Monday 31 March 2014

Marsovske Ide...


Prorok reče Cezaru: Čuvaj se Martovskih Ida!

Cezar: Martovske Ide su došle, a ništa se nije desilo.
Prorok: Da, ali još nisu prošle...
(44. god. PNE)


... ili u srpskoj varijanti: Narode čuvaj se (celog) Marta meseca.
U Starom Rimu su pomenute Martovske Ide predstavljale naziv za 15. mart. Praznik posvećen bogu Marsu, dan punog Meseca, središnji dan ožujka.
Već spomenuh domaće strahote&traume koje traju vasceli mesec Marsov, i to tako godinama. Čovek se ne može otrgnuti utisku kako je to mesec u kome se krojila sudbina svakoga od nas, koliko danas toliko i juče.


appendix 01.03.2010. - 31.03.2014.
01 - 2012. sat pre isteka 1. marta šefovi država ili vlada država članica EU na samitu u Briselu dodelili Srbiji status kandidata za članstvo u Uniji
02 - /
03 - 2010. Momo Kapor ode Nikolaju Velimiroviću na ispoved
04 - /
05 - 2013. Ugo Čavez ode Marksu i Lenjinu na ispoved
06 - /
07 - 1915. u Negotinu od pegavog tifusa preminula dr Selma Eliasberg, jedna od 4 jevrejki - stranih lekara koje su kao dobrovoljci došle u pomoć srpskom narodu i vojsci u I Svetskom ratu; 2010. održani vanredni lokalni izbori, na kojima se po prvi put pojavljuje agrodžiberalna lista LDPNTK koja osvaja 17% usled čega Čedomir Jovanović dobija (trans)viziju da ga Negotinci obožavaju
08 - 2010. prvih sto godina Osmog marta; 2014. nestao malezijski avion, još uvek se zvanično ne zna konačna sudbina putnika i posade
09 - 2011. dvadeset godina od čuvenih demonstracija, Vuk Drašković rešio da zabavi Ivicu Dačića tako što pokušava da pojede jednu od granitnih antipoliciotskih kocki i istovremeno ponavlja "deveti mart još uvek traje, deveti mart još uvek traje..."
10 - 2012. preminuo Mœbius/Žan Žiro, čuveni strip crtač (Bluberi, Inkal, Srebrni letač, Arzak)
11 - 2011. zemljotres u Japanu, potom cunami umlaćuje šire priobalje te zemlje; 2013. Boris Tadić u emisiji na B92 televiziji izjavljuje kako nije imao pretenzija da bude Zoranov naslednik, kao i da po njegovim saznanjima u istrazi povodom Đinđićevog ubistva ne postoje tragovi koji vode do Koštunice; Ivice Dačića nije bilo ovoga puta pod požarevačkom lipom, postoji nemali broj onih koji su smatrali da je Borisu Tadiću u mnogo većoj meri tu mesto a ne Dačiću; 2014. Krim samoproglasio otcepljenje od Ukrajine
12 - 2010. preminula Dušanka Kalanj, čuvena TV voditeljka; 2011. dan posle zemljotresa i cunamija, Japan zadesila druga najveća nuklearna katastrofa u istoriji, havarija u Fukušimi
13 - 2009. F13 - petak trinaesti; 2013. posle kratkotrajnog nadgornjavanja i crnodimljenja, za poglavara rimokatoličke crkve izabran argentinski jezuita Njofra od Belog Dima
14 - /
15 - 2013. rogovi u vreći, Jolly Walkers tj. Tri ugursuza poznata pod umetničkim prezimenima Tadić, Đilas & Jovanović, odlučili su da utorak 12. mart te godine ima pasti u petak 15. jer se radilo o desetoj Šetnji za Zorana, u organizaciji licemera koji su sve samo ne njegovi naslednici (masovka je bila obavezna, zato pomeraj ka kraju radne nedelje); Zorana Đinđića niko nije pitao da li da ga ubiju radnim danom ili početkom vikenda...
16 - 2014. parlamentarni izborni cirkus u Srbiji, gradski u Beogradu, lokalni u Boru, Negotinu i Pećincima; Mlađan Dinkić objavio lapot URS; samootcepljeni Krim izglasao samopripajanje Putinu
17 - /
18 - 2014. ruski car Putin I, premijer Krima i gradonačelnik Sevastopolja potpisali sporazum o usisavanju crnomorskog poluostrva i luke u Carstvo
19 - 2012. preminula Verica Barać, hrabra žena; 2014. nosferatu Vojislav Koštunica podneo ostavku na mesto doživotnog predsednika DSS, ali ništa ne reče o tome da li će se posvetiti unuku Marku
20 - /
21 - 2014. smak sveta, ogroman asteroid udario u Zemlju i sve nas pobio, samo što mnogi od nas toga još uvek nisu svesni jer ne mogu da gledaju zaječarsku Mirkovićevu TV Best (koja objavljuje ovakve idiotarije)
22 - 2010. Google China skinuo korisnicima cenzuru na slobodno pretraživanje interneta
23 - 2011. preminula filmska diva Elizabet Tejlor; Vladimir Putin došao u Beograd, posetio Skupštinu i posetio stadion Crvene Zvezde
24 - 2014. u znak sećanja na 15 godina od nikad prežaljene pobede nad NATO kučkama agresorskim, ponovljeni lokalni izbori u Negotinu na 13 biračkih mesta, pokazalo se baksuznih po alave crvene ponavljače koji su se usrali od straha zbog gubitka vlasti; pikanterija - glasanje ponovljeno, i to u radni dan; tokom celog izbornog dana aktivisti SPS tovare svoje letke u poštanske sandučiće po gradu; naravno, morale su da padnu i batine; Izborna komisija nije ovog puta imala petlju da bilo šta više ponavlja, pa su neki drugovi potom malo šetali do Hitne po nitroglicerin
25 - /
26 - 2012. simpatizeri Draže Mihailovića hakovali internet sajt SUBNOR-a
27 - 2012. Mladen Obradović, vođa profašističke bande Obraz, osuđen na 10 meseci zatvora
28 - /
29 - /
30 - 2014. An Idalgo postala prva gradonačelnica u istoriji Pariza
31 - 2014. potvrđen prvi negotinski prebeg sa liste odbornika SPS u SNS, a da konstitutivna sednica još uvek nije održana, neki od komunjarskih direktora ceo vikend nude dobre usluge i poslušnost u zamenu za nediranje po formuli iz 2000. godine

***
Ide... stiče se utisak da lako dođu ali nikako da prođu. 
U Srbiji mart još uvek traje.
Iako smo ovog vikenda časovnike pomerili za jedan sat unapred, i dalje kasnimo za normalnim merenjem vremena onih famoznih srBskih trinaest dana. I još koju deceniju pride. Naravno, u srBskim tintarama danas je 18. a ne 31. mart. Zato kod nas Marsovske Ide traju još toliko.


Sreća naša što ne postoje ručni časovnici koji pokazuju ne samo koliko je sati po vremenskim zonama već i po pomeraju vreme-prostora.
Sreća.

