Sunday 29 September 2013

Otisak Nedelje - 29.09.2013.


Dok Jelena Trivan mahnita po tviteru u stilu "Ova Mihajlovićka je zapenušala, sirota ne zna da će sutra da je šutnu kada im ne bude više bila potrebna" - iz sopstvenog iskustva, zna bre žena - šta bi sve moglo da nam u hipofizu otisne prethodnu nedelju, a da to ipak ne bude baseball bat ili neka otadžbinsko-domoljubna cigla?

Možda ovo:

1. Spasitelj


Otvorena je nova instalacija dela Salvadora Vučića, sa samo jednim eksponatom: "76 godina rekonstrukcije lips-sofe (1937-2013): Kako je Mej Vest sa Divljeg Zapada pobegla na Ludi Istok". Po zatvaranju (ehm...) ove izložbe sledi retrospektiva postera iz "1984", u aranžmanu Prvog Vicepremijera.
Salvador... da li?

2. Monitoring


Prilikom poslednjeg osobnog priopćivanja puku, Drugi Premijer je promovisao i novu marku monitora putem kojih će pratiti video-nadzor svih ulica i trgova na kojima je zabranjeno okupljanje građana u grupama većim od 1 (slovima: jedan). I to je najavljeno kao prateća manifestacija u sklopu već obznanjene orvelijanske retrospektive.

3. Бromaja vs troБrstohvat


Evo, ti Бederi nam nisu ni do kolena Бo dužini staža u srБovanju! Tako nam ovog troБrstohvata ako naša Бrkna nisu ovolicka, nema šanse da nam ih razmaknu, htedosmo reći ta tri Бrsta ljotićevska!!! I eto, ovoliko malo Бameti nam samo treba da shvatimo koliko je to zlo oБasno po srБsko telo i duБe nazionalno! Udri! NaБred zolje i obadi, braćo naša mila! Бuštaј Бčele srБske na tu gamad, nek ih sve izbodu kad to vole! Neće nama tu da vršljaju od sad zeke, jage, koze i volovi - jokbre!

bumbar serБica orthovulagris (var. trut)
maskiran u austrougarske boje da zavara trag

Ovi mozgovi takođe najavljuju svoju umetničku izložbu, pod radnim sloganom "Van Gogh 1389-2013: uho, grlo, obraz" a.k.a. "Izmeniću ti život, izmešaću ti dugine boje kiselinom".


Winston Churchill bi sve ovo garant komentarisao na sebi svojstven način: 
- Sodoff gits! Zatvarajte već jedared te dveri, dobro znate da se Srbi najviše plaše promaje.
Dovoljna su i dva prsta, za ove sa tri.

4. SNSkojevci


Mladi naprednjaci su tokom nedelje krenuli u door-to-door kampanju po Negotinu. Dele letke o tome šta su sve uradili po vojvođanskim opštinama u kojima konzumiraju vlast. Na sva pitanja onih koji im otvore vrata, jehovnjački odgovaraju: "Mi nikako nećemo sa SPS! Sad radimo kampanju za izbore, a biće od novembra do marta!"
Aha, neće.
Biće u Negotinu izbora, redovnih. Za sve ostalo o čemu trabunjaju, pojma nemam niti me zanima. A baš neka fina deca, odmah se videlo da su poslati sa biroa za zapošljavanje.

5. Mostogradnja


Ćutite! Pucajte! Ja još uvek držim čas mostogradnje!
Draganeeeee! Draganeeeeeeeee!! Limeni je trener iz Ratkova, a ne pilon.
Dosadan si bre više.

6. Negotinske inicijative

patke

Dolazi jesen. Svuda, pa i u Negotinu, počeo je jesenji preletni rok pred nadolazeće prolećne lokalne izbore. Bolja vremena valja dočekati u što toplijem i ušuškanijem gnezdu, bezbednom od svih padavina sa visina vlasti. Na sve strane niču lokalne otrovne koalicione pečurke po ugledu na one republičke - reanimirana je davno crknuta Nova Srbija, JULin je krenuo u formiranje svog jata izazvavši prve pokušaje niskih preleta lokalnih crvenih ptica serica po direktorskim foteljama (u nadi da tu ostanu i posle izbora), omladina PUPS i SUBNOR postaje sve brojnija, kadrovi i frustracije nadiru iz lokalnih podruma i okolnih gradova u besomučnoj potrazi za članskim kartama biblioteka u koje još nisu ušli i foteljama u koje nisu odavno (i opet) uvalili masne fundamente sopstvene alavosti.


U kontekstu ove predizborne sumanutosti, predlažem formiranje Braćevačke Inicijative. Kadrova ima dovoljno za sve vodeće funkcije u opštini, svi su listom stručni i dokazani za to što bi hteli da nam rade. Imali bi tako Boška Ničića za predsednika opštine, Mirka Cvetkovića za načelnika budžeta, Duleta Nocina za šefa svih odborničkih grupa & vlasnika svih dvoprstih odborničkih glasova "za", dok bi njegov ortak Cvetko bio predsednik lokalnog parlamenta - ukoliko ga do sad već nisu izrekonstruisali u kobasice. Neće bre tu neki iz Beeeeograd da ji stavlju na niska mesta na glasački listići! Ima da se konačno zna kom je espees asfaltiro put do groblje, da mu ne ispadne agrodžiberalni sanduk iz traktorsku prikolicu kad vozi na sarane.
Sanduk, a ne glasačka kutija kao onomad...
p.s.
Koštunjarina "stranka" ovde ne postoji otkad su se listom prešaltovali u DS, LDP, URS i SNS. Čisto da vam javim, ako ste zainteresovani. Pa lebac i so pred njega - masovno, baš kao onomad...

7. Negativci


"Vrhovni sud Indije odlučio je da će indijski birači na budućim izborima imati mogućnost da daju negativne glasove određenim kandidatima. Negativni glasovi neće uticati na ishod izbora pošto neće biti brojani, ali će biti stavljeni na uvid javnosti."
Uvođenjem negativnog glasa, nadogradila bi se ideja nevažećih listića konkretizovanjem stava svih onih koji tako žele da glasaju a da ne budu svrstani u kategoriju nepismenih tj. onih koji ne umeju da "ispravno popune" glasački listić. Znalo bi se koliko zaista ima birača koji tako misle o predloženim kandidatima - pojedinačno, ili komplet.
Međutim, u Srbiji su svi glasački listići i kandidati poodavno u negativu. Iako je ovo odličan predlog, bojim se da bi njegovom primenom, u pomenutom stilu, kod nas minus postao plus.
To je ono što najmanje želimo da nam se, po ko zna koji put, ponovo desi.

***
U našem narodu postoji jedna izreka (za nekoga ko pređe granicu standardnog dosađivanja) koja glasi:
Oslobađa se metaboličkog balasta k'o foka.
U mesu foka i riba nalazi se dosta tzv. omega kiselina koje su prirodni antioksidansi, i koje služe za neutralizaciju slobodnih radikala odgovornih za razne telesne bolesti. Po nekima i za psihičke, pride. Smatra se da su eskimi (prvenstveno) tj. severnjački narodi u globalu nekako vispreniji, konkretniji po pitanju stava prema životu i društvenoj odgovornosti, solidarnosti, brige za sebe ali i društvo u celini. Istraživanja kažu da način ishrane zaista ima veze sa pomenutim osobinama. Šta onda nama, ovakvima kakvi smo, preostaje?


Vitamini, šinak, nama trebaju vitamini za mozak i povremeno klistir. Kako za telesne, tako za duševne i društvene tegobe. Ako nam to ne pomogne, onda neće ni kožne gaće.
Pitajte prepodobnog Mirka Cvetkovića. Taj sigurno poznaje tu oblast, bolje od drugih.

