koalicionog Bogoljuba Karića pa potom i masterekonom. Mora da je tako, čim to kaže dr.megaprofesorica. Te diplome je odradio sa druge obale Dunava u odnosu na onu Jorgovankinu, ali garantovano nema pojma da Gaudeamus igitur nije neki alhemičar, već početak studentske himne "De Brevitate Vitae"...


Predsednik SO Voždovac je električar & diplomac-menadžer sa Akademije fudbala, masterisao na Visokoj školi za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo. Da li postoje škole za neposlovnu ekonomiju, tj. da li se zvanje mastera stiče samo na fakultetima ili može i na visokim školama - nebitno, još uvek nije doktorirao...


Guvernerka NBS doktorirala u komšiluku srednje škole unutrašnjih poslova, na obali suprotnoj od Tomine...  
Obren Joksimović je, kao iskusan "dobrovoljac na brojnim ratištima", 2004. godine doktorirao na Megatrendu braneći disertaciju koju je naslovio "Menadžment ratne bolnice"...
Stručnjak za geografiju jugozapadne obale Afrike diplomirao je menadžment u sportu, magistrirao na malim i srednjim preduzećima, doktorirao industrijski menadžment - sve na vodi...
Nekadašnji potpredsednik SRS a danas unapređeni slinomićobranitelj svoga Gospodar-imenjaka, punih pet godina je uporno geštetnerski objavljivao jedan te isti rad pod različitim naslovima, i to u svojstvu asistenta na novosadskom Pravnom fakultetu...
Buljuke drmrpr "platiš pet, dobiješ šest" SPS mozgova iz osamdesetih i devedesetih, više ne vredi ni spominjati...

***
Naše društvo je zdravo bolesno zahvaljujući ovakvima, a ima ih bezbroj - jedni doživotno sede po foteljama, drugi bespogovorno glasaju za prve čekajući svoju šansu da ih zaskoče i uglave se. Stvarno, zašto ne otvore neku ordinaciju, makar za samopomoć, jer teško da bi iko normalan takvim doktorima poverio merenja pritiska. Mada, oni su i za to stručnjaci sa podebelom praksom. Mislim na pritisak, molićufino. Ili to - ili trafiku, po preporuci jednog koalicionog partnera.
Doktorandi ili trafikanti, svejedno.

Friday 6 June 2014

Pravila službe


Izvod iz Priručnika SNSPS za preživljavanje i gerilski rat u uslovima kada su na vlasti partizani & četnici (tj. oni koji baštine petokrake kokarde):

1. Ukoliko vas uvuku u unakrsno informativno medijsko ispitivanje povodom širenja panike oko toga da li vam je doktorat plagijat ili ne, obavezno primenjujte taktiku koja je nekima spasila živote po rovovima tokom Prvog svetskog rata (istog onog, čiji početak još uvek ne znamo kako ali sigurno znamo da ćemo proslaviti nadasve radno uz počasne plotune sa Kalemegdana prema nekadašnjoj Austrougarskoj):


Ukoliko ste opremu potrebna za ovo dejstvo već iskoristili i potrošili, možete je napraviti iz priručnih sredstava koja se nalaze u svakom naprednom domaćinstvu, naročito ako vam deca idu u školu i ne grizu pisaljke dok pišu domaći.

2. Ukoliko vas pošaljemo na kontraminitng, pa tamo ispadne kako je izdajnička živa sila stostruko veća, ne pokrivajte se transparentima koje ste poneli glede rastura njihovog mitinga. Karton slabo odbija ciglu. Iskoristiti sredstva iz standardnog paketa za napredno preživljavanje, i to najbolje ona koja privlače pogled svakog oka i kamere a odvraćaju ga od vaše uspaničene face.


To će vam omogućiti dovoljno vremena da umaknete zatečenoj neprijateljskoj živoj sili i opremi za pribavljanje dokaznog materijala o vašem prisustvu na inkriminisanom mestu.
U ovom slučaju gaće navrh glave slabo pomažu, čak privlače neželjene poglede baš tamo gde ne treba. Zato treba striktno sprovoditi ovu metodu kako je zapisana.

3. Ukoliko vas neprijatelji vlasti stalno podsećaju na to ko ste i kakvi ste bili, sve te izdajnike i rušitelje države ćete najbolje ućutkati tako što ćete takvi biti i ostati. Ukoliko vas napadnu za nesposobne i nekompetentne saradnike, izvinite se strancima tek kada zagusti a svojih kilavaca se otresite kao ker buva uz obavezan trosatni ekspoze o tome kako su vam ih podmetnule strane obaveštajne službe i domaće izdajničke organizacije. To uvek pali kada je vaš slučaj u pitanju, jer ste tada to baš nepatvoreni vi i niko drugi (inače, taj drugi do daljeg čuči u srednjem uhu i čeka sledeću priliku za foliranje).
Nema šanse da od vas očekuju baš to. Garant.