Sunday 30 March 2014

FaceBOO


Posle Tvitera, Gugla i Majkrosofta, konačno je i "monstrum društvenih mreža" Fejsbuk došao na dnevni red po pitanju (op)tužbi za špijuniranje svojih korisnika i korišćenje njihovih privatnih poruka i podataka u cilju povećanja sopstvene zarade, tako što ih preprodaje firmama koje se bave marketingom i advertajzingom. Naravno, bez znanja i saglasnosti tih istih, da prostite - korisnika.


Tim povodom je u januaru ove godine protiv Cukerbegove firmice pred nadležnim sudom u Kaliforniji podneta tužba. Advokati tužbe navode da Fejsbuk krši dva američka zakona: Zakon o privatnosti elektronskih komunikacija i Kalifornijski zakon o privatnosti. Navode primere i tehniku kako se to radi. Jednostavno, Fejsbuk prati sve privatne komunikacije (poruke, komentare, objave, chat/ćaskanje), i posebno one poruke u kojima se nalaze linkovi ka drugim stranicama. Takođe im je interesantan broj tzv. lajkova koje posetioci FB i drugih povezanih stranica tamo ostavljaju. Sve to korisnicima podmeću preko raznih "plug-inova" i sličnih dugmića koji vam iskaču kada pokušate da koristite neku od aplikacija koju vam iznenada Fejsbuk ponudi.
Terabajte tih statistički poluobrađenih podataka potom prodaju marketinškim firmama kao sirovinu ili čak poluproizvod, od čega naravno zavisi i cena podataka koji bivaju prosleđeni dalje.
Tužitelji traže u ime američkih korisnika usluga kompanije Facebook sledeće:
- sudsku zabranu svih daljih nezakonitih aktivnosti koje krše privatnost njegovih korisnika,
- finansijsku nadoknadu, kao kaznu za nanetu štetu, u iznosu od 100USD za svaki dan u periodu kada je kršen US Zakon o privatnosti elektronskih komunikacija, i to posebno za svakog korisnika koga tužitelji zastupaju.
Naravno, portparoli Fejsbuka tvrde da su sve ove optužbe neosnovane i brane se ćutanjem. Kako mogu nešto da tvrde ćutanjem... pa, verovatno je to neka od američkih lokalnih specifičnosti.

Naravno, nije im dosta.


Početkom marta meseca došlo je do nove provale nekih aktivnosti koje Fejsbuk sprovodi "ispod žita". Šta se, zapravo, dešava sa silnim našim porukama koje svaki čas pišemo-brišemo, odustajemo od njihovog slanja, ili ih pošaljemo pa potom obrišemo?
Fejsbuk prati sve što je napisano, čak i kada ne bude objavljeno.
Svi mi ponekad provedemo podosta vremena u raspravama šta napisati i objaviti na fejsu; otkucamo neku poruku, prekucamo preko nje nešto drugo, ponekad sve to obrišemo i ne objavimo. Međutim, algoritam koji pokreće Fejsbuk sve to uredno beleži - pisano, brisano, poslato ili ne. Taj algoritam jeste tako koncipiran, da prati i beleži sve. Njegovog tvorca zanima čak i razlog zašto neka poruka nije poslata ili je obrisana.
Ispostavilo se da Fejsbuk sve vreme nadzire, prati i tumači sve, pa i ono što ne objavljujemo (postujemo, delimo, lajkujemo, četujemo). To, što "nismo kazali" prosleđuju dalje za ne baš male pare - od američke Nacionalne bezbednosne agencije (NSA), marketinških agencija, uredništava medija, do određenih službi po megamarketima ili bankama zaduženih za praćenje korisnika njihovih kartica, čekova, kredita i računa.
Jasno je da se svi oni veoma lako mogu i bez našeg znanja nakačiti na naše telefone, web kamere, mejlove. To, kada mi neku poruku otkucamo, prekucamo, ne objavimo ili obrišemo - predstavlja naše lično pravo na privatnost. Jednostavno, ne želim da nešto javno kažem, pa to zadržim za sebe iako sam razmišljao naglas. Kršenje privatnosti je kada to bude snimljeno, arhivirano i klasirano po određenim kriterijumima i potom (zlo)upotrebljeno - kako za zaradu onoga ko to radi, tako i u "nacionalno-bezbednosne svrhe". Možda i za praćenje, ucenjivanje - baš nekoga od nas, koji smo odlučili da svoju poruku ne objavimo?
Pravo na privatnost svakoga od nas podrazumeva da ono što ne želimo da bude javno ili objavljeno, ostaje zaštićeno od svakoga za koga ne želimo da to zna. Kompanija Facebook zna za taj princip, što ih i dalje ne sprečava da naše neobjavljene stavove snimaju i potom prodaju onima koji su voljni da za to plate.


Ostavimo na trenutak po strani lične poruke intimne prirode; dovoljno je da pomislimo na to šta smo sve to jedni drugima pisali i brisali po društvenim mrežama i portalima, tokom poslednje budalaštine koju je neko neinventivno nazvao "predizbornom kampanjom" u sklopu nedavno okončanih (da li?) srbijanskih izbora. Koliko je tu neistina, žuči, foliranja, propagande, fiksacija, ali i dobrih ideja, privatnih podataka i nadasve emocija bilo napisano i objavljeno? I koliko je tek puta više toga bilo pisano pa obrisano, neobjavljeno, i iz kojih sve razloga... Mislite da i naše Službe i službice sve to ne zanima? Budite uvereni: izgoreše od žudnje da vas imaju u svojim verzijama algoritama poput Fejsbukovog. Stara je to škola, drevnija od tamo nekog fejsa.
Dovoljno je da bacite oko na desnu stranu svog Fejsbuk "zida", onu sa reklamama; pomislite koliko ste puta u sebi rekli "aman bre, pa odakle znaju da me baš to (ne)interesuje?!" Pa, eto - znaju, kao što se zna i kako i zbog čega.
Ko? Pa FacebookSerbia; šta ste mislili, da mr. Zuck. zna Srpski ili ima algoritam koji naša lupetanja prevodi na "američki"... Nema šanse, pored večitih Ilije i Đure.

***
Naravno, ovaj tekst nije poziv na autocenzuru.
Ukoliko imate volje i "vremena", pridružite se internet-peticiji koju će njeni organizatori iz organizacije Watchdog proslediti gosn M. Cukerbergu, sa ciljem da obustavi sistemsku šibicarsku krađu delića privatnosti njegovih korisnika širom sveta. U suprotnom, zna se: poput onih šibadžija koji u filmu prete Hulku Hoganu, pa kada ih pita da nemaju slučajno nameru da ga polome od batina, oni svi listom odgovaraju 'si ti bre normalan, ovo je Amerika - razbićemo te na sudu'.
Ovo nije Amerika, domaći zakoni o zaštiti privatnosti i ličnih podataka uglavnom služe za golicanje kršitelja istih, ni naši sudovi baš nešto ne liče na sebe, ali Čvorovići su svuda isti.