Thursday 26 September 2013

Aljkavistan


Palanaštvo, nemar, aljkavost pa čak i bašmedušebrižje, nisu ekskluziva samo tzv. provincijalne Srbije - dapače, kod nas je to poodavno institucionalizovano i inkorporirano u stil konjovođenja ovim društvom i pripadajućim mu državno-činovničkim aparatusom.
Primeri nepismenosti i dopismenosti (ponekad čak i prepismenosti) na sajtu opštine Negotin, o čemu je više puta godinama unazad ovde pisano - i ne samo ovde - samo su malji deca za budalaštine onih "gore". Da ne grešim dušu, ali u poslednje vreme su se greške ovih "dole" nešto proredile, dok su primeri "gornjačkih" hirnšlehtova sve češći i gušći. I tvrđi.
I skuplji, sa i bez tromesečnog grejs perioda akomodacije žute mrlje na mrak u glavi.


Gornji mejl je iz nadležnog ministarstva poslat nadležnim službama lokalnih samouprava, sa zahtevom da opomenu firme i ustanove u svojoj nadležnosti kako je neophodno poštovanje procedure i propisanih uputstava za popunjavanje određenih formulara u vezi finansijskog poslovanja istih. Ništa čudno, zaista se tu čine razne monade i tumačenja, manje je reda a više snalaženja i pametovanja. Samo, kakav je to autoritet ministarstva ili njegovih činovnika, kada u poruci pošalju dokument u attachmentu koji se završava obaveštenjem sa slike: 
MailScanner has detected a possible fraud attempt from www.merr.gov.rs claiming to be www.mfp.gov.rs
Može i na srpskom:
MailScanner je detektovao mogući pokušaj prevare sa adrese www.merr.gov.rs predstavljanjem kao www.mfp.gov.rs
MERR - Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, ono Dinkićevo.
MFP - Ministarstvo finansija i privrede, ovo Krstićevo.
Mogući pokušaj prevare, predstavljanje kao... pa još Dinkić/Krstić kadrovi. Dobro razmislite pre nego što razmislite - jer oni svaki čas nešto u ovoj zemlji rekonstruišu, menjaju nazive i ambalaže, a da se suštinski ništa ne menja. Takvi ne razmišljaju koliko je ružno kada vidite ovakvu sistemsku poruku u mejlovima koji zvanično stižu od strane najviših državnih organa. Kakva država, takvi i organi - rđavi, pa im zato cepidlake smetaju. Šalju aljkave poruke, a pritom se ponašaju kao da ih sami nisu pročitali dok su ih pisali i slali.
Činjenica da je ovako nešto ružno, očigledno nije dovoljna da se debelo plaćeni državni službenici uozbilje.

Ima još.

Ovih dana je aktuelno trebljenje kadrova po tzv. javnom sektoru. Počev od 2010. godine, lokalne samouprave su bile u obavezi da redovno na mesečnom nivou već spomenutom ministarstvu, tj. državnom Trezoru, dostavljaju spiskove zaposlenih službenika. Od septembra 2013. godine to postaje obavezno za javna preduzeća i ustanove u nadležnosti državnih, tj. lokalnih vlasti. Naizgled ništa sporno. Eto, znaće se ko i koliko ima zaposlenih, kolike su im plate, i još ponešto (poput JMBG, stručne spreme, koeficijenata za obračun zarade itd). Na sajtu Trezora okačili su tabele za popunjavanje, sijaset uputstava za korišćenje tog "sistema", kao i nezaobilazne opomene minst(a)ra ko, kako i koliko će biti kažnjen ukoliko ne poštuje proceduru i rokove.
Pa?


Procedura, između ostalog, kaže da će od ponedeljka 23. septembra, na sajtu Trezora biti okačena web aplikacija za transfer, obradu i manipulaciju prosleđenih podataka. U ponedeljak je ta stranica bila dobar deo radnog vremena nedostupna - u rekonstrukciji. U utorak 24. su je konačno sredili - ali sa mrtvim linkom za instalaciju te njihove čuvene aplikacije (nekakav MicroSoft Silverlight). Tu aplikaciju od ranije već imaju instaliranu oni koji su u sistemu obrade (od 2010. godine), ali ne i oni koji su novi. Kako je instalirati, naučiti rad sa njom i državi proslediti svoje podatke, uz poštovanje krajnjeg roka koji pada u ponedeljak 30. septembra?
U tu svrhu su vas nekoliko puta mejlovima opomenuli da ne zovete na njihove telefone (nadležne lokalne i regionalne filijale republičkog Trezora), već da im pošaljete mejlom upit ako vas nešto muči. OK, tako je u normalnom svetu, ali tamo se ne čeka 48 sati na odgovor koji je pritom glup i neprofesionalan, uz potonja dodatna pojašnjena u istom stilu. O odgovorima koje na telefonski poziv dobijete bensedinskim glasom, ne treba ni pričati.
Dragi moji helperi, instalacija se ne može "pokrenuti nezavisno" ukoliko ste proceduru u Uputstvu opisali na sasvim drugačiji način - klikom na link i pokretanjem instalacije. Na onaj isti link, koji ne postoji. Jednostavno, puna četiri dana zavlače korisnike blentavim odgovorima umesto da jednostavno kažu kako instalacija nije moguća do daljeg.


Ozbiljan korisnik računara i interneta ne ide na sajtove za koje postoji upozorenje "not recommended" (nije preporučljivo). Čak i deca znaju zašto, ali ne i nadležni u Ministarstvu finansija Aljkavistana. Prilikom poslednje provere, danas u 15:00 (na kraju radnog vremena), link je bio i dalje mrtav, instalacija nemoguća. 
Naredna provera u 23:00 donosi Proviđenje: konačno su uspeli da okače na sajt ispravan link za instalaciju! Odlično, ostao vam je petak da se naučite kako koristiti tu njihovu aplikaciju, proveriti ispravnost podataka unetih u prateće tabele, kako biste u dedlajn-ponedeljak uspešno eksportovali podatke tamo gde treba. Btw. danas je pred kraj radnog vremena ponovo stiglo pismo ministra gos'n Krstića, u kome on podseća na poštovanje rokova i podvlači kaznene mere za neposlušnike.
O tome koliko je glupo uslovljavati korisnike upotrebom najbušnijeg browsera u istoriji IT, tzv. Internet Explorera, zna svako ko je uspeo da razbuca računar virusima koristeći to čedo Microsofta (koje je i samo bilo predmet sudskog spora).


Ako pokušate pristup preko Mozille, šta reći o sistemskoj poruci koju tada dobijete:
Even if you trust the site, this error could mean that someone is tampering with your connection.
Čak i ukoliko verujete ovom sajtu, ova greška može značiti da neko pokušava da manipuliše vašom vezom.
Sistemska greška, vaistinu.

I još nešto, na ovu temu:

Republički poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, Rodoljub Šabić, smatra da se količinom i obimom podataka (tj. njihovom "dubinom") zahtevanih za unos u centralni registar, na neki način zadire u privatnost građana zaposlenih u javnom sektoru, te da može doći do neovlašćene manipulacije istih i kršenja Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Ova oblast se, zbog toga, nije smela uređivati vladinom Uredbom već posebnim zakonom. Šabić je 30. avgusta uputio kritike i sugestije Ministarstvu finansija u rekonstrukciji, pozivajući se i na Ustav, a da do dana današnjeg nije dobio konstruktivan odgovor (iako za to postoje zakonima propisani rokovi). Neka se žali povereniku Šabiću, na ćutanje administracije. On će mu sigurno odgovoriti u zakonskom roku.
Inače, Rodoljub Šabić je u nekom intervjuu izjavio, da parafraziram, kako je sve ovo (Registar zaposlenih i RINO evidencija) Dinkićevo maslo i da je na taj način on pripremao teren za dolazak Lazara Krstića.