Ova taktika podjednako važi bez obzira da li ste predsednik, premijer ili PPV. Ionako ste od svega toga pomalo.Ovde ne pomažu ni gaće & olovke, niti veštačka pileća prsa junačka.

Just be.

Tuesday 3 June 2014

Peščanik reposted


Sad se vidi sad se zna, Dunja ruši Vučića
piše: Vesna Pešić


Dok se obarao sajt Peščanika zato što je objavio analizu kako je ministar policije Nenad Stefanović na brzaka postao doktor nauka, koristeći "resavsku školu" (stručno: plagiranje), dotle je premijer Vučić sitno pismo pisao predstavnici OEBS-a Dunji Mijatović. Tražio je od nje izvinjenje zbog toga što je izjavila da u Srbiji postoji cenzura. Zamera joj da vodi najprljaviju kampanju protiv zemlje čiju vladu on vodi (kao da su zemlja, on i vlada jedno te isto), pa je bio primoran da proveri sve navode iz njenog saopštenja. Ali, ništa ne kaže o tome kada se i kako odvijala ta provera, ko ju je vodio i koji državni organ. Iako je sve lepo proverio i utvrdio da cenzure nema, on ubacuje Dunji Mijatović loptu u dvorište, tražeći da ona navede „dokaze koji bi potvrdili da je Vlada Srbije onesposobila sajtove Druga strana, Telepromter ili skidala blog sa veb-stranice Blica. Ali avaj, Dunja Mijatović nije ponudila nikakave dokaze, a toliko priča protiv Srbije i njene vlade.
Iako premijer Vučić kaže da neće da veruje, on ipak veruje da je Dunja Mijatović do informacija došla "na najneozbiljniji način, sa jednog od sajtova koji vode uobičajeno prljavu kampanju protiv svoje Vlade". I još gore: "lažne informacije davali su predstavnici tzv. nezavisnih institucija", a sve mi se čini da tu aludira na ombudsmana Sašu Jankovića, koji se iznenada našao pod velikim pritiskom vlasti. Premijer Vučić neće da veruje, a ipak veruje da je Dunja Mijatović deo jedne dublje i šire zavere. Ona je to napravila, kaže premijer, "zbog toga što postoji potreba za disciplinovanjem srpskih lidera i gušenjem svake ideje o slobodnom i suverenom reagovanju države Srbije u njenom spoljno-političkom delovanju". Meni se čini da nam je premijer poručio: nemojte da me zamajavate sa tim sitnicama, te cenzura, pa diktatura, pa gde su institucije – umesto da se za njega zabrinemo.