U međuvremenu, razmislite šta pišete, i podjednako - šta brišete. Zbog sebe, a ne zbog njih.
Ne bojte se: čak i da fejs pukne zbog neke presude, bankrotira ili ga gazde ugase, neće doći do smaka sveta. Priča se da još uvek postoje nekakve knjige u kojima piše da je bilo Života i pre pojave Fejsbuka (hm...) Drugovi Ilija & Đuro, pardon - Soko & Orao, sigurno znaju da li u svemu tome ima neke istine.
I drug Luka Laban, naravno! Umalo da na njega zaboravim, ne bi mi bilo oprošteno.

linkovi
Michael Hurley and Matthew Campbell filed a lawsuit against - See more at: http://www.nerdeky.com/facebook-blamed-facing-blamed-stuffy-spying-users-private-messages-without-their-consent-lawsuit#sthash.7R2GGWkU.dpuf
Michael Hurley and Matthew Campbell filed a lawsuit against - See more at: http://www.nerdeky.com/facebook-blamed-facing-blamed-stuffy-spying-users-private-messages-without-their-consent-lawsuit#sthash.7R2GGWkU.dpuf
Michael Hurley and Matthew Campbell filed a lawsuit against - See more at: http://www.nerdeky.com/facebook-blamed-facing-blamed-stuffy-spying-users-private-messages-without-their-consent-lawsuit#sthash.7R2GGWkU.dpuf

Friday 28 March 2014

Grčevi


Paralelno sa prestoničkom visokom politikom, u Negotinu su takođe u punom jeku pregovori o budućoj koaliciji koja će u narednom mandatu drmati palankom. Pregovaraju svi: veliki i mali, brašno i griz, testenine sa i bez jaja, levi i desni, napredni i nazadni, naglavački i posuvraćeni. Svako bi samo sa svakim, i ni sa kim drugim.







Strogo grčevito.
Proleće je, vreme postizbornog ćeranja.

Tuesday 25 March 2014

Od šizele do vuvuzele


Usled jučerašnjeg izbornoponavljačkog bombardovanja SPS propagandom, nismo stigli da spomenemo i onu tvrđu, NATO varijantu od pre petnaest godina. Deder danas i tu krivu drinu da ispravimo.
O NATO-ekskurziji je na blogu Građanski Krug već bilo reči. Da pogledamo čega je sve tu bilo - i ostalo.


Doba globalnog otopljavanja


Internacionalna meteorološka organizacija NATO je u martu 1999. godine donela odluku da se hitno mora delovati u cilju daljeg sprečavanja širenja Ledenog doba, usled čega su na Balkanu i u Iraku ponovo zapaljene velike vatre ne bi li se povukle polarne kape koje su se spustile isuviše nisko da bi to bilo nadalje tolerisano. U cilju uštede ograničenih resursa, uglavnom su koristili satelitsku i vazdušnu službu za osmatranje i posipanje oblaka i ledenih kapa, dok su na terenu angažovali proverenu ekipu kotlara-ložača i rukovalaca na aktivnostima paljenja ogromnih lomača kojima bi oterali led.


Pomenuta ekipa terenaca se potom malo više zanela, pa je od određenih delova narodne nošnje Albanaca pomislila da su to takođe polarne kape, te su greškom, ili iz neznanja, preduzeli akciju u tom smeru.


Pokušalo se sa deljenjem besplatnih termo-šajkača, što je izazvalo zabunu, došlo je do velikog (ko)mešanja podvrsta, a NATO je ne uvidevši razliku sve zasuo antifrizom ne želevši ništa da rizikuje. Potom je moralo da dođe do arbitražnog razdvajanja nadležnosti, gde su Albancima ostali teritorija i polarne kapice, a Srbima zamrzivači i ostala bela tehnika. I antifriz svima. Protivgradne rakete su oduzete i jednima i drugima.
Irak? Kod njih su neki drugi klimatski uslovi pa ih ovde nećemo dalje spominjati.


Pre deset godina je...
Ma, bezveze bre narode.

Kome je stalo da tom užasnom periodu naših života sada, deset godina kasnije, organizuje još i godišnjicu? Čemu - da se podsetimo, kako se ne bi više dešavalo?! Jokbre, to kod nas ne pali, naprotiv potpaljuje. Maštu, pritom ne baš razvijenu.
Ili da im "ne oprostimo". Kome, ili šta - jer smo se izazivali, pa dobili? Kao, NATO-meteorolozi su polupali silne zgrade i mostove ne bi li Mrkonjić posle imao šta da gradi... A narod? Šta sa njim, da li iko o tome vodi brigu danas posle deset godina, kada je skoro isto - osim što nema Ćuruvije, ili Zorana da prizivaju i slute.
I dalje ne dozvoljavam nikome da u mom prisustvu izgovori onu o "traženju još i još bombardovanja", koju je "rekao" Đinđić. A takvih, koji to tvrde, ne da ima... Marš bre stoko, svojim sam očima gledao i ušima slušao na RAIUnoTV, šta je Zoran zaista rekao - na srpskom, i pogodio tačno koliko je još onom monstrumu pod lipom zafalilo dana da istera svoje. Da nam istera razum iz glave, da nas istera iz sopstvene kože. Da se zadovolji.
Danas oni koji su Zorana targetirali sede u ministarskim foteljama ili dopunjuju €vrosocijaldemokratama kvorum za EU zakone, po pristojnoj ceni.
Cijena? Prava sitnica.



Da li ikoga više zanima to što sam se zadesio od 22. do 25. marta 1999. godine u Beogradu, video svu sumanutost i ludilo koji su obuzeli ljude, kojima je lepo bilo najavljivano danima da će se desiti to što se desilo? Verujem da svako ima svoju priču.
Ne, nisu to bile filmske budalaštine - nemali broj Beograđana, podgrejan alkoholom, proveo je noć 23. marta po krovovima zgrada, uperenih baterijskih lampi i reflektora u nebo, urličući patriotske kletve sopstvene konačne nemoći, čekajući Njih da dođu. U sredu, 24. je po gradu zavladala neverovatna euforija kako bombardovanja uopšte neće biti, "čim nije sinoć, kada su svi najavljivali". Čitav taj dan sam proveo po raznim delovima grada i svuda video ili čuo baš to isto. Džaba je bila tekuća akcija prisilnog mobilisanja dilera po BG pijacama, ili bacanje pogleda "ispod oka" ka onima za koje se znalo da su iz Crne Gore, dok pričaju da ih na granici sa Srbijom ne puštaju da tamo uđu - nego ih vraćaju nazad.
Kada je prva zveknula u Topčider, sve se srušilo. Taman na kraj Dnevnika, kada je termin za vremensku prognozu. NATO-meteorolologija obogaćena uranijumom i osiromašena pameću.
Četvrtak 25. marta 1999. godine, u 12:30 je sa BAS-a krenuo poslednji negotinski autobus, za videla. Po noći se nije smelo da vozi. Prevoznik AS Negotin, čuvena diližansa preko Požarevca i Majdanpeka: sedišta 48, putnika 80. Od toga bar deset polaznika pandurske škole u Sremskoj Kamenici. Svi sede, uniformisani, bez karata, za razliku od nas ostalih ostataka.
Toga dana, na Autobuskoj stanici u Beogradu, shvatio sam kako je bilo jadnicima sa Titanika koji, dok brod tone, konačno prokljuve da čamaca i pojaseva za spasavanje nema dovoljno. Desetak hiljada ljudi guralo se po stanici, polovina da uđe u buseve ka spasonosnoj provinciji (pogrešno se tada mislilo), dok drugi deo stoji i nemo gleda, praznih pogleda. Došli ljudi, zapravo ne idu nigde, samo došli da gledaju. Skoro pa tišina, osim turiranja mašina autobusa; policija i vojska na sve strane, ništa manje izbezumljeni od ostalih.
Budžovani su svoju decu već sklonili, naravno službenim autima. Prvo to, a onda su se kolektivno prešaltovali svi u Civilnu zaštitu, da se ne bi nekom slučajno omaklo... Naravno da mislim na članove SPSekte.
Negotin je te godine popio dvadesetak projektila; zapravo, nije Negotin već selo Radujevac i prazni tankovi Jugopetrola. Lokalni vic kaže da kada su NATO piloti nadletali IHP Prahovo, komandi su javili da nema svrhe bacati bombe jer je tu izgleda već bilo neko bombardovanje. Sa zemlje.