Ono merrmfpgovrs sa početka teksta baš izgleda kao neka psovka, zar ne?

***
Dugmence koje Mozilla izbacuje u upozorenju prilikom pokušaja kačenja na spomenuti link Trezora, bode oči pa cepa:

Vadite me odavde!

Nemam vremena za dalje eksperimentisanje sa browserima, valjda je sve jasno. Sutra je radni dan, pun novih iznenađenja.
I budalaština.

Tuesday 24 September 2013

BeograDS, niz vodu


Na danas održanoj sednici skupštine Grada Beograda, odbornička grupa ĐS (Đilasova Svita) podnela je zahtev za izmenu i dopunu Odluke o izborima na teritoriji Grada. Jeste da nije baš po slovu koštunjavog Ustava, ali nema tu ničega nepoznatog što bi moglo da začudi slučajnog prolaznika.
Elem, da pogledamo šta su to novo i genijalno smislili, pa prosuli:


1. Gradonačelnik Đilas bira se neposrednim glasanjem zainteresovanih stanovnika Grada.
2. Pravo glasa za Gradonačelnika Đilasa imaju svi punoletni stanovnici Grada, osim onih koji obitavaju u stambenim jedinicama sa viškom kartona i sekundarnih sirovina u nosećim & pregradnim zidovima. Isto važi i za krovove, tišleraj i okućnicu. Takođe, pravo glasa za Gradonačelnika Đilasa nemaju oni stanovnici Grada koji ne koriste usluge gradskog prevoza - od ovoga se izuzimaju samo oni koji koriste neku od taxi-službi pod kontrolom Grada.
3. Pravo prevoza-glasa apsolutno je zabranjeno konzumentima Nevažećih glasačkih listića i Belog glasa, bojkotašima izbora i prohibicije, eko-aktivistima, Srbijanki Turajlić, Srđi Popoviću, te svima koji i dalje nepristojno podsećaju na Zorana Đinđića.
4. Uvodi se elektronsko glasanje na izborima za Gradski parlament, kako za odbornike tako i za Gradonačelnika Đilasa. Glasanje se obavlja elektronskim glasačkim karticama za prevoz, koje se mogu kupiti na svakom kiosku za prodaju štampe i pljeskavica, kao i na specijalizovanim prodajno-upisnim mestima za personalizaciju: suteren robne kuće Beograd, TEMPO prodavnice, m:ts poslovnice i prodajna mesta GSP.
5. Ukoliko niste upisani u birački spisak javnog prevoza-glasanja, možete se obratiti direktno prvom komunalnom policajcu na koga naiđete - ali samo uljudno i poniznim glasom, oborenog pogleda, sa jasno ispruženim praznim šakama ispred sebe u kojima jedino sme biti važeća lična karta. On će vas uputiti na najbliže prodajno-upisno mesto gde se možete slobodno personalizovati em glasouplaćivati do mile volje.
6. Penzioneri mogu sa članskom kartom PUPS dopunjavati svoje glasačke karte za prevoz u neograničenom broju puta, i to doživotno besplatno (za to su već obezbeđena neophodna finansijska sredstva iz budžeta regiona "Beograd") - koliko god to godina trajalo, a trajaće. U vozilima gradskog prevoza su sva sedišta po defaultu rezervisana za članove PUPS, osim onih pojedinačnih mesta za sedenje/stajanje na kojima decidirano stoji obaveštenje "samo za trudnice sa overenom zdravstvenom knjižicom i uverenjem o dokazanom očinstvu" (btw. ovo važi samo za retka specijalizovana vozila u kojima se ovakva sedišta/stajališta nalaze, preko volje ali izbornog imidža radi).
7. Pravo glasa za Gradonačenika Đilasa imaju i drugi korisnici glasačkog sistema javnog prevoza, kako oni iz palanki širom Srbije koje neka muka nanese u Grad, tako i domaći & strani studenti i turisti koji to pravo automatski stiču kupovinom elektronskih glasačkih kartica za prevoz.
8. Elektronska glasačka kartica za prevoz može se dopunjavati neograničen broj puta. Cena prevoza u jednom pravcu podrazumeva jedan glas na izborima, tako da iznos tj. broj uplaćenih vožnji podrazumeva biračko pravo na adekvatan broj puta glasanja za Gradonačelnika Đilasa. Ne postoji mogućnost personalizovanja povratne elektronske glasačke kartice za prevoz, to bi već bilo previše.
9. U ovu svrhu, otvaraju se nova glasačka mesta za verifikaciju vožnji-glasova za Gradonačelnika Đilasa. Glasački terminali imaju se o trošku Gradskog budžeta postaviti u sva vozila i na stajališta GSP, na semafore pešačkih prelaza, javna parkirališta, javne toalete, na svaki bankomat (bez obzira da li je banka domaća, strana ili Dinkićeva). Glasački terminali se neće postavljati na parkovsko drveće, posebno platane, zbog nepouzdanosti takvih lokacija.
10. Na linijama GSP koje idu preko mosta na Adi, prevoz se ne naplaćuje na prostoru samog mosta, između petlji na njegova oba kraja. Prolaskom u neposrednoj blizini Pilona, koji je istovremeno wireless check-point, sa elektronske glasačke kartice za prevoz se automatski skida jedna vožnja-glas za Gradonačelnika Đilasa. Mostom se građani-glasači mogu neometano kretati onoliko puta koliko su uplatili dopuna za vožnju-glasanje. Na prilaznim petljama mostu postavljeni su terminali za dopunu, zbog onih koji neće moći da se tako lako sa njega skinu.
11. Prevozno-glasački status sumnjivih lica oko Fidelinke i Beogradske Inicijative biće uređen posebnim predizbornim amandmanom, a najkasnije 48 sati pre početka vožnje-glasanja.
12. Sve informacije, kao i pitanja i odgovore u vezi novog sistema, objavljuju se i ažuriraju redovno na zvaničnoj internet prezentaciji www.djilasplus.rs, koja je trenutno u rekonstrukciji.
13. Ovako održani izbori za Gradonačelnika Đilasa apsolutno odražavaju volju građana.

Detaljnije informacije i pojašnjenja ovog nadasve ingenioznog Zahteva, trajno se nalaze na internetu, na adresi www.beograds.rs (zvanična web strana ĐS).


Ovaj fantastični predlog danas ipak nije prošao, i to zahvaljujući neglasanjem jednog koštunjavog odbornika, prepodobnog Aragorna Bakareca. Naime, on je odbio da glasa za ponuđeni zahtev za izmenu i dopunu Odluke o izborima na teritoriji Grada, jer su podnosioci trinaestočlanog Zahteva propustili da u njega uvrste amandman Kule Nebojše kriptoljotićevštine, koji je glasio:
- Član 9. dopunjava se sledećim tekstom: "Glasačka mesta za verifikaciju vožnji-glasova za Gradonačelnika Đilasa imaju se postaviti u metrou, inače će on biti kriv za sve. Glasački spiskovi za prevoz smeju se kopirati samo u skupštinskom toaletu, striktno na laptopu koji se nalazi na kolenima kopiranta dok ovaj ekskrementiše državotvornost velikosrBsku." Ili to, ili ću presečem, pa kud pukne da pukne Đilas.

Puko je.
A prizivao je 2008. godine Vučića i Srbljanovićku u "svoju" vlast. Njega je konačno dobio, Ona mu ga je poodavno dala i to zasluženo. Tako treba, pošteno, em vaistinu.
Kumovski, po starom dobrom običaju srBskom.