Ali da bismo razumeli zašto se toliko razljutio na sirotu Dunju Mijatović, moramo vratiti film unazad. To je ono što smo pre neki dan čitali u Blicu, kad je premijer iznebuha rekao da ga neko ruši spolja. Neki belosvetski faktori su se ustremili na njega (i Srbiju). On sebe već vidi kao njihovu žrtvu, obaveštavajući javnost da će se povući sa mesta premijera. Zašto ostavka? Pa zato da bi spasao Srbiju, jer mu je do nje najviše stalo od svega na svetu. A zašto mu se preti? Zato što on neće dozvoliti da zbog vladine slobodarske i suverene spoljne politike (čitaj proruske) strada Srbija i uvedu joj se sankcije. Nije valjda dotle došlo da već moramo birati između EU i Rusije. U strahu su velike oči. Vučić sluti da će ga večni mrzitelji srpskog slobodarstva i suverenosti veoma brzo otkačiti. Tako je on pročitao OEBS-ovo saopštenje. Do juče onoliki apaluzi, a odjednom se pojavila Dunja da ga ruši. Uhvatila se za lažnu cenzuru, u dosluhu sa domaćim izdajnicima.
Dobro, Dunja ga ruši, ali šta to bi sa njegovim evropejstvom, kad su se ovako teški oblaci nadvili nad njim?
Do odgovora ćemo se teško probiti ako slušamo samo Vučićeve žalopojke o svetskim i domaćim zaverama. Jeste da u našim udžbenicima piše da je srpski narod oduvek bio žrtva nepravdi i prevara velikih sila, dok smo se mi uvek samo branili, a ni mrava nismo zgazili. Ali to ne pomaže mnogo kad se OEBS i Dunja navade na nas. Da stvari zaista ne stoje baš najbolje, ali i da ćemo se hrabro boriti, o tome je mnogo određeniji Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova. Iz svoje sadašnje nadležnosti ovaj osvedočeni veseljak održao je konferenciju za novinare na kojoj je rekao: "Dok nas EU ne primi u članstvo, vodimo računa o našim nacionalnim interesima". Nismo mi glupi, kaže Dačić, "znamo mi šta želimo i kakvi su nam interesi. A takođe znamo šta moramo, a šta ne moramo". A svima nam je poznato šta su naši nacionalni interesi: dok su Karlobag i Virovitica prežaljeni i dok Kosovo još uvek nekako figurira, sigurno je preostalo da nećemo dati Rusiju i Republiku Srpsku. A znaju i oni tamo da tako stvari stoje, nisu ni oni tako glupi kako se to Dačiću i Vučiću učinilo. Čitali su i oni pismo Dunji Mijatović. A i dobro su nas čuli da smo jako nesvrstano principijelni: generalno smo za integritet svih zemalja, ali su nam odnosi sa Rusijom prioritet. Kad mi krenemo na naše nacionalne interese, a već smo kretali i o tome mnogo znamo, tu Evropa ne raste. Kako da teramo naše nacionalne interese sve dok nas ne prime u članstvo, kad nas zbog tih interesa nikada neće u članstvo primiti. Daleko je Evropa od tih interesa, jer u njih obavezno spada i cenzura. Pa pošto stvari tako stoje, bar da se vlast lepo raskomoti. Kad nas prime u članstvo, neće biti više ni cenzure.
A dotle cenzura. I nemoj da mora Vučić svima odreda da piše onako nežna pisma.


Peščanik.net, 03.06.2014.

Monday 2 June 2014

Star Trek: The Worst Generation


U.S.S. "Slime" (NCC-2013)
Captain's log, Stardate 11406.02


After the huge black hole revealed in my PhD, I set a massive DDOS attack launched, planned to be much more efficient and faster than any phaser cannon or photon torpedos. As a counter-effect, event horizon multiplied itself and shot all U.S.S. "Slime" shielding masks down. Now, the ship is forced to retreat and trying to escape from this mess I have made.


Space.
The final frontier of progressive stupidity.

Sunday 1 June 2014

Stanislave... ne preteruj


Junski ispitni rok za doktorante započeo je tvrdom igrom već od prvog dana. Što bi se agroligaškim rečnikom kazalo: špic u kosku. Nije faul ako protivnika ne oduvaš sa terena barem 5 metara od aut-linije.
Neki su odmah popili po cevanicama, na samom početku, kao da igraju protiv udruženih Jusufa Hatunića, Ilije Najdoskog i Kostolomca iz Gradine. U džiberskoj varijanti igre, kartone dobija samo onaj koga polome, a ne onaj ko lomi šta i koga stigne.
Tako je Peščanik večeras dobio prvi žuti karton...

Error 404: Page not found

... pa ubrzo potom i drugi.

Održavanje sajta, po planiranom redosledu

Prvo je pukla stranica, pa za njom i ceo sajt. Što se tiče ovog drugog, admini Peščanika su se najverovatnije samonokautirali i privremeno otišli u offline nesvest kako bi sprečili dalje DDOS napade. Dodatnu zabunu unose i svi oni koji sada mahnito pokušavaju da pogledaju nepodobnu stranicu, tj. tekst oko koga se danas digla sva ova frka. Da li je večerašnji cirkus nastao zbog ovoga ili ovoga, saznaćemo vrlo brzo. Očekujem od autora Peščanika da, odmah po ponovnom uspostavljanju sajta i njegove zaštite, transparentno i argumentovano objave sve prikupljene činjenice vezane za večerašnju blokadu, i tako otklone svaku sumnju u to ko bi zaista mogao biti odgovoran za najnoviji u nizu "incidenata" sa neupodobljenim sajtovima.
Da se nije Peščanik sam razbio, kako bi skrenuo pažnju na sebe? To baš i ne liči na njih već na neke druge, spinovanju i medijskom silovanju daleko sklonije likove. Možda je ipak neko razbio Klepsidru namerno: ponestalo mu peska za džakove na novom nasipu. Možda, možda. 
Samo, nasip prema kome?

Manji & deblji najevropljanin je već počeo da koluta očima i podiže glas.
Nije odavno.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...