Na današnji dan je zajebancija neprimerena, pre deset godina je nepar hiljada ljudi stradalo i više ih nema. Šta, poginulih 2500 civila i preko 1000 vojnika nisu nekoliko hiljada, i to samo sa srpske strane - onu drugu stranu nije patriotski spominjati?! Ni domaćinski, ni desničarski. Niti tradicionalno.
Ništa tu ne pomažu silna izginula deca, i srpska i albanska - DECA!, hladnjače, jame, streljanja, organi, Petrova Sela i Batajnice, žrtvovani vojnici, policajci, vozovi i autobusi puni civila, kolone traktora, radnici TV Beograd.
Srpske generalpatriote su u Hagu dobile za sopstvene, ali i za zasluge svoga Firera. Sa druge strane, kosovarske patriote su uglavnom izvukle guzice i biznise.
Znate šta? UČKaimmaterina i jednima i drugima!
Mi nismo dobili ništa. Ne od Haga, već od života. Srbi misle da su izgubili mnogo više nego što jesu, Albanci da su dobili manje nego što bi hteli. I jedni i drugi mantraju o teritoriji, onoj istoj na kojoj Gajgerovi brojači polude.
Da li je silnim patriotama domaćim ikada sinulo u usijanim glavama da su vojnici Dražen Mladenović i Dragan Jakovljević, streljani u Topčideru (opet) 5. oktobra 2004. godine, zapravo poslednje žrtve bombardovanja. Žrtve u krvi, prinesene na patriotski oltar vođi Sekte Patriotske Srbije, Satanu Mirinom?



Tada, pre deset godina, nepodobne su slali u mobilizacije ili na neplaćena odsustva isti oni koji danas vide rešenje za krizu u prinudnim odsustvovanjima sa posla ili dodatnim porezima na plate. Onda su imali policiju u svojim rukama, i danas im je Boris to opet poklonio. Ili vratio, kako ko gleda.
Eto, opet se pitam: Dokle bre više?!
Do krajnjih granica nekrofilne patriotske iznemoglosti. Prošao je februar, još malo će i mart - a ćeranje i dalje traje.
Priznajem, uplašio sam se da će danas Šutanovac, Tadić i Jeremić, uz terciranje Dačića, Vučića, Zorice Brunclik i "Slobode" zapevati onu užasavajuću himnu Miloševićeve pobede nad sopstvenim narodom: Volimo te, otadžbino naša.
Danas, na poslu, niko nije uključivao radio. Ili sam to ja, ipak, samo odbio da ga čujem?



Bombardovano Proleće, jašta.

Čuveni Miki mi je juče doneo jedan papir, i reče: "Gle šta sam našao kod kuće, dok sam kopao po nekim sveskama. To su nam '99. bacali iz aviona u rovove kod Halova. Nažalost, nemam i one letke na kojima su bile naše slike u rovovima, kako jedemo pasulj, a koje su pravili NATO piloti dok su nas nadletali. Baci ovo na blog, ima da padne vrištanje!" Ne znam da li ćete da vrištite, ili ćete možda da se upišate od smeha. Danas, deset godina kasnije, moguće je sagledati potpunu debilnost, kako Nas koji smo se izazivali, tako i Njih koji su jedva čekali da ih neko izaziva.
Čudo jedno šta sve oni stvarno mogu. Bio sam ubeđen da "General Staff" (na engleskom), znači "Generalštab" ili "Glavni štab", ali ako oni tako kažu - e onda...
Iz ovog letka se jasno vidi koliko gladuje napaćeni narod na tom trulom Zapadu. Svaki čas progutaju po neko slovo ili razmaknicu, odmah se vidi da to nije mogao da napiše neki pravi SrBenda, jer bi tekst bio aBsolutno ispravan shodno pravo(slavno)j srBskoj gramatici, pardoniram se - pravopisu. Sa ove strane je bivše generalno osoblje u pitanju.
Malo li im je bilo onaj idiotizam "strahovito uspešan" (aman, kao da mu se još i dive), ali ko im je bre ta NATA?!!! Jel' to ona što živi u zajedničkom domaćinstvu sa Međunarodnom Mesnom Zajednicom?

I što samo mi da ne znamo padeže?


Ovaj i ovakav letak je sigurno "obeshrabrio" panduraciju&vojnike&rezerviste VJ, naročito one što su bili mobilisani u našem kraju. Nisu oni pukli zbog spavanja na daskama u blatnjavim rupama i po obijenim vikendicama oko Vrške Čuke, zbog zmija u rovovima i komaraca po zemunicama, zbog poluzelene slanine-sapunjare sa kožurajom od dva cola i "roze" delovima u tragovima, zbog internog šverca cigareta i hrane odozgo pa naniže ili zbog alkohola. Nisu ni zbog činjenice da su se ukopavali u rovove između okolnih brda (čitaj - ispod). To nema nikakve veze, kao ni priča da će Bugari da napadnu mučki s leđa, kao i uvek. A i NATA nije bombardovala kasarnu u Zaječaru, već je eksplodirao bojler u perionici ili kuhinji, whatever.
Sve to nema nikakve veze, pobedio je ovaj letak. Jeste, ali na takmičenju Evrovizije za Kretenizam Decenije. Taj letak (više) izgleda kao da ga je napisao Milošević lično, nego što podseća na propagandu koja je trebalo da obeshrabri Ljubitelje Otadžbine Naše.
Inače, prevođenje tekstova je danas jedna od najpopularnijih aktivnosti na internetu. Neko to prevodi samostalno, neki to rade višekorisnički pa skinute tekstove repostuju prevedene na druge jezike. Neko zna jezik pa samostalno prevodi, neko koristi programe-translatore. Možda je i NATA koristila još 99-te neki od takvih programa, s obzirom da su i dalje relativno neprecizni - naročito kod prevođenja na neku od varijanti jezika SFRJ braće.