***
Na današnji dan, 24. septembra 2013. godine, smenjen je gradonačelnik Beograda, žuti baron Dragan Harkonen Đitler, manje glasovima prevrtljivih ptica serica i izmišljenih rezervnih stranaka SPS, a daleko više sopstvenim pre i posttadićevskim amanetkolaboriranjem sa svima onima sa kojima se to, ni po cenu biznisa, nije smelo. Danas mu je na najbolji i nadasve zaslužen način uzvraćeno za Tadićev šmercnihilizam, od onomad. Ljigavo Đelićevo prenemaganje pred kamerama i apsolutno neumesno pozivanje na smenu Đinđića sa mesta gradonačelnika Beograda 1997. godine, kao slutnju "velike buduće pobede ĐS" - tu nikako neće pomoći. Naprotiv, ako žele da ne pređu cenzus na sledećim izborima samo neka ovako nastave, uspeh im je zagarantovan.
Ovakva, kakva je danas, Demokratska Stranka predstavlja glavnu smetnju postojanju ozbiljne i kritičke opozicije koja bi bila antipod trenutnoj socijalnaprednoj vlasti. Ili će se osvestiti i shvatiti šta to rade, a šta im zaista valja činiti - ili neka nestanu i ne vrate se nikada više. Izbor je njihov, jedino od njih zavisi.

Za današnji dan, 24. septembra 2000. godine, imao sam (prethodno) najavljen otkaz sa posla "jer sam pustio obračune za komunalije pred izbore", kako je doslovce glasila telefonska pretnja. Kako da ne, to je bio "razlog"... kao i svi drugi pre toga, godinama unazad tokom devedesetih. Dvanaest dana kasnije, telefonista se krio iza stola, nudeći ostavku samo da ga niko ne dira. A trinaest godina kasnije... kao da nisu ni prošle, prvenstveno zahvaljujući Tadiću i Đilasu.
Nema šanse da bilo šta od toga zaboravim i oprostim, ni Njemu niti Njegovima, tvrdokornim ili napredno prefarbanim socijulokoštunjavulinovskim u sve nijanse crvene, žute, plave... crne. Neće moći - tovariši boljševici, menjševici, junkeri, kmeri, kozaci i ostali skakavci.

Danas ste pustili Beograd niz vodu, Srbiji ste to već upriličili ranije. Niko vas nije terao da petljate oko vodokotlića - sada se slobodno dovikujte po cevima. I ostavite već jednom Zorana Đinđića na miru.

Sunday 22 September 2013

Pobuđenje s.r.


P r e p i s

Kragujevac, godine 1832

Rešenje Suda Naroda Srbskog

Da se bludnici Ružici 50 kamđija a Marku 50 štapa udari, da Marko na izdržavanje deteta 100 groša da.

POBUĐENJE:

Na presudi udovice Ružice poč. Momira Nenadića iz Selevca, koja je sa sinovcem Markom Jelenićem bludodejstvujući dete rodila.
Ovo sam rešenje potvrditi hteo - no Amidža čujući da je prestup ovaj u Selevcu učinjen zamoli, da se u jebačinu Selevčana ne mešamo ni malo govoreći: oni se protivu nas digoše što gde koju tuđu ženu jebemo ne nasilno već međusobnom voljom, a sad i sami počeše to isto činiti, ne štedeći ni rod svoj.
Neka se dakle jebu kao što su počeli, mi da se u jebačinu ne mešamo i na put ne stajemo, već da se samo radujemo što su oni, koji su nas hteli popraviti, tada od nas gori postali.
Saslušao je ovo primječenije, odobriti ga, i dao da se na presudi našoj pomilovanije napiše.

MILOŠ, s.r.
Pisar
Vuk St. Karadžić, s.r.

foto: FaceBook

Kodža Miloš, stvarno Veliki.
Ni pisar suda kragujevačkog nije nam sasvim nepoznat: to je onaj isti carinik negdašnji mesta negotinskog i brzopalanačkog, iz vremena Prvog ustanka. Zaista bi bilo interesantno videti ovakvo njegovo primječenije na račun Hajduk Veljka - pa kada bole obe noge, da se zna i zašto. I od koga.
Izraz "kodža" zadržao se u govoru do danas na jugu Srbije i u Timočkoj Krajini, po srpskim i vlaškim selima podjednako. Kodža je turska reč za nešto veliko, po obimu ili količini.
Priča se da, kada je knez Mihailo Obrenović svome ocu (koga je zvao "Kodža Miloš"), rekao da ne sme tako surovo da se obračunava sa svojim političkim neprijateljima, Miloš na to odgovorio sledeće:
- Sinko, kada ti budeš na vlasti, ti radi po jevropski, a dok sam ja na vlasti ima da bude po balkanski.

***
Knjaz Miloš Obrenović je podjednako važio za kodža ženskaroša i još kodžastijeg protivnika demokratije u politici. Probajte da u gornjoj presudi bludodejstvujušče pojmove zamenite strančarenjem, čudo jedno bi nastalo od kontraprimječenija - sa sve pripadajućom MILOŠ s.r. armaturom u potpisu.
Ovim današnjim politikobludnicima ne bi pomoglo ni beskrajno iščitavanje Crven-Bana za kaznu (umesto Očenaš ili Hejlmeri! samobičevanja), da kojim slučajem mogu da padnu šaka Milošu s.r. - za bludodejstvovanje koje godinama incestuozno priređuju ovom društvu, ne 50 štapova već cela šuma motki ne bi bila dovoljna za zasluženu kaznu.
To ne razume Miloševu taktiku "steži dok ne zamuknu, a onda popuštaj", za njih je ćutanje jednako odobravanju; popuštanje je njima nepojmljivo. Nije da nisu u pravu - Srbija ni da pisne, ćuti kao miš, sakrivena u sve manjoj rupi zabluda o sopstvenom postojanju.

Nije ni čudo, onda, što rđavom narodu i tuđa jebačina smeta. Samo da se u politiku ne meša - na obostranu radost, molićufino.

Snijeg pade na behar, na voće,
neka ljubi ko god koga hoće.
Ako neće, nek' se ne nameće,
od nameta nema selameta.

Činiš Voliko, s.r.

Tuesday 17 September 2013

Mokri dani


Na današnji dan, ponedeljak 17. septembra 2. Napredne Godine, dobacismo se do sredine 48. Mokranjčevih dana u Negotinu. Ovaj renomirani muzički festival, manje od karaktera a daleko više od značaja (koji "neki" nikako da ukapiraju) za Negotin i celu Srbiju, započet je u petak 13. i biće završen u petak 20. septembra.
Potom sledi tradicionalni klajngospojinski vlašar, kako je i inače red u Palanci.


Elem, ko je i kako sve pevao, svirao i igrao, možete pratiti u izveštajima koje objavljuju na sajtu opštine Negotin, dok se detaljnije informacije o programu (tzv. programska knjižica, u pdf formatu) i link za live streaming nalaze na zvaničnom sajtu 48. Mokranjčevih dana.


Varoš negotinska dočekala je renomirane domaće i inostrane goste okićena zastavicama i cvećem, povremenim kišno-vetrovitim ispadima, komentarima "može to i kraće, a i duže da traje" + "a gde je Bekuta" + "jel' će bude neki folklor na zatvaranje", standardnim nedeljnim crkveno-svetovnim krkanlukom u rodnom Mokranju za učesnike & goste Festivala i opštinske "strukture", kao i tradicionalnom dnevnom uličnom muzičkom podlogom u vidu Mokranjčevih rukoveti sa opštinskog razglasa.
Tu stajemo sa daljom pričom o kulturi, prelazimo na dekulturu.
Samo bez hvatanja za kundak, drugovi, moliču fino.

***
U danima koji su prethodili početku Mokranjčevih dana, komunalci su pripremali doček gostima i izvođačima, po nalogu ovdašnjih "izvođača". To im je ionako redovan posao. Elem, u najboljoj nameri i radi efikasnijeg pražnjenja kanti za otpatke u dvorištu Mokranjčeve kuće, u iste su postavljene PVC kese. Niko nije računao na nevreme koje je prethodilo početku Festivala. 
Zato smo već posle prve jače kiše dobili ovo:

Galadrijelino ili Mokranjčevo ogledalo?

Ideja da se potom te iste kese probuše, naravno - pala je u vodu. Ta ista voda i dalje ostaje u kantama, kese tu uopšte nisu bitne. A provale oblaka su nešto zaređale svaki drugi dan.
Kako stoje stvari, Republički hidrometeorološki zavod slobodno može u Negotinu da registruje novu stanicu za merenje vodenog taloga i padavina, pored one već postojeće. Pa da uporede tačnost podataka, na relaciji Samarinovači put - centar grada. Red je.


Obe kapije dvorišta muzejskog kompleksa "Mokranjčeva kuća" ne zaključavaju se van radnog vremena. O tome svedoče gomile kesa, flaša, limenki koje ujutru osvanu po dvorištu i stepeništu doksata kuće. To, da je ovo dvorište postalo i javni toalet okolnih kafana, najbolje mogu da posvedoče radnici Gradskog zelenila i čistoće koji su primorani da se bave i nekim drugim komunalnim "nečistoćama", onim manje zelenim.
Ukoliko pred ovim sasvim nepotrebnim problemom lokalni budžovani i funkcioneri u oblasti kulture godinama drže oči zatvorene, morao bi makar da ih povremeno zasvrbi nos - jer zaista ima zbog/od čega.


Nedavno je na zid nekadašnje bašte hotela "Inex-Krajina" postavljena spomen-ploča posvećena Negotincima izginulim u II Svetskom ratu, kao i onima koji se nisu živi vratili iz ratova u kojima, naravno, nismo učestvovali tokom devedesetih godina. Ništa sporno, treba ispoštovati. Problem je što te ljude ne poštuju oni koji su najglasniji u njihovom svojatanju i napadima na svakoga ko im nešto zameri. A zamerka postoji, i stoji svima na uvid:


Prilikom livenja desne table napravljena je standardna greška koju svako od nas ponekad načini kada kuca ćirilični tekst na latiničnoj tastaturi - otkuca ЛЈ umesto Љ. Prezime Milosavljević se na ploči javlja dva puta, u obe varijante. Problem je u tome da ova spomen ploča nije od papira niti je tekst na njemu otkucan, pa da se papir pocepa ili greška ispravi korekturom (koju knjigovođe među sobom zovu "mozak"). Greška se može ispraviti samo uklanjanjem pogrešno napravljene i postavljanjem nove ploče sa ispravnim tekstom. Ovu ploču su postavili lokalni SUBNOR i lokalna samouprava, parama iz opštinskog budžeta. Sami su se na njoj potpisali, u dnu.
Ne, uopšte nije nebitno, niti je normalan komentar "pa šta ako je pogrešno". Bitno je, jer se ovom aljkavošću sa samo dva slova toliko mnogo kaže o odnosu prema onima čija su imena tu okačili, podjednako i prema svima nama živima koji to treba svaki dan da gledamo i ćutimo.
Naizgled nema direktne veze sa Mokranjčevim danima, ali veze ima sa slikom o našoj opštini, koju ovakvim glupostima prezentujemo svakome ko dođe u Negotin. Ako već sami nećemo da sebe vidimo na šta ovakvi ličimo, ima ko hoće. Gosti i učesnici Mokranjčevih dana su smešteni baš u hotelu, ispred koga se nalazi ova budalaština.
Koji je to mozak odgovoran za ovaj akt institucionalne aljkavosti?
Narodna izreka kaže "kakav otac takav sin", ili "iver ne pada daleko od klade". Stvarno, kada se prisetimo svih gramatičkih budalaština koje su mogle da se vide na starom opštinskom sajtu ili čuju za skupštinskom govornicom, ni tabla nam neće teško pasti na glavu. Sajt je promenjen, navike i ljudi nikako. Neko je morao da ovo proveri i vidi, ispravi i spreči sramotu pre nego što je postavljeno. A nije.
Iver treba što dalje da padne od klade, inače će se opet roditi samo - klada.


Da dekultura ipak nije samo naš, negotinski tj. srbijanski originalan izum, pokazuju i učesnici i gosti Mokranjčevih dana - iz godine u godinu, bez izuzetka.
Kada sam u septembru 1973. godine krenuo u prvi razred osnovne škole, autobusi su bili tu, na trotoaru moje ulice, ispred hotela. Uvek smo ka školi morali da idemo kolovozom, iako su nas suprotno učili. Danas, tačno četrdeset godina kasnije, sa nekoliko hektara novog gradskog parking-prostora i sistemom njegove naplate, autobusi su i dalje tu - na istom mestu. Na trotoaru ispred hotela, u ulici Srbe Jovanovića. Naravno, pešaci su na kolovozu, da se slučajno ne zapuste.


Ne znam šta bi se desilo nekom Negotincu ili autobusu sa NG tablicama, da uradi ovako nešto u Nikšiću, Skoplju, Prijedoru, Beogradu ili po Sloveniji. Ali znam da oni bez imalo srama ili savesti to i dalje rade kada ovde dođu, na Mokranjčeve dane ili ekskurzije, i da niko od ovdašnjih nadležnih to ne kažnjava. Ovo nije prvi put da o tome pišem.

Dekultura je zajebana stvar, i opštebalkanska. Od Triglava do Gevgelije, and beyond. Za nju svemir ne predstavlja konačnu granicu.

***
Srđa Popović, Danas 17.09.2013.

"Čovek od formata ne misli o imidžu, već o stvari koju radi, kojoj se posvećuje sa osećajem odgovornosti prema sebi samom. To je odgovornost prema postupcima i životu. Društvo se ne menja tako lako, mora da postoji unutrašnja snaga, da se ono iznutra menja. Pa šta ako uđemo u EU? Za to sam, ali ne znači da ćemo od tog trenutka biti neki drugi ljudi. Nema duha, discipline za trajnu obavezu, da svoje vreme pokloniš društvu. Ovde, što više nula poređate iza sebe, to više vredite."

Tačno, nule će uvek biti i ostati nule, nebitno je koliko ih ima.
Naročito one na čelu kolone.

Napomena:
Autor teksta nije Srđa Zlopogleđa,
stvarnost se ispisuje sama.

Monday 16 September 2013

F16.6


"Uveren sam da radimo dobru i lekovitu stvar za zemlju. Rak se ne leči andolom, a mi smo u poodmakloj fazi raka. Ne samo naša ekonomija, već ceo sistem." 
Reče slobodni radikal - i osta živ. 
Onaj drugi radikal na to ne reče ništa, jer nije slobodan. Ako drugog ipak puste na slobuslobodu, poodmakla faza prvog biće još i premija u odnosu na sve ono što bi moglo da ga snađe. Njega, i okolno tkivo pride.



OK, slobodni radikali, i šta sad s tim? 
Ništa, osim:
1. Organizam se stalno bori sa slobodnim radikalima. Normalno, jer teži da ostane zdrav.
2. Slobodni radikali su jaki oksidansi (teže da preotmu elektron drugim molekulima); njih neutrališu antioksidansi, jer imaju elektrone koje mogu da daju oksidansima i tako ih stabilizuju (da ne budu reaktivni). Dakle, u pitanju je ipak partijska članarina.
3. Slobodni radikali oštećuju ćelije, tkiva, organe.. ceo organizam. Bez pardona.
4. Oštećenje DNK dovodi do razvoja malignih ćelija. Bez izuzetaka.
Najbolji prirodni rezervoari antioksidanasa su: zeleni čaj, paradajz, borovnica, kupina, grožđe, bobice gloga, beli luk... Na poslednja dva posebno obratiti pažnju, i to naročito ako živite u Naprednoj Srbiji.
Ne piše ništa za rak duše, u čijem je metastaziranju ovaj čovek debelo saučestvovao poslednjih dvadeset godina.
Ništa ne piše ni za kolac i podmazanu motku.