Sve me nešto svrbi u mozgu: Jesu li NATO i NATA u nekom srodstvu, da li žive u zajedničkom domaćinstvu, sa okućnicom? Pitam zbog dečijeg dodatka, daleko bilo da je nešto drugo u pitanju. Čudo jedno taj srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik, zar ne?
Ovaj letak je podjednako ljakse kao i oni prošlogodišnji majski, negotinski, za lokalnu varijantu izbora. Ukoliko Oni gore u Beogradu imaju imalo mozga, obraza i zainteresovanosti, Negotin bi posle današnje majmunijade (čitaj: Osma sednica SO Negotin) trebalo za par meseci da dobije reprizu lokalnih izbora. Ukoliko. A ukoliko ne? Nema veze, ući ćemo ili mi u NATU, ili NATO u nas. Kako god bilo, penetracija će biti na pretek. Ako dodamo i Hrvate, ispašće to pravi gangbang
Групњак, bre.

***
Deset godina i još pet pride, sve je i dalje tu gde onomad beše:
Tadašnji ministar informisanja & poreza na mobilne telefone i satelitske antene, i dalje je tu. Sija. Pored lika tu je i delo, koje se još uvek bavi istragom poturica što na jučerašnji dan ne slaviše veličanstvenu pobedu zalivenu krvlju nevinih. Naših, naravno, ne njihovih.
Priglupe briselske sekretarice i dalje misle da je duhovito praviti viceve na temu godišnjice bombardovanja fotošopiranjem logotipova proizvođača sportske opreme.
Patridiotski OBRAZovana srBčad preti egzekucijom nesrBskoj direktorici škole u Subotici, jer nije ni znala da im je zabranila proslavu velike pobede protiv NATO antisrBske armade, koju su tada baš oni lično izvojevali - najvećma se laktajući u oteklim jalovim testisima Skota požarevačkog i njegovih metastaza.
Izdajnici srBstva i dalje bivaju targetirani, do naredne zgodne prilike za nestajanje istih.
Prošlo je punih petnaest godina od bombardovanja - kao tren. Izdajnici koji su uspeli da ih nekako prežive i dalje su trun u oku srBovanja.
Onima, koji vole otadžbinu ondašnju - istoga nikada dosta.
Pesma sirena i dalje odzvanja u šupljim glavama.
Zaslužni krimosi koje buduća vlast hapsi akontativno i na rate, podrazumeva se, optužuju za veze sa podzemljem nekakvu dojučerašnju vlast, iako se po spomenutim imenima vidi da se radi o onoj doprekjučerašnjoj, jer je stvarna dojučerašnja zapravo ona ista odsutrašnja sa kojom nije zajebavati se tek tako. Pazite da ne uganete mozak dok ovo čitate.
Negotinski politikopaćenici u identičnom sastavu, još uvek u krug jure sopstvene repove i buve, bave se predizbornom akrobatikom i postizbornim lupinzima. Svi su na okupu, nema odsutnih.
Leci i flajeri, nebitno čiji, prekrivaju Palanku i dalje istim bljuvotinama i antigramatikom. NATO je za njih malji deca.


Naredba o zamračivanju prozora u svet i pomračenju uma još uvek nije opozvana.
I dalje je na snazi.

p.s.
Da do kraja ipak budemo korektni, treba spomenuti da smo, za razliku od 1999. godine, umesto šizela i smirela neko kratko vreme imali vuvuzele i kuduzele. Ovakvi, kakvi smo, i to nam je dosta.

Monday 24 March 2014

Izbor(ii)


Ponavljački negotinski izbori na ХИИИ biračkih mesta (da upotrebimo slobodan stil izražavanja, koji uporno vlada opštinskim sajtom), u punom su jeku. Naravno, svi poštuju izbornu tišinu i radnu disciplinu, pa su zato gradske ulice pune razbacanih antiletaka samo u krajevima u kojima se nalaze one 4 gradske izborne jedinice gde se danas glasa. Plus svepripadajući im ulazi zgrada, poštanski sandučići, kapije i tarabe oko avlija.
Mogu samo da zamislim šta se događa u onih 9 sela, gde se takođe glasanje ponavlja...
Dakle, danas imamo ekskluzivnu mogućnost da radnim danom glasamo za sledeće projekte koje su na svoje pijačne tezge iznele lokalne političke kalfe i šegrti.
Izvolite birati koji vam se devil's playground ponajviše dojmi, molićufino:

#1 Urukovo igralište


Sasvim novo igralište, izniklo za mesec dana u gradskom parku kao pečurke posle snega. Donacija Evropske (Rum)Unije opštini Negotin, kojoj je još samo to zafalilo pa da se uhvati za uši i zaigra pipirevku.
Glasajte.

#2 Radmilino igralište


Sočinenije, da prostite, nastalo daleke 2009. godine u vreme vladavine noćne i dnevne more lokalsocijalista. Sveta Peenteka je to igralište postavila, maltene preko noći. Preko noći je ubrzo bilo ruinirano, ali i u ekspresnom roku renovirano. Danas, o njemu niko u opštini ne vodi brigu osim što komunalci povremeno zamene po koju polomljenu klackalicu ili gredu na klupama. Drugi za to nemaju vremena, oni imaju svoje igralište na dva koraka od ovog.
Glasajte.

#3 Ljubišino šabačko klizalište Dula Petrovića


Ovaj sportski teren je nastao tokom sumanute predizborne trke, u zimu 2009/2010, zarad grozničavog kopiranja poduhvata zaječarskog oborkneza Boška Ničića. Na ovom klizalištu mnogi od politikopaćenika su se okliznuli, pa je ono popularno nazvano klizište. I tek će.
Glasajte.

#4 Stranačka nečistoća, gradska i prigradska

Negotin 
levo: 16.03.2014. - izborni dan, oko 12:00h
desno: 24.03.2014. - izborni dan, u 6:50h

Omiljena disciplina nadgornjavanja između stanara zgrada i partijaških silovatelja poštanskih sandučića. Odraz obostrane nekulture, ili možda bolje reći - prekulture. Preteraše ga, i jedni i drugi.
Glasajte.

#5 Totemi na froncle


Ne ide da grad bude okićen svetlećim crevcima samo za obe nove godine, kada su izbori praznik demokratije. Zato izbore treba organizovati periodično i što češće tokom godine, da nam grad bude i ostane lep i stalno okićen totemima - sa ovoga i onoga sveta, svejedno, samo neka bude.
Glasajte.

#6 Unapređeno zelenilo


Neizostavno treba podržati napore onih koji su želeli da unaprede gradsko zelenilo & drvorede, pa ih ubeleše. Radikali su 2009. sproveli svoju fiksaciju u delo farbavši stabla po parkovima polikolor bojom. Sreća što opštinski zečevi ne glođu koru po kancelarijama. Zato danas, pet godina kasnije, kradikali ovaj problem rešavaju na drugačiji način: lepkom za tapete, selotejp trakom i plakatima. Sve striktno biorazgradivo.
Btw, ova aktivnost idealno paše uz onu sa rednog broja 5.
Glasajte.

#7 Gunetove i Brankove vetrenjače


Gune i Branko su dogovorili postavljanje vetrenjača oko Negotina - svako za svoga vakta, i svako na svoje čuke. Kada dune košava, vetrenjače će se vrteti u suprotnoms meru kako bi kompenzirale njenu jačinu (tako će nadomestiti i silne posečene drvorede topola koje su nekada štitile Negotin od vetrova). Biće struje. A biće i ludih k'o struja.
Glasajte.