***
A ono F16.6 u naslovu, o čemu se tu radi? 
Na prvi pogled izgleda kao da je u pitanju neka modifikovana varijanta američkog borbenog aviona. Nije, radi se ipak o nečemu drugom. Deder da vidimo šta, tako nam omiljena, Međunarodna Klasifikacija Bolesti (MKB-10) kaže po pitanju ove nadasve tajanstvene dijagnoze:

MKB-10: F16.6 
Dijagnoza:  
Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom halucinogena - sindrom gubitka pamćenja.
Latinski prevod: 
Disordines mentales et disordines morum propter usum hallucinogenium (hallucinomania) - syndroma amnes.

Dijagnoza F16.9 se odnosi na sve ostale poremećaje ove grupe, neoznačene. Ovi naši su ipak daleko od neoznačenih - a nisu ni od danas, 16. septembra.

Slobodni radikali itekako oštećuju ćelije mozga, uzrokuju tumore.
Beli luk & glogov kolac spadaju u alatljike sujevernih elektrona (da ne bude baš - birača).


E, sada je već mnogo lakše. Konačno se razumemo.


Wednesday 11 September 2013

Istinite priče, 31. deo


Zvanični izveštaj sa projekcije poslednjeg nastavka filmskog serijala lake erotike, pročitajte ovde. Nezvanično, nema se šta dodati a da nije bilo već viđeno, osim što je žanr promenjen u laki političko-estradno-erotski triler, sa tvrđim ispadima pastoralne antiligvistike.
U podnaslovu na plakatu, stoji: sedma umetnost protiv osmog padeža.


Kako je bilo najavljeno, na početku su neki od prisutnih mahali pristupnicama nekolicine odbornika i tvrdili da su "njihovi" a da je sve ostalo falsifikat. Prvih pola i više sata su samo o tome graktali i na kraju ipak konstatovali da je PUPS od sada pa nadalje i ubuduće član dve odborničke grupe - u jednoj su sa SPS i JS, u drugoj sa SNS i NS. Nije nezakonito, jer odborničku grupu čini pet odbornika bez daljih atributa; međutim, da je ružno - ružno je, i otužno.
Ružno je i tumačenje zakona o Javnim preduzećima u stilu cenkanja na stočnoj pijaci: preganjaj se, ušićari, plati, pa ćeraj kući. Ne može bre tako, drugovi i drugarice, dame i gospođo, iako ste ubeđeni da može. Može vam se, tačno - ali to nije isto.
Pao je, doduše mlak, očekivani pokušaj izbacivanja nepodobnih građana koji su prisustvovali projekciji. Pokušaj nije uspeo; za baksuza, ta dvojica su znala svoje pravo da prisustvuju sednicama koje nisu proglašene zatvorenim za javnost. Najverovatnije da ovaj prepad više neće moći tako lako biti ponovljen, sledeći put će kerberi naoštriti zube i još na dverima spremni dočekati puk željan da vidi kakva sve to čuda čine njegovi zastupnici, pa još u njegovo ime.


Verovatno je nebitan i deo današnje diskusije kako su naši opštinari samo u prvih šest meseci popili viskija i ostalih lekovitih tinktura sa prilozima za nekih par miliona dinara. Po iznetoj računici ispada da su ga tokom tog perioda točili do vrha za desetak hiljada dinara dnevno. U pitanju je najverovatnije dezinfekcija, plus narodni anestetik za bol u duši.

Kako god na kraju bilo, današnja projekcija lokalnog parlamenta ipak jeste istorijska:
Ovo je bila prva i najverovatnije poslednja sednica SO Negotin ikada održana u bioskopu "Krajina". I to je sve što o njoj treba zaista napisati i zapamtiti.

***
Svako ko je danas ušao u kino Skupština sa namerom da vidi pokretne slike, izašao je sa preteškom impresijom da je video jedino - mrtvu prirodu.
Ništa manje, i ništa više.

Tuesday 10 September 2013

Prelet 31


Gospodin Glasnogovornica druga M.Poplašena zakazao je za sredu, 11. septembra rekonstruisane 2013. godine, sednicu Skupštine opštine Negotin, i to 31. po redu. Red je bio, Mokranjčevi dani počinju u petak 13. pa su standardnom permutacionom premetačinom stvarnosti došli do ovog datuma.



Usled aktuelnih rekonstrukcija širom opštine (arheološki lokalitet Dušangrad na Zelenoj pijaci, seoska kanalizacija duž obale Dunava, lokalni putevi do još lokalnijih grobalja, bina za Mrkutu, Puljecovo sokače, odskora i enterijer u zgradi opštinske uprave), iz Komiteta je stigla komanda: 
U sredu, svi u bioskop!
Sednica se ima održati u lokalnom bioskopu, pardon - Kamernoj sceni Doma kulture. Eto nama još jedne potvrde stare tvrdnje o Velikoj sceni Doma Nekulture. Jedino nije navedeno u vesti, gde će biti održana sednica - u sali bioskopa ili u dvorištu, tj. letnjoj bašti očišćenoj od čuvenih pužova.
Na repertoaru matinea u pijačni dan, kako i priliči terminu za krupnu decu, biće:
- komunalno-direktorsko-cenovne teme
- upravnonadzornoodborne tumbačine
- Ustav biblioJoteke
Po ustaljenoj praksi, na početku sednice će biti obnarodovani najnoviji međustranački preleti takozvanih odbornika, kao i proklamacija reanimirane odborničke grupe SNS. Ostaje još jedino mala tajna koja muči čaršiju: da li će po okončanju 31. Sednice SO Negotin posluženje biti servirano u bioskopu, ili će po ustaljenom običaju ponovo svi odlepršati u omiljenu im mehanu "na crtu i metar".
Sednica je po defaultu otvorena za javnost. Dobro poznavajući sazivare, ne bi me čudilo da sutra naplaćuju ulaz u bioskop. Popune budžeta radi, naravno.


Ono što je izvesno, i bezbedno, to je činjenica da najavljenog bojkota sednice i obaranja kvoruma - biti neće. Samozvane opozicione stranke, od kojih neke čine lokalnu "vlast", nisu postigle samoupravni interesni sporazum (SIS) oko toga da li rušiti Druga Poplašenog pred sam predstojeći Festival, ili ga ostaviti tu gde jeste još šest meseci, koliko je preostalo do lokalnih izbora. Neka čisti ulice od prašine, lišća i snega, podgreva biračko telo kako zna i ume, "daje Cvetku više nego što mu Rada dala" (iako je Cvetko i dalje Radin odbornik), preti otkazom svakome ko ume da izgovori rečenicu bez gramatičkih grešaka, zapošljava Ružinu pupoljčad, organizuje Ani Bekuti dobrotovorne koncerte za asfalt. Ako, jer tako treba.
Kada po okončanju sednice objave vest na sajtu Opštine, uporedite izveštaj sa tekstom Moj Nije. Tek tada vam više ništa neće biti jasno.
Vidimo se u ponedeljak 3. marta 2014. godine, na Dan posle.

Nekada davno, dok je u bioskopu "Krajina" filmove puštao Duško Majmun a unutrašnju kontrolu i red zavodio Rođa, lokalne bitange i alkosi su obavezno sedeli u prvom redu, cirkali vino, grickali semenke, dobacivanjem ometali ostale posetioce koji su došli da konzumiraju sedmu umetnost: Brusa Lija, šaoline, Godzilu, partizanske filmove, Emanuelu ili Istinite priče - bez razlike. Ološ je uvek karte kupovao na silu i preko reda, novcem za to obavezno prikupljenim žicanjem od prolaznika.
Isto će biti i sutra, osim što su Duško Majmun i Rođa blagopočivši, baš kao i Brus Li, Silvija Kristel i neka druga, daleko lepša vremena i uspomene.
Baš da vidim da li će mi sutra uspeti da uđem u bioskop, tj. istureni položaj Skupštine opštine Negotin. Možda upali neka od desantnih tehnika Ota Skorcenija, videćemo.
Kako god bilo, ostaje nam da potom željno iščekujemo 32. projekciju ovog loše režiranog filma, do decembra koji ima 31 dan.

***
Sve ovo postaje apsolutno nebitno već preko prvih brda oko Negotina, koji će zauvek biti kriptodepresivan i u rupi, i dalje glumeći Uspavanu dolinu u strahu od Obezglavljenog jahača.
Negotinci obožavaju bajke.

Sunday 8 September 2013

Small GODS


UPOZORENJE:

Tekst sadrži politički eksplicitne tvrdnje i fotografije, nepodobne u zatucanim i infantilnim društvima koja povazdan krležijanski obitavaju u otrovnim isparenjima samoobmana o sopstvenoj finoći i nevinosti. Svako kome smeta sermo vulgaris, neka na ovom mestu prekine sa daljim čitanjem teksta koji sledi. Neće mu prijati ni očnom nervu niti žutoj mrlji.
U suprotnom, autor teksta neće snositi potonju društvenu i psihosomatsku odgovornost za stanje onih koji se budu oglušili o ovo upozorenje. Neće im pomoći prijatelji ili publika, niti će u ćoravoj kutiji naići na savet lekara ili farmaceuta.

***
Glavni Odbor Demokratske Stranke, nedelja 8. septembar 2013. godine.
Mada, može i gods (engl.) = bogovi. Ovo drugo mu nekako dođe primerenije situaciji.


Eto, tako to biva kada usijane glave umisle da su usudom odabrani mali bogovi svojih zabrana, feuda prigrabljenih tokom svake postizborne otimačine oko koalicionog plena. Vajne demokrate (čitaj: Dragan Đilas) su od "potrebe" da 2008. godine imaju Vučiča u svom BG-timu, preko nedavno ponuđenog mu Beograda na vodi, konačno stigli na tapet čauša Aleksandra Velikog, na čiju adresu ne smeju direktno ni da zucnu, pa se zato ostrvljuju na "sirotog" koalicionog, varikinisanog i bez centrifuge propranog Dačića, iako ih on i dalje održava u prestoničkoj vlasti. Zato što znaju šta uskoro sledi.
Po starom dobrom oprobanom običaju, SPS & Co. će prvo armirati položaje svojih perjanica i pozapošljavati preostale praunuke i švalerke, pomarisati eventualno zaostale talove dogovorenog zajedničkog biznisa, prelepiti Beograd plakatima na temu sopstvenog poštenja & patnje za dobrobit (beo)građana, pa potom promeniti stranu. Ne postoji ni trunka sumnje da će narednih dana to biti scenario zabave za mase.
Pa da i rekonstrukcija malo dane dušom.
Danas, DS poziva LDP i URS u pomoć, iako su do pre nekoliko dana odbijali mogućnost međusobne saradnje zbog nepremostivih "programskih razlika". Inače, te (programske) razlike su de facto manje između domaćih stranaka nego između dve turske serije na Pinku i B92. Provereno, višegodišnjim iskustvom u paćenju sa obe programske varijante.
LDP-u se već neko vreme, onako trgovčevićevski, "javlja novi DOS", u kome će ponovo naći nadcenzusnu sigurnu kuću za neke buduće izbore. Istom tom mukom, i ne bez razloga, plaše DS koja baš socijaldemokratski klizi ka liberalskom procentu zavaranih birača. Mnogo toga što Čedomir Jovanović ovih dana govori zaista stoji, istina je (i bez lila bilborda), ali opor ukus onoga iz čijih ustiju to izlazi i dalje ostaje u glavama građana Srbije. Najnoviji predlog ujedinjenja u jednu stranku, nekoliko jalovih prangija na relaciji Đilas-Jovanović (gde ovaj drugi zauzima pomirljiviji i smireniji stav od očigledno sve nervoznijeg BGradonačelnika), kao i današnja naprasna ljubaznost predsednika DS glede ponude LDP, pomalo liče na pomaljanje nekakvih klica razuma.
Naravno da o tome nema ni reči, radi se samo o ukrupnjavanju biznisa, formiranju političkog klastera preduzeća koji bi kao takav bio spreman da nastupi na izbornoj pijaci, istrči na berzu glasova, preživi još jedno reindeksiranje i prebrojavanje. Iako pričaju o međusobno nepremostivim programskim razlikama, radi se o pukom zauzimanju što boljih startnih pozicija pred neku od narednih izbornih nedelja; ko će brže do pol-pozicija, kako međusobnih, tako i u odnosu na potencijalne takmace. Bilo kada, i bilo gde širom Srbije. A biće prilika, i to sve više u sredinama u kojima ove dve političke udruge na bazi učlanjenja imaju učešće u lokalnoj vlasti - pojedinačno ili zajedno, nije preterano bitno.
Bitno je da Dragan Đilas, krijući se iza DS od naprednjačkih napada, uzvraća kontrapraćkom po socijalistima koji sve vreme ni da pisnu. Kao, želi da ih istera na čistac. Naravno, kao što će sutra reći Vučiću da on nikada ništa loše protiv njega nije rekao ovim povodom, svi mi ovde znamo čije je to crveno maslo.
Kada bi Vučić bio budala, kao što nije.
Oni se pribojavaju gubitka statusa "jedine opozicije", štagod to stvarno značilo. Boje se prestanka monopola na kićenje oreolom opozicije i alternative zlokotu Miloševića i Šešelja, pritom ne nudeći ama baš ništa kokretno, drugačije i bolje od aktuelnog, dureći se što im je neko pomažnjavao puter sa glava, na koji su godinama lepljivo hvatali glasove tzv. Druge Srbije ne pružajući zauzvrat ništa drugo do razvoja sopstvenog privatnog biznisa. Zapravo, oni žele da posle tih izbora neko od njih postane Dačić umesto Dačića, nudeći sopstvene "kadrove" i "ideje", koje SNS bez njih, narafski, nikako nema i ne razume.