Pored sedam veličanstvenih esencijalnih infrastrukturnih investicionih projekata, možete glasati i za doktore koji će u radno vreme umesto da vas leče dizati ruke po opštini; možete i za učiteljice, nastavnike fizičkog, pedagoge i profesore koji će umesto da drže časove vašoj deci raditi isto što i doktori; možda će vaš izbor biti stočari ili bostandžije koji će umesto poljodejstva i pijačnih aktivnosti imitirati doktore i prosvetare; a možda...
Glasajte.


A možda možete i ovako.
Glasajte.

Šta god da bude vaša konačna odluka, nemojte više nikada raditi nešto poput ovoga što sledi, pristajati na poniženje zarad ništarija koje vas ucenjuju i obmanjuju svojim prolupavanjima:

Negotin 24.03.2014. - izborni dan, u 15:20h

Nije im bilo dosta što su noćas ubacivali "antigerovske" letke (sa rednog broja 4), već su i u podne, dok je glasanje uveliko u toku, ponovo ubacivali hemijske olovke i letke ovog zamlate sa slike.
Aman, dosta bre više. Dosta je bilo Magistre, svima si se na vrh glave popeo.
Odlazi.
Leave now, and never come back.
***
Dragi moji Negotinci, vi koji još uvek imate nekakav posao, da ste odmah po završetku radnog vremena prvo otišli da glasate, pa tek onda svojim kućama na ručak. 
Najbolje se glasa na prazan stomak.
Provereno.

Rezultate ćemo svi, vrlo brzo osetiti. Bez izuzetaka.

23:00 appendix
Ukoliko nekoga i to interesuje, posle ponovljenog glasanja na ХИИИ biračkih mesta, raspored odbornika biće najverovatnije ovaj:
SNS=20, SPS=14, LDPNTK=6, DS=3, vlasi=2, DSS=00
Eto, okruglo pa na ćoše. Isto kao i pre sedam dana.

Good night, palanko.

Sunday 23 March 2014

Otisak Nedelje - 23.03.2014.


Sedam dana posle izbornog dubokog udara, stvari i dalje nisu legle na svoje mesto, prašina slegla niti se strasti smirile. Još uvek ne, ali...

1. Smak sveta


Shodno obavijesti plasiranoj iz pouzdanih izvora (zaječarska TV Best je to, garant), smak sveta nastupio je prije dva dana, tako što nas je imao zveknuti stanoviti asteroid umjetničkoga naziva "2003 QQ47". Dakle, svi mi tkoji ovo sada pišemo ili čitamo možemo sebe slobodno zvati rahmetli.
Jer TV Best knows the best - nekad Ničićeva a danas Mirkovićeva krugovalno-dalekogledna postaja, nikada ne plasira neprovjerena iliti (isusamu!) lažna promidžbena priopćenja pučanstvu. Jokbre.
Kako je smaka svijeta bilo u petak 21. Ožujka, slobodno si možemo reći da su dženaza i prva subota bile istoga vikenda. Ovog, također rahmetli.

2. Padavine

Shodno potresu koji je izazvao prošlonedeljni izborni smak sveta, neki od naročito potresenih usled propasti njihovih ličnih mikrokozama počeše da padaju sami od sebe. Neki hoće, neki neće - ali će svi morati, hteli to ili ne.

2.1 Hoće


Mlađahni Dinkić je pustio URS niz vodu (onu istu Beogradsku), uljuljkan obećanjem da neće biti 'apšen već isporučen u Abu Dabi kao telal i kurir-čerkez Gospodara Vučića lično. Za početak će se povući ili na Ekonomski fakultet ili u muzičku produkciju, kako izjavljuje. Da spoji lepo i korisno. Prugaste tunike su ionako vanvremenski hit u odevanju muškaraca po arapskim zemljama. Posle 12 godina... Dobro da nije 17+, to bi ipak bilo previše - za Srbiju, ne za njega. Kao posledica ovog Dinkićevog poteza, neke od njegovih URSuljica su još pre ove objave prebegle u SPS - akontativno.
Odlazak drVojislava drKoštunice sa vrha DSS ipak predstavlja iznenađenje smaka sveta. Prvenstveno za njega samog, onako neobaveštenog o svemu. Kažu da je ostavku podneo čim je saznao za rezultate izbora - onih predsedničkih iz 2002. godine, kada nije uspeo da pobedi Labusa. OK, ne kasni mnogo. Kao posledica ovog pada, konačno sledi utapanje DSS u SNS. Tamo ih već čeka 2/3 dojučerašnjeg članstva. Kako god bilo, na odlasku je legalista uskliknuo s ljubavlju: "Srbiji sam učinio sve što sam mogao". A i više od toga, ako se mi pitamo.
Ostavka Aleksandra Protića na mesto predsednika Treće Srbije a.d. predstavlja težak udarac - samo što se još uvek ne zna kome. Prepodobni Protić izjavljuje da će se i dalje baviti firmom - pardon, partijom - ali još uvek ne zna kako. Možda krene da čita vodomere i kalorimetre po Novom Sadu, čisto provere tačnosti obračuna "Informatike" a.d. radi? Videćemo i to čudo.

2.2 Neće

Naredni slučajevi su naoko malo teže prirode. Spadaju u one koji odbijaju da poveruju kako im se desilo to što se svima desilo. Ne veruju ni oni prvi, ali ih je nešto kvrcnulo po glavi pa su morali. E zato, ovi drugi i dalje misle da neće morati.


Dragan Đilas je jedva uspeo da prevuče DS preko cenzusnih 5%, mada bi poštenije bilo reći da je u pitanju čista inercija a ne zasluga. Zasluga postoji, ali nju on deli sa Tadićem i ni u snu nema pozitivan predznak. U jesen 2013. godine ekipa okupljena oko Tadića i Šutanovca pokušala je obaranje Đilasa (do hajdučkog rastanka, iako im to nije slava); posle propasti te fantazije, Tadić je otišao a Šutanovac ostao. U isto vreme kreće i serijal tekstova po Kuririma i ostalim promoterima gadosti, na temu kako je Đilas ipak targetiran za kontralapot (nasuprot običajnom, ovde bi da tatko utepa sina) posle izbora, kad gora zazeleni. Verovatno na hajdučki sastanak, čisto da se zna ko će biti domaćin slave.
Konačno, zbog svih starih i novih žutih ludorija, dobili smo Novu stranku, Demokratsku stranku i Novu demokratsku stranku. Pa se vi sad tu snađite ako umete.
Kao zadnji, ali ne i poslednji primer(ak) obeućenosti, Čedomir Jovanović predstavlja zanimljiv slučaj. Ne samo da mu nije jasno kako i zašto LDP nije prešla cenzus, već ni zbog koga. Po novinskim izveštajima sa Predsedništva i Glavnog odbora crveno-lila-teget liberala, pljušte ostavke najviših funkcionera LDP. Za to vreme familija Jovanović pomno osmatra nebo: teško da traže onaj asteroid (setite se, smak sveta se već desio), sudeći po autističnim govorničkim fantazijama alfa-mužjaka u stilu Fidela Kastra i Gadafija zajedno, dok je alfa-ženka preuzela komunikaciju sa medijima - sve u duhu najsvetlije tradicije prijateljske im familije Drašković.
Eh, ti Jovanovići...