Zaista, da li je moguća rekonstrukcija današnje srbijanske opozicije?
Ove i ovakve, u ovoj i ovakvoj Srbiji - ne.
Dejan Ilić u tekstu pod naslovom "GSS" (Peščanik), pokušava da razluči, ne da li, već kako je moguće to uraditi. Tekst se završava sledećom tvrdnjom:
"Sve i kada bi bilo moguće da se više političkih aktera dogovori oko ovako postavljenih ciljeva, a nema mnogo razloga da verujemo da jeste, pred njima bi stajao još jedan, gotovo neostvariv zadatak: oni bi morali da uvere građane da su se suštinski promenili te zato neće ponovo prokockati novu šansu. Ostaje nam samo da se nadamo: ako je to pošlo za rukom čelnim ljudima iz SNS-a, možda u tome mogu uspeti i DS i LDP ako se ujedine u novu stranku – Građanski savez Srbije."
Nemoguće je iz sledećih razloga:
#1 "Loši momci" u vlasti se nisu promenili, već samo koriste drugačija sredstva za postizanje svojih starih ciljeva. Zbog toga ne stoji teza "ako - onda".
#2 "Dobri momci" u opoziciji se neće promeniti jer im je ovako baš potaman. Protekle godine pokazuju koliko se malo razlikuju od onih pod #1.
#3 Redosled istinskih promena je preokrenut. LM se nikada neće "odistinski" promeniti sve dok to zaista ne učine DM. Zato što su se DM iskvarili i počeli da liče na LM, tako da je ovima drugima bilo dovoljno samo malo foliranja pa da više ne liče na sebe, u stvari da ne liče na DM. Ovo je zatvoren krug similariteta iz koga se teško nazire izlaz, još manje želja za tim. Međutim, promena DM je preduslov svih daljih uslova stvarnog preokreta u savremenoj srbijanskoj politici, koji će za dugoročni cilj imati stvarnu promenu u samom društvu. Po prvi put, u godinama posle ubistva Zorana Đinđića, slogan "Od nas zavisi" stvarno ima smisla u odnosu na one koji su ga lansirali. Samo od DM zavisi da li će se konačno promeniti, jer od toga zavisi da li će se i LM iskreno promeniti, a ne samo primenjivati plagirane tuđe politike. Dosadašnje iskustvo sa obe varijante M, i dalje daje osnova za debelu sumnju i oprez.
#4 Rekonstrukcija opozicije, kao preduslov rekonstrukcije vlasti, u cilju sveobuhvatne rekonstrukcije podivljalog srbijanskog društva, vraški je težak i ozbiljan posao, koji nikako ne traje kratko. Naročito na Balkanu, gde je kratak fitilj obavezan element tradicionalnih kultura svih plemena - bez izuzetaka, i gde svaka od himni kvazidržavica počinje sa "hoću sad i hoću sve". Prosečan tribal ovdašnji zna da neće živeti hiljadu godina, što ga ne sprečava da grabi sve što stigne kao da će imati na raspolaganju hiljadu godina da sve to oglođe. Nadasve neozbiljna crta mentaliteta, iz koje se teško da izroditi odgovornost za sve posle "Mene, od koga sve počinje".
#5 Momci spomenuti u tekstu (D varijanta), nikako se ne mogu ujediniti u nešto što bi se zvalo "Građanski Savez Srbije", zato što su svi do jednog zdušno radili na uništenju stranke koja se nekada tako zvala, potpomognuti iznutra onima, sa kojima danas zajedno životare u svojim Partijama sa posebnim potrebama. Ne - iz pijeteta prema propuštenoj šansi i budzašto prodatoj ideji.

Na tezu da bi moglo doći do ujedinjenja DS, LDP, URS, Srbije-Zajedno, pa čak i Nove Stranke (koja je to već proglasila nemogućom misijom), pojavio se komentar na internetu:
"Uradite to što pričate, ujedinite se za dobrobit svih. I kada formirate tu novu demokratsku partiju, svi do jednog - Đilas, Čeda, Živković, Dinkić, Dule - povucite se iz politike za sva vremena, pustite da u prvi plan izbiju novi, mladi, nekompromitovani, školovani, sposobni i pošteni ljudi. Ima ih još, nisu svi pobegli iz Srbije, samo što od vas više ne mogu da dišu. Eto šta treba da uradite, ako zaista mislite to što pričate."
Zašto bi ovakav stav bio naivniji od tekstova glasovitih analitičara po glasovitim medijima?

Rekonstrukcija opozicije je teško ostvariv poduhvat, trenutni je zaključak. Pa opet, to je istovremeno i jedini logičan potez koji bi mogao (i morao) da pokrene učmalu i razmaženu opozicionu elitu da uradi ono što joj je zadatak: da smeni sa vlasti ove koji su tu dospeli spletom nesrećnih istorijskih okolnosti i debelih promašaja. To će moći samo ako pridobiju poverenje građana. To će moći samo ako više ne budu ovi i ovakvi, kakvi su sada.
Ako neće, opet će se napasati Belih glasova onih koji su nekada glasali za DM i koji nikada neće glasati za LM. Pa neka izvole.


I tako, dok Đilas traži raspisivanje izbora u glavnom gradu i direktan izbor gradonačenika, u čemu ga zdušno podržava Boško Ničić u ime fikURSa, iz SNS najavljuju novu koaliciju sa SPS i DSS - bez izbora. Odlično, samo im još nedostaju SRS i JUL, mada su te dve bande ionako fundamentalno inkorporirane u SNS i DSS. Mogli bi i Mirjanu Marković da predlože za gradonačelnika, teško da bi iko primetio razliku. 
Kako god bilo - a biće, u septembru se nastavlja povuci-potegni natezanje između domaćih Glupih Avgusta, klovnova politikantskog cirkusa, dvorskih budala i pajaca u Kraljevstvu Obnevidelog Naroda, u kome samo takvi slepci mogu da budu kraljevi. Najzad (...) izrekonstruisani, obrisali su umazana usta i znojava čela, otresli mrve sa pantalona i opasali sigurnosnim pojasevima svojih blindiranih fotelja. Ponovo su navukli stare jungovske maske, bensedinski bezosećajne, iza kojih jedino zakrvavljene oči i retki trzaji facialisa odaju ono što u sebi zaista misle o svima nama, Niščima i Maljčikima.
Preziru nas.
Sve nas, koji ih svakoga dana podsećamo na to koliko su nevažni i kratkotrajni, bezidejni i alavi. Koliko su jednokratni, u odnosu na Život. Zato što je odavno prošlo vreme kada su bogovi hodali zemljom; veliki ili mali - podjednako je nebitno.



***
Poput partijskog im predsednika, i negotinske demokrate za sve svoje lokalne budalaštine prozivaju SPS, zaboravljaju kako su baš odbornici DS glasali za smene članova njihove partije sa nekih funkcija u lokalnoj vlasti, u kojoj i dalje kolaboriraju sa domaćim crvenim kmerima.
Najavljuju izlazak iz lokalne vlasti, najverovatnije tako što će im svi odbornici preći u SPS. 
Zaista originalno, i već viđeno.
U žutim stranačkim prostorijama, već nedeljama sa lokalnaprednjacima mlate po ping-pong lopticama kupljenim u kineskim radnjama, sa njima se dogovaraju po kafićima, prozivaju i dozivaju po ulicama sa "zdravo, koalicioni". Ni ostali lokalni ponuđači opozicionog ujedinjenja nisu ništa bolji - URS je duboko utisnut u dilove vlasti sa SPS, odbornike LDP ne možete krampom odvojiti od vrha SPS po lokalnim mehanama, gde jedni druge služe "vešalicama na metar i podrškom na izvolte".
Niko više sa sigurnošću ne može da kaže koliko koja stranka trenutno ima odbornika, osim naprednjaka kojih je sve više. 
Deja vu, zar ne?



p.s.
Tomislav Nikolić se nedavno vratio iz posete PRC. Svakom odboru SNS doneo je po poklon primerak najnaprednije kineske tehnologije, da imaju na čemu da vežbaju pred izbore. Ovo ne važi za Negotin, kineski trgovci su već zakupili robnu kuću INEX-Uzor, onu sa ugrađenim pokretnim stepenicama, tako da bi Tomin poklon negotinskim naprednjacima bio čist pleonazam.
Kao i sve drugo u Srbiji, i SNS ima dve polutajne frakcije: Tomovu i Džerijevu. Onu prvu bije glas da je bliska sa SPS, a drugu da bi za pare prodala i Šešelja. Kako vrh ovdašnjih naprednjaka "neće ni da čuje za socijaliste", nelogično bi bilo da prihvate mačorov poklon čak i kada bi on stvarno postojao. Mišja varijanta je danas dokazano prodornija i progresivnija.

Čudo neviđeno...
Mislim, ti Mali Bogovi.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...