Da li su ostavke posledice finansijskih problema u koje su sada već bivši lideri uvalili "svoje" stranke, ili se pak radi baš o tom svojatanju tj. totalnoj privatizaciji i pretvaranju stranaka u privatne prćije lidera - vreme će pokazati. Najverovatnije se radi o skupu tih, i ko zna kojih još sve drugih faktora, koji su doveli i tek će dovesti do ostavki, okretanja naglavce, pa možda i potpunog nestanka nekih od stranaka, koje su sada postale podcenzusne i tako se našle u nebranom grožđu ostavši bez funkcionerskih prinadležnosti i budžetskih jasli na kojima su godinama životarile.

3. Nikad dosta

Stvarno, ovima nikad dosta pameti.
To ne da ne ume, već uporno odbija da nauči.

ХВИИИ susreti u negotinskom Дому цултуре

Ali, ne lezi vraže samo u palanačke jasle...

Bljic, najtiražnije novine na severu Kosovu

Naravno, kako bi drugačije pa moglo da bude.

4. Šibicari i prosjaci

Negotin je pored smaka sveta zadesila još jedna pošast: ponavljanje (samo) lokalnih izbora na 13 biračkih mesta. Kako su mozgovi u Opštinskoj izbornoj komisiji uspeli da smute pa prospu neregularnost samo lokalnih ali i ne parlamentarnih izbora na tim mestima - verovatno ni oni sami ne znaju. Jasno je da nisu ni u snu smeli da prijave poništaj parlamentranih, jer bi u slučaju da RIK odbije "razloge", automatski pao i pokušaj obaranja lokalnih izbora. Zato su uradili to što su uradili, pa ako im prođe - prošlo je. S obzirom da se niko ne žali na ovaj luping (isto im se hvata), kao i na to da kada se vidi koja stranka ima koliko manje glasova kada se oduzmu oni sa tih 13 biračkih mesta, jasno je i ko bi mogao biti Pametnjaković koji je smislio celu ujdurmu koja se završava ponovljenim glasanjem u ponedeljak.
Kada sam u proleće '82. bio I razredu Gimnazije, razredni nas je u vreme nastave odveo do jednog biračkog mesta (na Stadionu) jer su se baš tada dešavali nekakvi izbori (ispostavilo se lokalni). Jasno je da je to bilo radnim danom, ispalo je da je to bio nekakav "čas upoznavanja sa sistemom". Osim tada, ne sećam se da se na glasanje ikada išlo radnim danom.
OK, pored fore da se tako kontrolišu oni koji rade u državnim službama i firmama, plus pomenuta razlika u broju glasova, trag vodi samo ka jednoj adresi. Ukoliko je neko uopšte posumnjao, oni koji obitavaju na toj adresi su se svesrdno potrudili da otklone svaku sumnju sa sebe. Mislim, sumnju da se ne radi o njima...


Obzirom da se glasa u ponedeljak, valjda je trebalo da tzv. predizborna tišina počne u petak u ponoć. Verovatno je to razlog zašto su u poštanskim sandučićima u subotu ujutru osvanuli informator Socijalističke Partije Skupštine Opštine Negotin i upaljač na kome je odštampana poruka kako je nekom Ivici Dačiću SPS-JS naš Negotin na 1. mestu. Ako je i od koga je - mnogo je. Magistar Unogović je privatizovao ne samo partiju čiji je član (za koju me, iskreno, zabole nešto), već je prisvojio celu opštinu Negotin - zgradu, zaposlene, resurse, budžet, vozila, telefone, internet, preduzeća, ustanove, policiju, crkvu, zabavište, prosvetu, seoske puteve, asfalt, zelenu pijacu, dunđere, katamarane, reciklažu, igrališta, binu, projekte, ekologiju, vodosnabdevanje, toplane, građevinsko zemljište... sve.
Najgore mi je ipak to da mi istog dana, u subotu oko 17:30, klinac iz komšiluka zakuca na vrata nudeći letak, hemijsku olovku i opet upaljač sa odštampanim Dačićem. Pa kada je toliko pametan, da ne kažem mudovit, mogao je drug Magistar na upaljač makar da stavi svoje ime. Pa neka onda uzme ko hoće, i ako hoće. Tog klinca su višestruko ucenili - i drug Milan, i roditelji koji mu pune uši "idi, možda će bude neki poso", i drugari koji ga zajebavaju, i svi mi kod kojih je zakucao na vrata a da mu ih nismo samo zalupili pred nosem već ga usput i nagrdili. Ne, nije mi ga žao: klinac je usred predizborne tišine, ukoliko ste makar pokazali minimum domaćeg vaspitanja pa ga pitali šta hoće, bez pardona kretao sa pitanjem da li ćete glasati za SPS i da vas upiše u neki njihov spisak.
Milan Uruković, odlazeći predsednik opštine Negotin i lokalnog rizoma SPS, ne može da shvati da od sutra više nije "prvi "Ћovek opšine Negotin" pa i dalje pravi gluposti, sa sobom povlači u rupu i druge. Niko im nije kriv što ga slušaju, iako je jasno da su naprednjaci još pre sedam dana pregazili sve "nas" i "njih". Ovaj se nada da će na sutrašnjem glasanju uspeti da preokrene prošlonedeljni rezultat glasanja i dođe u situaciju da diktira uslove formiranja vlasti. Lupetanje je dostiglo toliku meru, da se iz komiteta čak raznose abrovi o formiranju koalicije svih protiv SNS (moglo bi, odnos je 25:20 kada se presaberu). Moglo bi, da se Milanče iz Dušanovca nije svima ogadio. Čak i tajnoj frakciji starih komunjara, unutar njihovoh redova. Da su pomnije hvatali Lenjinove beleške, znali bi šta činiti sa svojim mangupima. Ovako, nada umire sa čovekom, kažu.
Samo, drugovi socijalisti, pitam ja sve vas: dokle bre više to umiranje preko tuđih leđa?

5. Nightflyers

Kažu da lepota nije prelazna, ali ludilo zasigurno jeste. Negotin je crime scene koje dokazuje ovu tvrdnju. Sav besmisao zanošenjem ikakvom primisli da bi politika mogla da bude i plemenita, fer veština, koja se igra po određenim džentlmenskim pravilima, pada u vodu kada vam partijski aktivisti poludeli od straha koji prožima njihove poglavice, besomučno siluju poštansko sanduče svojim đubretom.
Zlom.
Evo izložbe njihove pogani (one do koje sam došao), kojom svakodnevno i naročito svakonoćno prelivaju ovu upropašćenu palanku i njene stanovnike kojih je sve manje.
Prvo su krenuli sa bojevim gađanjem glede onog ko najviše može da im pokvari fiksaciju ali i poziciju #2. Ko to "oni", a ko "onog"? Pa oni koji su i poništili izbore na 13 mesta, ko bi drugi. A i nije "onog", već "onu".


Stari stil je dobro poznat, tu je i neizostavni Odbor za protiv, kolor-štampa na sjajnom papiru, pare koje se nemilice bacaju protiv najvećeg od svih strahova. Ne znam da li je išta od ovde napisanog tačno - uopšte me ne bi začudilo da je sve istina, da se razumemo - ali znam da je Urukovićev strah od Radmile Gerov višestruko veći i jači od izbezumljenih demokrata + gubitka vlasti + ukrcavanja naprednjaka u fotelje = zajedno. Ne razumem samo kako ga nije bilo strah kada su svi zajedno, on i "opozicionari", arčili budžet po kafanama na špricere i vešalice na metar. Neko je nekoga tu zavrnuo za neku turu, garant.
Zato je kao kontrameru usledio odgovor letkom koji je već bio deljen u decembru - članak iz Blica, upotpunjen lokalnim budalaštinama na poleđini.


Doduše, većina preduzeća sa spiska bilo je uništeno još devedesetih godina. A ono "sela bez seljaka" - to je 100% tačno. Eno ih: nekada su bežali sa njiva u IHP Prahovo da se odmore, pa kada je ta fabrika pukla zahvaljujući Miloševićevim upropastiteljima, preselili su se u sve partije i odborničke klupe. Jbg, nema politike bez motike, bećarska je ovo opština.
Usledio je potom letak za koji znalci lokalnih prilika i abrova tvrde da je delo crvene frakcije. Znao sam - videlo se to odmah po boji, babe mi.


I ovaj letak je takođe "sjajna kolor-štampa", mada nije lako dobiti crnu boju sa visokim sjajem. Treba tu podosta poliranja.


Konačno, pojavilo se i ovo čudo (zapravo, prerađen letak SPS koji juče i danas dele po Negotinu), za koje se šuška kako je kradikalsko maslo. Videli su nakolenjenog magistra, pa vele 'ajde da mu i mi krnemo po koju u vugla, dok je u delirijumu'. Doduše, druga teorija zavere kaže da su u sve ovo umešani prsti zaječarskog ogranka sada već politički pokojnog URS, za osvetu jer im nije prošla lista za Negotin koju nije sastavljao Negotinac, već još jedan od "onih iz Braćeeevac".
Naravno, noć između predizborne nedelje i izbornog ponedeljka nije smela da prođe bez komunjarskih vampira - silovatelja poštanskih sandučića i taraba.


Kao što rekoh:
Panike, strahinje&užasa - na kilotone.
Taloga, prljavštine & šljama - na megatone.
Ovoliko pogani ne bi preživeli Hirošima i Nagasaki zajedno, kamoli mali i uništen Negotin.

Stvarno "noćni letači", baš kao u SF-horor romanu Džordža R.R. Martina (autor serijala Game of thrones), po kome je 1987. godine snimljen film. Samo što je kod nas stvaran život u pitanju. Pardon - u pitanju su svi oni koji bi da žive normalno, ukoliko je tako nešto ovde još uvek moguće.
Baš kao u sloganu sa plakata za pomenuti film:

Nije bila tajna gde su se zaputili, već ono što ih je tamo odvelo.

***
Tako je to kada umisliš da si Kim Il Un.
A nisi, niti ćeš ikada biti. Krajnje je vreme da to ukapiraš.
Druže.


Bitno je da Negotinci u ponedeljak odu do tih 13 glasačkih mesta, od kojih su 4 u samom gradu. Neka se ne vade na radni dan, jer se glasa od 7 do 20 časova. I neka ponove sve isto od pre sedam dana, svako svoje. Tako će pokazati i dokazati da je ovo besmisleno ponavljanje izbora bilo uzalud.
Okrugom ne mogu doveka da vladaju orci i uruk-hai.
 
Zbogom, drugovi i drugarice.

Thursday 20 March 2014

Ne pucaj u barmena



Da je Prvi svetski rat bio kafanska tuča...



Nemačka, Austrija i Italija su zajedno stajale nasred kafane, kada je Srbija munula Austriju i prosula joj pivo. Austrija od Srbije zahteva da joj kupi komplet novo odelo, zbog novih fleka od piva na nogavici pantalona. Nemačka je izrazila podršku ovakvom stavu Austrije.
Britanija svima preporučuje da malo o'lade.
Srbija izjavljuje kako nema para da kupi komplet novo odelo, nudi da plati čišćenje pantalona Austriji.
Rusija i Srbija se nešto zablenu u Austriju. Austrija pita Srbiju u šta to bulji. Rusija preporučuje Austriji da joj ostavi mlađeg burazera na miru. Austrija pita Rusiju kojom armijom će je naterati da to uradi.
Nemačka skreće pažnju Britaniji da je Francuska nešto popreko gleda, i kako nije baš po kućnom redu da Britanija na to ne odreaguje. Britanija odgovara kako Francuska može da bulji u koga hoće, pa se potom i Britanija zablene u Nemačku - i šta će sad Nemačka preduzeti tim povodom?
Nemačka kaže Rusiji da prekine sa buljenjem u pravcu Austrije, ili će je momentalno učiniti nesposobnom da to više radi.
Britanija i Francuska pitaju Nemačku da nije slučajno popreko pogledala Belgiju.
Turska i Nemačka se nabiju u ćoše i nešto domunđavaju. Kada se vrate, Turska pravi predstavu od nebuljenja ni u koga od prisutnih. Nemačka zavrće rukave, pogleda Francusku i nokautira - Belgiju.
Francuska i Britanija počnu da udaraju Nemačku. Austrija zvekne Rusiju. Nemačka bije Britaniju i Francusku jednom a Rusiju drugom rukom. Rusija se zaleti da tresne Nemačku ali promašuje i umalo se preturi preko glave. Japan uzvikne iz suprotnog ćoška kafane kako je na strani Britanije, mada se i dalje ne pomera s mesta. Italija, na iznenađenje svih, opiči po Austriji.
Australija onda udari Tursku pa dobije porciju nazad. Nema nikakve frke između njih, jer je Britanija naterala Australiju da to uradi.
Francuska biva izbačena kroz kafanski prozor napolje, ali ubrzo se vraća u šorku. Rusija leti kroz drugi prozor, nokautirana i sa potresom mozga, budi se kompletno izmenjene ličnosti.
Italija pokuša opet da udari Austriju - i promašuje, ali Austrija pada nezavisno od tog udarca. Italija diže obe pesnice u vis i jurca u krug po kafani pevajući.
Amerika po strani čeka sve dok ne bude jasno da će Nemačka pasti pod stalnim udarcima Britanije i Francuske, potom prilazi i zakuca je barskom stolicom, a onda se pretvara kako je sama pobednik u ovoj tuči.
Do tog trenutka sve stolice u kafani su polomljene a veliko ogledalo iza šanka razlupano. Britanija, Francuska i Amerika su saglasne da je Nemačka uputila prvi udarac, i da je na njoj krivica za celu frku. Dok je Nemačka još uvek u nesvesti, oni joj pretresu sve džepove, maznu joj novčanik i potom tim parama časte cirkom sve svoje ortake.


The Meta Picture: If WWI was a bar fight

***
Kamo sreće, da su stvari pre jednog veka bile toliko proste.
Ali nisu.


Ljudima nikada dosta srče, krvi i gluposti.
Da parafraziramo Mokranjca:
U kafanu srča - mišu do kolena, žabi do ramena.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...